REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3105/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja URBANO OGLAŠAVANJE d.o.o. Rijeka, Školjić 15, OIB: 46663421034, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Bravar, odvjetnica iz Rijeke, Riva 4, protiv tuženika KD AUTOTROLEJ d.o.o. Rijeka, Školjić 15, OIB: 19081493664, kojeg zastupa punomoćnik Goran Gatara, odvjetnik iz Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina iz Rijeke, Jadranski trg 4/II, radi činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-277/2022-13 od 5. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-277/2022-13 od 5. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci odbio tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženiku da sa tužiteljem sklopi Ugovor o zakupu oglasnih površina na autobusima u vlasništvu KD Autrotrolej d.o.o. Rijeka te je odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je sud utvrdio kako je natječaj objavljen a da nije u uvjetima natječaja navedeno pravo prvenstvenog zakupa tužitelja, čime je to pravo povrijeđeno ali tužitelj nije tražio naknadu štete već sklapanje ugovora, a ta činidba nije moguća jer je tuženik već sklopio ugovor istog sadržaja sa trećom osobom. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev.

3. Protiv ove presude je tužitelj izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja ponavljajući navode vezane uz pravo prvenstvenog sklapanja ugovora o zakupu te se poziva na odredbe čl. 342. Zakona o obveznim odnosima ističući kako naknada štete ne oslobađa odgovornosti za ispunjenje ugovorne obveze pa predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu a podredno da ju ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu odluku je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Navodima svoje žalbe tužitelj kao žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Uvidom u pobijanu odluku i spis je utvrđeno da da je jedan od ključnih razloga za odbijanje tužbenog zahtjeva činjenica da je tuženik (KD Autotrolej d.o.o.) prije podnošenja tužbe sklopio ugovor o zakupu vanjskih oglasnih površina s trećom stranom – Zajednicom ponuditelja INFO MEDIA GROUP d.o.o. Zagreb, INFO MEDIA GROUP d.o.o. Banja Luka i Megatone d.o.o. Banja Luka. Taj ugovor je zaključen 26. svibnja 2022., dok je tužitelj podnio tužbu 31. svibnja 2022. Budući da je ugovor već bio na snazi, sud je utvrdio da tuženik više nije mogao sklopiti novi ugovor s tužiteljem, jer bi to rezultiralo povredom ugovora već sklopljenog s trećom stranom. Stoga, prema čl. 338. st. 3. ZPP-a, ako ispunjenje obveze postane nemoguće, tužbeni zahtjev mora biti odbijen.

10. Nadalje je sud utvrdio da pravo prvenstvenog zakupa nije uključeno u natječajne uvjete. Naime, tužitelj se u svojem zahtjevu pozivao na pravo prvenstvenog zakupa, koje je bilo ugovoreno u čl. 19. Ugovora od 30. kolovoza 2016. To pravo je tužitelju omogućavalo sklapanje novog ugovora pod uvjetima koje je ponudio najpovoljniji ponuditelj na natječaju. Međutim, sud je utvrdio da takvo pravo prvenstva nije bilo predviđeno u natječajnim uvjetima objavljenima 27. travnja 2022. Upravo zato, sud je zaključio da je pravo prvenstvenog zakupa moglo biti ostvareno samo ako je bilo jasno navedeno u natječajnoj dokumentaciji, što nije bio slučaj. To znači da je tuženik mogao provesti natječaj isključivo prema uvjetima koji su javno objavljeni, bez obveze priznanja prava prvenstvenog zakupa tužitelju.

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik povrijedio pravo prvenstvenog zakupa tužitelja time što je sklopio ugovor s trećom stranom. Međutim, tužitelj u svojoj tužbi nije tražio naknadu štete, već isključivo sklapanje ugovora, a kada ispunjenje ugovora više nije moguće, stranka koja je oštećena može tražiti naknadu štete. No, budući da tužitelj nije postavio takav zahtjev, sud nije mogao odlučivati o tome.

12. Naime, činjenica da je ugovor između tuženika i Zajednice ponuditelja INFO MEDIA GROUP d.o.o. već bio zaključen prije podnošenja tužbe imala je presudni utjecaj na ishod spora. Sud nije imao zakonsku osnovu da poništi ugovor koji je već bio sklopljen, pogotovo jer tužitelj nije podnio zahtjev za poništenje tog ugovora. Također, pravo prvenstvenog zakupa, iako je bilo ugovoreno u ranijem ugovoru, nije moglo imati učinak na već sklopljene ugovore s trećim stranama.

13. Neosnovano se žalitelj poziva na odredbu čl. 342. ZOO-a koja propisuje u st. 1. „Kad dužnik ne ispuni obvezu na koju je obvezan, vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje ili, ako to više nije moguće, naknadu štete zbog neispunjenja., “ a u st. 2. „Ako ispunjenje obveze više nije moguće ili ako je dužnik ne ispuni ni u naknadnom primjerenom roku koji mu je vjerovnik ostavio, vjerovnik može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.“. Ova odredba se odnosi na situacije kada jedna ugovorna strana ne ispuni svoje ugovorne obveze, pa druga strana može zahtijevati ili ispunjenje obveze (ako je moguće) ili naknadu štete (ako ispunjenje više nije moguće). Žalitelj (tužitelj) pogrešno tumači čl. 342. ZOO-a u svojoj žalbi, tvrdeći da mu na temelju te odredbe pripada pravo zahtijevati ispunjenje obveze, tj. sklapanje ugovora o zakupu s tuženikom. Međutim, sud je pravilno utvrdio da je ispunjenje obveze postalo objektivno nemoguće zbog toga što je tuženik već sklopio ugovor sa Zajednicom ponuditelja INFO MEDIA GROUP d.o.o. prije podnošenja tužbe. Prema st. 1. čl. 342. ZOO-a, ako ispunjenje obveze više nije moguće, vjerovnik može zahtijevati naknadu štete, ali ne može prisiliti drugu stranu na ispunjenje obveze koja je postala nemoguća. Tužitelj je u svom zahtjevu isključivo tražio ispunjenje obveze (zaključenje ugovora), ali nije postavio alternativni zahtjev za naknadu štete. S obzirom na to da je sklapanje ugovora s tužiteljem postalo pravno i faktički nemoguće, sud je pravilno primijenio odredbu čl. 342. ZOO-a, odbijajući zahtjev tužitelja. Naime, pravilo iz čl. 342. ZOO-a ne daje pravo vjerovniku da zahtijeva ispunjenje obveze kada je to objektivno nemoguće. Sud je pravilno utvrdio da se u ovom slučaju ne radi o jednostavnom kašnjenju u ispunjenju obveze, već o situaciji trajne nemogućnosti ispunjenja, budući da je ugovor s trećom stranom već sklopljen i izvršava se.

14. Dakle, žalitelj pogrešno tumači čl. 342. ZOO-a jer se poziva na pravo na ispunjenje obveze, iako je sud pravilno utvrdio da ispunjenje više nije moguće. Umjesto da traži naknadu štete, što bi bio pravno održiv zahtjev, žalitelj se usmjerio isključivo na zahtjev za zaključenje ugovora, koji je sud morao odbiti. Dakle, sud je pravilno primijenio zakon, a žalitelj je pogrešno interpretirao pravne posljedice nemogućnosti ispunjenja. Sud je utvrdio da je tuženik prekršio pravo prvenstvenog zakupa tužitelja, ali je odbio tužbeni zahtjev jer ispunjenje obveze više nije bilo moguće zbog već sklopljenog ugovora s trećom stranom. Osim toga, pravo prvenstvenog zakupa nije bilo uključeno u natječajne uvjete, a tužitelj nije tražio naknadu štete. Na temelju ovih razloga, sud je donio odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva.

15. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelji nisu uspješno osporili prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

16. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a, a žalitelj ne osporava pravilnost obračuna odluke o troškovima postupka.

17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak