REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2950/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Serotonin studio d.o.o., Babonićeva 119, Zagreb, OIB: 38920038026, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kuprešak, odvjetnik iz Zagreba, Meštrovićev trg 2, protiv 1. tuženika INFOBIP d.o.o., Istarska 157, Vodnjan, OIB: 29756659895, kojeg zastupa punomoćnik Dominik Glavina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka d.o.o., Zagreba, Ivana Lučića 2a/18, 2. tuženika Hrvatski telekom d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Igor Mucalo, odvjetnik iz Zagreba, Amruševa 8, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1665/2021 od 25. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1665/2021 od 25. svibnja 2023. u točkama I., II. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1665/2021 od 25. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev Infobip d.o.o. za naknadu troškova odgovora na žalbu.

III. Odbija se zahtjev Hrvatski telekom d.o.o. za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom i rješenjem citiranom u izreci odbio manifestacijski zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži prvotuženiku da dostavi sve ugovore o pružanju usluga masovnog slanja SMS-ova od 2013. godine, ugovor s tuženikom potom prihode od pružanja usluga masovnog slanja SMS-ova od 2013. godine te da se naloži drugotuženiku da dostavi sve ugovore o pružanju usluga masovnog slanja SMS-ova od 2013. godine te ugovore sklopljene sa prvotuženikom i pregled prihoda od pružanja usluga masovnog slanja SMS-ova te ispise s konta 229910. U pobijanoj presudi je odbijen zahtjev za naknadu štete te je odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da se tužitelj između ostalog bavi poslovima promidžbe putem masovnog slanja SMS-ova a za to mu je potrebno povezivanje i integracija njegove usluge s komunikacijskom mrežom te dostupnost veleprodajne bulk SMS usluge. Ističe da su prvo i drugo tuženik sklopili kartel tako što su dogovorili cijene i druge trgovinske uvjete odnosno sklopili su zabranjeni sporazum koji je imao cilj narušavanje tržišnog natjecanja na tržištu sistemske agregacije. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tuženici nisu zaključili zabranjeni sporazum jer tužitelj nije predočio konkretne dokaze koji bi potvrdili da su tuženici sklopili kartelni sporazum, odnosno dogovorili cijene i podijelili tržište maloprodajnog bulk SMS-a. Svjedoci tuženika (uključujući zaposlenike HT-a i INFOBIP-a) potvrdili su da nije postojao dogovor o cijenama ni podjela tržišta jer je HT je samostalno određivao cijene svojih usluga, a INFOBIP mu je samo pružao tehničku platformu. Sud je utvrdio da ugovorni odnos između HT-a i INFOBIP-a nije bio kartelski, već komercijalni poslovni odnos, gdje je INFOBIP pružao tehničku platformu HT-u za uslugu Odlazni SMS PRO, a model podjele prihoda koji su imali nije dokazivao postojanje zabranjenog sporazuma, već je bio način plaćanja za korištenje platforme. Pored toga Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) provodila je postupak protiv HT-a, ali zbog zlouporabe vladajućeg položaja, a ne zbog kartela te AZTN nije donio nikakvu odluku kojom bi se potvrdilo da su HT i INFOBIP sklopili zabranjeni sporazum. Sud je razmotrio ekonomske podatke i zaključio da tržišni rast HT-a ne dokazuje postojanje kartela, nego može biti rezultat konkurentske prednosti ili poslovne strategije. Zbog svega navedenog, sud je zaključio da nije dokazano postojanje kartelnog dogovora između INFOBIP-a i HT-a. Umjesto toga, njihov međusobni poslovni odnos ocijenjen je kao uobičajena suradnja pružatelja tehničkih usluga i telekom operatera, bez elemenata zabranjenog dogovora.

3. Protiv ove presude i rješenja je tužitelj izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka navodeći kako presuda nema razloge o odlučnim činjenicama jer nije jasno kako je sud došao do zaključka da se tuženici nisu kartelno udružili te sud nije posvetio niti slova zaključku da tuženici nisu sklopili zabranjene sporazume. Ističe i da je sud pogrešno zaključio kako je sud ovlašten donijeti i djelomičnu presudu o odbijanju manifestacijskog zahtjeva ali i presudu kojom bi odbio oba zahtjeva. Stoga predlaže da ovaj sud usvoji žalbu i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.

4. Prvotuženik u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana te ju predlaže odbiti i traži naknadu troškova odgovora na žalbu.

Drugotuženik u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana te ju predlaže odbiti i traži naknadu troškova odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu odluku je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Navodima svoje žalbe protiv tužitelj kao žalitelji nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Uvidom u pobijanu odluku i spis je utvrđeno da se ovaj postupak vodi u povodu stupnjevite tužbe, a taj se postupak provodi u dva stadija - prvom, u kojemu se raspravlja i odlučuje o manifestacijskom zahtjevu, i drugom – u kojem se, nakon što tuženik dobrovoljno ili prisiljen na to, pruži potrebne podatke, odnosno nakon što se oni provjere ili pribave dokazivanjem - raspravlja i odlučuje o naknadno preciziranom tužbenom zahtjevu na konkretnu činidbu, odnosno u ovom slučaju isplatu naknade štete. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da nije osnovan kako manifestacijski zahtjev, a tako da nije osnovan niti zahtjev koji bi bio točno preciziran nakon što se dostave dokumenti koji se traže u manifestacijskom zahtjevu. Pravilno je sud prvog stupnja odmah odlučio o oba zahtjeva, a što je sukladno i sa stavom izraženim u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-247/16 od 22. travnja 2020.: „Sukladno čl. 329. ZPP-a sud je ovlašten donijeti i djelomičnu presudu o odbijanju manifestacijskog zahtjeva, ali i presudu kojom bi odbio oba zahtjeva, ako bi već pri odlučivanju o manifestacijskom zahtjevu utvrdio da je i nespecificirani zahtjev neosnovan, a to bi bilo u situaciji ako je sa sigurnošću utvrđeno da ne postoji temeljni odnos iz kojega se izvode oba zahtjeva.“ Stoga žalitelj neosnovano ističe da nije sud prvog stupnja bio ovlašten donijeti pobijanu odluku.

10. Nadalje neosnovano žalitelj ističe da sud prvog stupnja nije obrazložio zašto smatra da tuženici nisu zaključili zabranjeni sporazum. Naime, u konkretnom slučaju je sud prvog stupnja nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da su prvotuženik i drugotuženik bili u poslovnom odnosu na način da je HT svoju uslugu Odlazni SMS-pro pružao preko platforme prvotuženika. Za pružanje usluge korištenja platforme prvotuženik je bio plaćan sukladno ostvarenom prometu preko te platforme. Usluga Odlazni SMS-pro i bulk SMS su bile usluga HT-a koja se naplaćivala sukladno njihovom cjeniku. Sud nije utvrdio tijekom provedenog postupka da bi prvotuženik dogovarao s HT-om koliko bi iznosila cijena usluge Odlazni SMS- pro odnosno bulk SMS. Dakle, sud prvog stupnja je utvrdio da je drugotuženik jedini pružao uslugu na tržištu dok je prvotuženik bio samo tehnička podrška te nije nastupao na tržištu nuđenja tih usluga već je pružao tehničku podršku.

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se postupak Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje AZTN) pod posl. Br. klasa: UP/I 034-03/17-01/018 vodi isključivo protiv drugotuženika i to zbog navodne zlouporabe vladajućeg položaja od strane drugotuženika, a ne i protiv prvotuženika zajedno sa drugotuženikom zbog postojanja kartela tuženika.

12. Dakle, pravilno je sud zaključio da tuženici, INFOBIP d.o.o. i Hrvatski Telekom d.d., nisu sklopili kartelni sporazum koji bi narušavao tržišno natjecanje jer tužitelj nije predočio konkretne dokaze koji bi potvrdili dogovor o cijenama i podjeli tržišta. Sud je ocijenio da su tvrdnje tužitelja bile paušalne i bez činjenične podloge, odnosno da nisu bile potkrijepljene vjerodostojnim dokazima. Tijekom postupka saslušani su svjedoci koji su potvrdili da nije postojao dogovor između tuženika o cijenama ili podjeli tržišta. Prema njihovim iskazima, Hrvatski Telekom je samostalno određivao cijene svojih usluga, dok je INFOBIP samo pružao tehničku platformu potrebnu za realizaciju usluge Odlazni SMS PRO. Svjedoci su istaknuli da je poslovni odnos između tuženika bio uobičajen trgovački aranžman, a ne zabranjeni sporazum koji bi imao za cilj isključivanje konkurencije s tržišta.

13. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da ugovorni odnos između INFOBIP-a i HT-a nije dokazao postojanje kartela. Njihova suradnja temeljila se na komercijalnim uvjetima, gdje je INFOBIP pružao tehničku platformu, a HT mu plaćao naknadu prema ostvarenim prihodima. Model podjele prihoda koji su imali nije dokazivao postojanje zabranjenog dogovora, već je bio način plaćanja za korištenje usluge. Dodatno, sud je uzeo u obzir činjenicu da je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) provodila postupak protiv HT-a, ali ne zbog kartela, već zbog zlouporabe vladajućeg položaja. AZTN nije donio nikakvu odluku koja bi potvrdila postojanje kartela između INFOBIP-a i HT-a, što je sud smatrao ključnim elementom u odbijanju tužbenog zahtjeva. Tužitelj se pozivao na taj postupak, ali je sud utvrdio da se on odnosi na moguće istiskivanje konkurencije cjenovnom politikom HT-a, a ne na zabranjeni sporazum s INFOBIP-om.

14. Na temelju svih ovih elemenata, sud je zaključio da nije dokazano postojanje kartelnog dogovora između INFOBIP-a i HT-a. Umjesto toga, njihov međusobni poslovni odnos ocijenjen je kao uobičajena suradnja pružatelja tehničkih usluga i telekom operatera, bez elemenata zabranjenog dogovora.

15. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj tijekom postupka nije niti dokazao da mu je nastala šteta niti koja je to šteta. Navođenja paušalno da bi dio prihoda drugotuženika ostvarenih na tržištu bulk SMS od 2013. godine do danas bio tužiteljev, nije ničim dokazano, a posebice imajući na umu činjenicu da tužitelj nije registriran kao pružatelj elektroničkih komunikacijskih usluga koje se pružaju na tržišnoj osnovi odnosno usluga maloprodajnog bulk SMS-a pri Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (dalje: HAKOM), jer sukladno čl. 32. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17; dalje: ZEK) za usluge maloprodajnog bulk SMS-a na tržištu Republike Hrvatske se moraju dobiti posebne dozvole. Dakle, osim osnovnog navoda da bi pretrpio neku štetu, tužitelj nije u tijeku postupka ni na koji način obrazložio koja bi to šteta bila i zašto smatra da bi on mogao pružati iste usluge.

16. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelji nisu uspješno osporili prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

17. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a i s tim da žalitelj nije posebno naveo da osporava, i u kojem dijelu, odluku o trošku.

18. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen jer ta radnja nije bila potrebna za uspjeh tuženika u ovom postupku.

19. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. t. 2. ZPP-a.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak