Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2532/20-43

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ana Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužiteljice RH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, Zagreb, Velimira Škorpika 21, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Stefanović & Vrdelja, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tuženika, 26.ožujka 2025

p r e s u d i o j e

I Utvrđuju se ništetnim odredbe ugovora o operativnom leasingu br. 16882 sklopljenog dana 28.12.2005. između tuženika kao davatelja leasinga i tužitelja kao primatelja leasinga, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, u dijelu u kojim je određen iznos kredita u iznosu od 30.310,08 CHF, u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati mjesečni obrok leasinga u kunskoj protuvrijednosti 354,01 CHF, obračunatoj prema prodajnom tečaju za devize RBA vrijedećem na dan plaćanja, odredba toč. 20. toč.1. Općih uvjeta o operativnom leasingu koja glasi: "Novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su iste izražene u CHF, ispunjavaju sa plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za CHF za devize vrijedećem na dan plaćanja kod RBA d.d.", odredba toč. 20. toč. 1. Općih uvjeta o operativnom leasingu koja glasi: " Možebitne tečajne razlike mogu se među strankama obračunati kako za vrijeme trajanja ugovora tako i najkasnije nakon isteka odnosno prestanka ugovora obračunskim dopisom", te odredba toč. 21. toč.1. Općih uvjeta o operativnom leasingu koja glasi: " Visina predujma naknada i obroka leasinga podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novijih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji, te u slučaju promjene propisa odnosno donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjen iznos ukupne naknade za leasing."

II Nalaže se tuženome tužitelju isplatiti iznos od EUR 584,41 sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:

EUR 5.18 od 18/09/2006 do isplate

EUR 5.18 od 18/10/2006 do isplate

EUR 5.18 od 20/11/2006 do isplate

EUR 5.18 od 23/12/2006 do isplate

EUR 11.06 od 23/01/2007 do isplate

EUR 11.06 od 26/02/2007 do isplate

EUR 11.06 od 24/03/2007 do isplate

EUR 11.06 od 27/04/2007 do isplate

EUR 11.06 od 28/05/2007 do isplate

EUR 11.06 od 29/06/2007 do isplate

EUR 11.06 od 27/07/2007 do isplate

EUR 11.06 od 29/08/2007 do isplate

EUR 11.06 od 26/09/2007 do isplate

EUR 11.06 od 30/10/2007 do isplate

EUR 11.06 od 12/12/2007 do isplate

EUR 11.06 od 25/01/2008 do isplate

EUR 11.06 od 29/02/2008 do isplate

EUR 11.06 od 08/04/2008 do isplate

EUR 11.06 od 12/05/2008 do isplate

EUR 11.06 od 17/06/2008 do isplate

EUR 11.06 od 07/07/2008 do isplate

EUR 11.06 od 25/07/2008 do isplate

EUR 11.06 od 19/08/2008 do isplate

EUR 11.06 od 26/08/2008 do isplate

EUR 11.06 od 25/09/2008 do isplate

EUR 11.06 od 20/10/2008 do isplate

EUR 11.06 od 25/11/2008 do isplate

EUR 11.06 od 15/12/2008 do isplate

EUR 11.06 od 19/01/2009 do isplate

EUR 11.06 od 21/02/2009 do isplate

EUR 11.06 od 25/03/2009 do isplate

EUR 11.06 od 28/04/2009 do isplate

EUR 11.06 od 29/05/2009 do isplate

EUR 11.06 od 30/06/2009 do isplate

EUR 11.06 od 29/07/2009 do isplate

EUR 12.99 od 12/09/2009 do isplate

EUR 12.99 od 04/11/2009 do isplate

EUR 12.99 od 10/11/2009 do isplate

EUR 12.99 od 12/12/2009 do isplate

EUR 12.99 od 01/02/2010 do isplate

EUR 12.99 od 12/02/2010 do isplate

EUR 12.99 od 08/06/2010 do isplate

EUR 12.99 od 06/09/2010 do isplate

EUR 12.99 od 30/11/2010 do isplate

EUR 12.99 od 31/05/2011 do isplate

po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007. godine, a od 01.01.2008. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) (uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena) do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženome tužitelju isplatiti iznos od EUR 414.99 sa zakonskom zateznom kamatom I to na iznos od:

EUR 1.42 od 19/01/2006 do isplate

EUR 1.60 od 25/11/2008 do isplate

EUR 10.44 od 19/01/2009 do isplate

EUR 13.54 od 21/02/2009 do isplate

EUR 14.95 od 25/03/2009 do isplate

EUR 11.42 od 28/04/2009 do isplate

EUR 9.60 od 29/05/2009 do isplate

EUR 6.44 od 30/06/2009 do isplate

EUR 3.95 od 29/07/2009 do isplate

EUR 3.96 od 12/09/2009 do isplate

EUR 6.64 od 04/11/2009 do isplate

EUR 5.05 od 10/11/2009 do isplate

EUR 4.68 od 12/12/2009 do isplate

EUR 6.20 od 01/02/2010 do isplate

EUR 10.18 od 12/02/2010 do isplate

EUR 12.67 od 08/06/2010 do isplate

EUR 12.89 od 06/09/2010 do isplate

EUR 20.74 od 06/09/2010 do isplate

EUR 17.30 od 06/09/2010 do isplate

EUR 20.63 od 30/11/2010 do isplate

EUR 33.27 od 30/11/2010 do isplate

EUR 28.87 od 30/11/2010 do isplate

EUR 43.14 od 30/11/2010 do isplate

EUR 36.85 od 30/11/2010 do isplate

EUR 31.73 od 30/11/2010 do isplate

EUR 46.83 od 31/05/2011 do isplate

IV Nalaže se tuženome naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.451,25 €, s zateznim kamatama od presuđenja do isplate , po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Nije među strankama sporno da su sklopile Ugovor o operativnom leasingu br 16882 dana 28.12.2005. kojim se tuženik obvezao nabaviti vozilo VW Golf 1.9 TDI za nabavnu vrijednosti od 30.319,08 CHF, sa obavezom tužitejlice da plaća leasing ratu u mjesečnom iznosu od 354,01 CHF u 60 mjesečnih anutieta.

2. Obaveza tužiteljice određena je u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.006,79 CHF-a prema prodajnom tečaju za CHF Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb važećem na dan 17.06.2011. Također je tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu iako o tome u Općim uvjetima ne postoji ugovorna odredba, tako je od početne stope od 6,1% ista narasla na 6,8%.

3. Nadalje tijekom postupka navodi da je nakon 5 godina vratila je automobili auto kući, jer nije više htjela plaćati ostatak leasinga. Raskinuli su ugovor o leasingu. Nije dobila nikakvu potvrdu. 5 godina je plaćala leasing.

4. Tuženi je prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora tužitelju prešutio i nije ga upozorio na specifičnosti koje valutna klauzula u švicarskim francima nosi sa sobom, tj. Da se radi o tzv. „valuti utočišta“ u koju se ulaže kapital kada su krizni/recesijski periodi. Tuženik je nudio tužitelju za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima najnižu ugovornu kamatu, stvarajući time kod njega klimu i dojam da je ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i siguran. Povrh svega, tuženi je tužitelju dao i osobnu procjenu da je kreditno sposoban samo za sklapanje ugovora o kreditu koji je vezan za tečaj švicarskog franka, a navodno kreditno nesposoban za bilo koju drugu valutu.

5. odnosu na promjenjivu kamatnu stopu navodi da nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koje utječu na odluku o promjeni stope ugovorene redovne kamate, a tužiteljica na Ugovor koji je sastavio tuženik i koji joj je ponuđen kao tipski Ugovor nije imala nikakvu mogućnost utjecaja, niti pregovaranja. Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 81. st. 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (dalje u tekstu: ZZP/03) kojom odredbom je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj – poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog Ugovora trgovca.

6. Time se jednostrano promjenjiva kamatna stopa smatra nepoštenom jer uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je nepoštena, pa se slijedom toga temeljem čl. 87. ZZP/03 kojom je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, ista smatra ništetnom.

7. Tuženik kao trgovac nije informirao tužiteljicu kao potrošača, niti prije sklapanja, niti u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu o karakteristikama i specifičnostima valute CHF i mogućim ekonomskim pojavama tijekom otplate kredita koje mogu uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužiteljica nije bila upozorena niti na jedan od bitnih rizika koje sa sobom nosi ugovaranje kredita s valutnom klauzulom u CHF.

8. Iz naprijed navedenog je sasvim razvidno da ugovorne odredbe kojima se glavnica kredita i otplata mjesečnih anuiteta veže uz CHF nisu bile razumljive tužiteljici jer tužiteljica kao prosječni potrošač ne raspolaže stručnim znanjem pa joj nisu poznati priroda i specifičnosti predmetne valute, a tuženik je o tome ni na koji način nije informirao.

9. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva Ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako Zakon što drugo ne određuje dok prema čl. 324. ZOO-a ništetnost neke odredbe Ugovora ne povlači ništetnost Ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet Ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je Ugovor sklopljen.

10. Tužiteljica je svoj kredit otplatila pa kako je temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu tuženiku platila veće kamatne stope od ugovorene, a isto tako je kredit bio vezan za špekulativnu valutu CHF koju nije štitio HNB, tužiteljica je s osnova aprecijacije CHF- a zbog promjene tečaja CHF-a i zbog jednostrano promjenjive kamatne stope koju je tuženik određivao po svojoj volji platila znatno više iznose odnosno preplatila je kredit kako po osnovi jednostrano promjenjive kamatne stope tako i po osnovi valutne klauzule (tečajnih razlika), a koja je bila sadržana u anuitetnoj otplati.

11. Stoga kako su odredbe Ugovora o kreditu u kojima je glavnica kredita i otplata mjesečnih anuiteta bila vezana uz CHF i istodobno ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa ništetne, tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da sud utvrdi ništetnom odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli kojim je visina i otplata kredita bila vezana uz špekulativnu valutu CHF, te predlaže da joj sud na ime preplate temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu dosudi iznos glavnice od 999,40 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim kamatama.

12. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

13. Osporava sve tvrdnje tužiteljice da bi bilo koja odredba Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka bila ništetna. Navodi da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem Kolektivne tužbe potrošača, a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka. Pravna utvrđenja i odluke iz spomenutog postupka ne odnose se na tuženika jer nije bio stranka tog postupka, a i uopće nije banka, pa se tužiteljica ne može pozivati na utvrđenja iz te presude.

14. Poziva se na odredbu čl. 84. ZZP/03 koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

15. Tvrdi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi jer su sve odredbe Ugovora o kreditu sukladne odredbama Zakona o obveznim odnosima.

16. Nadalje tuženik ističe prigovor zastare tražbine tužiteljice jer rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga. Kako je posljednji obrok po predmetnom Ugovoru isplaćen još 24.04.2012. a tužba je podnesena u svibnju 2020.g. sasvim je jasno da je potraživanje tužiteljice u zastari jer je tužba podnesena izvan petogodišnjoj zastarnog roka.

17. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška.

18. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o operativnom leasingu broj: 16882 (list 28-36 spisa), konto karticu po ugovoru (list 87-96) provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 100-109, spisa), saslušao tužiteljicu kao stranku (list 126). Tuženik je odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka BH, zaposenik tuženika.

19. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. i 219 Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

20. Među strankama je neprijeporno sklapanje ugovora o operativnom leasingu, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se tijekom otplate kredita mijenjala jednostranom odlukom tuženika, da je ugovorena valuta CHF, a čiji tečaj se u tijeku otplate kredita mijenjao i da je ugovor raskinut, te da je tužiteljica vratila predmet leasinga.

21. Sporno je da li je nastupila zastara tužiteljičine tražbine, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, te je li odluka o jednostranoj promjeni kamatne stope uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi.

22. Tvrdnje tuženika da nije bio stranka kolektivnog spora "Potrošač" su osnovane, te slijedom toga u konkretnom slučaju valja ispitati jesu li konkretne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa, te odredbe kojima je glavnica kredita i otplata mjesečnih anuiteta bila vezana uz CHF nepoštene, a slijedom toga i ništetne.

23. Za utvrđenje je li se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo potrebno je provesti test poštenja spornih ugovornih odredaba.

24. Test poštenja se sastoji od dva dijela koja moraju kumulativno biti zadovoljena da bi se neka ugovorna odredba proglasila nepoštenim. Prvi test sastoji se od procjene uzrokuje li određena ugovorna odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

25. Drugi test koji logički slijedi, tek ako je prvi pozitivan sastoji se od utvrđenja uzrokuje li takva ugovorna odredba znatnu neravnotežu "suprotno načelu savjesnosti i poštenja" tek ako su oba podtesta poštenja zadovoljena određena ugovorna odredba se može utvrditi nepoštenom i stoga ništetnom.

26. Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

27. Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci kreditora, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.

28. Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci kreditora je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci kreditora, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz Općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku kreditora a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.

29. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužiteljici morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

30. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - kreditora, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

31. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

32. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

33. Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

34. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je 2005. u Auto kući Dojkić uzimala automobil na leasing. Davatelj leasinga je RFA banka, ugovor se sklapao u auto kući, jedino se išlo kod bilježnika, u banci nije bila. Od odabira vozila do potpisivanja ugovora prošlo je nekoliko dana. Trebali su vratiti potpisani ugovor u roku od nekoliko dana. Ne sjeća se da li je bio neki rok kada moramo potpisati ugovor. Pročitala je ugovor i nije tražila pojašnjenje, ne sjeća se više da li je tražila kakva pojašnjenja, to je bilo prije 20 godina. Djelomično je razumjela odredbe ugovora, ali se nije udubljivala u sam ugovor. Nije se raspitivala u drugim bankama ili o drugim uvjetima leasinga. Pročitala je ugovor prije nego ga je potpisala. U auto kući su im rekli da je CHF najisplativija varijanta. Rekli su im da je najpovoljnija kamata, dali su polog u gotovini, a 7.000 CHF je išlo na leasing. Predložili su u auto kući da je najbolja valuta franak iako smo pitali zbog čega nije iskazano u eurima. Dobili su otplatni plan. Nakon 5 godina vratila je automobili auto kući, jer nije više htjela plaćati ostatak leasinga. Trebalo je platiti još 7.000 CHF. Nije obraćala pažnju na to da se tečajevi stranih valuta mogu mijenjati. Raskinuli su ugovor o leasingu. Prilikom dolaska u auto kuću da vrati automobil koliko se sjeća nije dobila nikakvu potvrdu. Platili su dužnu kilometražu, a misli da je auto prodan. 5 godina je plaćala leasing. Držala se otplatne tablice, plaćala je općom uplatnicom svaki mjesec. Nitko joj nije objasnio kriterije niti parametre za izmjenu kamatne stope. Nije ju nitko upozorio na bilo kakve specifičnosti valute CHF. Nije sudjelovala u sastavljanju ugovora, nije mogla pregovarati o odredbama ugovora.

35. Sud nije imao razloga posumnjati u istinitost iskaza tužitelja, iz kojeg je razvidno kako mu je tuženik ponudio kredit u CHF kao najpovoljniju i najsigurniju opciju, ne objašnjavajući tužitelju rizik sklapanja ugovora u toj valuti. Pri tome mu nije objašnjeno temeljem čega bi anuiteti mogli rasti.

36. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

37. Iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti kreditoru, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni kreditori ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci kreditora, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje kreditor jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja“.

38. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu kreditorima da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljice. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.

39. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, kreditor je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebao odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

40. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, kreditor je tužiteljici kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

41. Time je sud utvrdio da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

42. Nadalje iz konkretnog Ugovora jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U Ugovoru se navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužitelj i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna.

43. Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužitelj plaćao znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njegova mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužitelju se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

44. Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. - 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

45. Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci tuženika, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužitelja prilikom primjene jednostrano promjenjive kamatne stope može se od strane tuženika povećati bilo kada i bilo koliko, a ta jednostrana promjenjiva kamatna stopa je ugovorena u čl. 9. toč. 1. Ugovora o kreditu.

46. Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o anuitetnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužitelj u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu i ova odredba iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila povezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao.

47. Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tuženik je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP 03 i čl. 96. st. 1. ZZP 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih i specificiranih u otplatnom platnu.

48. Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.

49. Predmetni Ugovor valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

50. Stoga tužiteljica sve da joj je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja, kao što i proizazi iz njezinog iskaza. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

51. Da je takvo postupanje kreditora nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 R i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

52. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da su bitne odredbe Ugovora o operativnom leasingu nepoštena ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene valjalo je utvrditi ništetnost pojedinih odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu kako je to odlučeno u točki I. i II. izreke presude.

53. Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan, a iz razloga što je sud u toč. I. izreke presude utvrdio ništetnost odredba predmetnog Ugovora u pogledu jednostrane promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, pa slijedom toga na ovaj slučaj se i primjenjuje Pravno shvaćanje VSRH broj Broj: Su-IV-47/2020-2 od 30.01.2020. u kojem je navedeno da:

54. "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

55. Radi utvrđivanja visine tražbine tužiteljice temeljem preplate po jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i preplate zbog toga što se tijekom Ugovora tečaj švicarskog franka mijenjao, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Zrinko Ručević iz Ručević vještačenja doo.

56. U svom nalazu i mišljenju vještak navodi da je kredit je isplaćen prema dobavljaču predmeta leasinga 28. prosinca 2005., s kojim danom je prodajni tečaj Raiffeisen Bank d.d. za valutu CHF iznosio 4,7831875 kn za 1 CHF, pa je dakle ugovorni iznos od 21.660,99 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 103.608,57 kn. Iz otplatnog plana tuženika proizlazi da visina neto obroka iznosi 290,17 CHF uz primjenu kamatne stope od 7,50% godišnje, dok iznos bruto obroka od 354,01 CHF predstavlja zbroj neto obroka i iznosa PDV-a koji se zaračunava na neto obrok.

57. U tijeku otplate kredita kamatna stopa se mijenjala 7,50% godišnje od dospijeća 1. obroka leasinga, do zaključno obroka s dospijećem 16. kolovoza 2006., 8,00% godišnje od obroka s dospijećem 16. rujna 2006., do zaključno obroka s dospijećem 16. prosinca 2006., 8,58% godišnje od obroka s dospijećem 16. siječnja 2007., do konačne otplate predmeta leasinga. Otplatni plan kojeg je primijenio davatelj leasinga u predmetnom razdoblju otplate, kao i usporedni otplatni plan prema sljedećim elementima: glavnica u iznosu od 21.660,99 CHF, fiksna kamatna stopa od 7,50% godišnje,

58. Vještak iznosi zaključak da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (28. prosinca 2005.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene obroka leasinga uvjetovane izmjenama kamatne stope u razdoblju otplate, iznosi ukupno 920,48 CHF, odnosno 584,41 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 's' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), u stupcu 't1' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR), razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (28. prosinca 2005.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike izmjenu tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan izdavanja računa) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan plaćanja objekta leasinga, iznosi ukupno 414,99 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih mjesečnih iznosa) uzimajući u obzir samo pozitivne razlike; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'x1' Tabele 1 iz nalaza (samo pozitivni iznosi), 101,58 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih mjesečnih iznosa) ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni, prebijeno); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'x1'.

59. Tuženik nije stavio prigovor na matematički izračun vještaka.

60. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno i nepristrano, na temelju otplatnih planova dostavljenih od strane tuženika, te na temelju utvrđenja tečaja CHF-a na dan isplate kredita, te je vještak i utvrdio koliko je tuženik tužiteljici tijekom otplate rata leasinga naplaćivao s osnova promjene kamatne stope.

61. Temeljem tog nalaza i mišljenja sud je utvrdio da je tužiteljica u tijeku otplate leasinga s osnova preplate po jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i po preplati zbog mijenjanja tečaja švicarskog franka ukupno preplatila iznos od 999,40 €.

62. Radi toga sud je tužiteljici na ime preplate po ugovora o leasingu po osnovi jednostrano promjenjive kamatne stope i po osnovi tečajnih razlika temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima dosudio iznos glavnice od 999,40 €, a po mjesecima i s dospijećem kako je to navedeno u toč. II i III. izreke presude. Dospijeće svakog pojedinog iznosa nije bilo među strankama sporno.

63. Stopa zatezne kamate na dosuđene iznose utvrđena je kamatama do 31.12.2007. po stopi iz Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05; dalje u tekstu: ZOO/05), a u smislu čl. 1165 ZOO/05, a od 1. kolovoza 2015. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 78/15.).

64. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154 st. 1 ZPP i čl. 155 ZPP, a prema VPS 999,40 € u kojem je tužitelj uspio u cijelosti .

65. Tužitelju je za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tbr 7/1, Tbr 8/1, 8/3, Tbr 9/1 i Tbr 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 75/09, 18/11, 126/21, 138/23, dalje: OT), uz vrijednost boda iznosi 2,0 EUR prema tbr. 52.Odvjetničke tarife, prema zatraženom i specificiranom trošku odmjereno je za sastav tužbe – 100 bodova, podn.08.07.20 100 bodova, podn.26.08.20 50 bodova, roč.02.12.20 100 bodova, podn.07.02.21. 100 b, podn.05.04.21. 50 bodova, roč. 10.01.23. 50 bodova, podn.11.01.23. 50 bod, podn.29.05.24. 100 bodova, roč.10.02.25. 100 bodova, čemu je dodan pdv, trošak vještačenja 398,16 €, te pristojba na tužbu 53,09 €, ukupno 2.451,25 €.

66. Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30 st. 2 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 94/14), a po stopi iz čl. 29 st. 2 ZOO-a/05.

U Zagrebu dana 26. ožujak 2025. godine

Sutkinja:

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun. pristojba na tužbu 53,09 € (generirati rješenje iz e spisa)

2. tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte