REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1189/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IS, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Ina maloprodajni servisi d.o.o. za usluge, OIB 88722350183 iz Zagreba, Barčićeva ulica 9, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-850/2024-2 od 9. siječnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-43/2024-22 od 29. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-850/2024-2 od 9. siječnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-43/2024-22 od 29. kolovoza 2024.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi koja glase:

1. Smatra li se aneks ugovora o radu kojim je radniku povjereno obavljanje poslova radnog mjesta na određeno vrijeme istovremeno i ugovorom o radu na određeno vrijeme?

2. Izuzima li se primjena prisilnih odredbi iz čl. 12. Zakona o radu (o maksimalnom trajanju ugovora o radu na određeno vrijeme i posljedicama prekoračenja propisane duljine rada na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme) u slučaju da radnik istovremeno uz zaključeni ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključuje ugovor o radu na određeno vrijeme za drugo radno mjesto kod istog poslodavca?

3. Je li činjenica postojanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme zapreka da poslodavac i radnik sklope ugovor o radu na određeno vrijeme za različito radno mjesto od onoga za koje je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme?

4. Je li dopušteno poslodavcu da s radnikom s kojim ima zaključen ugovor o radu za niže rangirano radno mjesto na neodređeno vrijeme sklopi aneks ugovora o radu za više rangirano radno mjesto na određeno vrijeme bez postojanja objektivnog razloga iz čl. 12. Zakona o radu za obavljanje takvog vremenski ograničenog rada?

Kao razloge važnosti pitanja navodi presudu Županijskog suda u Osijeku, posl.br. Gž R-386/2023 od 12.12.2024. te odluke ovoga suda broj Revr-815/2012 od 12.02.2013. i Rev-3371/2019 od 12.03.2024.

2. U odgovoru na prijedlog tuženik se istom protivi i predlaže ga odbaciti, odnosno odbiti uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.

3. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, pobijana odluka polazi od utvrđenja i zaključka da se u konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji ne radi o sklapanju uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme već da čitavo vrijeme postoji ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme. Pri tome se još i zaključuje da je aneksom samo izmijenjeno radno mjesto tužitelja pri čemu je i dalje na snazi ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme. Postavljenim pitanjima tužitelj u suštini osporava takvo utvrđenje suda smatrajući da je zapravo sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme što ne odgovara utvrđenjima suda u pobijanoj odluci i predstavlja subjektivno viđenje tužitelja o pravnoj naravi ugovora o radu i aneksa. U tom je dijelu odluka suda drugoga stupnja u suglasju s pravnim shvaćanjem ovoga suda izraženim u odluci broj Revr-53/2017 od 18. prosinca 2018. Sudska praksa koju tužitelj navodi nije od utjecaja jer se ne odnosi na istu pravnu i činjeničnu situaciju. Stoga je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u točki I. izreke.

4. Kako odgovor na prijedlog nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom takvog troška (čl. 155. ZPP-a).

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek