Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2718/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb i okrivljenika FČ, kao odgovorne osobe, koje brane odvjetnici iz Odvjetničkog društva Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. Zagreb, zbog prekršaja iz članka 179. stavka 2. točke 8. i stavka 3. točke 1. Zakona o platnom prometu („Narodne novine“ broj: 66/18.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb i okrivljenika FČ, kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Financijskog inspektorata, Klasa: 440-08/24-04/12, Urbroj: 513-08-01/102-24-25, od 16. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba okrivljene pravne osobe Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb i okrivljenika FČ, kao odgovorne osobe te se preinačuje pobijano rješenje u odluci o kazni, na način da se okrivljenoj pravnoj osobi za počinjeni prekršaj izriče novčana kazna u iznosu od 21.000,00 eura (dvadesetjedne tisuće eura) a okrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od 1.500,00 eura (tisućupetsto eura), koju su dužni platiti u roku od 15 dana po primitku ove presude.

II U preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb i okrivljenika FČ, kao odgovorne osobe, te se pobijano rješenje potvrđuje.

III Ukoliko okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 15 dana po primitku ove presude, smatrat će se da su novčanu kaznu platili u cijelosti.

IV Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okrivljenici su dužni naknaditi trošak prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 400,00 eura (četiristo eura), svaki, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljena pravna osoba Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb i okrivljenik FČ, kao odgovorna osoba proglašeni su krivim, te je okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 33.000,00 eura (tridesettritisuće eura), a okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 2.100,00 eura (dvijetisućesto eura), zbog prekršaja iz članka 179. stavka 2. točke 8. i stavka 3. točke 1. Zakona o platnom prometu, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura (dvjestoeura), svaki.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava, navodeći u bitnom da prvostupanjsko tijelo ekstenzivno tumači mjerodavne odredbe Zakona o platnom prometu unatoč tome što okrivljenici smatraju da je taj zakon formalne prirode i ne trpi ekstenzivno tumačenje, pa kao takav ne stavlja pred pružatelje usluga nikakve dodatne zahtjeve vezane uz način i redoslijed kojim će se ti podaci sistematizirati u konkretnoj situaciji, a da takvi zahtjevi ne proizlaze niti iz Uredbe (EZ) 924/2009 i Uredbe (EU) 2021/1230 na koje se optužni prijedlog i pobijano rješenje pozivaju. Ističu da bi uzastopnim prikazivanjem svih podataka na prikazu svakog ekrana koji se korisnicima prikazuje sve do okončanja transakcije, odmicanjem vremena korištenja usluge, prikaz ekrana bankomata činilo neprohodnim, nepreglednim i nečitljivim, što je upravno suprotno zahtjevima iz članka 18. stavka 4. Zakona o platnom prometu i Uredbi na koje se pobijano rješenje poziva, čime se nikako ne bi moglo pridonijeti cilju zaštite potrošača. Okrivljenici smatraju da je na ekranu 7 pružena jasna, potpuna, točna i razumljiva informacija o visini naknade koja je dakle pružena prije nego je transakcija okončana izborom na ekranu 8, slijedom čega osporavaju počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret. U svojoj žalbi upiru na proturječnost navoda obrazloženja pobijanog rješenja, te prigovaraju zaključku prvostupanjskog tijela da bi prosječni potrošač zaboravio podatak o naknadi za DCC uslugu koja mu je dana na zakonom propisani način sa svim relevantnim podacima već u trenutku prikaza sljedećeg ekrana, a što je u suprotnosti s praksom Suda Europske unije u pogledu standarda „prosječnog potrošača“. Dodali su da nitko od konkretnih korisnika usluga banke nije zapazio nikakvu nedostatnu razumljivost izgleda ekrana bankomata, slijedom čega smatraju da je pobijano rješenje rezultat kažnjavanja koje je svrha samom sebi. Uz to ističu da se kroz pobijano rješenje provlači tvrdnja prvostupanjskog tijela da okrivljenici nisu slučajno osmislili ovakav izgled ekrana već da je njihova stvarna namjera bila sugestivno djelovati na korisnike tako da protiv svoje stvarne volje izaberu DCC uslugu, pri čemu se poziva na činjenicu da je banka na temelju ove usluge ostvarila prihod od 10.439.283,60 kn (1.385.531,04 eura) čime da su postupali na štetu korisnika usluga banke motivirajući se ostvarivanjem zarade, no da pored uvida u dokumentaciju priloženu uz optužni prijedlog na ovu okolnost nije predložen niti izveden niti jedan dokaz, pa stoga za takvo utvrđenje iz pobijanog rješenja nisu dani logični, jasni i uvjerljivi razlozi čime je ostvarena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. U odnosu na okrivljenu odgovornu osobu ističu da je prvostupanjsko tijelo njegovu krivnju za predmetni prekršaj utemeljilo na objektivnoj odgovornosti, te da njegova krivnja nije individualizirana kroz rezultat dokaznog postupka. Navedeno stoga što su poslovi kreiranja sadržaja i tehničke izvedbe usluga koje se pružaju putem bankomata povjereni drugim osobama u banci i isti ne ulaze u domenu odlučivanja uprave banke, slijedom čega se okrivljenik FČ ne smatra odgovornom osobom za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim aktom tužitelja. Zaključno ističu da im je u prekršajnom postupku povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje, obzirom na to da se prvostupanjsko tijelo nije postavilo kao pravičan autoritet, već je prihvaćalo samo argumentaciju tužitelja. Predlažu da se protiv njih obustavi prekršajni postupak, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, da nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava te u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a uz to da nisu počinjene povrede na koje upiru žalitelji.

7. Ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju svih izvedenih dokaza pravilno utvrdilo činjenično stanje glede prekršaja činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju. U odnosu na pravnu oznaku prekršaja iz izreke pobijanog rješenja ovaj sud ističe da iako se niti u uvodu rješenja o prekršaju a niti u njegovoj izreci ne navodi izričito da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak primijenilo najblaži propis za okrivljenike, koja obveza tijela postupka je propisana člankom 3. stavkom 2. Prekršajnog zakona, iz obrazloženja pobijanog rješenja vidljivo je da se citira raspon propisanih novčanih kazni kako za okrivljenu pravnu osobu, tako i za okrivljenu odgovornu osobu upravo prema Zakonu o izmjenama i dopuni Zakona o platnom prometu („Narodne novine“ broj: 114/22) koji propisuje sada neznatno niže novčane kazne od onih koje su za predmetni prekršaj bile propisane u vrijeme počinjenja prekršaja. Kako je u vrijeme donošenja pobijanog rješenja o prekršaju taj zakon već bio na snazi, to je pravilno prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak primijenilo taj za okrivljenike najblaži propis.

8. Razmatrajući dalje žalbu okrivljenika, ovaj sud je našao da navodi žalitelja kojima osporavaju pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja nisu osnovani, već je pobijano rješenje pravilno i na zakonu utemeljeno. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno je ocijenilo provedene dokaze, pravilno primijenilo relevantne materijalne propise, te u obrazloženju svoje odluke navelo valjane razloge o odlučnim činjenicama, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Žalbeni navodi okrivljenika ne dovode u pitanje zakonitost niti osnovanost odluke.

9. Člankom 179. stavkom 2. točkom 8. i stavkom 3. točkom 1. Zakona o platnom prometu propisana je sankcija za pružatelja platnih usluga i odgovorne osobe iz uprave pružatelja platnih usluga, ako u slučaju jednokratne platne transakcije, informacije koje je dužan dati prema članku 18. stavcima 1. i 3. ovoga Zakona ne da na način iz članka 18. stavka 4. ovoga Zakona. Materijalnom odredbom članka 18. stavka 1. Zakona o platnom prometu propisano je da je pružatelj platnih usluga dužan, prije nego što se korisnik platnih usluga obveže ponudom ili ugovorom o jednokratnoj platnoj transakciji, dati ili učiniti raspoloživim korisniku platnih usluga sljedeće informacije o svojoj usluzi: 1. o tome koje podatke u odnosu na primatelja plaćanja odnosno platitelja treba dati korisnik platnih usluga u svrhu pravilnog zadavanja ili izvršenja naloga za plaćanje i/ili da u tu svrhu treba dati jedinstvenu identifikacijsku oznaku primatelja plaćanja odnosno platitelja, 2. o maksimalnom roku za izvršenje platne usluge koja se pruža, 3. o ukupnom iznosu svih naknada koje korisnik platnih usluga treba platiti pružatelju platnih usluga i o iznosu svake pojedine naknade, 4. o stvarnom i referentnom tečaju, ako ta platna transakcija uključuje preračunavanje valute i 5. druge relevantne informacije iz članka 23. zakona koje se odnose na tu platnu transakciju. Stavkom 4. članka 18. Zakona o platnom prometu propisano je da je pružatelj platnih usluga dužan informacije iz stavka 1. i 3. tog članka zakona: 1. učiniti raspoloživim korisniku platnih usluga na njemu lako dostupan način, 2. napisati razumljivim riječima i u jednostavnom i sveobuhvatnom obliku na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom te na bilo kojem drugom jeziku dogovorenom između pružatelja i korisnika platnih usluga i 3. na zahtjev korisnika platnih usluga dati na papiru ili na nekom drugom trajnom nosaču podataka.

10. U kontekstu prekršaja činjenično opisanog u izreci osporavanog rješenja o prekršaju, od odlučne važnosti bilo je utvrditi činjenicu jesu li okrivljenici omogućili korištenje DCC usluge na način suprotan zakonu. DCC (engl. Dynamic Currency Conversion) uslugom se korisnicima platnih kartica izdanih u inozemstvu omogućuje da prilikom podizanja gotovine na bankomatu mogu izabrati između mogućnosti izvršenja transakcije u valuti zemlje izdavatelja kartice ili mogućnost izvršenja transakcije u kunama, pri čemu se u slučaju odabira izvršenja transakcije u valuti zemlje izdavatelja kartice, koristi usluga DCC i primjenjuje se DCC tečaj. Izvješća i očitovanja okrivljenika, kao i cjelokupno provedeni dokazni postupak tijekom kojeg je pročitana opsežna materijalna dokumentacija spisa, potvrđuju da je osnovan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret optužnim aktom tužitelja. U dokaznom postupku, između ostalog, izvršen je uvid u prikaz DCC transakcijskog tijeka – simulaciju podizanja gotovine u iznosu od 1.000,00 kuna, čija je valuta računa EUR i to do konačnog izvršenja transakcije, za obje opcije: s primjenom DCC usluge i bez DCC usluge. Na temelju dostavljene dokumentacije utvrđeno je kako se nakon umetanja kartice u bankomat, odabira jezika i odabira isplate iznosa od 1.000,00 kuna, te ispisa potvrde, korisniku prikazuje ekran broj 7, s naslovom: „Usluga dinamičke konverzije“, a ispod toga je napisano „ Poštovani, ovaj terminal nudi mogućnost terećenja iznosa isplate u Vašoj domaćoj valuti.“. Ispod tog teksta nalaze se sljedeći podaci: iznos koji je izabran za isplatu u kunama, tečaj u odnosu na 1 HRK, iznos marže na ESB tečaj, te iznos terećenja klijentovog računa u valuti EUR. Ispod toga klijent ima mogućnost dva izbora, prihvatiti isplatu bez usluge konverzije ili sa uslugom konverzije. Ukoliko se prihvati usluga konverzije prikazuje se ekran broj 8 na kojem se također nalazi naslov „Usluga dinamičke konverzije valute“ a ispod njega je napisano „Provjerite da li su vam poznati troškovi konverzije valute s obzirom da se isti mogu razlikovati ovisno da li odaberete svoju domaću valutu ili valutu transakcije.“ Ispod teksta nude se opet dvije opcije: povratak na prethodni ekran ili prihvati uslugu konverzije. Ukoliko se prihvati usluga konverzije slijedi još pet prikaza ekrana: 1. nalog je u obradi, 2. uzmite karticu, 3. uzmite novac, 4. uzmite potvrdu o isplati i 5. transakcija je završena.

Ukoliko se na ekranu broj 7 odabere prihvati bez usluge konverzije prikazat će se ekran broj 8 ali drugačijeg sadržaja, od naprijed opisanog. Taj ekran biti će vizualno podijeljen na dva dijela i na njemu će također biti naslov „Usluga dinamičke konverzije valute“. Na lijevoj strani ekrana najprije se nalazi tekst „Vaš sadašnji odabir“, a ispod tog teksta nalazi se sljedeći tekst „Hrvatska poštanska banka naplatit će Vam naknadu, koja se dodaje na iznos transakcije i naplaćuje se uz postojeće naknade Vaše financijske institucije. Ukoliko želite prekinuti transakciju stisnite tipku Prekid.“ Ispod tog teksta nalazi se iznos naknade u kunama, a ispod njega nalazi se mogućnost da klijent odabere opciju „prihvati nepoznati tečaj i prikazanu naknadu“. Na desnoj strani ekrana najprije se nalazi tekst „Zajamčeni tečaj“ a ispod tog teksta nalazi se sljedeći tekst „Tečaj za ovu transakciju će biti:“. Ispod tog teksta nalazi se iznos tečaja u odnosu na 1 HRK koji je iskazan u valuti EUR, a ispod njega se nalazi mogućnost da klijent odabere opciju „prihvati zajamčeni tečaj“. Ukoliko se prihvati opcija prihvati nepoznati tečaj i prikazanu naknadu slijedi još pet prikaza ekrana: 1. nalog je u obradi, 2. uzmite karticu, 3. uzmite novac, 4. uzmite potvrdu o isplati i 5. transakcija je završena.

11. Upravo iz tog dokaza provedenog na glavnoj raspravi proizlazi da korisnik platnih usluga, nakon što bi na ekranu odabrao opciju podizanja gotovine na bankomatu bez DCC-a odabirom izbornika „prihvati bez usluge konverzije“, na sljedećem ekranu mu se ponovno nudi opcija podizanja gotovine s DCC-om, no ovaj puta bez davanja ili činjenja raspoloživom informacije o ukupnoj naknadi za preračunavanje valuta iskazanoj kao postotna marža u odnosu na propisani referentni tečaj i to na lako dostupan način i u jednostavnom i sveobuhvatnom obliku, niti mu je omogućen povrat na prethodni ekran na kojem su bile dane sve informacije o transakciji s DCC-om, uključujući i postotnu maržu, a na opisani način su okrivljenici ostvarili bitna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret. Ovaj sud ističe da niti jednim pozitivnim propisom nije zabranjeno pružatelju platnih usluga putem bankomata nuditi izvršenje platnih usluga s DCC-om i onih bez DCC-a, sve do konačnog odabira prihvatom točno određene platne usluge od strane korisnika, no kako se na naprijed opisanom ekranu broj 8 korisnicima ponovno nudila transakcija s DCC-om, dakle, podizanje gotovine u HRK s preračunavanjem valute, bez istovremenog prikaza svih potrebnih podataka, upravo to je bio nedostatak koji je prouzročio povredu članka 18. stavka 4. točke 1. i 2. u svezi članka 18. stavka 1. točke 3. i 4. Zakona o platnom prometu, a čime je ostvareno i bitno obilježe prekršaja iz članka 179. stavka 2. točke 8. Zakona o platnom prometu.

12. Dakle, Zakonom o platnom prometu je jasno propisano da pružatelj platnih usluga mora korisniku omogućiti informacije iz članka 18. stavaka 1. i 3. na lako dostupan i razumljiv način, u jednostavnom i sveobuhvatnom obliku, prije nego što korisnik izvrši konačni odabir platne transakcije (članak 18. stavak 4.). U ovom slučaju, informacije o naknadi za podizanje gotovine, tečaju koji primjenjuje okrivljena pravna osoba i ukupnoj naknadi za preračunavanje valute, nisu bile ponovno prikazane korisniku u trenutku kada je korisnik na ekranu broj 8 davao konačni pristanak za transakciju. Iako su ove informacije bile dostupne na ekranu broj 7, to ne znači da su bile dostupne u trenutku davanja suglasnosti na ekranu broj 8. Kao što je već naprijed istaknuto, nije sporno da na ekranu broj 8 može biti ponuđena ponovna transakcija s DCC uslugom, ali u tom slučaju obavezno treba jasno prikazati sve relevantne podatke o usluzi, uključujući i trošak koji će korisnik imati. Na ekranu broj 8, međutim, nedostaje ta ključna informacija - koliko će korisnik platiti za ovu uslugu. Korisnik pritom nije imao mogućnost jednostavnog povratka na prethodni ekran s informacijama, što dodatno potvrđuje da informacije nisu bile dane na „lako dostupan način“ kako to zakon izričito zahtijeva, a nije razumno pretpostaviti da je korisnik usluge te informacije zapamtio ili uopće pročitao, osobito imajući u vidu da je već izrazio namjeru izvršiti terećenje u HRK i time jasno odbio konverziju. Činjenica da je korisnik prethodno na ekranu broj 7 vidio sve potrebne informacije ne oslobađa okrivljenike od zakonske obveze da se iste informacije ponovno, jasno i potpuno prikažu prilikom ponovne ponude transakcije s drugačijim uvjetima, konkretno kada se uvodi preračunavanje valuta jer korisnik u trenutku ponude DCC-a mora imati sve relevantne informacije neposredno prije potvrde te opcije. Ako toga nema ili se to nalazi na prethodnom ekranu, do kojeg se ne može jednostavno vratiti, tada se krši obveza informiranja iz Zakona o platnom prometu. Također, žalbeni navod da korisnici "nikada nisu imali problema sa razumijevanjem informacija" je činjenično neprovjeren i pravno irelevantan, jer nepostojanje prigovora ne znači da je poslovna praksa usklađena sa zakonom. Ako je korisniku prethodno dana informacija, ali mu nije dostupna u trenutku donošenja nove odluke, tada ta informacija nije dana na zakonom propisan način, pri čemu ovaj sud smatra da u odnosu na primjenu konkretnih odredbi Zakona o platnom prometu koje su usmjerene na zaštitu korisnika usluga platnog prometa na bankomatima gdje nije dostupan djelatnik banke koji bi mogao učiniti dostupnom korisniku usluge svaku traženu informaciju, nije primjenjiva sudska praksa suda Europske unije o karakteristikama prosječnog potrošača, na koju upire obrana okrivljenika.

13. Što se tiče žalbenih navoda okrivljenika FČ da on ne bi bio odgovorna osoba u okrivljenoj pravnoj osobi za prekršaj koji mu se stavlja na teret, ovaj sud iste ocjenjuje neosnovanim. To stoga što je tijekom dokaznog postupka izvršen uvid u Poslovnik o radu Uprave Banke (pročišćeni tekst) iz siječnja 2022. iz čijeg članka 8. proizlazi da je član Uprave FČ zadužen između ostalog i za Sektor direktnih kanala. Na isti način organizacijski je bilo njegovo zaduženje za Sektor direktnih kanala propisano i Poslovnikom o radu Uprave Banke (pročišćeni tekst) iz prosinca 2020. Ujedno je iz podneska same Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb od 16. svibnja 2022. vidljivo da je upravo okrivljena pravna osoba označila da je odgovorna osoba iz Uprave za predmetni dio poslovanja FČ, član Uprave, a da njegova odgovornost proizlazi iz naprijed navedenih Poslovnika o radu Uprave jer se uočeni nedostatak tijekom nadzora odnosi na područje Sektora direktnih kanala. Sama činjenica da Zakon o platnom prometu propisuje sankciju za odgovornu osobu u upravi pružatelja platnih usluga, ne znači da bi u konkretnom prekršajnom postupku okrivljenik FČ odgovarao po objektivnoj odgovornosti. To što Zakon o platnom prometu precizira da odgovorna osoba za prekršaje iz članka 179. može biti samo iz Uprave pružatelja platnih usluga, znači da uprava pružatelja platnih usluga ne može prebaciti odgovornost za počinjeni prekršaj na niže rangirane službenike, odnosno nekog izvan uprave. Upravo tako je bila koncipirana obrana okrivljenika FČ, koji je osporavao svoju odgovornost za prekršaj koji mu se stavlja na teret, navodeći da je kreiranje izgleda i sadržaja bankomata u nadležnosti Sektora direktnih kanala koji zapošljava više od 70 radnika, a da se uprava banke ne bavi vizualizacijom ekrana aparata kojim se koriste klijenti banke. Ovaj sud ističe da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak osnovano proglasilo krivim u ovom prekršajnom postupku okrivljenika FČ kao odgovornu osobu u upravi okrivljene pravne osobe. Ovaj sud se slaže s navodima okrivljene odgovorne osobe da izgled samih ekrana bankomata okrivljene pravne osobe ovisi o tehničkim rješenjima ovlaštenih zaposlenika banke, no ovdje se ne radi o vizualizaciji ekrana bankomata, kako to pogrešno smatra okrivljena odgovorna osoba, već o sadržaju informacija koje su prezentirane na svakom pojedinom ekranu bankomata, a što spada u poslovnu politiku banke koju kreira isključivo uprava banke i za istu snosi odgovornost. Stoga se okrivljenik FČ, kao član uprave banke, koji je zadužen za Sektor direktnih kanala u koji spada poslovanje s bankomatima, a s koje osnove mu pripadaju ne samo prava nego i obveze vezane za taj sektor, ne može ekskulpirati od svojih propuštanja nadzora nad sadržajem informacija koje se na bankomatima pružaju korisnicima platnih usluga banke, a u čemu se i sastoji njegova krivnja koja je dokazana u ovom prekršajnom postupku. Okrivljena odgovorna osoba bila je dužna nadgledati sadržaj informacija koje su na bankomatima nuđene klijentima te po potrebi inicirati izmjene radi usklađivanja svih aspekata poslovanja s propisima, uključujući i informacijske prikaze na bankomatima korisnicima. Ovaj sud ističe da se ovdje radi o neposredno odgovornoj osobi u okrivljenoj pravnoj osobi, obzirom da utvrđeni prekršaj spada u djelokrug njegovih poslova prema internim aktima okrivljene pravne osobe i tiče se upravo poslovne politike banke od koje ovisi i sam prihod banke, slijedom čega neosnovano okrivljena odgovorna osoba poriče svoju odgovornost za predmetni prekršaj pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kzz-9/08 od 22. prosinca 2010.

14. Slijedom svega iznesenog, žalbeni navodi okrivljenika ne dovode u pitanje pravilnost činjeničnih i pravnih zaključaka prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak, u odnosu na prekršaj za koji su proglašeni krivim.

15. Kako su, dakle, po mišljenju ovog suda sve odlučne činjenice nesporno i u potpunosti utvrđene, pri čemu su iste valjano i argumentirane ocjenom provedenih dokaza, koju argumentaciju prihvaća i ovaj sud, to su okrivljenici osnovano proglašeni krivim za prekršaj činjenično opisan u izreci pobijanog rješenja o prekršaju. Kako je odredbom članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona propisano da u korist okrivljenika podnesena žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, to se ovaj sud upustio u odlučivanje o izrečenoj novčanoj kazni od strane prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

16. Ispitujući pravilnost izrečenih novčanih kazni u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak cijenilo olakotnim činjenicu da je okrivljena pravna osoba naknadno uskladila izglede ekrana bankomata sa zahtjevima iz članka 18. stavka 4. točkama 1. i 2. Zakona o platnom prometu, dok je otegotnim cijenilo dosadašnju kažnjavanost okrivljenika za prekršaj iz Zakona o kreditnim institucijama (presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: Pp-20378/2021 koja je postala pravomoćna 24. siječnja 2022.), trajanje protupravnog stanja, te stupanj krivnje, konkretno počinjenje prekršaja s neizravnom namjerom. Vezano za navedeno, ovaj sud prvenstveno ističe da sam navod iz obrazloženja pobijanog rješenja o prekršaju da je u inkriminiranom razdoblju okrivljena pravna osoba od transakcija s preračunavanjem valuta (DCC) ostvarila prihod u iznosu od 10.439.283,60 kn (1.385.531,04 eura) nikako ne može dovesti do zaključka da su okrivljenici prekršaj počinili s neizravnom namjerom. Naime, sama ta brojka, bez navođenja u obrazloženju s druge strane iznosa prihoda koje je okrivljena pravna osoba ostvarila u razmatranom razdoblju od transakcija bez preračunavanja valuta, dakle bez DCC, nije pokazatelj da je djelo počinjeno s namjerom, već je jedino pokazatelj uspješnosti banke u ostvarivanju prihoda od provođenja transakcija s DCC uslugom. Ovaj sud ističe da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak tijekom prvostupanjskog postupka nije niti utvrđivalo relevantnim dokazima počinjenje djela od strane okrivljenika kroz namjeru kao oblik krivnje, slijedom čega taj oblik krivnje nije neprijeporno niti utvrđen, a niti su za navedeni oblik krivnje dani dostatni razlozi o odlučnim činjenicama, pa stoga okrivljenici ne mogu iz neke neutvrđene činjenice snositi pravne posljedice, pa niti u odnosu na odmjerenu visinu kazne. Nužno je istaknuti da odredba članka 28. Prekršajnog zakona u stavku 5. i 6. definira postupanje okrivljenika s izravnom i neizravnom namjerom, pa stoga kod dokazivanja takve činjenice a naročito kod obrazlaganja iste u odluci o prekršaju mora biti sadržano iz kojih dokaza proizlazi da je okrivljenik bio svjestan svog prekršaja i htio je njegovo počinjenje (izravna namjera), odnosno da je okrivljenik bio svjestan da može počiniti prekršaj i na to je pristao (neizravna namjera). Kako ovaj sud nalazi da tijekom prekršajnog postupka nije dokazano da su okrivljenici djelo počinili s neizravnom namjerom, to je ta činjenica pogrešno cijenjena i otegotnom. Uz to kako je do odlučivanja ovog suda nastupila rehabilitacija u odnosu na presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-20378/2021, budući da je od pravomoćnosti iste, konkretno 24. siječnja 2022. do dana sjednice ovog suda u smislu članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona proteklo više od tri godine, to se okrivljenici imaju smatrati neosuđivanim osobama. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ovaj sud smatra da je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrečena previsoka novčana kazna, slijedom čega je imajući u vidu druge naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti koje je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno cijenilo, a uz to i protek vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda, obzirom na to da ovaj sud nije našao da bi okrivljenici svojim postupcima doprinijeli dugotrajnosti samog prekršajnog postupka, preinačio odluku o kazni iz pobijanog rješenja i okrivljenicima izrekao niže novčane kazne kao pod točkom I izreke ove presude, još uvijek unutar propisanog raspona, no sada bliže propisanom posebnom minimumu za ovakvu vrstu prekršaja.

17. Ovaj sud smatra da su ovako izrečene novčane kazne primjerene težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja, te da se njima može ostvariti svrha kažnjavanja, kako opća, tako i posebna, odnosno da će utjecati na okrivljenike da u budućnosti ne čine slična ili ista protupravna djela.

18. Također, treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga, ako okrivljenici u roku od 15 dana plate dvije trećine izrečene novčane kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

19. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki IV izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenu pravnu i okrivljenu odgovornu osobu određena u okviru raspona koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

20. Na temelju svega iznesenog u obrazloženju ove drugostupanjske odluke, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Financijskom inspektoratu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.