REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2276/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BARAKUDA consulting j.d.o.o. OIB: 45207722817, Zaprešić, M. Ožegovića 14, kojeg zastupa punomoćnica Hana Lukić Hob, odvjetnica iz Vinkovaca, protiv tuženika ŠKZ IMETAK u likvidaciji, OIB: 65988520651, Županja, J. J. Strossmayera 7, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Grubeša, odvjetnik iz Osijeka, radi isplate poslovnog udjela, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-119/2021-62 od 28. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-119/2021-62 od 28. travnja 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točci I. naložio tužitelju da plati tuženiku 1.160,36 eura, u točci II. izreke je odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 9.051,78 eura, u točci III. izreke je utvrdio da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 10.212,01 eura te je odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da u ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje isplatu vrijednosti poslovnog udjela GO iz [adresa] i EO iz [adresa] u Štedno kreditnoj zadruzi Imetak u likvidaciji Županja, a koja tražbina mu je ustupljena. Nakon provedenog dokaza sud je utvrdio da tužitelju pripada iznos od 160,36 eura po osnovi vrijednosti dva poslovna udjela u ŠKZ Imetak u iznosu od 580,18 eura svaki pa je u tom dijelu usvojio tužbeni zahtjev. U pogledu prigovora radi prebijanja je istaknuo kako je tuženik dostavio dokumentaciju koja nije bila dostatna da se utvrdi postojanje duga, pa je odbijen tužbeni zahtjev.

3. Protiv ove presude su tužitelj i tuženik izjavili žalbe.

Tužitelj je izjavio žalbu protiv točaka II., IV. i V. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. U žalbi u bitnome ističe kako je tužitelj predlagao provođenje dokaznih prijedloga na okolnost utvrđivanja vrijednosti tuženika i to i gospodarske struke, a ističe i da nije jasno da li je sud proveo dokazni postupak uvidom u vještačenje i dopunu vještačenja u predmetu poslovni broj P-191/19 jer se ne može utvrditi koji je točno dokaz proveden uvidom u spis. Ističe i da sud nije odlučio o provođenju gospodarskog vještačenja a niti o dopunskom vještačenju kada je vještak financijske struke istaknuo da nije ovlašten utvrditi tržišnu vrijednost nekretnina. Stoga predlaže da ovaj sud usvoji žalbu i ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana pa ju predlaže odbiti.

4. Tuženik je izjavio žalbu protiv točaka I., III. i VI. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe da tužitelj nije uskladio tužbene zahtjeve nakon provedenog vještačenja jer su u izreci tužbe označena dva poslovna dijela bez navođenja visine novčane tražbine. Nadalje ističe da sud nije obrazložio zašto smatra da bi tužitelj imao pravo na povrat uloga a u pogledu odbijenog prigovora tuženika se ističe kako je dostavljeno sudu više dokumenata i to Ugovor stranaka, ovršne isprave (presuda s platnim nalogom), nalaz i mišljenje sudskog vještaka pa nije jasno kako sud nije mogao utvrditi osnovanost tražbine u dijelu u kojem je istaknuta tražbina radi prijeboja. Stoga predlaže da ovaj sud prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije u cijelosti tužbeni zahtjev a podredno da ukine istu presudu.

Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu odluku je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ista nije pravilna i zakonita.

7. U tijeku postupka pred sudom prvog stupnja je utvrđeno da su GO i EO bili zadrugari kod tuženika te su prenijeli svoja potraživanja na tužitelja i to prava koja imaju s naslova Ugovora o oročavanju novčanih sredstava kao i zadružni udjel. Nije sporno ni da su oba zadrugara uplatili zadružni udjel u iznosu od 13,27 eura.

8. U tijeku postupka je bilo istaknuto da se u pogledu tražbina GO i EO temeljem ugovora o kreditu vode parnični postupci, ali sud prvog stupnja nije osim navoda tuženika u točci 15. obrazloženja utvrđivao ništa o predmetnim parničnim postupcima.

9. Među strankama je sporno je li tuženik izvršio prijeboj tražbine nastale po ugovoru o kreditu s oročenim depozitom te ima li tužitelj pravo na isplatu nominalnog iznosa zadružnog uloga, iznos knjigovodstvene vrijednosti uloga ili iznos tržišne vrijednosti uloga na dan gubitka statusa zadrugara EO i GO.

10. U pogledu procesnog prigovora radi prebijanja iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a se ističe da je tuženik istaknuo prijeboj i to za iznos od 30.074,26 eura / 226.594,53 kn koje EO nije namirila tuženiku na ime kredita i za iznos od 51.391,66 eura / 387.210,44 kn koji GO nije namirio tuženiku na ime kredita. Sud je u točci III. izreke utvrdio da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 10.212,01 eura uz obrazloženje da tražbina nije dokazana iako je tuženik kao dokaz priložio Ugovore o kreditu za navedene zadrugare, obračune kamata, financijske kartice odnosno konta, presliku tužbe u predmetu Općinskog suda u Županji poslovni broj P-188/01 i presliku presude Općinskog suda u Županji poslovni broj K-266/03. Ovakvo utvrđenje suda prvog stupnja nije moguće ispitati, jer nije jasno kako se iz predmetne dokumentacije nije moglo utvrditi da postoji tražbina istaknuta radi prijeboja barem u iznosu tražbine koju tužitelj potražuje. Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženik ne mora dokazati visinu tražbine preko dijela koji je potreban da bi se mogao provesti prijeboj, pa niti sud nema obvezu utvrđivati točan iznos tražbine već samo da li je ta tražbina barem u iznosu od 10.212,01 eura, pa je stoga odluku suda prvog stupnja u tom dijelu ne može ispitati.

11. U odnosu na drugo sporno pitanje, ima li tužitelj pravo na isplatu nominalnog iznosa, iznosa knjigovodstvene ili tržišne vrijednosti zadružnog uloga, potrebno je prije svega odrediti koje mjerodavno pravo se primjenjuje.

12. U vrijeme istupanja JO iz štedno kreditne zadruge (25. srpnja 2018.) Zakon o štedno kreditnim zadrugama je bio nevažeći. Naime, od 1. siječnja 2007. je stupanjem na snagu Zakona o kreditnim unijama prestao važiti Zakon o štedno kreditnim zadrugama. Odredbom čl. 78. Zakona o kreditnim unijama, Skupština štedno-kreditne zadruge koja na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ima odobrenje za rad i upisana je u sudski registar dužna je do 30. travnja 2007. donijeti odluku o nastavku rada kao kreditna unija te u propisanom roku uskladiti svoje akte, rad i poslovanje s odredbama ovoga Zakona, ili preoblikovati se u štednu banku te u propisanom roku uskladiti svoje akte, rad i poslovanje s odredbama Zakona o bankama, ili prestanku štedno-kreditne zadruge i pokrenuti postupak likvidacije.

13. Nadalje, odredbom čl. 80. Zakona o kreditnim unijama je propisano, između ostalog, da u slučaju kada je štedno-kreditnoj zadruzi odbijen zahtjev za izdavanje odobrenja za rad kao štedna banka sukladno odredbama ovoga Zakona i Zakona o bankama, štedno-kreditna zadruga može u roku od 60 dana od dana primitka rješenja o odbijanju zahtjeva donijeti odluku o poslovanju kao kreditna unija i podnijeti izvješće i zahtjev sukladno odredbama st. 4. ovoga članka ili donijeti odluku o likvidaciji.

14. Tuženik je 29. siječnja 2008. na skupštini donio odluku o nastanku razloga za prestanak Štedno-kreditne zadruge te je pokrenuo postupak likvidacije. Prema odredbi čl. 83. Zakona o kreditnim unijama, postupak likvidacije štedno-kreditne zadruge se provodi sukladno odredbama Zakona o štedno-kreditnim zadrugama („Narodne novine“ broj 84/02). Odredbom čl. 43. Zakona o štedno-kreditnim zadrugama na postupak likvidacije štedno-kreditne zadruge primjenjuju se odredbe Zakona o trgovačkim društvima o likvidaciji društva s ograničenom odgovornošću, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

15. Odredbom čl. 472. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj:

111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13 i 110/15; dalje: ZTD). Na likvidaciju društva s ograničenom odgovornošću na odgovarajući se način primjenjuju odredbe čl. 368. st. 3., čl. 369. -370. i čl. 372.-384. ovoga Zakona. Prema odredbi čl. 380. ZTD-a na temelju odluke o podjeli imovine likvidatori su je dužni podijeliti dioničarima u roku od 30 dana od dana kada je odluka donesena, na način kako je to određeno statutom. Ako ne postoje dionice koje daju različita prava pri podjeli imovine društva, imovina se dijeli razmjerno sudjelovanju dionica u temeljnom kapitalu društva. Ako ulozi u temeljni kapital društva nisu za sve dionice uneseni u istome omjeru, nadoknađuje se ono što je uloženo, a ostalo se dijeli razmjerno sudjelovanju dionica u temeljnom kapitalu društva. Ako imovina društva nije dostatna za to da se nadoknadi ono što je uloženo, dioničari treba da snose gubitak razmjerno sudjelovanju dionica u temeljnom kapitalu društva.

16. Dakle, primjenjujući navedene odredbe o likvidaciji, potrebno je utvrditi vrijednost imovine društva u likvidaciji te tužiteljev omjer zadružnog uloga u odnosu na ostale članove zadruge. Sudski vještak je pravilno utvrdio omjere zadrugara te je pravilno utvrdio knjigovodstvenu vrijednost dijela imovine. Naime, tužitelj pogrešno smatra da je potrebno utvrditi tržišnu vrijednost imovine kao da se radi o društvu koje nije u likvidaciji i koje nastavlja poslovati nakon prodaje udjela. Ovdje se naime radi o društvu u likvidaciji koje vraća uloge podjelom svoje postojeće imovine. Kao što je navedeno, vještak je pravilno utvrdio vrijednost dijela ali ne i cjelokupne imovine. Pravilno navodi tužitelj da je vještak trebao uzeti u obzir i isprave (podaci o tuženikovim nekretninama) koje mu je dostavio tužitelj, te je sud morao utvrditi vrijednost cijele imovine, uključivo i nekretnina.

17. Dakle, za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari potrebno je utvrditi: aktivu tuženika na dan istupanja tužitelja iz zadruge, dugovanja tuženika na taj dan, pa i ona s odgođenim plaćanjem, visinu zadružnih uloga, te po odbitku navedenih stavaka, utvrditi ostatak aktive koji predstavlja imovinu zadruge te na kraju veličinu zadružnog udjela tužitelja u imovini zadruge. Također će sud prvog stupnja odlučiti i o prigovoru tuženika istaknutom radi prijeboja.

18. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje ovaj sud, tako što će uzeti u obzir dokazne prijedloge stranaka i utvrditi odlučne činjenice i raspraviti osnovanost tužbenog zahtjeva imajući u vidu sve navedeno, te donijeti novu, pravilnu, zakonitu i valjano obrazloženu odluku.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak