Poslovni broj: Usž-524/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DĆ, iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3090/23-5 od 4. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3090/23-5 od 4. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, na temelju članka 45. stavka 2. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), prekinut je upravni spor dok Visoki upravni sud Republike Hrvatske ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.
2. Tužiteljica osporava rješenje prvostupanjskog suda iz svih žalbenih razloga. U opširnoj žalbi u bitnom ističe da je za primjenu članka 45. stavka 2. točke 2. ZUS-a potrebno da bude ispunjena pretpostavka da je u trenutku prekida spora na Visokom upravnom sudu (prethodno) već pokrenut postupak radi ocjene zakonitosti općeg akta koji se primjenjuje. Pored toga naglašava da sudovi na temelju navedene odredbe ZUS-a nisu obvezni prekinuti spor, već to mogu učiniti, a da odluka ne smije biti arbitrarna. Ističe da je zahtjev Upravnog suda u Zagrebu za ocjenu zakonitosti općeg akta samo inicijativa upućena Visokom upravnom sudu, koja, sama po sebi, ne proizvodi pravne učinke jer Visoki upravni sud nije dužan pokrenuti postupak. Smatra da dok eventualno ne bude i pokrenut postupak ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom po zahtjevu suda, sud nije ovlašten na temelju članka 45. stavka 2. točke 2. ZUS-a prekinuti spor. Poziva se na odluku Ustavnog suda, broj:
U-III-5917/2016 od 5. studenoga 2019. iz koje, prema mišljenju tužiteljice, proizlazi da je očito da Visoki upravni sud o pokretanju postupka po službenoj dužnosti odlučuje slobodnom ocjenom prema okolnostima svakog pojedinačnog slučaja. Smatra da su u konkretnom slučaju povrijeđena brojna ustavna i konvencijska prava. Predlaže ukidanje osporenog rješenja. Traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je Upravni sud u Zagrebu podnio ovom Sudu zahtjev za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22.) te članaka 3., 4. i 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22.).
6. Člankom 45. stavkom 2. točkom 2. ZUS-a, na koju se prvostupanjski sud poziva u osporenom rješenju, propisano je da se rješenjem može prekinuti spor dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.
7. S obzirom na činjenicu da je u vrijeme donošenja osporenog rješenja pred Visokim upravnim sudom bio u tijeku postupak ocjene zakonitosti općeg akta koji je mjerodavan u predmetnom subjektivnom upravnom sporu, valja zaključiti da osporenim rješenjem o prekidu spora dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje, nije povrijeđen zakon.
8. U odnosu na žalbene navode valja istaknuti da prema članku 83. stavku 2. ZUS-a, koji je bio mjerodavan u konkretnom slučaju, postupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud može pokrenuti po službenoj dužnosti na temelju obavijesti građana, pučkog pravobranitelja ili na zahtjev suda. Navedenu odredbu tužiteljica pogrešno tumači uspoređujući pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta na inicijativu s postupkom koji se na inicijativu stranke pokreće pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. Visoki upravni sud ima dosljednu praksu prema kojoj uvijek pokreće postupak i ocjenjuje zakonitost općeg akta na temelju obavijesti građana, pučkog pravobranitelja ili na zahtjev suda. ZUS-om nije propisana mogućnost da Visoki upravni sud odluči rješenjem hoće li (ili neće) prihvatiti inicijativu za pokretanje postupka. Dakle, na temelju obavijesti građana, pučkog pravobranitelja ili na zahtjev suda, Visoki upravni sud pokreće postupak ocjene zakonitosti općeg akta, a koja praksa je poznata, javno dostupna i objavljena, kako prvostupanjskom sudu, tako i strankama. Stoga obrazloženje osporenog rješenja nije nedostatno ni arbitrarno jer iz njega jasno proizlazi da se postupak prekida dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje. S obzirom na navedeno, Sud smatra da žalbeni navodi ne dovode u sumnju usklađenost osporenog rješenja prvostupanjskog suda s ustavnim i konvencijskim zahtjevima na koje se poziva tužiteljica.
9. Pored toga, valja istaknuti da je Visoki upravni sud povodom zahtjeva Upravnog suda u Zagrebu i prijedloga više predlagatelja donio presudu i rješenje, poslovni broj: Usoz-254/23-7 od 19. prosinca 2023. kojim je odbio zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja te obustavio postupak za ocjenu zakonitosti članaka 3., 4. i 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Presuda i rješenje dostupni su na mrežnim stranicama Visokog upravnog suda.
10. Pozivanje tužiteljice na odluku Ustavnog suda, broj: U-III-5917/2016 od 5. studenoga 2019. nije od utjecaja u ovom postupku jer nije riječ o usporedivim predmetima. Navedenom odlukom usvojena je ustavna tužba, ukinuto rješenje Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usoz-345/13-5 od 29. travnja 2016. i predmet vraćen tom sudu na ponovni postupak. U tom se ustavnosudskom postupku ocjenjivalo rješenje ovoga Suda od 29. travnja 2016. kojim je odbačen prijedlog za ocjenu zakonitosti općeg akta uz koji podnositelj nije dostavio pojedinačnu odluku utemeljenu na osporenom općem aktu, iako je pozvan na dopunu zahtjeva. U odnosu na mogućnost primjene članka 83. stavka 2. ZUS-a Visoki upravni sud je naveo da ne postoje razlozi za pokretanje postupka za ocjenu zakonitosti osporenog općeg akta po službenoj dužnosti. Prema ocjeni Ustavnog suda, Visoki upravni sud je u tom predmetu propustio iznijeti dostatne i relevantne razloge za nepokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta.
11. Međutim, valja napomenuti da je riječ o rješenju iz 2016. te da je Visoki upravni sud nakon toga promijenio svoju praksu na način da uvijek ocjenjuje opći akt koji je na snazi, neovisno o tome tko je inicirao takav postupak. S obzirom na to da je navedena sudska praksa ustaljena i javno dostupna, valja zaključiti da je Upravni sud u Zagrebu, podnoseći zahtjev, izvjesno znao da će Visoki upravni sud povodom zahtjeva i prijedloga odlučiti o zakonitosti općeg akta koji treba primijeniti u konkretnom subjektivnom upravnom sporu.
12. Slijedom iznesenog, na temelju članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, žalba je odbijena i potvrđeno osporeno rješenje (točka I. izreke ovog rješenja).
13. Budući da je žalba odbijena, to tužiteljičin zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe nije osnovan, slijedom čega je odbijen na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a (točka II. izreke ovog rješenja).
U Zagrebu 26. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
