REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-60/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagorski vodovod d.o.o. Zabok, K. Š. Gjalskog 1, OIB 61979475705, protiv tuženice ŽA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica GA, dipl. iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-555/2022-5 od 21. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru broj Povrv-279/2021-14 od 13. svibnja 2022., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-555/2022-5 od 21. ožujka 2023. i presuda Općinskog suda u Zlataru broj Povrv-279/2021-14 od 13. svibnja 2022. u dijelu pod točkama I. i III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz Zaboka posl. br. Ovrv- 1166/2021 od 15.srpnja 2021.godine, te se nalaže tuženoj da isplati tužitelju iznos od 12.161,56 kn sa zateznom kamatom tekućom od 01.lipnja 2021.g., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz Zaboka posl. br. Ovrv- 1166/2021 od 15.srpnja 2021.godine za iznos od 1.250,00 kn s pripadajućom kamatom, te za troškove postupka u cijelosti.
III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 563,75 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2022. godine, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-2206/2023-2 od 4. srpnja 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:
"1. Predstavlja li novčana kazna za neovlašteno korištenje (vodne) usluge, a koje neovlašteno korištenje je posljedica oštećenja uređaja u vlasništvu pružatelja usluge, ugovornu kaznu za novčanu obvezu ili ugovornu kaznu za nenovčanu obvezu?
2. Jesu li ugovori o korištenju vodnih usluga koje pružatelj vodnih usluga sklapa s potrošačima potrošački ugovori u smislu Zakona o zaštiti potrošača?".
4. Tuženica je sukladno navedenom dopuštenju protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja radi kojih je dopuštena revizija. Predložila je prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju, tužitelj je predložio reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu.
6. Revizija je osnovana.
7. Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
8. U revizijskom stupnju postupka, predmet spora je potraživanje tužitelja koje temelji na odredbama čl. 122. st. 1. i st. 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (dalje: Opći uvjeti), prema kojima tužitelj ima pravo naplatiti kaznu korisniku za neovlašteno korištenje vodnih usluga.
9. Odredbom članka 122. st. 1. t. 5. Općih uvjeta tužitelja, propisano je da se, među ostalim, neovlaštenim korištenjem vodnih usluga podrazumijeva slučaj kada je oštećena ovjerena oznaka (plomba) vodomjera, zapornih uređaja i drugih elemenata vodomjernog priključka i njihove plombe ili plombe uređaja na sustav javne odvodnje, dok je čl. 122. st. 3. Općih uvjeta određeno da isporučitelj ima pravo za neovlašteno korištenje vodne usluge iz st. 1. toč. 5. tog članka neovlaštenom korisniku naplati iznos kazne prema važećem cjeniku isporučitelja.
10. Navedenu odredbu tuženica smatra nepoštenom i stoga ništetnom, sukladno odredbi čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP) jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a radi se o odredbi koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika usluga, tj. potrošača.
11. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da se odredbe ZZP o nepoštenim odredbama ugovora odnose na potrošačke ugovore koje potrošači sklapaju sa trgovcima, što isključuje primjenu odredbi ZZP na opće uvjete poslovanja koje u okviru svojih zakonskih ovlasti donose trgovci. Stoga su sudovi zaključili da se pri ocjeni jesu li ništetne odredbe općih uvjeta tužitelja primjenjuju odredbe čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 83/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) i čl. 296. ZOO. U konkretnom slučaju, sudovi smatraju da odredbe čl. 122. st. 2. t. 5. i st. 3. Općih uvjeta tužitelja nisu ništetne, nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja i ne uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na strani tuženice kao korisnika usluge, jer se oštećenje plombe vodomjera, zapornih uređaja i drugih elemenata vodovodnog priključka opravdano smatra neovlaštenim korištenjem vodnih usluga; dok odredba prema kojoj tužitelj za neovlašteno korištenje vodne imao pravo neovlaštenom korisniku naplatiti iznos kazne prema svojem cjeniku ne predstavlja obvezu koja bi za tuženicu bila nerealno otežavajuća i stavila ju u podređeni položaj u odnosu na tužitelja, već predstavlja sankciju za radnju koja je u naravi teško kršenje ugovornih odredbi.
12. Takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se ocijeniti pravilnim.
12.1. Prema odredbi čl. 295. st. 1. ZOO, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove, dok u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje (st. 3.). Prema st. 4. tog članka, opći uvjeti ugovora moraju se objaviti na uobičajeni način. Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora (st. 5.).
12.2. Nadalje, odredbom čl. 2. st. 4. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine", broj 66/19 - dalje: Zakon o vodnim uslugama), određeno je da u smislu tog Zakona pojam potrošač ima značenje uređeno zakonom kojim se uređuje zaštita potrošača.
12.3. Sukladno odredbi čl. 40. st. 1. Zakona o vodnim uslugama, javni isporučitelj vodnih usluga dužan je donijeti opće uvjete isporuke vodnih usluga i postupati u skladu s njima. Odredbom čl. 40. st. 5. tog Zakona, propisano je da opći uvjeti isporuke vodnih usluga imaju pravnu prirodu općih uvjeta ugovora o isporuci vodnih usluga. Ako se tijekom važenja ugovora o isporuci vodnih usluga donesu novi ili izmijene važeći opći uvjeti isporuke vodnih usluga, koji su propisno objavljeni, ugovor o isporuci vodnih usluga ostaje na snazi pod tim novim ili izmijenjenim uvjetima.
13. Prema odredbi čl. 24. ZZP, javne usluge koje se pružaju potrošačima su, među ostalima, javna vodoopskrba i odvodnja.
13.1. Sukladno odredbi čl. 5. st. 1. toč. 15. ZZP, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti
13.2. Prema odredbi čl. 41. st. 1. ZZP, potrošač se ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju ZZP ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača, dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih ZZP ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača, ništetne su.
14. Iz rezultata postupka proizlazi da je tuženica fizička osoba koja je u svojstvu potrošača kao korisnica vodne usluge sklopila ugovor o pružanju vodnih usluga s tužiteljem kao isporučiteljem.
15. Slijedom navedenog, u podnesenoj reviziji tuženica osnovano ukazuje da su opći uvjeti poslovanja sastavni dio ugovora o korištenju vodnih usluga, te da ugovor o korištenju vodnih usluga koje pružatelj vodnih usluga sklapa s potrošačima predstavlja potrošački ugovor u smislu ZZP - što ujedno predstavlja odgovor na drugo dopušteno pravno pitanje.
16. Stoga je ocjena ovog suda da su nižestupanjski sudovi pogrešno zaključili da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju mjerodavne odredbe ZZP na sklopljeni ugovor o pružanju vodnih usluga, te je uslijed pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje u tom smislu ostalo nepotpuno utvrđeno.
17. Nadalje, prvim pitanjem naznačenim u reviziji tuženica ukazuje da novčana kazna propisana odredbom čl. 122. Općih uvjeta tužitelja ima značaj ugovorne kazne za novčanu obvezu, što je protivno odredbi čl. 350. st. 3. ZOO.
18. Navedena odredba čl. 122. Općih uvjeta tužitelja je nejasna odredbu koju valja tumačiti primjenom odredbe čl. 319. st. 2. ZOO. Prvostupanjski sud, kao niti drugostupanjski sud povodom podnesene žalbe tuženice u kojoj ona prigovara da je ta odredba općih uvjeta protivna odredbama ZOO o ugovornoj kazni, nisu odgovorili na izneseni prigovor, niti su tumačili spornu odredbu općih uvjeta tužitelja sukladno odredbi čl. 319. st. 2. ZOO. Stoga drugostupanjsku presudu zbog njenih nedostatka u tom dijelu nije bilo moguće ispitati.
19. Dakle, odgovor na prvo pitanje postavljeno u reviziji je ovisan o tumačenju navedene odredbe općih uvjeta tužitelja, radi čega zasad nije moguće dati decidirani odgovor.
20. Slijedom svega navedenog, valjalo je ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu na temelju čl. 391. st. 7. ZPP i riješiti kao u točci I. izreke ovog rješenja.
21. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke rješenja).
Zagreb, 26. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
