REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-216/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice TM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davidu Jakovljeviću, odvjetniku u Zagrebu i II-tužitelja Teradur d.o.o., Trogir, Marinova draga 37, OIB 25053660519, protiv tuženika Energija projekt d.d. iz Senja, Petra Matkovića 7, OIB 97312497377, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Marković, odvjetnik u Sesvetama, te punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović, Dušan Miočić, Ana Milošević i Iva Glavata u Rijeci, Prolaz M. K. Kozulić 2, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja VM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja ništetnosti odluka skupštine, odlučujući o reviziji I-tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2264/2017-7 od 4. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1412/2015-23 od 28. listopada 2016., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija I-tužiteljice.

II. Odbija se tuženik s troškovima sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba I-tužiteljice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnom odluka o povećanju temeljnog kapitala skupštine tuženika, društva Energija projekt d.o.o. Senj, Petra Matkovića 7, OIB: 97312497377, sada: Energija projekt d.d. od dana 29.12.2014.

II. Ova presuda, po njezinoj pravomoćnosti provest će se u sudskom registru Trgovačkog suda u Rijeci po službenoj dužnosti."

II. Nalaže se 1. tužitelju ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju TERADUR d.o.o. Trogir, Marinova draga 37, OIB: 25053660519, da solidarno naknade tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 46.250,00 kn u roku od 8 dana.“.

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1801/2024-2 od 6. studenog 2024. zbog pitanja:

„Primjenjuju li se supsidijarno na obvezno pravne ugovore koje zakonski zastupnik trgovačkog društva sklopi protivno čl. 49. u vezi s čl. 41. st. 1. i 3. ZTD-a odnosno bez izričite i posebne ovlasti trgovačkog društva za njihovo sklapanje, odredbe čl. 308.-312. Zakona o obveznim odnosima?“.

3. Tuženik je odgovorio na reviziju.

4. Revizija je neosnovana.

5. Ovaj sud sukladno odredbi čl. 393. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

6. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je da je:

- skupštinu društva tuženika od 29. prosinca 2014. sazvala uprava društva tuženika,

- ZM u vrijeme donošenja odluke o sazivanju glavne skupštine bio upisan kao član uprave koji je društvo zastupao samostalno i pojedinačno,

- da je odluka o sazivanju skupštine društva sadržavala sve potrebne sastojke propisane čl. 277. st. 3. ZTD-a i to tvrtku društva, sjedište društva, vrijeme i mjesto održavanja skupštine kao i dnevni red,

- udovoljeno zakonom propisanom uvjetu valjanog sazivanja skupštine propisanog čl. 443. st. 1. ZTD-a budući da je od dana odašiljanja poziva preporučenom pošiljkom do održavanja skupštine proteklo i više od zakonom propisanih sedam dana,

- uz poziv-odluku o sazivanju skupštine od 17. prosinca 2014. (list 228. -234. spisa) utvrđeno je da je osim dnevnog reda uz poziv poslan i prijedlog odluka, a kako to proizlazi iz sadržaja spomenute odluke,

- da su odluke sa skupštine društva održane 29. prosinca 2014. upisane u sudski registar prema rješenju suda poslovni broj Tt-15/388-8 od 11. veljače 2015. (list 17. - 22. spisa),

- da je prema zapisniku sa skupštine društva od 28. listopada 2014. (list 209. -210. spisa) član društva i član uprave ZM dobio suglasnost društva za pravni posao preuzimanja duga tuženika prema društvu Sodablast d.o.o., a u vezi zaključenja ugovora (list 109.-110. spisa),

- da je na sjednici skupštine društva od 29. prosinca 2014. donesena odluka da se za iznos od 1.424.000,00 kn povećati temeljni kapital društva na ime potraživanja s osnova pozajmica prema ugovorima o zajmu (list 80-110 spisa).

7. Sporno je a s obzirom na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija predstavlja li odluka skupštine društva naknadno odobrenje članu uprave za odobrenje, za zaključenje ugovora o zajmu prema ispravama, te je li to uopće dopušteno.

8.1. Zakon o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11-službeni pročišćeni tekst, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24 - dalje: ZTD ) u čl. 41. propisuje:

„(1) Ovlast za zastupanje trgovačkoga društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik toga društva određene odredbama ovoga Zakona.

(2) Osobe koje zastupaju trgovačko društvo u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka, te ograničenja njihovih ovlasti ako djeluju prema trećim osobama, upisuju se u sudski registar.

(3) Na zastupnike društva iz stavka 1. ovoga članka odnosi se ograničenje iz članka 49. ovoga Zakona.“.

8.2. U odredbi čl. 49. ZTD propisano je:

„Prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba.“.

9.1. Dakle, u vrijeme sklapanja spornih ugovora o zajmu između člana uprave i društva i ugovora o preuzimanju duga, član uprave OM nije imao posebno ovlaštenje za sklapanje tih i takvih ugovora s društvom u kojem je bio član uprave i time i zastupnik društva.

9.2. Sporno je jesu li tijela društva mogla naknadno odobriti te pravne poslove primjenom odredaba čl. 308. do čl. 312. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO).

9.3. Tim odredbama je propisano:

„Članak 308.

1) Ugovor kao i drugi pravni posao može se sklopiti, odnosno poduzeti i preko zastupnika.

(2) Ovlaštenje za zastupanje temelji se na zakonu, statutu, društvenom ugovoru ili pravilima pravne osobe, aktu nadležnog državnog tijela ili na očitovanju volje zastupanog (punomoć).

Članak 309.

(1) Ugovor što ga sklopi zastupnik u ime zastupane osobe i u granicama svojih ovlaštenja obvezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu.

(2) Pod istim uvjetima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravni učinak neposredno prema zastupanoj osobi.

(3) Zastupnik je dužan obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne učini, ugovor proizvodi pravni učinak za zastupanog i drugu stranu ako je ona znala ili je iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao zastupnik.

Članak 310.

(1) Zastupnik ne može prenijeti svoja ovlaštenja na drugog, osim kad mu je to dopušteno zakonom ili ugovorom.

(2) Iznimno, on to može ako ga okolnosti sprječavaju da posao obavi osobno, a interesi zastupanog zahtijevaju neodgodivo poduzimanje pravnog posla.

Članak 311.

(1) Kad zastupnik prekorači granice ovlaštenja, zastupani je u obvezi samo ako odobri prekoračenje.

(2) Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovito potreban da se ugovor takve vrste razmotri i ocijeni, smatrat će se da je odobrenje odbijeno.

(3) Odobrenje ima povratni učinak ako strane ne odrede drukčije.

(4) Ako druga strana nije znala niti morala znati za prekoračenje ovlaštenja, može odmah nakon saznanja za prekoračenje, ne čekajući da se zastupani o ugovoru očituje, izjaviti da se ne smatra vezana ugovorom.

(5) Ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za štetu koju je druga strana pretrpjela, ako ona nije znala niti je morala znati za prekoračenje ovlaštenja.

Članak 312.

(1) Ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.

(2) Strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku očituje odobrava li ugovor.

(3) Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen.

(4) U tom slučaju strana s kojom je ugovor sklopljen može od osobe koja je kao opunomoćenik bez ovlaštenja sklopila ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku sklapanja ugovora nije znala niti je morala znati da ta osoba nije imala ovlaštenje za sklapanje ugovora.“.

10.1. Kako to pravilno ocjenjuje i sud prvog i drugog stupnja, a što u cijelosti prihvaća i ovaj sud ne postoji niti jedna zakonska zapreka da se naknadno davanje odobrenja za zaključenje ugovora sa samim sobom ne može smatrati valjanim i obvezujućim za društvo jer ZTD niti jednom svojom odredbom mogućnost naknadnog odobrenja ne isključuje.

10.2. Stoga u smislu citirane odredbe čl. 311. st. 3. ZOO-a prema kojem odobrenje ima povratni učinak ako strane ne odrede drukčije pa tako, kako po svoj naravi ZOO predstavlja propis koji se treba supsidijarno primijeniti jer sama odredba čl. 41. st. 3. u svezi čl. 49. ZTD-a propisuje „ograničenje“ u ovlasti zastupanja ali kako ne postoje odredbe koje bi u ovom dijelu ograničavale primjenu odredaba ZOO-a o zastupanju to po ocjeni ovog suda kada nadležna i ovlaštena tijela društva i naknadno odobre ugovore koje bi član društva sklopio u smislu odredba 41. st. 3. i čl. 49. ZTD-a takvi ugovori proizvede pravne učinke.

11. Time je i odgovoreno na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.

12.1. Ovom sudu poznata je odluka ovog suda Rev-150/2007 od 30. siječnja 2008. u kojoj je izneseno pravno shvaćanje kako slijedi:

„Zastupnik koji po zakonu zastupa trgovačko društvo ne smije bez posebne ovlasti tog društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun. Zato tuženik kao član uprave (i zakonski zastupnik prodavatelja) i član uprave (u svojstvu radnika i kupca) takve ugovore nije smio sklopiti, jer za to nije imao potrebnu posebnu ovlast Društva. Ugovorne strane postupile su, dakle, suprotno čl. 49. u vezi s čl. 41. st. 1. i 3. ZTD-a.

Navedeni propisi su i prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske prisilni (kogentni) propisi. Slijedom toga pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da su stranke sklopile ništave ugovore u smislu čl. 103. ZOO- a. Zato je taj sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je tužbeni zahtjev prihvatio i utvrdio nabrojene ugovore ništavim i dopustio upis dionica pri Središnjoj depozitarnoj agenciji na ime tužitelja B. d.d. Nije u pravu tuženik koji smatra da valja primijeniti čl. 88. ZOO-a. Prema tom propisu ugovor što ga neka osoba sklopi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri (st. 1. tog članaka) a strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanoga da se u primjerenom roku izjasni odobrava li taj ugovor (st. 2. istog članka ZOO-a).“.

12.2. Ali to pravno shvaćanje izraženo je u posve drugim činjeničnim okolnostima u kojima je društvo sklopilo ugovor o prodaju dionica s članom uprave, i sudovi su zaključili da nije bilo naknadnog odobrenja tog pravnog posla jer je društvo pokrenulo parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti tog pravnog posla.

12.3. Dakle nije primjenljivo na ovaj spor u kojem se odlučuje o odluci skupštine društva o povećanju temeljnog kapitala člana društva zbog ugovora o zajmu kojeg je kao zajmodavac sklapao s tuženikom - društvom u kojem je bio član tog istog društva, a koja odluka je po sudovima ocjenjena kao naknadno odobrenje za sklapanje tih ugovora o zajmu pri čemu u ovoj fazi postupka nije niti sporno niti se o tome raspravlja jesu li ti ugovori realizirani.

13. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci.

14. Odluka o troškovima donesena je primjenom odredbe čl. 155. u svezi s čl. 166. ZPP-a jer je ocijenjeno da ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić