Poslovni broj: Usž-131/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OV, OIB [osobni identifikacijski broj], državljanina Savezne Demokratske Republike Nepal, kojeg zastupa Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB 36162371878, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3942/24-11 od 14. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3942/24-11 od 14. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/24-06/12266, URBROJ: 511-01-212-24-6 od 5. rujna 2024. (točka I. izreke). Točkom II. izreke tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć, a točkom III. izreke presude tuženiku je naloženo da odvjetniku Stjepanu Babiću isplati iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 5. rujna 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
3. Tužitelj pobija zakonitost točke I. izreke prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da ispunjava uvjete za odobrenje azila jer u njegovoj državi podrijetla Nepalu vlada visoki stupanj korupcije, što proizlazi iz svih izvješća Ujedinjenih naroda te bi zbog prekomjernih i neosnovanih zaduženja i kredita bio zatvoren, a možda i ubijen, a što predstavlja osnovan razlog za strah od proganjanja i realnu prijetnju na njegov život i tijelo. Ističe da je u poslovnoj banci u Nepalu podigao kredit u iznosu od 9.000,00 eura, kao i hipoteku na kuću u navedenom iznosu. Navodi da način naplate dugova koji primjenjuje država Nepal predstavlja sustav dužničkog ropstva, a koja činjenica ukazuje na to da se radi o nepravednom načinu utjerivanja dugova od strane države te drakonskim mjerama koje se protive svim standardima zapadne civilizacije i smatra da se radi o političkom progonu. Nadalje navodi da ima problem s kamatarima u Nepalu kod kojih se zadužio, a od kojih napada ga država podrijetla nije zaštitila. Smatra da je obrazloženje pobijane presude nepotpuno i nejasno te se ne može analizirati čime je počinjena bitna povreda Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.). Predlaže da ovaj Sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući točku I. izreke presude prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine, 36/24., dalje: ZUS) Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, kao i na temelju navoda tužitelja iznesenih u tužbi. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavne i u presudi citirane članke 20. i 21. Zakona. Upravni sud je odluku donio na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao valjano obrazloženje.
8. Sud je zaključio da tužitelj nije izbjegao iz svoje države zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, već je zemlju podrijetla napustio iz ekonomskih razloga te mu je izdana viza za Republiku Hrvatsku na osnovi dozvole za rad i boravak u Republici Hrvatskoj..
9. S obzirom na podatke spisa, prema ocjeni ovoga Suda, prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tuženik je proveo detaljan postupak procjene materijalnih činjenica i valjanosti dokaza, procjene budućeg rizika te je s obzirom na dokaze koje je iznio tužitelj u upravnom postupku (saslušan na zapisnik 27. kolovoza 2024.) i prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, pravilno ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu dokazani ključni elementi u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha u smislu članka 20. Zakona niti postojanje uvjeta za priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. istog Zakona. S obzirom na postojeća izvješća, razmatrajući opće stanje u zemlji i osobne okolnosti tužitelja koje iznosi u postupku uz razloge napuštanja zemlje podrijetla (ekonomski razlozi te s tim u vezi strah od mogućih posljedica zbog ne vraćanja dugova), sud je, osnovano zaključio da ne postoji stvarni rizik da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi te je, imajući na umu sigurnosnu situaciju u zemlji, svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih odredaba Zakona. Pravilno je prvostupanjski sud istaknuo da su tužiteljevi financijski problemi u zemlji podrijetla privatne naravi i ne predstavljaju zakonom predviđenu osnovu za priznavanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.
10. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta te članak 20. i članak 21. Zakona, Sud ocjenjuje da tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog prava.
11. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih relevantnih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok bitne povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
12. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 26. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković