Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-763/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić, Vrdoljak i partneri u Splitu, protiv tužene RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Krokar, odvjetnik u Splitu, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu broj P- 4067/2018-63 od 30. rujna 2024, u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja djelomično je neosnovana a djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4067/2018-63 od 30. rujna 2024 (izreka presude te točka I i II izreke rješenja)

a) potvrđuje

- izreka presude (pod točkom 1. i 2.),

- točka I izreke rješenja

b) ukida

- točka II rješenja te predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom odlučeno je:

i to presudom

"Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

'1/ Dužna je tužena odmah prestati sa uznemiravanjem tužitelja u ostvarivanju prava, njegovih ovlasti, prava vlasništva, glede dijela nekretnine označene kao čest zem. 8173/1 ZU 4439 (sada ZU 17979) KO [katastarska općina] i baš velikog salona površine cca 38,60 m2, te osobito sa pripadajućom mu terasom (balkonom), koja se nalazi na južnoj strani visokog prizemlja, sa pristupnim skalama s istočne i zapadne strane terase, koje su sastavni dio te terase (balkona) i smještene su prema jugu od terase do dvorišta (zemljišta) a koje pripadaju velikom salonu i baš prolaskom preko ovih skala, te izlaskom i korištenjem ove pripadajuće terase sa skalama, što se sve nalazi u zgradi u [adresa], anagrafske oznake [adresa].

2. Zabranjuje se tuženoj prolaz preko pristupnih skala bilo s istočne ili zapadne strane terase, koje su sastavni dio terase (balkona) i smještene su prema jugu od terase do dvorišta (zemljišta) a koje pripadaju velikom salonu, kao i izlazak i bilo kakvo korištenje te terase (balkona) koja se nalazi na južnoj strani visokog prizemlja zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], a koja ima oznaku čest. zem. [katastarska čestica] ZU 4439 (sada ZU 17979) KO [katastarska općina].'"

a rješenjem

"I. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanjem privremene mjere koji glasi: 'Zabranjuje se tuženoj pristup na terasu koja pripada salonu površini cca 38,60 m2, kao dijelu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 4439, odnosno sada ZU 17979 KO [katastarska općina], sve pobliže opisano u točki 1. tužbenog zahtjeva, a osobito joj se zabranjuje skidanje, uklanjanje katanca (lokota) na stepenicama predmetne terase. Ovlašćuje se tužitelj, odnosno predlagatelj osiguranja da sam ili preko treće osobe postavi fizičku zapreku pristupa terasi pobliže opisanoj u točki 1. ove privremene mjere. Privremena mjera ima trajati do pravomoćnog okončanja parnice, a žalba protiv iste ne odlaže njenu provedbu.'

II. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.125,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv te odluke tužitelj je izjavio dopuštenu i pravovremenu žalbu i to iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) te traži da se žalba prihvati, pobijana odluka preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu tužene da nadoknadi troškove tužitelju ili da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Nije zatražen trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je u pretežitom dijelu neosnovana (glede glavne stvari te odluke o privremenoj mjeri) dok je samo djelomično osnovana i to glede odluke o parničnim troškovima.

5. Predmet ove parnice kako ga je tužitelj usmjerio je zahtjev za zaštitu od uznemiravanja od strane tužene i to baš velikog salona sa pripadajućom mu terasom koja se nalazi u zgradi na čest. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] (sada z. ul. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina].

6. Prvostupanjski sud je na temelju obimne raspravne građe odnosno provedenih dokaza navedenih u točki 3. obrazloženja pobijane odluke utvrdio:

- da je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i vještačenjem po vještaku mjerniku utvrđeno da se radi o vili u [adresa] s okućnicom te da je predmet spora realni dio nekretnine salon i terasa s tim da se na terasu dolazi iz salona te s lijeve i desne strane terase sa južne strane zgrade stepenicama,

- da iz ugovora koji je sklopljen 3. veljače 1995. između ĐPG kao prodavateljice i ZP (sada RP tužene u ovom postupku) kao kupca među inim proizlazi da je prodavateljica prodala 1/16 od 2/8 dijela kuće na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s tim da prodani dio u naravi predstavlja stan na visokom prizemlju istočnog dijela zgrade koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje sa blagovaonicom i malog kupatila sve ukupne površine 69 m2 s tim da stanu pripada terasa na jugu u idealnom dijelu srazmjerno vrijednosti stana prema ostalim dijelovima nekretnine u vlasnosti prodavateljice a kojima terasa služi što u naravi predstavlja 4 m2,

- da je tužena u posjedu stana i predmetnog dijela terase od 1995. te na tom dijelu terase drži kameni vrtni stol s dvije stolice i lončaricu za cvijeće,

- da zgrada nije etažirana jer nema upisa posebnih uporabnih cjelina,

- da su suvlasnici predmetne zgrade uknjiženi kao suvlasnici idealnih dijelova koji nisu povezani s vlasništvom posebnih dijelova kao samostalnim uporabnim cjelinama, jer zgrada (vila ĐPG [adresa]) nije etažirana,

- da su kao suvlasnici uknjiženi ĐP za 28/192, RPG za 1322/19200, AP za 5259/19200, SP za 6/192, ŽP za 6/192, UP za 24/192 i 2320/1920, VP za 679/19200, DP za 679/19200, UP za 1041/19200 i ĐP za 1500/19200,

- da iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu Po-163/15 od 9. rujna 2015. (potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-767/16 od 29. lipnja 2017. u predmetu tužitelja ĐP i tužene 1. ĐPG i 2. ZP (sada RPtužene u ovom postupku) proizlazi da je poništen predugovor sklopljen između ZPG i ZP a koji pravno predstavlja ugovor o kupoprodaji nekretnine i to baš 1/6 dijela zgrade označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi veliki salon sa pripadajućom terasom, te da je tužena ĐPG dužna u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe sklopiti sa tužiteljem ĐP ugovor o prodaji nekretnine i to baš 1/6 dijela predmetne zgrade u naravi salon sa terasom,

- da iz ugovora o prodaji nekretnine od 6. listopada 2017. proizlazi da su ĐP i ĐPG sklopili kupoprodajni ugovor sukladno presudi Općinskog suda u Splitu broj Po-163/15 od 9. rujna 2015. u pogledu nekretnine iz te presude,

- da iz presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-241/2023-2 od 28. veljače 2024. proizlazi da je tom presudom potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 1187/2020-31 od 22. studenog 2022. kojim je utvrđen ništetan ugovor o darovanju između ĐPG i AP u pogledu 63/192 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Uzimajući u obzir ta utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu i pod brojem Po-163/15 od 9. rujna 2015. nije utvrđen vlasnikom bilo kojeg dijela predmetne nekretnine, da se u posjedu dijela terase nalazi tužena još od 1995. kada je kupila stan sa pripadajućim dijelom terase, za što je tužitelj znao kada je sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine sa ĐPG **.**.2017. a sve sukladno presudi Općinskog suda u Splitu Po-163/15 od 9. rujna 2015. tako da tužena a sukladno članku 166. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV) ima jači pravni temelj za posjedovanje predmetnog realnog dijela terase koji je pripadak stanu, da tužitelj nije dokazao svoje pravo vlasništva na spornom dijelu terase, a niti kao predmnijevani vlasnik dokazao da ga tužena bespravno uznemirava (članak 167. ZV), odnosno da tužena ima jači pravni temelj posjedovanja tog dijela terase u odnosu na tužitelja, te da u pogledu salona i cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi da i nema nikakvog uznemiravanja, te s obzirom na to u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7.1. Pri tome je za istaknuti da prvostupanjski sud pravilno navodi da je tužitelj tužbeni zahtjev usmjerio kao zahtjev za uznemiravanje (salona i terase) mada iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tužena drži u posjedu dio predmetne terase i to onaj dio koji joj je predat 1995. od strane prodavateljice ĐPG kada je kupila stan površine 69 m2 u prizemlju istočnog dijela zgrade kojemu među inim i pripada i dio terase u površini od 4 m2, tako da tužena a držanjem kamenog vrtnog stola sa dvije stolice i lončaricom za cvijeće izvršava posjed, a ne uznemirava vlasništvo bez oduzimanja posjeda.

7.2. Također prvostupanjski sud odbija prijedlog za izdavanje privremene mjere kao neosnovan jer smatra da nisu ispunjene sve zakonske pretpostavke za određivanje iste.

8. To sve pokušava dovesti u pitanje žalba tužitelja.

9. Kao što je već rečeno žalbom se pobija odluka i zbog bitnih povreda parničnog postupka te se sadržajno ukazuje na povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, te decidirano na povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP. No, ovaj sud kao drugostupanjski sud te povrede ne nalazi. Pobijana odluka se može ispitati dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti u pobijanoj odluci glede glavne stvari. Dalje, prvostupanjski sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio koje su činjenice dokazane tako da ne stoji da je povrijeđena odredba iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP (ocjena dokaza).

9.1. Ispitujući dalje pobijanu odluku po službenoj dužnosti u vezi sa člankom 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud ne nalazi ni neku od drugih povreda postupka navedenih u tom članku.

10. Žalba dalje a polemizirajući sa utvrđenim činjeničnim stanjem pokušava isto dovesti u pitanje, pri tome tvrdeći da terasa pripada i sastavni dio je velikog salona i to kako funkcionalno tako i u prostornom odnosu, da je tužitelj predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine (salona i terase) da je ujedno i pošteni posjednik jer mu je terasa predana u vlasništvo i posjed u cijelosti, te da tužena ugovorom o kupoprodaji stana iz 1995. nije mogla kupiti cca 4 m2 terase jer ista tada nije mogla biti u pravnom prometu pa je u tom dijelu predmetni ugovor i ništetan, pa je slijedom toga i njezin posjed nezakonit. Dalje, žalba opširno dovodi u pitanje i vještački nalaz i mišljenje vještakinje Katje Šafranko iz Splita i to glede utvrđenih površine posebno glede dijela terase koju koristi tužena, zatim da terasa ne predstavlja zajednički dio zgrade – vile te da ista nije uzela u obzir elaborat o etažiranju koji nije ovjeren od stane nadležnog tijela i proveden u zemljišne knjige, te kako je utvrdila pristup na terasu odnosno da se na istu može pristupiti kako iz salona tako i iz vrta preko stepenica s lijeve i desne strane. Također točkom 2. žalbe dovodi u pitanje i odluku – rješenje kojim je odbijen prijedlog za donošenje privremene mjere smatrajući da su ispunjeni svi uvjeti za donošenje iste.

10.1. No, svi ti žalbeni navodi kojima se pokušava dovesti u pitanje relevantno činjenično stanje za ovu parnicu ne mogu se prihvatiti. Dakle, sud je u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i nije bilo zaista potrebe provoditi druge dokaze jer bi to bilo suvišno i u suprotnosti s načelom ekonomičnosti postupka a što je uostalom pravilno i naveo prvostupanjski sud u točki 34. obrazloženja pobijane odluke. Tako ne stoji da je doveden u pitanje nalaz i mišljenje vještakinje Katije Šafranko pa ni glede utvrđenog spornog dijela terase od cca 4 m2 koju koristi tužena s tim da je za istaknuti da sama površina tog dijela terase i nije bitna s obzirom na predmet spora kako je već više puta rečeno tužitelj označio kao uznemiravane prava vlasništva. Što se tiče samog pristupa na terasu evidentno je da je na istu pristup moguć kako iz salona tako i iz vrta preko stepenica s lijeve i desne strane koje vode do terase pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da te stepenice ne služe samo za silazak sa terase kako to želi prikazati tužitelj (točka 10. obrazloženja pobijane odluke). U odnosu na elaborat o etažiranju kojeg je priložio tužitelj s obzirom da isti nije ovjeren od ovlaštenog tijela isti i nije mogao biti uzet u obzir a samim time ni bitan za ovu pravnu stvar svakako pri utvrđenju da zgrada nije etažirana jer nema upisanih posebnih uporabnih cjelina. Kako žalba posebno upire da tužena ugovorom iz 1995. nije mogla kupiti i dio terase u površini od 4 m2 jer da to ne predstavlja samostalnu cjelinu, za istaknuti je da je sporni dio terase prodan i predan u posjed kao pripadak stana na visokom prizemlju istočnog dijela zgrade površine 69 m2 s tim da je ova terasa svakako služila za sve prostorije na visokom prizemlju ove zgrade koje su potom od pojedinih suvlasnika prodavani a potom i pretvoreni u stanove. Uostalom da je to tako proizlazi iz činjenice da je iz prostorije stana kojeg je kupila tužena 1995., dok salon sa terasom nije kupio tužitelj, tužena na terasu izlazila kroz vrata sobe stana preko salona, dakle sve dok tužitelj nije sazidao ta vrata koja iz njene sobe vode u salon a potom iz salona na terasu. Prema tome uzimajući sve prije navedeno pravilno je prvostupanjski sud otklonio i taj dio prigovora tužitelja te je za to dao valjane razloge (točka 31. obrazloženja pobijane odluke). I na kraju a što se tiče jačeg pravnog temelja za posjedovanje predmetnog dijela terase od strane tužene u odnosu na tužitelja za istaknuti je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je u posjedu tog dijela terase od 1995. tužena, da je to tužitelj znao, pa kako isti nije dokazao svoje pravo vlasništva na spornom dijelu terase, a niti je kao predmnijevani vlasnik dokazao da ga tužena bespravno uznemirava (na salonu nije ni utvrđeno nikakvo uznemiravanje) to je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno relevantno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev glede glavne stvari.

10.2. Dakako, a što se tiče odluke kojom je odbijen prijedlog za donošenje privremene mjere pravilno je prvostupanjski sud odlučio da nisu ispunjene sve pretpostavke za donošenje iste (točka 36. obrazloženja pobijane odluke) s tim da je za istaknuti da privremena mjera traje samo do pravomoćnosti odluke o glavnoj stvari a ovom odlukom je pravomoćno odlučeno o glavnoj stvari odnosno pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Žalbom se pobija i odluka o troškovima. Ovaj postupak je započeo 3. rujna 2018. pa s obzirom na to ne primjenjuje se članak 61. ZID ZPP/19 kojim je mijenjan članak 365. stavak 2. ZPP, a to znači da prvostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 11.,13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

11.1. U vezi odluke o troškovima postupka (točka II izreke rješenja) počinjena je bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. u vezi sa člankom 381. ZPP jer se pobijana odluka ne može ispitati odnosno ista je kontradiktorna. To iz razloga što se u izreci točke II rješenja navodi cit. "Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak…", a u točki 37. drugi stavak obrazloženja pobijane odluke navedeno je da se tuženoj obistinjuje trošak u sveukupnom iznosu od 5.125,00 EUR.

11.2. S obzirom na to u nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti ovu kontradiktornost te odlučiti o troškovima parničnog postupka, te je odlučeno kao u točki b) izreke temeljem članka 380. točka 3. ZPP.

12. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u točki a) a temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

Dubrovniku, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Kate Brajković