REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-877/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB 69693144506, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1688/2019 od 30. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1688/2019 od 30. siječnja 2025. u pobijanim točkama I. i III. izreke presude.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1688/2019 od 30. siječnja 2025. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 11.059,76 EUR sa zateznim kamatama koje teku na više pojedinačnih iznosa od njihovog dospijeća do isplate (točka I. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 3.144,70 EUR za razdoblje od 5. veljače 2020. do 28. veljače 2020., kao neosnovan (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 991,25 EUR u roku od 15 dana.

2. Protiv točaka I. i III. izreke presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu presudu u pobijanom dijelu preinačiti. U obrazloženju žalbe navodi da nije odgovoran za štetu jer nije propustio provesti mjere zaštite na radu. Ističe da je redovito upućivao tužiteljevog osiguranika (svog radnika) na utvrđivanje zdravstvene sposobnosti za radno mjesto - šumski radnik sjekač i da je specijalist medicine rada 23. veljače 2015. izdao uvjerenje o njegovoj zdravstvenoj sposobnosti za obavljanje poslova predmetnog radnog mjesta pa nije imao osnove premjestiti radnika na drugo radno mjesto. Navodi da je tek uvjerenjem od 11. veljače 2016. i uvjerenjem od 3. svibnja 2016. radnik ocijenjen zdravstveno nesposobnim za obavljanje poslova šumskog radnika sjekača, kada ga je i premjestio na druge poslove šumskog radnika, bez rada s motornom pilom.

3. Tužitelj u odgovoru predlaže ovom sudu potvrditi prvostupanjsku presudu i odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona u pobijanom dijelu pravilna i na zakonu osnovana.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 11.059,76 EUR sa zateznim kamatama na isplaćene invalidske mirovine njegovom osiguraniku LČ, za razdoblje od 8. svibnja 2017. do 31. siječnja 2020. koje pravo na invalidsku mirovinu je ostvareno na temelju rješenja HZMO-a od 16. studenog 2017. zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti nastalog uslijed profesionalne bolesti 100% - vibracijski sindrom.

7. U konkretnom slučaju je sporno je li tuženik kao poslodavac proveo mjere zaštite na radu, a posljedično tome i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz podataka u spisu - potvrde o radnom stažu tuženika od 11. veljače 2016. proizlazi kako je tuženik u toj potvrdi naveo da LČ radi na poslovima šumskog sjekača počevši od 1. travnja 1988. do dana izdavanja te potvrde i da je radio s motornom pilom minimalno 5 sati, a pretežno 6 sati tijekom osmosatnog radnog vremena.

9. Iz ugovora o radu od 8. svibnja 2017. proizlazi da je LČ premješten na radno mjesto šumskog radnika.

10. Iz rješenja tužitelja od 16. studenog 2017. proizlazi kako je tim rješenjem određena uslijed djelomičnog gubitka radne sposobnosti zbog 100%-tne profesionalne bolesti (vibracijski sindrom) invalidska mirovina koja isplata korisniku mirovine pripada od 8. svibnja 2017.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi da je prema anamnestičkim podacima iz medicinske dokumentacije pojava prvih simptoma vibracione bolesti bila 2010. godine. Simptomi koji se navode, a koji se mogu povezati s vibracionom bolesti su bolovi u šakama tijekom noći koji se ponekad javljaju i tijekom dana, obamrlost prstiju šaka, odnosno nemogućnost razgibavanja prstiju, promjena boje kože prstiju. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da se točan trenutak nastanka vibracijske bolesti ne može sa sigurnošću utvrditi zbog same prirode ove bolesti koja nastaje i razvija se postupno. Prilikom pregleda fizijatra 1. travnja 2015. postavljena je sumnja na profesionalnu bolest – vibracijski sindrom. Daljnja sumnja na vibracijsku bolest potvrđena je 13. siječnja 2016. prilikom periodičkog pregleda kod medicine rada. Vibracijski sindrom konačno je potvrđen digitalnom pletizmografijom 16. veljače 2016. kada je nalaz ukazao na patološku reakciju malih krvnih žila, odnosno na Reynaudov sindrom koji je dio vibracijskog sindroma. Nadalje, iz nalaza i mišljenja proizlazi da se vibracijska bolest pojavila zbog rada s alatima koji vibriraju, odnosno dugotrajne izloženosti vibracijama koje se prenose na ruke i šake. Kod LČ izvor vibracija je motorna pila koju je koristio prilikom rada – sječe drva. Vještak medicine rada dalje ističe da se bolest mogla spriječiti na način da se radnik uklonio iz izloženosti, odnosno da je prestao raditi s alatom koji vibrira – motornom pilom, kod pojave prvih simptoma koji upućuju na vibracijski sindrom. Bolest se mogla ublažiti ili usporiti skraćivanjem vremena izloženosti rada s vibrirajućim alatima, te radnik nije smio raditi duže od dva sata neprekidno, odnosno četiri sata s prekidima. Zaključno, vještak je naveo da postoji uzročno - posljedična veza između umirovljenja tužiteljevog osiguranika i vibracijske bolesti. Kod LČ utvrđena je profesionalna bolest vibracijski sindrom uslijed dugogodišnjeg izlaganja vibracijama koje se prenose na ruke i šake prilikom korištenja vibracijskog alata - motorne pile. Vještak je naveo da uporaba antivibracijskih rukavica nije dovoljna za sprječavanje nastanka bolesti. Zbog razvoja vibracijskog sindroma LČ je nesposoban za obavljanje poslova svog radnog mjesta šumskog sjekača.

12. Nadalje, iz podataka u spisu - uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika proizlazi da je tuženik redovito slao radnika LČ na zdravstvene preglede te je u razdoblju od 1988. godine do 2015. godine zdravstvena ustanova koja je obavila pregled u svakom uvjerenju navela kako je radnik sposoban za poslove šumskog sjekača.

13. Međutim, u uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 3. svibnja 2016. navedeno je da je LČ nesposoban za poslove šumskog sjekača, a isto je navedeno i u uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 23. ožujka 2017., te je uvjerenju dodana i zabrana rada s motornom pilom.

14. Također, iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu proizlazi da je radnik LČ bio uredno osposobljen za rad na siguran način, obavljao je redovito preglede tijekom čitavog radnog vijeka te su mu za njegov rad dana osobna zaštitna sredstva (antivibracijske rukavice). Na ročištu održanom 17. prosinca 2024. taj vještak je naveo da u situaciji ako je radnik radio više od četiri sata u jednom radnom danu, to bi predstavljalo situaciju u kojoj nije primijenjena mjera zaštite na radu.

15. Dakle, iz podataka u spisu proizlazi da je radnik LČ na radnom mjestu šumskog sjekača radio minimalno pet sati, a pretežito i preko šest sati u tijeku jednog radnog dana, dok je propisani maksimum sukladno odredbi čl. 12. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu („Narodne novine“ broj 10/86) dva sata neprekidno, odnosno četiri sata ukupno u tijeku jednog radnog dana. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je rad od minimalno pet, a pretežno šest sati tijekom radnog dana doveo do pojave vibracijske bolesti te korištenje zaštitne opreme i antivibracijskih rukavica u tom slučaju nije moglo spriječiti njen nastanak. Tuženik je znao da LČ radi više od četiri sata dnevno jer je sam tuženik u potvrdi o radnom stažu naveo kako je radnik radio minimalno pet, a pretežno preko šest sati tijekom radnog dana.

16. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u konkretnoj situaciji nisu primijenjene sve mjere zaštite na radu.

17. Prema odredbi čl. 44. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12 i 71/14; dalje: ZZR) poslodavac je dužan proces rada tako planirati, pripremiti i provoditi da se osigura što djelotvornija zaštita zaposlenika, a prema odredbi čl. 44. st. 2. ZZR-a poslodavac treba skrbiti da su radni postupci tako pripremljeni i organizirani te da se provode na način da se njima ne utječe štetno na sigurnost i zdravlje zaposlenika.

18. Nadalje, prema odredbi čl. 73. podst. 5. ZZR-a poslodavac je dužan skrbiti da zaposlenici rade sukladno odredbama toga Zakona, propisa donesenih na temelju njega, drugih propisa zaštite na radu, uputa poslodavca, odnosno proizvođača strojeva i uređaja, osobnih zaštitnih sredstava i radnih tvari, te da koriste propisana osobna zaštitna sredstva, dok je prema odredbi čl. 73. podst. 6. ZZR-a poslodavac obvezan zaposleniku zabraniti rad ako ga obavlja suprotno odredbi iz prethodnog podstavka.

19. Sukladno navedenim odredbama Zakona, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik bio dužan zabraniti radniku LČ da radi šest sati u tijeku jednog radnog dana s motornom pilom, odnosno skrbiti da radnik radi maksimalno dva sata neprekidno, a četiri sata ukupno tijekom jednog radnog dana, a što tuženik nije učinio. Time je tuženik kao poslodavac propustio primijeniti sve mjere zaštite na radu, tijekom cijelog razdoblja u kojem je LČ radio kao šumski sjekač (od 1. travnja 1988. do 7. svibnja 2017.), a to je bilo u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom i razvojem vibracijske bolesti.

20. Tuženikova odgovornost se temelji na odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; dalje: ZOMO) prema kojoj zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

21. Prema odredbi čl. 162. ZOMO-a, Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. (st. 1.). Za štetu iz st. 1. ovoga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana (st. 3.).

22. Slijedom navedenog, tuženik kao poslodavac sukladno odredbi čl. 162. st. 3. ZOMO-a odgovara za štetu koja je nastala tužitelju u vidu davanja po osnovi invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnost za rad.

23. Ovaj sud ocjenjuje da predmetna motorna pila po svojoj namjeni, osobinama, položaju, načinu uporabe i drugim okolnostima predstavlja opasnu stvar (pa tuženik kao poslodavac za nastalu štetu odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima). Tuženik nije dokazao okolnosti koje bi ga, u smislu odredbi čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima oslobodile odgovornosti za nastalu štetu tužitelju.

24. Dakle, uzevši u obzir sve navedeno, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, njene razloge, a samim time i odluku prvostupanjskog suda o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva.

25. Slijedom svega navedenog, žalbeni navodi nisu osnovani ni od utjecaja na pravilnost presude u pobijanom dijelu.

26. Slijedom svega navedenog, presuda je u pobijanom dijelu potvrđena i tuženikova žalba odbijena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović