REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2469/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika REGENERACIJA d.o.o., OIB 66421949049, Zabok, Prilaz dr. Franje Tuđmana 15, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Canjuga, odvjetnik iz Sesveta, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1151/21-13 od 14. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1151/21-13 od 14. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 10.047,94 EUR sa zateznim kamatama.
2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je kod KS (osiguranice tužitelja) profesionalna nesposobnost za rad nastala isključivo zbog ozljede na radu koju je zadobila u predmetnom štetnom događaju 12. studenog 2007. na radu kod tuženika. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je KS ozlijeđena kada je druga osoba DS, također radnik tuženika, pokrenula stroj prije nego što je KS završila rad na stroju. Tom prilikom KS je zadobila ozljede drugog i trećeg prsta desne ruke na način da su vršci prstiju bili zgnječeni valjcima, a kosti slomljene. Dakle, iz obrazloženja proizlazi da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud utvrdio da je štetu uzrokovao tuženikov drugi radnik DS koji je upravljao strojem te je pustio stroj u pogon protivno uputama o radu sa strojem. Stoga prema ocjeni prvostupanjskog suda tuženik kao poslodavac sukladno odredbi čl. 162. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/169; dalje: ZOMO) odgovara solidarno s radnikom za štetu koja je nastala tužitelju u vidu davanja po osnovi invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnost za rad.
3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi u bitnome navodi da je sud trebao saslušati stranke i svjedoke na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja, te da činjenice utvrđene u inspekcijskom nadzoru nisu dokaz u parničnom postupku. Navodi da tužitelj, na kome je teret dokaza, nije dokazao sve sporne činjenice, odnosno nije dokazao postojanje propusta poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbama, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da je presuda pravilna i osnovana na zakonu.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete od tuženika koja mu je nastala plaćanjem invalidske mirovine KS za razdoblje od 1. prosinca 2017. do 30. studenog 2020. koja je zadobila ozljedu na radu kao radnica tuženika.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da je KS **.**.2007. zadobila ozljedu na radu kod tuženika,
- da se ozljeda KS dogodila prilikom rada na stroju za kaširanje broj 2 12. studenog 2007. u 12:10 sati kojom prilikom je KS zajedno s drugim radnikom tuženika DS trebala uvesti novu plahtu filca u stroj,
- da je svaki radnik sa svoje strane stroja vukao filc, da se KS nalazila na strani stroja koja je nasuprot upravljačkoj ploči stroja,
- da je DS u trenutku kada je završio posao oko uvađanja filca pustio stroj u pogon, a da KS u tom trenutku još nije bila završila s uvađanjem filca i valjci stroja su joj pričepili vrške kažiprsta i srednjeg prsta desne ruke,
- da je prema uputama za rad na stroju radna operacija uvađanja materijala u valjke stroja manualna operacija, a da radnik koji upravlja strojem zaustavlja stroj, razmakne valjke, uz pomoć drugog radnika uvuče novi materijal među valjke, stisne valjke i pokrene stroj,
- da prilikom navedenih radnji radnik koji upravlja strojem mora biti siguran da je drugi radnik koji mu pomaže završio s radnom operacijom i tek onda pokrenuti stroj,
- da su radnici, uključujući i KS koristili osobna zaštitna sredstva prilikom rada na predmetnom stroju i to radnu kutu, cipele i zaštitne rukavice,
- da predmetni stroj za kaširanje predstavlja stroj s povećanim opasnostima,
- da je KS bila osposobljena za rad na siguran način za poslove radnik na liniji za proizvodnju netkanog tekstila, a da je DS bio osposobljen za rad na siguran način za poslove prvog radnika na stroju za kaširanje,
- da je KS kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu radnika na liniji za proizvodnju netkanog tekstila,
- da je na dan kad je ozlijeđena po nalogu voditelja smjene HS došla raditi na stroju naziva linija za kaširanje s prahom broj 2 te je to bilo prvi puta da radi na tom stroju, a jedan od radnik zadataka je bio uvađanje nove trake filca u valjke stroja na kojima je zadobila ozljedu,
- da ne postoji nikakav njezin doprinos vlastitom ozljeđivanju jer da je do ozljede došlo kada su ĐS i KS uvađali novu plahtu filca u stroj te da je DS pokrenuo stroj prije nego što je KS završila s uvađanjem filca zbog čega su joj valjci pričepili vrhove prstiju,
- da je KS priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 97,92 EUR mjesečno zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je nastala zbog ozljede na radu,
- da je profesionalna nesposobnost za rad nastala isključivo zbog ozljede na radu koju je KS zadobila u predmetnom štetnom događaju 12. studenog 2007. na radu kod tuženika,
- da je KS po kirurškom saniranju ozljeda provodila rehabilitaciju nakon čega zaostaje kontraktura oba ozlijeđena prsta uz skraćenje poglavito srednjeg prsta, a što je posljedica štetnog događaja i nije ju moguće ukloniti eventualnim operativnim ili drugim medicinski dostupnim postupkom.
8. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno te da je sud na okolnost dinamike štetnog događaja trebao saslušati stranke i svjedoke. Naime, činjenično stanje u ovom postupku prvostupanjski sud je utvrdio posebno na temelju zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područne jedinice Varaždin klasa: 115-04/07-01/17 od 3. prosinca 2007., zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područne jedinice Varaždin od 20. studenog 2007., te nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicine rada Nade Turčić, te je iz tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno zaključio da je ozljedu na radu KS prouzročio radnik tuženika tako što je rukovao strojem protivno uputama koje su propisane za rad na tom stroju. Uslijed toga je KS zadobila ozljede koje su dovele do kliničke kontrakture u PIP i DIP zglobovima trećeg prsta, ograničenja mogućnosti stiska i nepotpunog zatvaranja šake, slijedom čega je nastala profesionalna nesposobnost KS za rad na radnom mjestu na kojem je bila zaposlena kod tuženika.
9. Kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno odbio tuženikov prijedlog za saslušanjem stranaka i svjedoka ZS i DS sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nisu bili važni za odluku. Način na koji je došlo do ozljede KS može se utvrditi na temelju zapisnika o inspekcijskom nalazu pa nije potrebno saslušanje stranaka i svjedoka, a s obzirom na to da niti jedna od stranka nije tijekom postupka iznosila činjenicu da bi se ozljeda dogodila na neki drugi konkretan način, a ne na način naveden u zapisniku o inspekcijskom nadzoru. Sam tuženik u svojim činjeničnim navodima tijekom postupka nije iznio određeno činjenicu u čemu se to konkretno sastojao propust KS koji je doveo do njezinog ozljeđivanja. Slijedom toga ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da nije bilo potrebno saslušanje stranaka i svjedoka s obzirom na isprave u spisu i činjenice koje proizlaze iz tih isprava.
10. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje propusta poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu. Naime, tuženik kao poslodavac sukladno odredbi čl. 162. st. 2. ZOMO-a odgovara solidarno s radnikom za štetu koja je nastala tužitelju u vidu davanja po osnovi invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnost za rad. Za odgovornost za štetu prema odredbi čl. 162. st. 2. ZOMO-a nije niti odlučno je li tuženik primijenio sve mjere zaštite na radu. Tužitelj od tuženika kao solidarnog dužnika može zahtijevati cjelokupan iznos naknade štete sukladno odredbi čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO).
11. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 162. st. 2. ZOMO-a na temelju koje poslodavac odgovara solidarno s radnikom za štetu koja je nastala tužitelju u vidu davanja po osnovi invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnost za rad. Stoga je i tuženikov žalbeni navod pogrešne primjene materijalnog prava neosnovan.
12. Visinu štete sud je utvrdio na temelju obračuna isplaćene mirovine tužitelja, a tuženik tijekom postupka nije osporavao navedeni obračun isplaćene mirovine.
13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je potvrditi pobijanu presudu.
Zagreb, 26. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Nevenka Marković
