REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4418/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RESPECT-ING d.o.o., Osijek, Ilirska 37, OIB 72061576990, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Truhar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ILOK, Ilok, Trg Nikole Iločkog 13, OIB 83038408398, kojeg zastupa punomoćnica Neda Brčić, odvjetnica u Vinkovcima, radi povrata bankarske garancije i trajne zabrane naplate i primitka isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-154/2024-15 od 15. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-154/2024-15 od 15. listopada 2024. u točkama I. i II. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud u svojoj konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u pobijanoj točki I. izreke Trgovački sud u Osijeku naložio je tuženiku povući s naplate i vratiti tužitelju bankarsku garanciju broj 2104005100 od 30. rujna 2021. izdanu od strane Zagrebačke banke d.d. Zagreb na iznos od 2.588,08 EUR te mu je trajno zabranio naplatiti i primiti isplatu po predmetnoj Bankarskoj garanciji. U pobijanoj točki II. izreke naloženo je tuženiku u roku od 8 dana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.233,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 15. listopada 2024. do isplate.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis te utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o pružanju usluga stručnog nadzora i koordinatora zaštite na radu na rekonstrukciji zidina od 17. rujna 2021. i to tužitelj kao izvođač radova, a tuženik kao naručitelj. Tužitelj je tuženiku sukladno članku 9. Ugovora predao predmetnu bankarsku garanciju u vrijednosti od 10% od ugovorenog iznosa bez PDV-a s rokom važenja od 30 dana od ispunjenja svih ugovornih obveza, na ime jamstva za uredno ispunjenje ugovora. Ugovoreno je da će jamstvo biti vraćeno u roku od 10 dana od potpisivanja Zapisnika o primopredaji radova za koje se provodi usluga. Stranke su u članku 12. Ugovora ugovorile isplatu ugovorne kazne za slučaj neurednog ispunjenja ugovorne obveze u visini od 10% ugovorene cijene bez PDV-a, a kazna se može naplatiti i iz jamstva za uredno ispunjenje ugovora. Zagrebačka banka d.d. je izdala tužitelju predmetnu bankarsku garanciju 30. rujna 2021. i Aneks garancije od 16. studenog 2023., koja je vrijedila do 31. siječnja 2024. Stranke su 17. siječnja 2024. potpisale Potvrdu o preuzimanju (primopredaji) radova, a tuženik je 30. siječnja 2024. dostavio Zagrebačkoj banci d.d. predmetnu bankarsku garanciju na naplatu iznosa od 2.588,09 EUR zbog kršenja ugovora (članak 12. Ugovora). Prema pravnom stavu prvostupanjskog suda, tuženik je neopravdano pustio na naplatu bankarsku garanciju zato što je potpisao Potvrdu o preuzimanju i primopredaji radova od 17. siječnja 2024., a nije bez odgađanja priopćio tužitelju da zadržava pravo na ugovornu kaznu. Odluka se temelji na odredbi članka 353. stavka 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), a odluka o troškovima parničnog postupka na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i iz članka 354. stavka 1. zbog pogrešne primjene odredbe članka 8. ZPP-a. Navodi da je tužitelj obavljao dužnost nadzornog inženjera do 21. ožujka 2024., a ne do 17. siječnja 2024. i da je bankarska garancija aktivirana prije primitka ispunjenja obveze od strane tužitelja pa tuženik nije izgubio pravo na plaćanje ugovorne kazne. Poziva se na članak 8. stavak 5. Ugovora. Navodi da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno zato što prvostupanjski sud nije utvrđivao je li tužitelj izvršio svoje ugovorne obveze niti postojanje osnove za aktiviranje bankarske garancije zbog povrede ugovornih obveza. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtjeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 457,17 EUR.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je žalba neosnovana i predlaže ju odbiti, a prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi. Zahtjeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 457,71 EUR.

5. Žalba je osnovana.

6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbama članka 365. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Osnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zato što pobijana presuda djelomično nema razloga odlučnim činjenicama pa se ne može ispitati i žalbeni razlog iz članka 355. ZPP-a zato što činjenično stanje nije u cijelosti utvrđeno.

9. Predmet tužbenog zahtjeva je povlačenje s naplate i povrat predmetne bankarske garancije tužitelju i trajna zabrana tuženiku naplatiti i primiti isplatu po predmetnoj bankarskoj garanciji.

10. Iz stanja u spisu proizlazi da su stranke 17. rujna 2021. sklopile Ugovor o pružanju usluge stručnog nadzora i koordinatora zaštite na radu na rekonstrukciji zidina (građevinske radove na rekonstrukciji zidina izvodilo je društvo MONTE-MONT d.o.o. Osijek) kojim su ugovorene tužiteljeve obveze kao izvoditelja prema tuženiku kao naručitelju.

11. Tužitelj je sukladno članku 9. stavku 1. Ugovora od 17. rujna 2021. na ime jamstva za uredno ispunjenje ugovornih obveza dostavio tuženiku predmetnu bankarsku garanciju Zagrebačke banke koja je vrijedila do 31. siječnja 2024. Predmetna bankarska garancija se temeljem navedenog Ugovora mogla podnijeti na naplatu u slučaju povrede ugovornih obveza od strane tužitelja sukladno članku 9. stavku 3. Ugovora i u slučaju naplate ugovorne kazne, sukladno članku 12. stavku 3. Ugovora.

12. Prema pravnom stavu prvostupanjskog suda tužitelj je neosnovano predmetnu bankarsku garanciju podnio na naplatu sukladno članku 12. stavku 3. Ugovora od 17. rujna 2021. (radi naplate ugovorne kazne) zato što prilikom preuzimanja radova na rekonstrukciji zidina 17. siječnja 2024. nije bez odgađanja priopćio tužitelju da zadržava pravo na ugovornu kaznu. I prema pravnom stavu ovoga suda, pravilno je primijenjena odredba članka 353. stavka 5. ZOO-a budući da iz priloženog Zapisnika o primopredaji radova od 17. siječnja 2024. ne proizlazi da je tuženik priopćio tužitelju da zadržava pravo na ugovornu kaznu, a tuženik to nije tvrdio ni u prvostupanjskom postupku niti to tvrdi u žalbi.

13. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je Ugovor od 17. rujna 2021. trajao do 21. ožujka 2024. sukladno članku 8. stavku 5. tog Ugovora i da je predmetnu bankarsku garanciju poslao na naplatu prije dovršetka građevinskih radova.

14. Stranke su Dodatkom I Ugovoru od 17. rujna 2021., koji je sklopljen 16. rujna 2023., ugovorile da se rok završetka usluga tužitelja produžuje do 15. siječnja 2024. pozivajući se na članak 8. stavak 5. Ugovora od 17. rujna 2021. Zapisnicima o obilasku otklonjenih nedostataka od 16. veljače 2024. i 21. ožujka 2024., na koje se poziva tuženik u svojoj žalbi utvrđeno je da su otklonjeni nedostaci u ranije izvedenim radovima, a ne radi se o produljenju roka za izvođenje radova. Tuženik se prvi puta u žalbi poziva na činjenicu da nije proveden tehnički pregled prije potpisivanja Zapisnika o primopredaji radova od 17. siječnja 2024., što se sukladno odredbi članka 352. stavka 1. ZPP-a ne može pa ovaj sud nije razmatrao navedenu tuženikovu tvrdnju.

15. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je do primopredaje radova došlo 17. siječnja 2024. pri čemu je sastavljena Potvrda o preuzimanju koju je potpisao tuženik i glavni nadzorni inženjer (zastupnik po zakonu tužitelja) i pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je predmetna bankarska garancija neosnovano predana na naplatu temeljem članka 12. stavka 3. Ugovora od 17. rujna 2021. – radi naplate ugovorne kazne.

16. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije utvrđivao odlučne činjenice vezane uz tuženikove tvrdnje da je predmetnu bankarsku garanciju poslao na naplatu temeljem članka 9. stavka 3. Ugovora od 17. rujna 2021. Tuženik je tvrdio da tužitelj nije uredno izvršio svoje ugovorne obveze, za što je predmetna bankarska garancija i izdana, a prvostupanjski sud nije ocijenio priložene i predložene dokaze kojima je potkrijepio svoje tvrdnje. Pobijana presuda ne sadrži obrazloženje je li tuženik osnovano, sukladno članku 9. stavku 3. Ugovora od 17. rujna 2021. dostavio predmetnu bankarsku garanciju na naplatu pa je činjenično stanje u tom dijelu ostalo neutvrđeno i presuda se u tom dijelu ne može ispitati (nema razloga o odlučnim činjenicama) čime je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

17. Tužitelj je temeljio svoju tužbu na članku 9. stavku 4. Ugovora od 17. rujna 2021. kojim je ugovoreno da će se predmetna bankarska garancija vratiti tužitelju u roku od 10 dana od dana potpisivanja Zapisnika o primopredaji radova za koje se provodi usluga te ističe da je do primopredaje radova došlo 17. siječnja 2024., da tuženik nije do 27. siječnja 2024. vratio predmetnu bankarsku garanciju tužitelju već da ju je neosnovano 30. siječnja 2024. predao banci na naplatu.

18. Iz članka 9. stavka 4. Ugovora od 17. rujna 2021. proizlazi da su stranke ugovorile da tuženik kao naručitelj predmetnih usluga stručnog nadzora može zadržati predmetnu bankarsku garanciju 10 dana od dana potpisivanja Zapisnika o primopredaji radova odnosno do 27. siječnja 2021. Iz priloženog dopisa tuženika tužitelju od 26. siječnja 2021. proizlazi da je tuženik pravovremeno obavijestio tužitelja da će naplatiti predmetnu bankarsku garanciju sukladno članku 9. stavku 3. Ugovora od 17. rujna 2021., radi povrede ugovornih obveza koje su navedene u tom dopisu. Iz navedenog dopisa je jasno da predmetna bankarska garancija neće biti vraćena tužitelju u smislu članka 9. stavka 4. Ugovora od 17. rujna 2021. već da će biti predana na naplatu u smislu članka 9. stavka 3. navedenog Ugovora. Zagrebačka banka je zaprimila tuženikov zahtjev za naplatu po predmetnoj garanciji radi neurednog ispunjenja ugovornih obveza u roku njezina važenja 30. siječnja 2024., a ista nije naplaćena zbog određene privremene mjere.

19. Budući da je tuženik predmetnu bankarsku garanciju dostavio na naplatu pozivajući se na članak 9. stavak 3. Ugovora od 17. rujna 2021., da je u dopisu tužitelju od 26. siječnja 2021. naveo koje je ugovorne obveze tužitelj prekršio odnosno neuredno izvršio i u spis priložio dokaze kojima potkrjepljuje svoje tvrdnje, a prvostupanjski sud o tome nije dao nikakvo obrazloženje niti je utvrđivao odlučne činjenice o tome jesu li povrijeđene tužiteljeve ugovorne obveze iz Ugovora od 17. rujna 2021., ostvaren je žalbeni razlog iz članka 355. i članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

20. Sukladno odredbi članka 369. stavka 1. i članka 370. ZPP-a prvostupanjsku presudu u točki I. izreke valjalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

21. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, za sada se ne može ispitati ni odluka o troškovima parničnog postupka pa je sukladno odredbi članka 369. stavka 1. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i u točki II. izreke i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.

23. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvođenjem predloženih dokaza utvrditi odlučne činjenice vezane za uredno ispunjenje tužiteljevih obveza iz ugovora od Ugovora od 17. rujna 2021. odnosno utvrdit će je li tužitelj izvršenim radnjama i propustima koje je tuženik naveo u svom dopisu tužitelju od 26. siječnja 2024. (str. 40.-43. spisa) povrijedio preuzete obveze iz Ugovora od 17. rujna 2021. Ovisno o tome, je li tužitelj uredno ispunjavao svoje ugovorne obveze iz Ugovora od 17. rujna 2021., ocijenit će je li tuženik osnovano podnio predmetnu bankarsku garanciju na naplatu u smislu članka 9. stavka 3. navedenog Ugovora i donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac