REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-427/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Kermas ulaganja d.o.o., Pula, Dobrilina 9, OIB:42403091909, kojeg zastupa punomoćnik Goran Veljović, odvjetnik u Puli, protiv prvotuženice ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dubravko Veža, odvjetnik u Rijeci, drugo tuženika UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci, trećetuženika ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Renato Martinčić, odvjetnik u Labinu i četvrtotuženika CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1199/2019-2 od 12. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola Stalne službe u Rovinju-Rovigno broj P-1850/2015-114 od 19. lipnja 2019., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1199/2019-2 od 12. siječnja 2021. i predmet se vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje pred drugim vijećem.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I - Nalaže se tuženicima da tužitelju u roku 15 dana solidarno isplate iznos 16.552.892,51 kuna (šesnaest milijuna petsto pedeset dvije tisuće osamsto devedeset dvije kune i pedeset jednu lipu) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koje na iznos:

- 420.000,00 kuna teku od dana 18. siječnja 2008. godine pa do isplate;

- 1.150.000,00 kuna teku od dana 18. siječnja 2008. godine pa do isplate;

- 1.201.200,00 kuna teku od dana 1. veljače 2008. godine pa do isplate;

- 592.470,44 kuna teku od dana 15. veljače 2008. godine pa do isplate;

- 153.623,61 kuna teku od dana 15. veljače 2008. godine pa do isplate;

- 343.960,60 kuna teku od dana 15. veljače 2008. godine pa do isplate;

- 1.783.089,50 kuna teku od dana 20. svibnja 2008. godine pa do isplate;

- 1.007.737,70 kuna teku od dana 25. srpnja 2008. godine pa do isplate;

- 32.925,52 kuna teku od dana 25. srpnja 2008. godine pa do isplate;

- 329.579,40 kuna teku od dana 25. srpnja 2008. godine pa do isplate;

- 305.634,80 kuna teku od dana 31. kolovoza 2009. godine pa do isplate;

- 361.246,95 kuna teku od dana 31. kolovoza 2009. godine pa do isplate;

- 143.000,00 kuna teku od dana 31. kolovoza 2009. godine pa do isplate;

- 183.099,76 kuna teku od dana 17. studenoga 2009. godine pa do isplate;

- 490.644,11 kuna teku od dana 30. srpnja 2009. godine pa do isplate;

- 112.204,60 kuna teku od dana 30. ožujka 2009. godine pa do isplate;

- 205.171,10 kuna teku od dana 1. lipnja 2009. godine pa do isplate;

- 238.271,34 kuna teku od dana 31. kolovoza 2009. godine pa do isplate;

- 109.618,07 kuna teku od dana 20. svibnja 2008. godine pa do isplate;

- 66.140,98 kuna teku od dana 29. travnja 2009. godine pa do isplate;

- 1.292.894,90 kuna teku od dana 17. studenoga 2009. godine pa do isplate;

- 369.292,40 kuna teku od dana 17. studenoga 2009. godine pa do isplate;

- 455.563,80 kuna teku od dana 17. studenoga 2009. godine pa do isplate;

- 164.425,20 kuna teku od dana 17. studenoga 2009. godine pa do isplate;

- 752.958,50 kuna teku od dana 17. studenoga 2009. godine pa do isplate;

- 295.609,00 kuna teku od dana 20. svibnja 2008. godine pa do isplate;

- 609.764,90 kuna teku od dana 30. listopada 2009. godine pa do isplate;

- 592.688,00 kuna teku od dana 30. listopada 2009. godine pa do isplate;

- 435.353,95 kuna teku od dana 30. listopada 2009. godine pa do isplate;

- 617.309.20 kuna teku od dana 17. studenoga 2009. godine pa do isplate;

- 569.913,30 kuna teku od dana 30. listopada 2009. godine pa do isplate;

- 194.048,40 kuna teku od dana 30. lipnja 2009. godine pa do isplate;

- 257.166,00 kuna teku od dana 1. listopada 2009. godine pa do isplate;

- 716.286,48 kuna teku od dana 17. studenoga 2009. godine pa do isplate, u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koje teku od 18. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 10% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu 466.680,06 kuna zajedno sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata koje teku na taj iznos od dana 20. svibnja 2008. godine pa do isplate.

II - Nalaže se tuženicima solidarno nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 3.124.369,40 kuna (tri milijuna sto dvadeset četiri tisuće tristo šezdeset devet kuna i četrdeset lipa) u roku 15 dana, a odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 111.287,50 kuna.

III - Odbijaju se zahtjevi tuženih za naknadom troškova parničnog postupka.".

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika ŠĆ, UĆ, ĆĆ i CĆ, te se u pobijanom dijelu - usvajajući dio toč. I. i toč. II izreke te u cijelosti u odnosu na toč. III izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-1850/2015-114 od 19. lipnja 2019.

Odbijaju se zahtjevi tuženika ŠĆ i ĆĆ za naknadom troškova žalbe kao neosnovani.".

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd 3528/2022-2 od 20. rujna 2022. je (pod točkom I. izreke) prvotuženici, drugotuženiku, trećetuženiku i četvrtotuženiku dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1199/2019-2 od 12. siječnja 2021. zbog pravnog pitanja:

"Da li je činjenica, da je sudac izvjestitelj žalbenog vijeća drugostupanjskog suda koje je odlučivalo o žalbi u parničnom postupku, bio prethodno i član optužnog vijeća u kaznenom predmetu protiv iste stranke, u postupku koji se temelji na identičnoj činjeničnoj osnovi, razlog za njegovo izuzeće temeljem odredbe čl. 71. st. 1. točke 5. Zakona o parničnom postupku?".

3.1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 3528/2022-2 od 20. rujna 2022. je (pod točkom II. izreke) protiv iste drugostupanjske presude, drugotuženiku, trećetuženiku i četvrtotuženiku dopušteno podnošenje revizije zbog pravnog pitanja:

"Predstavlja li propust suda da obrazloži postojanje solidarnosti na strani tuženika koja je utvrđena izrekom presude bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, tj. da li zbog takvog propusta pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama?".

4. Tuženici su protiv drugostupanjske presude podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, zbog pravnih pitanja zbog kojih im je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Prvotuženica je predložila Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Drugotuženik i četvrtotuženik su predložili preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelju naložiti da im naknadi parnični trošak ili ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu. Trećetuženik je predložio ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovo suđenje.

5. Odgovor na revizije nije podnesen.

6. Revizije su osnovane.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U revizijskom stadiju postupka je sporno je li postojao razlog za izuzeće sutkinje izvjestiteljice žalbenog vijeća drugostupanjskog suda koje je odlučivalo o žalbama tuženika, na temelju čl. 71. st. 5. ZPP, koja je sudjelovala u radu vijeća kaznenog suda kao članica vijeća koje je potvrdilo optužnicu tuženicima u predmetu koji se temelji na identičnoj činjeničnoj osnovi. Sporno je i je li počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP u slučaju kada u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi za solidarnost na strani dužnika koja je utvrđena izrekom iste presude.

9. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženicima solidarno isplatiti tužitelju 16.552.892,51 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 466.680,06 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

9.1. Prema ocjeni prvostupanjskog suda prvotuženica je odgovorna za štetu nastalu tužitelju, na temelju odredbe čl. 252 st. 1. i st. 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07 i 146/08, 137/09 – dalje: ZTD), te čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) i čl. 8. ZOO jer kao članica uprave i direktorica tužitelja, koja je prilikom sklapanja spornih ugovora zastupala tužitelja te na taj način poduzimala radnje u ime i za račun tužitelja, nije postupala s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Zaključak suda je da se radi o objektivnoj odgovornosti prvotuženice koja je prije sklapanja predmetnih ugovora propustila pregledati nekretnine koje su bile predmet kupoprodaje, stupiti u kontakt s prodavateljima, utvrditi sve relevantne okolnosti kupoprodaje i to stvarnu vrijednost zemljišta i način plaćanja zemljišta prodavateljima, pregledati kupoprodajne ugovore, te utvrditi koja je stvarna (dogovorena) kupoprodajna cijena nekretnina.

9.2. U odnosu na odgovornost drugotuženika, trećetuženika i četvrtotuženika, prvostupanjski sud je zaključio da ista proizlazi iz odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO, čl. 4. ZOO i čl. 8. ZOO jer tuženici nisu dokazali da je predmetna šteta nastala bez njihove krivnje već su štetu prouzročili namjerno. Sud je ocijenio da su drugotuženik, trećetuženik i četvrtotuženik znali da dogovaraju sa prodavateljima kupoprodajnu cijenu koja je stvarno niža i različita od više cijene označene u pisanim ugovorima, te njihova odgovornost proizlazi iz činjenice da su primili i za sebe zadržali razliku između tih dviju kupoprodajnih cijena, koja ukupno iznosi 16.552.892,51 kuna i predstavlja štetu za tužitelja kao posljedicu postupanja tih tuženika.

9.3. Sud prvog stupnja zaključuje da na temelju odredbe čl. 1107. st. 1. ZOO svi tuženici odgovaraju solidarno za štetu nastalu tužitelju jer su štetu prouzročili zajedno.

10. Sud drugog stupnja je, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1 ZPP, prihvatio činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, pa je žalbe tuženika odbio kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen. Pritom je obrazložio da odgovornost prvotuženice nije objektivna već ista kao član uprave društva, koji povrijedi svoje obveze iz čl. 252. ZTD, odgovara po kriteriju pretpostavljene krivnje u najblažem obliku odnosno da prvotuženica u vođenju poslova tužitelja (društva) vezanih za kupoprodaju predmetnih nekretnina, nije primijenila dužnu pažnju kakvu bi primijenila osobito pažljiva osoba, slijedom čega odgovara za štetu koja je tužitelju nastala, upravo po navedenom kriteriju. Drugostupanjski sud je zaključio da objektivna odgovornost tuženice ne postoji niti u smislu čl. 273. st. 1. i 2. ZTD jer stanje spisa ne ukazuje na postojanje štete koja se temelji na iskorištavanju utjecaja u društvu.

11. U odnosu na pravno pitanje koje se odnosi na razloge za izuzeće suca izvjestitelja žalbenog vijeća drugostupanjskog suda koji je odlučivao o žalbi, na temelju čl. 71. st. 1. točka 5. ZPP, za koje je tuženicima dopušteno podnošenje revizije, prvotuženica u reviziji navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 71. st. 1. točka 5. ZPP koja je mogla utjecati na donošenje zakonite i pravilne presude. Poziva se na pravno shvaćanje revizijskog suda zauzeto u odluci broj Rev 119/2008-2 od 19. kolovoza 2009. i pravo na pravično suđenje. Drugo i četvrtotuženik se također pozivaju na odredbu čl. 71. st. 1. točka 5. ZPP i odluku revizijskog suda broj Rev 590/2013 od 25. rujna 2019., kao i trećetuženik koji u reviziji ističe i razlog za izuzeće sutkinje izvjestiteljice žalbenog vijeća drugostupanjskog suda iz čl. 71. st. 1. točka 7. ZPP.

12. Iz spisa proizlazi da je Kristina Pavičić-Sirotić sutkinja izvjestiteljica žalbenog vijeća drugostupanjskog suda koji je odlučivao o žalbama tuženika u ovom postupku, bila članica optužnog vijeća u kaznenom predmetu Županijskog suda u Puli-Pola koji je vođen pod brojem K-8/2014 (Kov-39/2014), protiv ovdje tuženika, koji se temelji na identičnoj činjeničnoj osnovi i u kojem je optužnica potvrđena.

13. Odredbom čl. 71. st. 1. točka 5. ZPP propisano je da sudac ne može obavljati sudačku dužnost ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom. Prema odredbi čl. 71. st. 1. točka 7. ZPP sudac ne može obavljati sudačku dužnost i ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost.

13.1. Odredbom čl. 354. st. 2. točka 1) ZPP propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka, uvijek postoji, među ostalim, ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu morao izuzeti (čl. 71. st. 1. točka 1. do 6. ZPP).

14. Ustavni sud Republike Hrvatske u pogledu pitanja nepristranosti suda primjenjuje subjektivno i objektivno mjerilo izneseno u odlukama broj U-III-3327/2013 od 7. travanja 2016. i broj U-III-4737/2013 od 21. rujna 2016. Subjektivno mjerilo znači ispitivanje je li sudac imao neki osobni razlog pristranosti u konkretnom predmetu ili osobnu predrasudu. U ovom predmetu ništa ne upućuje na postojanje subjektivne pristranost sutkinje Kristine Pavičić-Sirotić. Objektivno mjerilo znači ispitivanje je li sud kao takav i njegov sastav, jamče dovoljno sigurnosti da bi isključili svaku opravdanu sumnju u pogledu nepristranosti suda. Navedeno je važno cijeniti pri ispitivanju nepristranosti jer sudovi i suci upravo time što nastupaju kao nepristrani pridonose povjerenju javnosti koje je nužno u demokratskom društvu.

15. Na temelju odredbe čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava i da bi tako sudili, sudovi moraju biti neovisni i nepristrani jer svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama na temelju čl. 29. st. 1. Ustava RH te čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP).

16. Slijedom navedenog, prema pravnom shvaćanju ovog suda, u vezi zabrane obavljanja sudačke dužnosti u smislu odredbe čl. 71. st. 1. točka 5. ZPP, premda odredbama ZPP nije propisano o kojem "drugom tijelu" se može raditi, taj pojam se odnosi primjerice na pravosudna tijela Republike Hrvatske, javnopravna tijela, tijela javne vlasti i slično. Stoga se navedena zabrana nedvojbeno odnosi i na sudove druge vrste, u ovom slučaju kazneni sud kao tijelo sudbene vlasti.

17. Slijedom navedenog, odgovor na pravno pitanje za koje je tuženicima dopušteno podnošenje revizije, glede izuzeća suca izvjestitelja žalbenog vijeća glasi:

Činjenica da je sudac izvjestitelj žalbenog vijeća drugostupanjskog suda, koje je odlučivalo o žalbi u parničnom postupku, prethodno bio član optužnog vijeća u kaznenom predmetu protiv iste stranke, u postupku koji se temelji na identičnoj činjeničnoj osnovi, razlog je za njegovo izuzeće na temelju odredbe čl. 75. st. 1. točka 5. ZPP.

17.1. To stoga jer je sutkinja izvjestiteljica žalbenog vijeća drugostupanjskog suda, sudjelovanjem u kaznenom postupku u kojem je potvrđena optužnica protiv ovdje tuženika (kojom ih se među ostalim tereti za počinjenje kaznenih djela koja su u izravnoj vezi s ovim predmetom) te se činjenični opis iz optužnice podudara s činjeničnim navodima tužbe u ovom predmetu, iskazala svoj stručni stav da postoji osnovana sumnja da su tuženici djela koja im se stavljaju na teret i počinili. Dvostruka uloga suca odnosno obavljanje sudačke dužnosti istog suca u kaznenom i u građanskom postupku, protiv iste osobe, u okolnostima kad se postupci temelje na identičnoj činjeničnoj građi, može potaknuti legitimne dvojbe glede nepristranosti suca.

18. Slijedom navedenog je, prema ocjeni vijeća, u ovom postupku počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 1) ZPP jer je u donošenju drugostupanjske odluke sudjelovala sutkinja koja se na temelju odredbe čl. 71. st. 1. točka 5. ZPP morala izuzeti iz odlučivanja u ovom predmetu. Osim toga, na taj način je tuženicima povrijeđeno pravo na suđenje od strane nepristranog suda, zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6.1. EKLJP.

19. Stoga je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. alineja prva ZPP, u cijelosti ukinuta drugostupanjska odluka i predmet je vraćen na ponovno suđenje drugom vijeću drugostupanjskog suda. U ponovljenom suđenju drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbama tuženika, u sastavu vijeća koji isključuje dvojbe glede nepristranosti sudaca članova vijeća.

20. U odnosu na pravno pitanje koje se odnosi na slučaj propusta suda da obrazloži postojanje solidarnosti na strani tuženika, u slučaju kad je solidarnost utvrđena izrekom presude, drugotuženik, trećetuženik i četvrtotuženik ističu da su postojanje solidarnosti osporavali tijekom cijelog prvostupanjskog postupka, te da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP kad nisu obrazložili zbog čega smatraju da su tuženici djelovali zajednički niti je izveden bilo kakav dokaz koji bi ukazivao na zajedničko ili dogovorno djelovanje tuženika. Pozivaju se na odluke revizijskog suda broj Rev 3222/1999 od 21. veljače 2002., broj Rev 952/1997 od 31. siječnja 2001., Rev-x 172/2014 od 24. siječnja 2017. i broj Rev 862/2014 od 3. veljače 2021.

21. Prvostupanjski sud je zaključak o solidarnoj odgovornosti tuženika za štetu koja je nastala tužitelju obrazložio navodeći da su svih četvero tuženika prouzročili predmetnu štetu tužitelju i pozvao na odredbu čl. 1107. ZOO. Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava prvostupanjskog suda navodeći da tuženici odgovaraju solidarno jer nije bilo moguće utvrditi doprinos svakog od njih nastanku i visini štete.

22. Na temelju čl. 1107. st. 1. ZOO za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Prema st. 3. istog članka ZOO solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti.

23. Slijedom navedenog, proizlazi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, jer u obrazloženju odluke nije naveo razloge o činjenicama, odlučnim za primjenu citirane zakonske odredbe, te je navedeno ujedno odgovor na pravno pitanje za koje je drugo, treće i četvrtotuženicima dopušteno podnošenje revizije. Naime, ostalo je nejasno i neobrazloženo na temelju kojih dokaza je utvrđeno da su ispunjene pretpostavke za solidarnu odgovornost tuženika, na koji način su tuženici djelovali zajedno, te je li iz razloga zajedničkog djelovanja tuženicima naložena solidarna isplata ili su tuženici djelovali nezavisno jedni od drugih i uzrokovali štetu tužitelju ali sud nije mogao utvrditi njihove udjele u nastaloj šteti, pa je naložio solidarno plaćanje. U obrazloženju pobijane drugostupanjske presude nije navedeno iz kojih razloga nije bilo moguće utvrditi udio svakog od tuženika u šteti nastaloj tužitelju.

24. Stoga je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. alineja prva ZPP, odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U nastavku postupka, drugostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te pravilnom primjenom odredbe čl. 1107. st. 1. ZOO ponovno odlučiti o žalbama drugo, treće i četvrtotuženika podnesenoj protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je tuženicima naloženo solidarno plaćanje naknade štete tužitelju i donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

25. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina