REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2695/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d. OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika DI OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Belizar Tomaić, odvjetnik u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1350/2023-3 od 19. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-384/2022-7 od 23. studenog 2022., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu i zbog toga što smatra da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska prava da su svi pred zakonom jednaki i pravo na pravično suđenje zajamčena čl. 14. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14, dalje Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.; dalje: Konvencija).

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

4. Tužitelj kroz postavljeno pitanje osporava pravno shvaćanje iz pobijane odluke prema kojem tuženiku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze, a sve s obzirom na to da je u razdoblju od 23. prosinca 2013. pa do 2. lipnja 2020. bila na snazi privremena mjera iz rješenja Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj Ovr-1260/13-2 od 23. prosinca 2013. o osiguranju novčane tražbine treće osobe ĆI, kojom je bilo zabranjeno ovdje tužitelju, kao dužniku protivnika osiguranja, isplatiti ovdje tuženiku, kao protivniku osiguranja, iznos iz presude poslovni broj P-559/08-58, a tuženiku kao protivniku osiguranja da to potraživanje naplati. Tužitelj u odnosu na naznačeno pitanje nije naveo odgovarajuće razloge važnosti s obzirom na to da u odlukama revizijskog suda (Rev 2299/2013-2 i Rev-1923/2012-2), koje tužitelj navodi kao razlog važnosti, nije izraženo pravno shvaćanje koje bi bilo suprotno onom iz pobijane odluke. Također, u navedenim predmetima revizijskog suda nije se radilo o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u ovom predmetu s obzirom na to da je u jednom predmetu došlo do sjedinjena vjerovnika i dužnika (Rev 2299/2013-2), dok je u drugom (Rev-1923/2012-2) zauzeto shvaćanje kako činjenica što tužitelj nije ishodio osobnu iskaznicu zbog ratnog stanja nije nesavladiva prepreka zbog koje nije mogao tužbu.

5. Zato u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke rješenja.

6. Tužitelj povrede temeljnih ljudskih prava za koje smatra da su mu učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom suštinski obrazlaže pogrešnom primjenom materijalnog prava. Međutim, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno neko od ljudskih prava koje je naznačio u prijedlogu s obzirom na to da je pobijana presuda detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom pa se tužitelju ukazuje na to da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva, pa do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju kada je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Zato je prijedlog tužitelja u tom dijelu na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. trebalo odbaciti (toč. II. izreke rješenja).

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek