Poslovni broj: Gž R-352/2024-3

Republik Hvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Miliću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Croatia Osiguranje d.d. Zagreb. Vatroslava Jagica 33, OIB: 26187994862, zastupanog po Odvjetničkom društvu Zoran Vukić i dr. iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-1129/2023-12 od 26. travnja 2024., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-1129/2023-12 od 26. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-1129/2023-12 od 26. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

III. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-1129/2023-12 od 26. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime dužnih plaća bruto iznos od 6.135,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2016. pa do 15. studenog 2016., osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom navedenom pojedinom bruto iznosu, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime dužnih plaća isplati daljnji bruto iznos od 25.092.75 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi, odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

2.1. Tužitelj je pobija u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odbijen dio njegovog tužbenog zahtjeva, kao što je pobija i u dijelu pod točkom III. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se u tom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, te da se tuženika obveže na naknadu parničnog troška tužitelju, uvećanog za trošak žalbenog postupka.

2.2. Tuženik presudu pobija u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužitelja, kao što je pobija i u dijelu pod točkom III. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, s prijedlogom da se u tom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti uz obvezu tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, podredno, da se u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je tuženik zatražio da se tužitelja obveže na naknadu troška žalbenog postupka.

2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

2.4. Žalbe nisu osnovane.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade plaće kroz razdoblje od 8. siječnja 2016. (kada mu je prestao radni odnos po odluci o otkazu ugovora o radu s skrivljenim ponašanjem) do 7. travnja 2020. (do odnošenja Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovnih razloga), u kojem tužitelj nije radio zbog nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio u odnosu na tužitelja.

5. U predmetnom sporu 13. siječnja 2023. donesena je presuda poslovni broj Pr- 218/2020-30 kojom je naloženo tuženiku da tužitelju na ime dužnih plaća isplati iznos od 58.483,18 eura/ 440.641,52 kuna s pripadajućim kamatama. Odlučujući o žalbi protiv te presude Županijski sud u Splitu je 5. rujna 2023. presudom poslovni broj: Gž R-290/2023-3 ukinuo presudu u pobijanom dijelu točke I. izreke, preko iznosa od 27.255,53 eura / 205.356,76 kuna do iznosa 58.483,18 eura/ 440.641,52 kuna (za iznos od 31.227,65 eura / 235.284,73 kuna), i u tom je dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s uputom da u ponovljenom postupku obrazloži razloge zbog kojih prihvaća osnovanom tvrdnju tužitelja da bi, da je radio, ostvario plaću upravo u priznatom novčanom iznosu od 58.483,18 eura/ 440.641,52 kuna, odnosno u onom iznosu koji je veći od plaće koju je ostvarivao na radnom mjestu na kom se zatekao u trenutku donošenja nezakonite odluke, odnosno onu koja predstavlja prosječnu plaću radnika komparanata koji su radili na radnom mjestu voditelj kandidata ili na sličnim poslovima.

5.1. Pritom, među parničnim strankama nije sporno, a proizlazi i iz stanja spisa:

- da je presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: 31 Pr-20/16 od 7. ožujka 2018. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž R- 539/2018-4 od 11. veljače 2020. utvrđeno da je tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju od 17. prosinca 2015., nedopuštena i da radni odnos nije prestao, slijedom čega je tuženiku naloženo vratiti tužitelja na radno mjesto C386 - voditelj grupe u organizacijskoj jedinici koja se bavi poslovima prodaje osiguranja,

- da je tužitelj temeljem navedene odluke vraćen na rad, kao i da je tuženik 27. ožujka 2020. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, koju ponudu izmijenjenog ugovora o radu tužitelj nije prihvatio, uslijed čega mu je radni odnos prestao,

- da je tužitelj u razdoblju od 15. do 31. prosinca 2016. i prvih 10 dana u siječnju 2017. bio zaposlen u obrtu [obrt], [adresa], u kojem razdoblju mu je isplaćena plaća od 6.642,88 kuna bruto, da je od kraja svibnja 2017. pa do travnja 2020. bio zaposlen u društvu Jadrolinija Rijeka, Riva 16, te da mu je u 2017. godini isplaćena plaća u iznosu od 27.676,02 kuna bruto, u 2018. godini u iznosu od 58.101,32 kuna bruto, u 2019. godini u iznosu od 79.855,48 kuna bruto, te u prva dva mjeseca 2020. u iznosu od 14.135,52 kuna bruto,

- da tuženik ne spori da tužitelju kroz utuženo raztdoblje pripada naknada plaće u visini od 27.255,53 eura/ 205.356,76 kuna, koji iznos je utvrđen po vještakinji financijske struke Petri Blašković zaposlenoj u Centru za financijska vještačenja d.o.o. u varijanti I. nalaza i mišljenja, na temelju prosječne plaće koja je isplaćena tužitelju u prethodna tri mjeseca prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja, a koja iznosi 6.978,10 kuna,

- da je odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, posljedica činjenice da je tuženik Odlukom Uprave od 6. listopada 2015. ukinuo radno mjesto Voditelja grupe, te da u trenutku kada je tužitelj po pravomoćnoj sudskoj odluci vraćen na radno mjesto Voditelja grupe više nije bilo radnika koji su obavljati te poslove, koja odluka je stupila na snagu 1. studenog 2016.

6. Prema sadržaju žalbi tužitelja i tuženika i nadalje je sporno pripada li tužitelju u utuženom razdoblju od 8. siječnja 2016. pa do njegova povratka na rad, odnosno do donošenja Odluke o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenoga ugovora 7. travnja 2020., naknada plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca prije donošenja odluke o otkazu (članak 95. stavak 5. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/2014., 127/2017. i 98/2019. - u daljnjem tekstu: ZR), dakle prema nespornoj visini utvrđenoj u varijanti I. nalaza i mišljenja vještaka financijske struke - kako to tijekom postupka i ponovo u žalbi tvrdi tuženik, ili prema prosječnoj plaći djelatnika tuženika koji su radili na istom radnom mjestu kao tužitelj u utuženom razdoblju, visina koja je utvrđena u varijanti II. nalaza i mišljenja vještaka financijske struke (usporedna metoda) - kako to tvrdi tužitelj.

6.1. Osporenom presudom prvostupanjski sud je odlučio o spornim pitanjima na način da je tuženiku naložio pored nespornog iznosa naknade plaće u visini od 27.255,53 eura kroz cijelo utužene razdoblje, a radi se o iznosu koji predstavlja visinu prosječne plaće koja je isplaćena tužitelju u prethodna tri mjeseca prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, isplatiti tužitelju za razdoblje od 8. siječnja 2016. do 1. studenog 2016. iznos od 6.135,11 eura bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kako je to pobliže opisano u točki I. izreke presude. Navedeni iznos dobiven je usporednom metodom, uzimajući u obzir prosječne plaće radnika komparanata tuženika koji su kod tuženika radili tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu tužitelju na istim ili sličnim poslovima kao i tužitelj, jer je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije mogao obavljati radne zadatke Voditelja grupe koje je obavljao prije donošenja nezakonite odluke o otkazu upravo zbog postupanja tuženika koji je tu odluku donio, te da okolnosti zbog kojih tužitelj taj posao nije mogao obavljati ne postoje na strani tužitelja, slijedom čega mu pripada pravo na naknadu plaće i ostalih materijalnih prava koja bi ostvario prema redovnom tijeku stvari da nezakonita odluka o otkazu nije bila donesena. Navedeno iz razloga jer tužitelj mora biti doveden u položaj koji imaju ostali radnici i ne smije trpjeti posljedice tuženikovog nezakonitog postupanja koje je i utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: 31 Pr-20/16 od 7. ožujka 2018.

6.2. Sud nadalje zaključuje, da u preostalom razdoblju od 1. studenog 2016. pa do povratka tužitelja na rad 27. ožujka 2020. kada je donijeta Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenoga ugovora, tužitelj ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, iz razloga što tužitelj u tom razdoblju ne bi radio na radnom mjestu Voditelja grupe jer je to radno mjesto ukinuto, pa tužitelj niti da je radio ne bi ostvarivao primanja s osnove tog radnog mjesta, bez obzira na nezakonitost odluke o otkazu ugovora o radu, a to sve stoga što tužitelj ne može biti u povoljnijoj situaciji od one u kojoj bi bio da otkaza nije bilo. Dakle, sud utvrđuje da mu za to razdoblje pripada naknada plaće koja je prikazana u varijanti I. nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, a radi se o iznosu koji je pravomoćno presuđen i isplaćen tužitelju, pa je tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen kao neosnovan (za iznos od 25.092,75 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose pojedinačno prikazane kao u točki II. izreke presude). Svoju odluku sud prvostupanjski sud utemeljio je na odredbi članka 95. stavak 3. i 5. ZR-a.

7. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a., dok stranke žalbenim navodima njihovu pravilnost nisu dovele u pitanje, niti su dovele u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava glede odluke o glavnoj stvari i svode se gotovo isključivo na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica.

8. Prije svega, a u odnosu na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka i pogrešno primijenio materijalno pravo zakazujući pripremno ročište i prihvaćajući dokazne prijedloge od strane tužitelja, a sve to stoga što je prethodna prvostupanjska presuda ukinuta primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP i vraćena je prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, a što za posljedicu ima prekluziju prava na predlaganje novih dokaza, ističe se da je prema odredbi članka 377. stavak 1. ZPP nakon ukidanja prethodno donijete prvostupanjske primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP, sud bio dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

8.1. Kako je prvostupanjski sud suprotno naprijed citiranoj odredbi nakon ukinute presude proveo novi prethodni postupak, a zatim i glavnu raspravu, time je počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 377. stavkom 1. ZPP, međutim navedena postupovna povreda, po ocijeni ovoga drugostupanjskog suda, nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude, niti je na taj način narušena pravna ravnoteža između stranaka, jer je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na dokazima koji su bili predloženi u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske odluke poslovni broj: Pr- 218/2020-30 od 13. siječnja 2023. Naime, tuženik u žalbi posebno ističe kako je prvostupanjski sud osporenu odluku dijelom utemeljio na platnim listama tužitelja za mjesece koji su prethodili "oduzimanju grupe", a za koje tvrdi da su dostavljeni naknadno, međutim iz spisa predmeta razvidno je da je taj dokaz i pribavljen i korišten prilikom izvođenja dokaza financijskim vještačenjem koje je također izvedeno u postupku prije donošenja drugostupanjske odluke poslovni broj: Gž R- 290/2023-3 od 5. rujna 2023. kojom je predmet vraćen na ponovno suđenje, pa se prigovor prekluzije u odnosu na dokaze i činjenice iznesene u postupku nakon ukidne odluke ukazuje neosnovan.

9. U odnosu na žalbeni navodi tužitelja da odluka Uprave tuženika o ukidanju tužiteljevog radnog mjesta nije od utjecaja na njegov radnopravni status nakon 1. studenog 2016., pa samim niti na isplatu punih naknada plaće nakon tog vremena, jer je njegov radni odnos na radnom mjestu „Voditelj grupe“ prestao tek 2020. godine, temeljem tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 27. ožujka 2020., ističe se da je točno da je po pravomoćnoj sudskom presudi tužitelj vraćen na radno mjesto Voditelj grupe, odnosno, na ono radno mjesto na kojem se nalazio u trenutku donošenja odluke o Otkazu ugovora o radu s skrivljenim ponašanjem, te da mu je radni odnos kod tuženika prestao donošenjem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora radu s ponudom izmijenjenog ugovora od dana 27. ožujka 2020., odnosno, istekom otkaznog roka nakon donošenja te odluke. Međutim, sama ta činjenica ne opravdava tvrdnju tužitelja da mu i nakon donošenja odluke Uprave tuženika koja je stupila na snagu 1. studenog 2016. pripada pravo na isplatu "punih" naknada plaće odnosno one plaće koja predstavlja prosječnu plaću zaposlenika tuženika koji su radili na istom radnom mjestu kao tužitelj u utuženom razdoblju - dok nije ukinuto radno mjesto voditelja grupe, jer i po stavu ovoga drugostupanjskog suda, tužitelj ima pravo na naknadu izgubljene plaće koju bi redovito ostvario da nije bilo nezakonitog otkaza, ali sukladno aktima tuženika koji su vrijedili u utuženom razdoblju, a prema kojima, počevši od 1. studenoga 2016. više nije bilo radnog mjesta Voditelja grupe, pa tužitelj ne bi niti da je radio ostvarivao primanja s osnova tog radnog mjesta, a to sve i stoga što tužitelj ne može biti u povoljnijoj situaciji od one u kojoj bi bio da otkaza nije bilo, što je sve pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

10. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da od trenutka donošenja nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju pa do stupanja na snagu odluke Uprave tuženika od 1. studenog 2016. tužitelju pripada pravo na isplatu „punih“ naknada plaće odnosno one plaće koja predstavlja prosječnu plaću zaposlenika tuženika koji su radili na istom radnom mjestu kao tužitelj u utuženom jer je tužitelj dokazao da bi njegova plaća u posljednja tri mjeseca prije donošenja nezakonite odluke o otkazu bila veća od one koja je prikazana u platnim listama. Naime, da tužitelju odlukom tuženika nije oduzeta grupa izvjesno je da bi ostvario planirane veličine jer su predviđeni planovi bili formirani na način da su bili predviđeni za grupu i tužitelja kao voditelja, pa je tužitelj svoje planirane veličine mogao ostvarivati već i kroz ostvarenje svoje grupe. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da se u spornom razdoblju koji je sadržan u točki I. izreke presude, ima primijeniti prosječna plaća isplaćena tužitelju tri mjeseca prije donošenja nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu, odnosno da u predmetnom razdoblju nema mjesta za promjenu prosječne plaće isplaćene zaposlenicima komparantima.

10.1. Pritom neosnovano prigovara tuženik da se podatci o plaćama komparanata nisu mogli koristiti niti iz razloga što se plaća sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela, pa da je i različita za svakog zaposlenika, jer je iz dokumentacije koja je priložena spisu, kao i iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke razvidno da sam staž i ostali odbitci iz bruto plaće komparanata koji predstavljaju fiksni dio nisu od znatnog utjecaja na ukupni iznos plaće tužitelja, jer je vještak utvrdio prosjek primanja istih, pri čemu neki imaju više a neki manje staža i odbitaka od tužitelja, dok je tužitelj u onom varijabilnom dijelu plaće Voditelja grupe ostvarivao rezultate i veće od pojedinih komparanta čiji su podatci o primanjima korišteni prilikom izračuna.

10.2. Kako je odlukom tuženika o otkazu ugovora o radu s skrivljenim ponašanjem, koja je donijeta dana 17. prosinca 2015. i kojom tužitelju prestaje radni odnos kod tuženika, tužitelju stavljeno na teret između ostaloga i da nije ostvario planirane veličine, pa odluka je i iz tih razloga utvrđena nezakonitom, a kod utvrđene činjenice da tužitelj planirane rezultate nije mogao ostvarivati upravo zbog oduzimanje grupe, tužitelj je osnovano predmetnom tužbom zahtijevao isplatu „pune" plaće koji su ostvarivali radnici komparanti, a što je sve pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

10.3. Isto tako, stajalište je ovog drugostupanjskog suda da tužitelj nije morao u posebnom postupku utvrđivati nezakonitost odluke i postupanja tuženika u pravcu oduzimanja grupe, slijedom čega je i žalbeni prigovor tuženika da je propuštanjem potraživanja zaštite svojih prava u skladu s odredbom članka 133. ZR-a s predmetnim zahtjevom za isplatu u prekluziji, trebalo odbiti kao neosnovan.

11. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbe stranaka trebalo je odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

12. Pravilna je i odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke, iz razloga što se pravilno temelji na odredbama članka 154. stavak 4. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je stranke niti ne pobijaju posebnim žalbenim navodima.

13. Kako tužitelj, a ni tuženik nisu uspjeli u ovom žalbenom postupku, to im ne pripada ni trošak žalbenog postupka.

14. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 26. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić