Poslovni broj: Us I-2497/2023-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Mariu Perici, odvjetniku iz Zagreba, Dubašnička 17, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po opunomoćeniku RČ (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), uz sudjelovanje zainteresirane osobe Dubrovnik ceste d.d., Dubrovnik, Vladimira Nazora 8, zastupane po opunomoćeniku Tomislavu Sopjancu, odvjetniku u Dubrovniku, Vukovarska 36, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2025., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, opunomoćenika tuženika i u odsutnosti zainteresirane osobe, 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-03/23- 01/417, Urbroj: 338-01-06-05-23-06 od 21. kolovoza 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda u Splitu, Područne službe Dubrovnik, Klasa: UP/I-502-03/22-02/6, Urbroj: 338-19-02-23-19 od 13. ožujka 2023., te priznavanjem tužitelju ozljeda koje je pretrpio dana 31. prosinca 2021. ozljedama na radu i priznavanja svih prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II- 502-03/23-01/417, Urbroj: 338-01-06-05-23-06 od 21. kolovoza 2023. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda u Splitu, Područne službe Dubrovnik, Klasa: UP/I-502-03/22-02/6, Urbroj: 338-19-02-23-19 od 13. ožujka 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim se tužitelju, u vrijeme nastanka ozljede zaposlenom kod poslodavca Dubrovnik ceste d.d. ozljeda pretrpljena dana 31. prosinca 2021. pod dijagnozom šifre prema MKB 10 klasifikaciji: S70.0, S83.6 i S80.0 ne priznaju se ozljedom na radu te mu se u svezi navedene ozljede ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja u bitnom navodi da nije sporno da je tužitelj pretrpio ozljedu na svom radnom mjestu, već je sporno što pobijane odluke utvrđuju da navedena ozljeda nije ozljeda na radu, i to zbog sljedećih, po tužiteljevom stajalištu, nezakonitih i činjenično neutemeljenih utvrđenja iz pobijanih odluka; - da je ozljeda nastala izvan radnog vremena tužitelja i bez odobrenja poslodavca da tužitelj boravi na radnom mjestu, i; - da je tužitelj prilikom kretanja po radnom mjestu bio neodgovoran i nesavjestan, odnosno da nije postupao sa dužnom pažnjom. Tužitelj ističe i da je prvostupanjsko tijelo najprije svojom odlukom Rješenjem od 19. kolovoza 2022. tužitelju priznalo postojanje i prava iz ozljede na radu iz predmetnog događaja, da bi navedena za tužitelja pozitivna odluka bila po žalbi poslodavca tužitelja ukinuta, te je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku donijelo ovdje pobijanu novu prvostupanjsku a zatim i ovdje pobijanu drugostupanjsku odluku. Ističe da nije točan navod iz pobijanog drugostupanjskog rješenja da je Tužitelj postupao samoinicijativno odnosno neovlašteno i bez odobrenja poslodavca kada je dana 31. prosinca 2021. bio na svom radnom mjestu i obavljao svoje radne zadatke. Upravo suprotno, tužitelj da je tog dana bio na radnom mjestu temeljem pisane Upute ovlaštenih osoba poslodavca, odnosno temeljem obvezujuće e-mail Upute svoje Kadrovske službe, poslane Tužitelju emailom od 29. studenoga 2021. u 13:04 sati pod naslovom „Kadrovska služba i obračuni plaća – IZMJENE U ORGANIZACIJI-BITNO!“. Iz sadržaja navedene Upute poslodavca (e-maila) je jasno vidljivo da je Kadrovska služba tužitelju na e-mail adresu tužitelja [adresa elektroničke pošte], kao i ostalim Uputom obuhvaćenim radnicima, naložila odnosno proslijedila tužitelju nalog Uprave društva Dubrovnik ceste d.d. (Poslodavca tužitelja) i to Uputu o načinu i rokovima prikupljanja podataka za obračun plaća i kadrovsku službu, što je kao jedan od radnih zadataka i inače dio redovnog opisa radnih zadataka tužitelja na njegovom radnom mjestu kao Administratora strojnog i voznog parka, što nije sporno. Iz predmetne pisane Upute poslodavca da je jasno vidljivo da je rok za dostavu svih podataka i dokumenata vezanih za plaću i obračune radnika koje prikuplja tužitelj za prosinac 2021. najkasnije do 03. siječnja 2022. (rokovi iz tablice u e-mailu). Međutim, da bi tužitelj obavio navedeni zadatak, morao je u skladu s Uputom, biti na svom radnom mjestu na lokaciji poslodavca najkasnije zadnjeg radnog dana u mjesecu odnosno 31.12.2021. kada se dogodila ozljeda, a ta je obveza tužitelja jasno vidljiva iz Upute. Naime, u Uputi iz citiranog e-maila jasno stoji sljedeća uputa Uprave društva putem Kadrovske službe poslodavca tužitelja (citat dijela Upute iz predmetnog e- maila): „Da bi isto bilo moguće, potrebno je da se podaci za obračun, evidencije sati rada /pojedinačne liste i ostalo/prikupljaju tokom cijelog mjeseca, a najkasnije zadnji dan u tekućem mjesecu. Sa zadnjim danom u mjesecu, radnici su dužni dostaviti svoje liste administratorima OJ ili voditeljima službe (ovisno kako je organizirano od strane voditelja) koji će iste podatke prekontrolirati, obraditi i poslati na mail u kadrovsku.“ Bolovanja je potrebno dostaviti odmah po završetku bolovanja u tekućem mjesecu, a u slučaju dugotrajnog bolovanja radnika, isto je potrebno dostaviti zajedno sa obračunom, do 2-og u mjesecu. Ne kasnije…“ Dakle, prema navedenoj Uputi, radnici poslodavca su tužitelju bili dužni dostaviti tražene podatke najkasnije do zadnjeg dana u tekućem mjesecu, a radi čega je tužitelj morao zadnjeg dana u tekućem mjesecu, odnosno 31.12.2021. doći na svoje radno mjesto i odraditi tražene radne zadatke prema Uputi, jer drugačiji način prikupljanja traženih podataka od radnika nije bio moguć. Da to tužitelj nije uradio, to bi predstavljalo direktno kršenje pisane Upute poslodavca i predstavljalo bi težu povredu radne obveze iz čl. 45 st. (1) Pravilnika o radu poslodavca, odnosno kršenje točke 1. Pravilnika „neizvršavanje radnih obveza“ kao i kršenje točke 19. Pravilnika „Nepridržavanje uputa i naloga poslodavca“. Da je tužitelj bio navedenog dana na svom radnom mjestu uz suglasnost svog neposredno nadređenog, radnika PČ, jasno je vidljivo i iz pismenog iskaza PČ u prvostupanjskom postupku, gdje je PČ potvrdio da ga je tužitelj nazvao telefonom u srijedu, 29. prosinca 2021., i obavijestio ga o svojoj namjeri da u petak 31. prosinca 2021. dođe na posao radi prikupljanja i unošenja podataka za obračun sati u skladu s navedenom Uputom. PČ kao njegov nadređeni mu nakon tog razgovora ni na kakav način nije zabranio dolazak na radno mjesto niti bi za tu zabranu postojao bilo kakav opravdan razlog, već je i on sam došao na posao 31. prosinca 2021. ujutro na radno mjesto i radnu lokaciju odjela Mehanizacije i bio tamo zajedno sa tužiteljem te je s njima bio još i radnik VČ koji je također obavljao svoje redovne radne zadatke, a na radnom mjestu je u vrijeme ozljeđivanja tužitelja bio i svjedok ozljeđivanja tužitelja radnik ŽČ, koji je pomogao tužitelju nakon ozljeđivanja i nazvao hitnu pomoć koja je odvela tužitelja u bolnicu. Tužitelj za vrijeme trajanja radnog odnosa, a radni odnos tužitelja kod poslodavca je trajao sve do 06.07.2022., kao niti za vrijeme trajanja cijelog predmetnog postupka utvrđivanja ozljede na radu nikada nije dobio na uvid predmetnu Odluku o skraćenom radnom vremenu br. 7188/2021 niti je o njenom postojanju obaviješten sve do ozljeđivanja, te je prvi put saznao za navedenu Odluku njenim navođenjem u pobijanom prvostupanjskom rješenju. Iako je prvostupanjsko tijelo bilo po zakonu dužno dostaviti predmetnu Odluku na očitovanje tužitelju tijekom tog postupka, to nije učinjeno, pa je tužitelju time onemogućeno izjasniti se o vjerodostojnosti i istinitosti samog dokumenta navodne Odluke, jer mu nikada nije dostavljena. Takvim postupanjem prekršena je odredba čl. 30 Zakona o općem upravnom postupku, pa je tužitelju time oduzeta mogućnost sudjelovanja u postupku na zakonit način.

3.1. Nadalje, da je tužitelj putem punomoćnika izvršio uvid u spis prvostupanjskog tijela i fotokopirao stanje spisa na dan 29. ožujka 2023., dakle nakon donošenja prvostupanjskog odbijajućeg Rješenja koje je doneseno 13. ožujka 2023. i prema stanju prvostupanjskog spisa do tog dana u spisu se nije nalazila nikakva Odluka poslodavca o skraćenom radnom vremenu niti dopis poslodavca s bilo kakvom Odlukom kao prilogom, iako se prethodno doneseno pobijano prvostupanjsko Rješenje u obrazloženju poziva na navedenu Odluku i u istom se navodi da je poslodavac tužitelja dana 21. veljače 2023. dostavio u spis predmetnu Odluku. Zbog navedenoga, tužitelj opravdano sumnja u postojanje, vjerodostojnost i zakonitost donošenja Odluke, te opravdano sumnja da je predmetna Odluka, ako je uopće postojala, tek naknadno donesena, antidatirana i uvrštena u predmetni spis, jer ista uopće ne postoji u spisu u vrijeme izvida i fotokopiranja spisa od strane tužitelja, što bi samo po sebi imalo za posljedicu nezakonitost oba pobijana Rješenja i ukazivalo na postojanje osnova sumnje u počinjenje kaznenog djela Krivotvorenje službene ili poslovne isprave. Obzirom da tužitelj na temelju navedenoga opravdano sumnja u vjerodostojnost i istinitost postojanja navedene Odluke u vrijeme ozljeđivanja, tužitelju je nedostavljanjem te odluke na očitovanje u tijeku prvostupanjskog postupka oduzeta mogućnost predlaganja dokaznih radnji kojima bi mogao ispitivati vjerodostojnost i istinitost Odluke. Jednako tako razlog za opravdanu sumnju tužitelja u vjerodostojnost i istinitost Odluke jest što niti tužitelj kao niti brojni drugi radnici poslodavca, nisu ni na koji način primili navedenu Odluku u navodno vrijeme njenog donošenja, niti su o njoj bili obavješteni na bilo koji način od strane poslodavca. Netočna je tvrdnja poslodavca da se na dan 31. prosinca faktički ne radi, jer je to prema kalendaru kao i prema internim aktima poslodavca uvijek redovni radni dan, gdje se od svih radnika očekuje da normalno obavljaju svoje radne zadatke, a niti u prošlosti se nikada nije događalo da bi za taj radni dan uprava poslodavca donosila bilo kakve odluke o skraćenom radnom vremenu. Osim toga poslodavac nikakvim pisanim dokazima nije dokazao tvrdnju da je bilo kada ranije u prošlosti donosio posebnu Odluku da se na dan 31. prosinca radi skraćeno. Da dana 31. prosinca 2021. uopće nije bilo skraćeno radno vrijeme jasno je vidljivo i iz obračuna plaće tužitelja i radnika GČ za navedeni mjesec prosinac 2021., kao i svih drugih radnika, a koje je za navedeni mjesec prosinac 2021. izradio poslodavac. Naime, iz obračuna plaće za tužitelja za prosinac 2021. je vidljivo da je ukupno radno vrijeme tužitelja za prosinac 2021. bilo 184 sata, od čega 144 sata redovnog rada (petnaest radnih dana) i 40 sati godišnjeg odmora (pet radnih dana za korištenje godišnjeg odmora), što sveukupno iznosi 184 plaćena sata za taj mjesec, odnosno točno 8 sati po radnom danu za sveukupno dvadeset tri radna dana u prosincu 2021. ili točno 8 sati rada dnevno za 18 radnih dana tog mjeseca kada nije bio na godišnjem odmoru. Isto tako iz obračuna plaće za radnika GČ za prosinac 2021. je jasno vidljivo da je njemu obračunato za redoviti rad 168 sati (dvadeset jedan radni dan) uz dodatnih 16 sati (dva radna dana) naknade plaće, što ukupno iznosi 184 sata odnosno dvadeset tri radna dana odnosno točno osam sati po danu za dvadeset tri radna dana u prosincu 2021. Dakle, potpuno je jasno i iz obračuna plaća poslodavca za navedene radnike kao i za sve druge radnike da poslodavac nije imao nikakvo skraćeno radno vrijeme na dan 31. prosinca 2021., odnosno da je navodna Odluka o skraćenom radnom vremenu ako uopće postoji donesena naknadno i da očito nije provedena i da su svi radnici bili plaćeni i radili 31. prosinca 2021. za puno radno vrijeme od 8 sati. Poslodavac tužitelja, što je u najmanju ruku veoma neobično, za cijelo vrijeme trajanja prvog postupka kojim je najprije utvrđena ozljeda na radu tužitelja, nigdje se ne poziva na predmetnu Odluku niti dostavlja predmetnu Odluku u tom postupku, a niti u samoj žalbi na tu prvu za tužitelja pozitivnu odluku nigdje ne dostavlja Odluku o skraćenom radnom vremenu niti se na nju poziva. Dakle Odluka se prvi put u postupku i to odjednom pojavljuje u novom prvostupanjskom rješenju koje ovdje pobija tužitelj.

3.2. Nadalje, da je nezakonit argument iz obrazloženja pobijanih rješenja da je za nepostojanje ozljede na radu odlučujuća činjenica da se tužitelj kao radnik ozlijedio izvan radnog vremena, odnosno u 14:30 sati, iako je radno vrijeme navodno bilo skraćeno i trajalo je do 11:00 sati. Naime, nesporno je da se tužitelj ozlijedio u prostorijama poslodavca, na svom redovnom radnom mjestu, za vrijeme obavljanja svojih redovnih radnih zadataka uredskog posla, prilikom odlaska u kuhinju koja se nalazi u istom prostoru u kojem se nalazi i radno mjesto tužitelja, da se napije vode, kao što to redovno rade i svi ostali radnici za vrijeme obavljanja svojih radnih zadataka, i da je bio na svom radnom mjestu i radio u z saznanje odgovornih osoba poslodavca odnosno svog neposredno nadređenog PČ koji je bio s njim na radnom mjestu. Da je u takvim situacijama ozljeđivanja pri obavljanju redovnih radnih zadataka u prostorijama poslodavca pravno neodlučno je li se tužitelj ozlijedio unutar skraćenog radnog vremena ili nakon navodnog isteka skraćenog vremena ili čak i nakon isteka redovnog radnog vremena, stav je zauzeo i Vrhovni sud RH u svojoj odluci VSRH Revr-1367/2015. Oba pobijana rješenja u obrazloženju navode da je ponašanje tužitelja bilo neodgovorno i nesavjesno "…jer je preskakao nesiguran drveni šaht usprkos svom zdravstvenom stanju i problemima s koljenima, ne vodeći računa o svojoj sigurnosti i zaštiti, jer je postojala mogućnost uzimanja vode s drugog mjesta ili obilaska predmetnog šahta…". Navedeno obrazloženje o neodgovornom i nesavjesnom ponašanju tužitelja je potpuno činjenično pogrešno i neosnovano iz razloga jer tužitelj nije uopće preskako drveni šaht, već je, smatrajući da je drveni poklopac šahta, kojeg je na šaht stavio upravo poslodavac dovoljno čvrst i siguran za prijelaz, normalno koračao preko drvenog poklopca šahta koji je upravo zbog toga da omogući radnicima prelazak preko šahta, tamo bio i postavljen; da je prolazio predmetnim hodnikom i preko navedenog šahta na svom redovnom putu od svog ureda preko hodnika do kuhinje u prostorijama poslodavca, da se napije vode, što je nesporno utvrđeno; da tužitelj, kao niti drugi radnici, nisu ni na koji način bili upozoreni od strane poslodavca znakovima ili ogradom, da je prelazak preko šahta nesiguran ili opasan, već su redovito koristili navedeni prolaz i prelazili preko šahta sve do tužiteljevog ozljeđivanja, što potvrđuje i poslodavac u svom očitovanju; da je poslodavac smatrao da je prelazak preko drvenog poklopca šahta nesiguran za prelazak, bio bi dužan propisno oznakama označiti zabranu prelaženja preko šahta, ili posebnom ogradom onemogućiti pristup šahtu, što poslodavac nesporno uopće nije uradio. I sam poslodavac u svome pisanom očitovanju od 21. veljače 2023. eksplicitno ističe da je (citat iz obrazloženja pobijanog Rješenja od 21. kolovoza 2023. – str. 9): „…Nadalje se navodi kako je nesporno da je osiguranik mogao ići po vodu u WC koji se nalazi nasuprot njegova ureda te da je navedeni koridor prolaza – hodnik, mjesto kojim svakodnevno prolazi veliki broj ostalih zaposlenika poslodavca te kako se nikada do tada nije dogodilo da bi bilo koji zaposlenik propao kroz šaht i doživio ozljedu, a poklopac je privremeno saniran drvenim daskama „prije nekog vremena.“ Očigledno je iz citirane izjave i poslodavcu nesporno da je preko šahta s drvenim daskama svakodnevno prelazilo puno radnika, te da je šaht bio samo privremeno pokriven drvenim daskama, a da pri tome ni na koji način radnici nisu od strane poslodavca upozoreni znakovima ili ogradom, da je prelazak preko tako privremeno saniranog šahta opasan. Stoga da je potpuno neosnovano i nezakonito prebacivati na tužitelja kao radnika odgovornost za korištenje hodnika i poklopca šahta za normalan put do kuhinje, navodeći da je radnik trebao biti pažljiviji, u situaciji kada niti poslodavac nije smatrao da je potrebno uopće označiti ili ograničiti prelazak preko šahta ili hodnikom, i u situaciji kada isti taj hodnik koriste na isti način svakodnevno i brojni drugi radnici.

3.3. Tužitelj dalje ističe kako je tijekom cijelog postupka predlagao između ostalih dokaza i izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta, radi utvrđivanja na licu mjesta mogućeg načina kretanja kroz hodnik na kojem se nalazi šaht, nadležno prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo su bez ikakvog posebnog obrazloženja odbili provođenje takvog očevida sa zaključkom da „traženo provođenje očevida od strane prvostupanjskog tijela nije moguće izvršiti…“ iako nije bilo nikakve objektivne zapreke da se taj očevid odredi i izvrši, i iako se prema tužitelju i na dokazni prijedlog tužitelja očevidom na licu mjesta moglo i moralo utvrditi položaj šahta i moguće načine kretanja preko i oko šahta, i time ispitati u postupku osnovanost tvrdnji poslodavca da je tužitelj bio nepažljiv i da se trebao kretati pokraj šahta odnosno ne stajati na drveni poklopac šahta. 46. Time se još jednom u postupku uskratilo tužitelju bez ikakvog obrazloženog razloga izvođenje dokaza o odlučnoj činjenici za utvrđenje postojanja ozljede na radu. Nesporno je iz pisane izjave poslodavca da je Poslodavac privremeno prekrio šaht drvenim poklopcem, a da je šaht prije takvog privremenog pokrivanja bio pokriven metalnim poklopcem, koji bi sasvim sigurno spriječio propadanje i ozljeđivanje tužitelja. Nesporno je također i to da šaht nije bio propisno označen niti je šahtu bio zapriječen prilaz zaštitnom ogradom, što je vidljivo i iz iskaza poslodavca kao i iz fotografija šahta koje dostavlja tužitelj. Poslodavac je takvim privremenim i nepravilnim odnosno nezakonitim načinom pokrivanja šahta drvenim pokrovom i neoznačavanjem šahta prekršio odredbe Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada, i to odredbe čl. 12. st (1) i čl. 15. st. (8) i st. (9). Argument iz obrazloženja pobijanih rješenja da je tužitelj trebao umjesto u kuhinju ići piti vodu u toalet gdje sasvim sigurno nema niti čaša niti postoje higijenski uvjeti za normalno konzumiranje vode, niti je prostor predviđen za konzumaciju vode i hrane, i da je tužitelj nepažljiv jer se nije išao napiti vode u toalet nego u kuhinju koja je predviđena i sagrađena upravo u svrhu konzumacije hrane i pića od strane radnika, je sam po sebi neživotan i u krajnjem slučaju suprotan higijenskim uzusima i svrsi prostora kuhinje i toaleta. Odgovornost je poslodavca da osigura sigurno kretanje radnika cijelim radnim prostorom, što poslodavac očigledno nije uradio, jer je šaht kao opasna rupa dubljine veće od oko 80 centimetara bio privremeno i neprikladno pokriven drvenim daskama, te nije bio ograđen niti označen kao opasna stvar. Obzirom na nesporno i od strane poslodavca utvrđene činjenice: - da je sporni šaht bio samo privremeno pokriven drvenim poklopcem, umjesto metalnim poklopcem koji je postojao prije postavljanja drvenog poklopca; - da je nedugo nakon ozljede tužitelja poslodavac opet postavio umjesto drvenog poklopca metalni poklopac na šaht; - da sporni šaht nije ni na kakav način bio posebno od strane poslodavca označen niti ograđen kao opasno mjesto; - da su preko spornog šahta navedenim hodnikom na putu za kuhinju redovno prolazili i svi drugi radnici poslodavca cijelo vrijeme; zaključak iz pobijanih Rješenja da je tužitelj postupao neodgovorno i nesavjesno, koristeći hodnik i šaht na putu od svog ureda do kuhinje potpuno pogrešan, bez ikakvih provedenih dokaza, neosnovan, a time i nezakonit.

3. 4. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da se donese presuda kojom se poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i da se osiguraniku SČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], priznaju kao ozljede na radu ozljede koje je pretrpio dana 31. prosinca 2021. kod svog poslodavca Dubrovnik ceste d.d., pod dijagnozama Dg. Contusio coaxe dex. sin. Šifre prema MKB10: S70.0; Dg. Contusio geni sin šifre prema MKB-10: S80.0 i Dg. Iščašenje i nategnuće drugih i nespecificiranih dijelova koljena lijevo šifre prema MKB-10: S83.6, te mu se u vezi navedenih ozljeda kao osiguraniku priznaju prava iz obveznog osiguranja za slučaj ozljede na radu, te da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćne presude.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Suprotno tužbenim navodima tužitelja, tuženik da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno donio utuženo rješenje uvažavajući sve dokaze u provedenom postupku te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio materijalno pravo, a čime je posljedično utuženo rješenje potpuno na zakonu osnovano. U bitnom iznosi navode tužbe i utvrđenja u provedenom upravnom postupku koja su sadržana i u obrazloženju osporenog drugostupanjskog rješenja. Poziva se na odredbu članka 66. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, te navodi da smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno, kako je iz spisu priležeće dokumentacije jasno vidljivo da je tužitelj bio upoznat sa činjenicom da mu se ukida radno mjesto (zapisnik od 17.10.2022. o održanom ročištu glavne rasprave kod Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-137/2022) te da je do ozljede došlo nakon prestanka radnog vremena utvrđenog od strane tadašnjeg poslodavca tužitelja (Odluka o skraćenom radnom vremenu broj: 7188/2021-R.K. od 29. prosinca 2021. Slijedom navedenog predlaže sudu donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev.

5. Sud je rješenjem u smislu odredbe članka 20. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/2024; dalje: ZUS) pozvao Dubrovnik ceste d.d., Dubrovnik da kao zainteresirana osoba sudjeluju u ovom sporu i dostave odgovor na tužbu.

5.1. U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba citira odredbe članaka 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i navodi da je pravno potpuno irelevantno da li je osoba, u ovom slučaju tužitelj, pretrpjela ozljedu na svom radnom mjestu ili ne. Kako bi određeno medicinsko stanje – ozljeda, moglo biti kvalificirano ozljedom na radu moraju biti ispunjeni uvjeti iz čl. 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Ukoliko nisu ispunjeni navedeni uvjeti tada se medicinsko stanje – ozljeda, ne može kvalificirati ozljedom na radu. Bez obzira na narav ozljede, njenu težinu i okolnosti pod kojima je nastala. Upravo da je po zakonito i pravilno provedenom prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku tuženik, na zakonom propisani način – rješenjem, odlučilo o postojanju ozljede na radu tužitelja na način da je utvrđeno da ne postoji ozljeda na radu. Nadalje, da tužitelj ni od koje osobe ni službe poslodavca – ovdje zainteresirane osobe, nije dobio nalog da prekine svoj godišnji odmor i da dođe na svoje mjesto rada u mehanizaciju u [adresa] i da radi na dan 31. prosinca 2021.– na Staru godinu do 15 sati. Dakle, „obveza“ da tužitelj dođe na mjesto rada i dovrši svoje radne zadatke naprosto nije postojala, jer ju istom nitko nije zadao. Ni njegov neposredno nadređeni voditelj mehanizacije PČ (što PČ izrijekom potvrđuje u očitovanju koje se nalazi u spisu predmeta) kao ni bilo koja druga osoba poslodavca. Tvrdnja tužitelja da je tog dana morao doći na posao „dovršiti radne zadatke“ što potkrjepljuje mailom kolegice ZČ od 23. studenog 2021. i mailom zaprimljenim od Službe za pravne, kadrovske i opće poslove da je fabricirana od strane samog tužitelja i radi se o tumačenju samog tužitelja kojim dovodi u zabludu službeno tijelo. Prvenstveno, pošiljatelji tih mailova nisu osobe (ZČ je tajnica društva) ni služba (Služba za pravne, kadrovske i opće poslove kojoj tužiteljevo radno mjesto organizacijski NE pripada) nadređene tužitelju, pa mu ni ne mogu davati radne naloge. Nadalje, rokovi navedeni u mailovima na koje se osiguranik poziva su instruktivne, a nikako prekluzivne naravi, odnosno navedeni rok je ciljani rok do kojeg se želi dovršiti određeni poslovni proces. Često se događa u društvu da se taj rok prekorači jer drugi koraci koji mu prethode (npr. prikupljanje podataka) nisu dovršeni pravovremeno. Također, događa se da se radi odsustva ili spriječenosti osoba koje rade na prikupljanju i obradi podataka ciljani rokovi prekorače, ali se podatci dostave naknadno čim se kompletiraju. Stoga je jasno da mailovi na koje se tužitelj poziva nipošto nisu radni nalozi kojima mu se naređuje da prekine svoj godišnji odmor i da dođe na mjesto rada na Staru godinu i da ostane raditi do 15 sati kada se radi skraćeno, te zbog navedenih mailova tužitelj nije morao doći na mjesto rada. Posebno se ističe da je tužitelj dana 3. siječnja 2022. trebao doći u prostore Uprave poslodavca, gdje je trebao preuzeti odluku o otkazu ugovora o radu – poslovno uvjetovani otkaz, kao i svi ostali radnici kojima su uručeni poslovno uvjetovani otkazi navedenog dana. Kada je tajnica društva, ZČ dana 31. prosinca 2021., petak, pokušala kontaktirati tužitelja da ga zamoli da dođe u prostore uprave društva u ponedjeljak 3. siječnja 2022. preuzeti pismena pokušavši ga dobiti na službeni mobitel, tužitelj nije odgovorio na poziv. Posebno se ističe da je tužitelj još od Božića 2021. upoznat sa činjenicom da mu se radno mjesto ukida i da će mu se uručiti poslovno uvjetovani otkaz što je isti i sam izravno potvrdio sve vidljivo iz zapisnika Općinskog Suda u Dubrovniku u postupku od 17. listopada 2022. g. posl. br. Pr 137/2022. Dakle, tužitelj da samoinicijativno prekida svoj godišnji odmor, samoinicijativno dolazi na mjesto rada na Staru godinu, ostaje na istom u vrijeme kada to nije obvezan, doživljava ozljedu na način da ne postoje svjedoci koji mogu potvrditi nastanak iste, i sve to dok je upoznat sa činjenicom da će mu se prvog sljedećeg radnog dana uručiti poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu. Sve navedeno je dokumentirano tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka kod tuženika i tuženik je potpuno pravilno utvrdio činjenice u odnosu na navedeno, stoga su tvrdnje tužitelja neosnovane.

5.1.1. Nadalje, tužitelj u bitnom osporava valjanost i vjerodostojnost Odluke o skraćenom ranom vremenu zainteresirane osobe, tvrdi da mu ista nije dostavljena u postupku pred tuženikom, upire u to da iz obračuna plaće drugog radnika nije vidljivo da se radilo skraćeno na 31. prosinac 2021. U odnosu na ove navode zainteresirana osoba ističe da je navedeno detaljno i argumentirano obrazloženo u upravnom postupku koji se vodio kod tuženika prvostupanjsko tijelo tuženika je slijedom upute drugostupanjskog tijela tuženika od zainteresirane osobe zatražilo očitovanje na okolnost radnog vremena propisanog na dan 31. prosinca 2021. godine, je li bilo propisano koji djelatnici odnosno službe imaju obvezu ostanka na radu drugačije od ostalih djelatnika predmetnog dana te je li osiguranik TČ imao obvezu doći samo 31. prosinca 2021. ili i dana 3. siječnja 2022. radi završetka svojih radnih obveza (a s obzirom na novi Pravilnik o radu sa sistematizacijom radnih mjesta), a na što se zainteresirana osoba detaljno očitovala i pri istim navodima ostaje. U odnosu na navode tužitelja da je Odluka o skraćenom radnom vremenu nezakonita jer da je osiguraniku obračunata puna satnica, a ne umanjena satnica ističe se da je zainteresirana osoba - poslodavac putem svog upravljačkog tijela – Uprave, donijela odluku da se na Staru godinu radi skraćeno u odnosu na uobičajeno radno vrijeme. Odluka je proizišla iz činjenice da se u navedeno vrijeme radi smanjenom dinamikom i da su potrebe radnika takve da je poželjno da se radi skraćeno na određene prigode, pa i na ovu. Notorna je činjenica da Dubrovnik ceste d.d. nisu jedini poslodavac koji tako odlučuje već takva praksa (da se na Badnjak, Staru godinu, Veliki petak radi kraće nego inače) postoji i u brojnim državnim tijelima, javnim ustanovama i drugim pravnim osobama. Pritom se ističe da se ovdje ne radi o institutu skraćenog radnog vremena iz čl. 64. Zakona o radu kojim se uređuje skraćeno radno vrijeme radi zaštite radnika od štetnih utjecaja na mjestu rada već se radi privilegiju kojim poslodavac izlazi u susret potrebama radnika što je vidljivo i iz sadržaja same Odluke o skraćenom radnom vremenu kojom su obuhvaćeni svi radnici (osim onih čija je narav rada takva da se odluka na njih ne može primjenjivati – ophodari i dežurni). Upravo zato ovako skraćeno radno vrijeme nikada ne ide na štetu radnika, pa da bi im se obračunao manji broj sati kako to pogrešno tumači tužitelj, već se radnicima obračunava puna satnica za navedeni dan. Radi se o privilegiju radnika koje im omogućuje poslodavac. Stoga je tvrdnja tužitelja da je Odluka o skraćenom radnom vremenu krivotvorena jer je osiguraniku obračunata puna satnica potpuno promašena.

5.1.2. Zaključno, a u odnosu na navode tužitelja da su povrijeđene odredbe čl. 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku jer da mu nije dostavljen podnesak zainteresirane osobe od 21. veljače 2023. godine sa Odlukom o skraćenom radnom vremenu zainteresirana osoba ističe kako tužitelj na početku svoje žalbe navodi da navedeni podnesak uopće ne postoji u spisu, a potom da mu isti nikada nije dostavljen na očitovanje. Podnesak je sastavni dio spisa predmeta kako je i utvrdio i tuženik.

Rješenjem HZZO-a Direkcija KLASA: UP/II-502-03/22-01/746, URBROJ:338-01-06- 05-22-09 od 21. studenog 2022.g. prvostupanjsko tijelo je upućeno da u ponovnom postupku zatraži dodatno očitovanje o radnom vremenu na dan 31.12.2021. g. te da li je bilo propisano koji radnici imaju obvezu ostanka na radu drugačije od ostalih radnika i da li je osiguranik TČ imao obvezu doći na rad 31.12.2021. ili i 3.1.2022. Također, prvostupanjsko tijelo je upućeno zatražiti i dodatno očitovanje od samog osiguranika uz uputu da se može, ovisno o dostavljenim očitovanjima poslodavca i osiguranika, provesti i usmena rasprava. Iz sadržaja pobijanog Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split, područna služba Dubrovnik KLASA:UP/I-502-03/22-02/6, URBROJ:338-19-02-23-19 vidljivo je da je da je prvostupanjsko tijelo ishodilo očitovanja i od samog osiguranika i od zainteresirane osobe i na temelju činjeničnih utvrđenja i primjene prava donijelo zakonito Rješenje. Tužitelju, je omogućeno sudjelovanje u postupku, stranka je mogla slobodno podnositi podneske, davati izjave, objašnjenja, iznositi činjenice, vršiti uvid u spis, očitovati se o svim činjenicama što sve je u skladu i sa čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku i sa čl. 51. i 52. tog Zakona. U odnosu na sudsku praksu koju tužitelj dostavlja zainteresirana osoba smatra da ista nije primjenjiva na ovaj predmet. Prvenstveno, iz prakse koju tužitelj dostavlja vidljivo je kako se radilo o postupku koji se vodio pred Općinskim sudom radi naknade štete. Dakle, radilo se o potpuno drugačijoj vrsti postupka u kojoj se utvrđivala odgovornost za štetu, a nije se utvrđivala zakonitost primjene odredbi Zakona o obvezno zdravstvenom osiguranju.

5.1.3. Nadalje, tužitelj u bitnom osporava utvrđeno činjenično stanje tj. navodi da tužitelj nije preskakao šaht, da šaht nije bio označen ogradom ili znakovima što da je protivno propisima o zaštiti na radu, da tužitelj nije htio otići po vodu u toalet jer da je to protivno „higijenskim uzusima“ predlaže vještačenja i očevid. U odnosu na ove navode zainteresirana osoba ističe kako je tužitelj osposobljen za rad na siguran način. Dakle, isti je osposobljen izvoditi radne procese na, za sebe, siguran način i obvezan je raditi sa dužnom pažnjom. U odnosu na navodne propuste poslodavca u primjeni propisa o zaštiti na radu na koje upire osiguranik zainteresirana osoba - poslodavac ukazuje na odredbu članka 1. stavka 1. i članka 90. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu, te navodi da sam tužitelj u svom podnesku od 6. 4. 2022. navodi da je događaj od 31. 12. 2021. prijavio nadležnom tijelu i to državnom inspektoratu, inspektoratu u Dubrovniku. Tom podnesku je priložena prva stranica prijave i kopija listića Hrvatske pošte – potvrda o primitku. O ovoj prijavi nadležno tijelo – državni inspektorat nije ni obavijestilo zainteresiranu osobu niti joj je izreklo bilo kakvu sankciju u odnosu na kršenje odredbi Zakona o zaštiti na radu, a vezano za događaj od 31. 12. 2021.g. u kojem je sudjelovao osiguranik. S obzirom da zainteresirana osoba nikada nije zaprimila bilo kakav dopis, a osobito nije zaprimila bilo kakvu odluku Državnog inspektorata ni bilo kojeg drugog tijela (npr. Prekršajnog suda) kojom se utvrđuje da je postupila protivno odredbama Zakona o zaštiti na radu vezano za događaj od 31. 12. 2021. g. u kojem je sudjelovao osiguranik TČ zaključuje se da nikakve povrede odredbi Zakona o zaštiti na radu od zainteresirane osobe nije ni bilo. Dakle, tvrdnje osiguranika o tome da zainteresirana osoba prekršila odredbe Zakona o zaštiti na radu su također neosnovane. Nadalje, sve i ukoliko tužitelj nije želio poći na njemu bliže mjesto - u toalet po vodu, zainteresirana strana ističe kao ni u tijeku postupka, da je navedeni koridor prolaza – hodnik, mjesto kojim svakodnevno i uobičajeno komunicira (prolazi) veliki broj ostalih radnika poslodavca pri obavljanju svojih redovnih poslova. Nikada do sada se nije dogodilo da bi bilo koji radnik propao kroz šaht i doživio bilo kakvu, a osobito ne ozljedu koja bi se kvalificirala ozljedom na radu. Također tužitelj sve i da je išao u kuhinju po vodu nije morao proći preko drvenog šahta tj. ugaziti na isti već ga je mogao jednostavno zaobići i proći pločicama jer je u hodniku dovoljno prostora za učiniti tako. Poslodavac je šaht zaštitio na primjeren način – odgovarajućim poklopcem, preko šahta se nije moralo komunicirati/prolaziti jer postoje uvjeti da se on zaobiđe ako netko smatra da nije primjereno zaštićen što je opet osobno stajalište radnika - a nije činjenica, niti jedan drugi radnik poslodavca se nije ozlijedio preko navedenog šahta osim tadašnjeg radnika, ovdje tužitelja, koji je jedini bio na mjestu rada kada nije trebao biti na Staru godinu u 14:30 sati, koji tvrdi da je radio iako je nejasno što je uopće radio, ozlijedio je dio tijela sa kojim je imao medicinskih problema i ranije, i to sve znajući da prvog sljedećeg radnog dana treba zaprimiti odluku o otkazu svog ugovora o radu. Sve navedeno je tuženik u provedenom upravnom postupku utvrdio na nesporan i točan način na temelju izvedenih dokaza. Zainteresirana osoba se protivi dokaznim prijedlozima koje je tužitelj predložio. Prvenstveno, zainteresirana osoba smatra da je činjenično stanje u ovom predmetu potpuno utvrđeno. Upravni postupak je proveden i pred prvostupanjskim i pred drugostupanjskim tijelom tuženika na način da je tuženik rješenjima nalagao da se činjenično stanje potpuno i točno utvrdi. U postupku odlučivanja o postojanju ozljede na radu iz izvedenih dokaza moglo se utvrditi sljedeće činjenično stanje: -da su sistematizacijom radnih mjesta ukinuta pojedina radna mjesta kod poslodavca te je i radno mjesto osiguranika KČ ukinuto, te da se istom uručuje poslovno uvjetovani otkaz, da je faktično njegov zadnji radni dan kod poslodavca bio 31. 12. 2021. g. (radnici kojima je otkazan ugovor o radu su oslobođeni obveze rada od uručenja otkaza), s čim svime je osiguranik upoznat još od Božića 2021. godine; - očitovanje EČ neposredno nadređenog osiguraniku, u spisu predmeta da je Zakonom o radu, čl. 38. propisano da radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu; da je osiguranik TČ protiv poslodavca DUBROVNIK CESTE d.d. odmah nakon opisanog događaja 31. prosinca 2021. g. pokrenuo postupke pred drugim tijelima (Državni inspektorat, Pučki pravobranitelj, Općinski sud u Dubrovniku), a da pokretanje postupka pred Pučkim pravobraniteljem također kao i privremena nesposobnost za rad zbog ozljede na radu ima za posljedicu zabranu otkazivanja ugovora o radu; da o dinamici navodnog ozljeđivanja osiguranika ne postoje dokazna sredstva u smislu svjedoka koji bi neposredno vidjeli na koji je način došlo do ozljeđivanja kao ni snimki audiovizalnih uređaja ni bilo čega sličnog. Ophodar ŽČ je došao na poziv - zazivanje osiguranika KČ i isti nije vidio na koji je način došlo do spornog ozlijeđivanja; da navedenog dana, 31. 12.2021. g zbog potreba posla osiguranik TČ nije imao potrebu kretati se prostorijama mehanizacije u Čibači jer navedenog dana u tim prostorijama nije bilo drugih radnika. Sve ukoliko je i navod osiguranika „da se išao napiti vode“ i točan isto je mogao izvršiti u WC-u, preko puta svog ureda ne prelazeći preko šahta; da je osiguranik TČ imao povijest ozljeda noge; da se navodni događaj dogodio nakon što je radno vrijeme formalno završilo jer se taj dan radilo skraćeno. Pored navedenih, ukazuje se i na to da sam tužitelj navodi da je do navodnog ozljeđivanja došlo 31. prosinca 2021. oko 14.30 sati. Ovo se poklapa i sa izjavom ŽČ. Ako je navedena tvrdnja točna, neposredno prije događaja za koji se traži priznavanje ozljede i to od 14h:23min:48sec tužitelj TČ uspostavlja poziv (zove) i punih 5 minuta i 30 sekundi razgovara sa svojim odvjetnikom Mariom Pericom. Dakle, tužitelj koji zna da mu je ukinuto radno mjesto i da mu se otkazuje ugovor o radu i koji je na mjestu rada kada to nije obvezan biti, nakon razgovora sa svojim odvjetnikom doživljava nešto za što traži da se kvalificira ozljedom na radu i to na način da ne postoji niti jedna osoba koja može posvjedočiti točnu dinamiku navodnog ozljeđivanja. Da bi odmah nakon ovog događaja tužitelj pokrenuo i sve postupke koji se mogu pokrenuti, a koji za posljedicu imaju zabranu otkazivanja ugovora o radu. Budući je tuženik proveo zakonit i pravilan postupak utvrđivanja postojanja ozljede na radu tužitelja i budući je donio ispravno i na Zakonu utemeljeno Rješenje, zainteresirana osoba predlaže da naslovni Sud, donese Presudu kojom se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

6. U podnesku od 11. listopada 2024. tužitelj se očituje u odnosu na naovde iz odgovora na tužbi tuženika i zainteresirane osobe i u bitnom navodi da argumentacija zainteresirane osobe da je ozljeda tužitelja nastala izvan radnog vremena pa da se zbog toga ne radi o ozljedi na radu je neosnovana iz svih razloga navedenih u tužbi, između ostaloga i stoga što tužitelj pobija zakonitost i vjerodostojnost Odluke o skraćenom radnom vremenu. Zainteresirana osoba u Odgovoru na tužbu potvrđuje da se sadržaj sporne Odluke o skraćenom radnom vremenu radnicima komunicirao samo verbalno, što je u suprotnosti sa odredbom čl. 34. Pravilnika o radu zainteresirane osobe, koja izričito određuje da se obavještavanje radnika obavlja putem oglasnih ploča (citat čl. 34. Pravilnika). Obzirom da je sporna Odluka prenošena radnicima samo verbalno usmenim putem, kako to tvrdi zainteresirana osoba, takva Odluka je zbog nepropisne dostave radnicima suprotna Pravilniku o radu poslodavca kao obvezujućem aktu poslodavca pa je stoga i nezakonita i ne može se uzeti u obzir. Odluka o skraćenom radnom vremenu je nezakonita i zbog toga što ne ispunjava niti druge strogo propisane uvjete za donošenje takve odluke a koje se odluke moraju donijeti u skladu s pravilima internog akta zainteresirane strane odnosno poslodavčeva Pravilnika o radu. Sporna Odluka o skraćenom radnom vremenu nije potpisana od strane ovlaštene osobe odnosno direktora, niti sadrži pečat društva poslodavca, što pobuđuje sumnju u vjerodostojnost Odluke, kao i u vrijeme donošenja predmetne Odluke, te je li odluku uopće donijela ovlaštena osoba odnosno direktor, što je tužitelj već obrazložio u tužbi. Sporna Odluka kojom se mijenja početak i završetak radnog vremena poslodavca, da bi bila zakonita mora uvijek sadržavati prethodnu suglasnost predstavnika radnika u društvu, temeljem odredbe čl. 39. Pravilnika o radu poslodavca, što predmetna Odluka očigledno ne sadrži, a bez takve odluke je nezakonita. Čak i pod pretpostavkom da je radno vrijeme navedenog dana i bilo skraćeno (što ovdje nije slučaj zbog prethodno navedenih razloga nepostojanja odnosno nezakonitosti navodne Odluke) poslodavac je bio dužan osigurati nadzor nad radom svojih radnika, što se u konkretnoj situaciji očigledno nije osiguralo, jer je više radnika uključujući i tužitelja kao i njegovog neposredno nadređenog rukovoditelja, voditelja mehanizacije PČ, bilo na radnom mjestu u vrijeme kada je navodno radno vrijeme već bilo završeno, i pri tome tužitelja nitko nije upozorio niti naredio tužitelju da napusti radno mjesto, jer je radno vrijeme navodno završilo. Dužnost poslodavca da nadzire radnike je određena čl. 24. st. (1) t. 6. i t. 7. Zakona o zaštiti na radu. Dakle, poslodavac je bio dužan efikasno nadzirati radnike i spriječiti ih da rade izvan navodno skraćenog radnog vremena, odnosno nije kontrolirao radno vrijeme svojih radnika. Poslodavac je bio dužan osigurati da se rad izvan radnog vremena ne obavlja, što poslodavac odnosno nadređena osoba PČ u ime poslodavca očigledno nije uradio, pa se poslodavac ne može pozivati na krivnju radnika, ako niti sam poslodavac nije postupao prema striktnim propisima o sigurnosti na radu. Da je poslodavac dužan nadzirati rad radnika i zabraniti ga ako bi takav rad bio u suprotnosti s uputama poslodavca, jasno je vidljivo i iz sudske prakse hrvatskih sudova, primjerice u odluci ŽS Bjelovar Gž-R 6/2022-3. Čak i da je sporna Odluka o skraćenom radnom vremenu zakonita, a iz prethodnih dokaza proizlazi da nije, činjenica da se ozljeda tužitelja dogodila izvan redovnog radnog vremena ni na kakav način nije od utjecaja na utvrđenje postojanja ozljede na radu temeljem odredbi Zakona o obveznom osiguranju, zbog toga što Zakon o obveznom osiguranju u citiranim odredbama čl. 66. i 67. nigdje u definiciji ozljede na radu ne spominje uvjet da se ozljeda da bi bila priznata kao ozljeda na radu mora dogoditi unutar redovnog radnog vremena poslodavca. Predmetne odredbe čak proširuju definiciju ozljede na radu utvrđenjem da se takvom ozljedom smatra i ozljeda „…koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno, te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju…“. Navedena odredba u čl. 66. određuje da se radi o ozljedi na radu uvijek ako je „…uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju…“. Dakle potrebna je uzročna veza između nastanka ozljede i obavljanja poslova na osnovi kojih je osoba zdravstveno osigurana, a nije odlučno da se ozljeda dogodila unutar nekog propisanog radnog vremena. Nedvojbeno je dokazano i nesporno je da se ozljeda dogodila u prostorijama poslodavca odnosno zainteresirane osobe, na redovnom radnom mjestu tužitelja, u obavljanju redovitih radnih obveza odnosno prilikom redovitog kretanja tužitelja kroz radne prostore poslodavca. Nastanak i postojanje ozljede tužitelja kao i uzročna veza između nastalih ozljeda tužitelja i propadanja tužitelja kroz truli drveni poklopac šahta redovitim korištenjem prostorija poslodavca, je dokazano između ostaloga i medicinskom dokumentacijom u upravnom postupku ovlaštenih liječnika i komisije HZZO-a i nije sporno.

6.1. Postojanje okolnosti koje isključuju kvalifikaciju ozljede kao ozljede na radu, a koje su okolnosti propisane čl. 67. Zakona o obveznom osiguranju, ako poslodavac tvrdi da takve okolnosti postoje, odnosno skrivljeno, neodgovorno ili nesavjesno ponašanje radnika, aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti i sl. treba uvijek dokazati poslodavac, jer bi se radilo o krivnji radnika, a krivnja se nikada ne presumira. Unatoč tome, u upravnom postupku povodom utvrđivanja postojanja ozljede na radu, kao niti u ovom naslovnom postupku zainteresirana osoba odnosno poslodavac nikakvim konkretnim dokazima nije potkrijepio svoje tvrdnje o skrivljenom odnosno nesavjesnom postupanju tužitelja, već je isključivo inzistirao samo na tome da se ozljeda dogodila izvan redovitog radnog vremena, što ne predstavlja uvjet iz Zakona o obveznom osiguranju za priznavanje odnosno nepriznavanje ozljede na radu, niti ta činjenica ako je i istinita, sama za sebe ne znači skrivljeno ili nesavjesno ponašanje radnika, bez provođenja dokaznog postupka kojim se dokazuje skrivljeno ili nesavjesno ponašanje radnika. Unatoč tužiteljevim prijedlozima za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka i provođenjem očevida na licu mjesta, u upravnom postupku uopće nisu provedeni takvi dokazi kojima bi se jedino mogla utvrđivati krivnja odnosno nesavjesnost tužitelja. Upravno tijelo je donijelo u ponovljenom postupku svoju odluku isključivo na temelju zaključka da se ozljeda dogodila izvan redovnog radnog vremena poslodavca, kao i zbog navodnog samoinicijativnog dolaska tužitelja na posao, a sve to samo na osnovu potpuno suprotstavljenih iskaza poslodavca i tužitelja, a bez provođenja punog ispitnog postupka i bez provođenja dokaza koje je predložio tužitelj. Dakle, u upravnom postupku koji je proveden nakon ukidanja prvog Rješenja kojim je utvrđeno postojanje ozljede na radu, uopće nisu izvedeni dokazi kojima bi se utvrđivala bilo kakva navodna krivnja ili nesavjesnost tužitelja zbog navodnog rada tužitelja izvan radnog vremena. Tužitelj dakle ističe da je u provedbi prvostupanjskog upravnog postupka počinjena bitna povreda odredaba postupka jer prvostupanjsko tijelo nije provelo puni ispitni postupak, iako je po odredbama ZUP-a ispitni postupak obavezan sukladno čl. 51. st. (1) ZUP-a, jer u postupku sudjeluju dvije stranke sa suprotstavljenim interesima. Interesi tužitelja i poslodavca odnosno zainteresirane osobe su u provedenom upravnom postupku očigledno suprotstavljeni jer bi utvrđivanjem postojanja ozljede na radu poslodavac odnosno zainteresirana osoba bio odgovoran za štetu koja je nanesena tužitelju zbog ozljeđivanja na radu kao i zbog nezakonitog otkazivanja radnog odnosa, o čemu se već u vrijeme upravnog postupka vodio odvojeni parnični postupak vodi pred nadležnim Općinskim sudom u Dubrovniku pod brojem Pr-137/2022 koji postupak još traje, pa je stoga po zakonu u upravnom postupku bilo neophodno provesti puni ispitni postupak, što nije učinjeno. Niti jedna od isključujućih okolnosti prema 67. Zakona o obveznom osiguranju ne navodi ozljeđivanje radnika izvan redovitog radnog vremena kao isključujuću okolnost, pogotovo u situaciji kao što je ovdje sporna situacija, kada se ozljeđivanje dogodilo u prostoru redovnog radnog mjesta tužitelja i to unutar raspona uobičajenog redovnog radnog vremena, što je utvrdila i sudska praksa kako je naveo tužitelj u tužbi. Netočan je navod poslodavca- zainteresirane osobe da je tužitelj u trenutku ozljede znao kada mu radni odnos završava, i to zato jer je žalitelj odluku o otkazu iz koje je jedino vidljivo kada mu točno završava radni odnos primio tek dana 22. ožujka 2022., dakle skoro tri mjeseca nakon ozljeđivanja. Tužitelj je tek 22. ožujka 2022. nakon zaprimanja odluke o otkazu doznao kada mu radni odnos završava, kao i koliko iznosi otkazni rok istekom kojeg radniku završava radni odnos, te je li tužitelj u obvezi obavljati svoje radne zadatke tijekom otkaznog roka. Prema tome, tvrdnja zainteresirane osobe da tužitelj nije morao dolaziti na posao na dan ozljeđivanja jer da je znao da mu radni odnos završava kao i kada mu završava radni odnos nije točna, jer tužitelj nikako nije mogao znati da mu radni odnos završava, kada točno završava, te je li oslobođen obveze rada za vrijeme otkaza, sve do zaprimanja odluke o otkazu dana 22. ožujka 2022., dakle skoro tri mjeseca nakon ozljeđivanja. Pad tužitelja i posljedična ozljeda na radu se dogodila zbog nepostojanja propisanog sigurnog poklopca odnosno zaštite otvora šahte, i zbog nepostojanja propisanog označavanja šahte odnosno ograđivanja prostora šahte, čime su prekršene odredbe Zakona o zaštiti na radu odnosno primjenjivog Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada, i to odredba čl. 12. st (1) i čl. 15. st. (8) i (9) Pravilnika. Činjenica da inspektorat po prijavi tužitelja nije izašao na teren kod poslodavca odnosno zainteresirane osobe samo zbog formalnog razloga jer ozljeda tužitelja nije zahtijevala zadržavanje tužitelja u bolnici na bolničkom liječenju, pa je postojao formalni razlog za neizlazak inspekcije na teren po prijavi, nikako ne znači da ne postoje ovdje priloženi dokazi da je tužitelj prekršio gore citirane odredbe Zakona o zaštiti na radu i primjenjivog Pravilnika. Naime, očigledno je da šahta nije bila pokrivena odgovarajućim čvrstim pločama niti je bila ograđena čvrstim i sigurnim ogradama, niti je nadređeni radnik poslodavca spriječio rad radnika u takvom nepropisno osiguranom prostoru, niti je spriječio navodni rad radnika izvan radnog vremena. Zainteresirana osoba niti ne osporava da je šahta, dubine oko 50-60 cm bila prekrivena samo drvenim poklopcem koji je istrunuo, te da prostor oko šahte nije nikada bio propisno ograđen zaštitnom ogradom, odnosno da je bio potpuno neograđen i da su radnici redovito prolazili kroz hodnik i preko šahta, te da nitko do tužitelja nije propao kroz šaht i doživio bilo kakvu ozljedu, što samo dokazuje poslodavčevo kontinuirano kršenje sigurnosnih propisa koji su gore citirani. Svjedoci GČ i HČ su bili u radnom odnosu kod poslodavca u isto vrijeme kada i tužitelj i imaju saznanja o svim okolnostima na koje ih je tužitelj predložio kako je pojašnjeno u tužbi te tužitelj smatra da se trebaju saslušati na sve navedene okolnosti iz tužbe u naslovnom postupku. Tužitelj ističe da je poslodavčevo navođenje činjenice pokretanja potpuno legalnih i legitimnih postupaka kojima tužitelj štiti svoja prava kao radnik i propitivanje takvog ponašanja tužitelja potpuno neshvatljivo i nesvrsishodno u ovom postupku, pogotovo vodeći računa o tome da su navedeni postupci u tijeku i da se po njima postupa na temelju predočenih dokaza od strane tužitelja. Netočno je također da su navedeni postupci pokretani samo nakon donošenja sporne odluke o otkazu o radu, jer su navedeni postupci, uključujući i kazneni postupak, između ostaloga rezultat višegodišnjeg neuspješnog internog prijavljivanja unutar društva poslodavca od strane tužitelja kao zviždača ozbiljnih nepravilnosti i nezakonitosti u radu određenih osoba poslodavca unutar poduzeća poslodavca, što je rezultiralo i pokretanjem svih navedenih postupaka, uključujući i kaznene postupke. Navodi o komunikaciji tužitelja sa svojim odvjetnikom, ako se takva komunikacija uopće i dogodila kako je navedeno, i dovođenje takve komunikacije u bilo kakvu vezu sa štetnim događajem na način kako to insinuira zainteresirana osoba je potpuno promašeno, a osim toga i protivno zakonu obzirom da se radi o povjerljivoj komunikaciji između odvjetnika i klijenta o nekoliko predmeta koji nisu povezani sa predmetnim događajem ni na koji način, a koje tužitelj vodi kao oštećenik u predmetima bankovnih kredita u CHF valuti. Privatna komunikacija telefonom tužitelja sa bilo kojom osobom je povjerljiva komunikacija, a posebno ako se radi o komunikaciji tužitelja s odvjetnikom vezano za odvjetničku službu, uključujući i podatke o tome da je takva komunikacija uopće postojala, pa za bilo kakav dokazni postupak takav navod predstavlja dokaz koji je pribavljen suprotno zakonu.

7. Zainteresirana osoba se podneskom od 31. listopada 2024. očitovala u svezi naprijed navedenih navoda tužitelja u bitnom ostajući pri navodima iz odgovora na tužbu i dosadašnjeg tijeka postupka.

8. Podneskom od 14. studenog 2024. tužitelj se očitovao u odnosu na navode zainteresirane osobe ostajući u bitnom pri dosadašnjim navodima, te je vezano za tvrdnje zainteresirane osobe da tužitelj nije dostavio nikakve dokaze o višegodišnjem unutarnjem prijavljivanju nepravilnosti u radu ovlaštenih osoba zainteresirane osobe, tužitelj u prilogu dostavlja preslike e-mail komunikacije kojom je nadređenim osobama prijavljivao sumnju u postojanje nepravilnosti u radu zainteresirane osobe davno prije nastanka sporne ozljede na radu zbog koje se vodi ovaj spor. Na temelju između ostalih dokaza i navedene e-mail komunikacije odnosno prijava nepravilnosti, kao i na temelju kaznenih postupaka koji su u tijeku, jasno je da je tužitelj između ostaloga imao i status zviždača prema posebnom zakonu i davno prije ozljeđivanja, ali ne zato što bi to tužitelj ili bilo tko drugi želio, već zato što to tako određuje primjenjivi propis. Tužitelj zaključno predlaže da sud nakon provođenja predloženih dokaza usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz dosudu troškova postupka.

9. Podneskom od 12. prosinca 2024. zainteresirana osoba se ponovno očitovala u odnosnu na navode tužitelja ostajući pri dosadašnjim navodima, te je istaknula kako ni u ovom, a ni u bilo kojem postupku koji je prethodio ovom postupku, tužitelj nije dokazao status prijavitelja nepravilnosti. Iznova se dostavljaju jedino preslici e-mail poruka upućenih od samog tužitelja koje bi trebale dokazati tužiteljev status navodnog prijavitelja nepravilnosti. Ponovno se ističe kako je i ova tvrdnja neosnovana i kako predmet ovog postupka nije utvrđivanje postojanja tužiteljeva statusa navodnog prijavitelja nepravilnosti. Budući je tuženik, prema mišljenju zainteresirane osobe, proveo zakonit i pravilan postupak utvrđivanja postojanja ozljede na radu tužitelja i budući je donio ispravno i na Zakonu utemeljeno Rješenje, zainteresirana osoba predlaže da naslovljeni Sud, donese Presudu kojom se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

10. U sporu je održavanjem rasprava 6. studenog 2024. i 25. veljače 2025., te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu odredbe članka 6. ZUS-a.

11. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

12. Sud je odbio dokazne prijedloge za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja, saslušanjem svjedoka CČ, GČ, HČ, LČ, saslušanjem direktora poslodavca (zainteresirane osobe) MČ, saslušanjem tajnice zainteresirane osobe, provođenjem dokaza očevidom na licu mjesta i provođenjem dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom.

13. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

14. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, ovaj sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

16. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13, 137/13, 98/19; dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

17. Prema odredbi članka 67. Zakona ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola i opojnih droga i sl.); 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.); 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti; 4. atake kronične bolesti; 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

18. Prema odredbi članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15 105/16 40/17.66/17, 109/17 132/17, 119/18, 41/19,, 20/20 i 39/20; dalje: Pravilnik), ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

19. Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

20. Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede, bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu i drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

21. Zakonom o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18; dalje: Zakon o zaštiti na radu) propisano je da se tim Zakonom uređuje sustav zaštite na radu u Republici Hrvatskoj, a osobito nacionalna politika i aktivnosti, opća načela prevencije i pravila zaštite na radu, obveze poslodavca, prava i obveze radnika i povjerenika radnika za zaštitu na radu, djelatnosti u vezi sa zaštitom na radu te nadzor i prekršajna odgovornost. Svrha tog Zakona je sustavno unapređivanje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika i osoba na radu, sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi s radom. Radi unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu propisuju se opća načela sprječavanja rizika na radu i zaštite zdravlja, pravila za uklanjanje čimbenika rizika i postupci osposobljavanja radnika te postupci obavješćivanja i savjetovanja radnika i njihovih predstavnika s poslodavcima i njihovim ovlaštenicima.

22. Člankom 19. navedenog Zakona je propisano da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zašite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima. Stavkom 5. istog članka je nadalje navedeno da na odgovornost poslodavca iz potonje opisanog stavka 1. istog članka ne utječu propisane obveze radnika u području zaštite na radu.

23. Odredbom članka 25. Zakona o zaštiti na radu propisano je da ozljeda na radu profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

24. Odredbom članka 27. Zakona o zaštiti na radu propisano je da je poslodavac dužan osposobiti radnika za rad na siguran način.

25. Člankom 41 stavkom. 3. Zakona o zaštiti na radu je propisano da je poslodavca obvezan osigurati da su sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani prilagođeni za radi u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike.

26. Člankom 42. Zakona o zaštiti na radu je propisano da je poslodavac obvezan, u skladu s rečenim Zakonom, njegovim provedbenim propisima, pravilima zaštite na radu, posebnim propisima odnosno uputama proizvođača, obavljati preglede, odnosno ispitivanja sredstava rada koja se koriste radi utvrđivanja jesu li na njima primijenjena pravila zaštite na radu i jesu li zbog nastalih promjena tijekom njihove uporabe ugroženi sigurnost i zdravlje radnika.

27. Člankom 44. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu određeno je da poslodavac obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima

28. Odredbom članka 68. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu propisano je da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da, između ostalog, pravilno koristi sredstva rada.

29. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je tužitelj dana 20. siječnja 2022. podnio tiskanicu Prijave o ozljedi na radu (nepopunjene), izvješće doktora opće/obiteljske medicine te u privitku izjave osiguranika, ŽČ, slike mjesta događaja te medicinske dokumentacije vezane uz predmetni događaj;

- iz spisu prilože izjave tužitelja proizlazi kako je dana 31. prosinca 2021. boraveći na radnom mjestu na adresi [adresa] u [adresa] u prostorijama Dubrovnik cesta d.d., radeći svakodnevne adiministracijske poslove, nakratko oko 14:30 sati izašao iz kancelarije kako bi se napio vode u kuhinji koja se nalazi u prostoru radione. Prolazeći hodnikom koji vodi prema radioni prešao je preko šahta koji je bio prekriven drvenim daskama te mu je u jednom trenutku, prolazeći preko šahta, lijeva noga propala kroz šaht i zarotirala se uslijed čega je osjetio strašnu bol u lijevom koljenu i lijevom skočnom zglobu. Izgubio je ravnotežu i pao na desni bok i lakat te osjetio jaku bol u desnom kuku. Zatražio je pomoć jer je čuo da se u skladištu na drugom kraju hodnika čuju neki zvukovi. Iz skladišta je izašao kolega ŽČ koji je odmah zvao hitnu pomoć, a koja je došla nakon nekih 10-ak minuta i odvela osiguranika u Opću bolnicu Dubrovnik.

- iz spisu priložene izjave ŽČ, zaposlenika poslodavca, proizlazi kako je dana 31. prosinca 2021. radeći svakodnevne poslove ophodara ophodarske službe svratio u bazu nadcestarije Dubrovnik u Čibači na adresi [adresa], radi uzimanja znakove prometne signalizacije, a u svrhu osiguravanja ceste zbog eventualnih prometnih nezgoda. Došao je oko 14:25 i pošao u skladište prometnih znakova koje se nalazi u zgradi gdje je organizacijska jedinica nadcestarija Dubrovnik. Ušao je u skladište i počeo tražiti odgovarajuće znakove te nakon nekoliko trenutaka čuo tup udarac i zapomaganje. Izišao je u hodnik i vidio kolegu KČ kako leži na podu hodnika u suprotnom dijelu istoga i zapomaže. Rekao mu je da ga ne dira jer ga strašno boli lijeva noga te da zove hitnu pomoć što on učinio odmah. Vidio je da je osiguraniku lijeva noga upala u šaht te da je ne može izvući. Hitna pomoć je došla nakon nekih desetak minuta te ga je odvezla u bolnicu. Ujedno navodi kako je telefonski obavijestio njegovog nadređenog gospodina PČ o događaju.

- iz očitovanja poslodavca tužitelja Duborvnik ceste d.d., postupajući po traženju prvostupanjskog tijela poslodavac navodi da nema neposrednih saznanja o ozljedi osiguranika NČ te da je osiguranika obavijestio o mogućnosti prijave ozljede na radu na zahtjev ozlijeđene osobe ili izabranog liječnika opće medicine. Osiguranik TČ je u vrijeme ozljeđivanja bio radnik poslodavca zaposlen na radnom mjestu – Administrator strojnog i voznog parka sa mjestom rada na lokaciji poslodavca u Čibači. Radnik/osiguranik obavlja administrativne (uredske) poslove vezane za strojnovozni park poslodavca i faktično mu je mjesto rada u uredima poslodavca pri stacionaru koji se nalazi u Čibači. Poslodavac, Dubrovnik ceste d.d. je zbog organizacijskih i gospodarskih razloga u mjestu prosincu 2021. donio novi Pravilnik o radu sa sistematizacijom radnih mjesta, koji je donesen dana 23. prosinca 2021., a stupio je na snagu 1. siječnja 2022. Ovim postupkom došlo je do ukidanja više radnih mjesta kod poslodavca, među kojima je i radno mjesto osiguranika KČ. Ujedno navode kako je postupku donošenja novog pravilnika o radu i sistematizacije radnih mjesta prethodio postupak savjetovanja poslodavca sa sindikatima koji djeluje kod poslodavca tijekom kojeg postupka je i osiguranik TČ upoznat sa činjenicom da se njegovo radno mjesto ukida. Poslodavac navodi kako je osiguranik u vremenskom razdoblju od 27. prosinca 2021. (ponedjeljak) do 30. prosinca 2021. (petak) koristio godišnji odmor, dok je u petak 31. prosinca 2021. došao na posao, u ured u Čibaći. Dio tog dana je u prostorijama poslodavca u Čibaći proveo i neposredni rukovoditelj radnika/osiguranika čiji se ured također nalazi u prostorijama poslodavca u Čibaći, nakon čega isti odlazi te osiguranik TČ ostaje sam u prostorima poslodavca budući većina radnika Dubrovnik cesta d.d. koji inače rade u ili oko prostora poslodavca na Čibaći – osim onih kojima potrebe radnog mjesta to ne omogućuju (ophodari, dežurni i sl.), godinama u vremenskom razdoblju od 24. prosinca do 6. siječnja koriste kolektivni godišnji odmor. Nadalje poslodavac navodi kako se šaht ne nalazi na potezu kojim se osiguranik morao kretati radi obavljanja svojih radnih zadataka, već se nalazi na ulazu u mehaničku radionu dalje od ulaza u ured radnika i ne nalazi se na potezu od ureda radnika do ulaza u zgradu. Navedenim dijelom hodnika prolaze i drugi radnici te se nikada do tada nije dogodilo da se netko spotaknuo i pao preko poklopca šahta. Uz izjavu poslodavac dostavljen je tlocrt zgrade, ispis e-mail komunikacije između osiguranika i gospodina ĐČ od 12. siječnja 2022. te Odluka o donošenju novog Pravilnika o radu sa sistematizacijom radnih mjesta.

- Prvostupanjsko tijelo pribavilo je očitovanje osiguranika KČ, zaprimljeno dana 8. travnja 2022., na navode poslodavca. Osiguranik TČ uz izjavu prilaže fotografije novog poklopca šahta te presliku prijave Državnom inspektoratu Republike Hrvatske. Izjavljuje da je bio obvezan doći na posao jer je zadužen za obračun plaće radnicima u organizacijskoj jedinici mehanizacija koji radi na kraju svakog tekućeg mjeseca u suradnji s nadređenim EČ je taj dan došao dostaviti evidencije sati rada radnika. Tog dana je u tvrtki osim gosp.EČ bio prisutan neko vrijeme dežurni u Zimskoj službi gosp. BČ. U izjavi navodi poslove koje obavlja kako bi dokazao da se za potrebe posla kreće cijelom zgradom. Poklopac šahta je izvorno bio metalni, ali je došlo do začepljenja kanalizacije u bloku mehaničke radione te se izvorni poklopac nije mogao vratiti na staro mjesto jer je bio oštećen prilikom podizanja. Po nalogu gospodina EČ, bravar je postavio drvene daske koje su uslijed doticaja s kanalizacijskom tekućinom istrunile. Nakon nesretnog događa drvene daske su uklonjene te je postavljen novi metalni protuklizni poklopac.

- Spisu je priloženo očitovanje poslodavca od 8. travnja 2022., u kojem je navedeno da iako osiguranik komunicira sa svim kolegama, nije nužno da se to obavlja na mjestima gdje vrijede posebne mjere zaštite nego osiguranikovu uredu jer je sigurnije budući da je njegov posao administrativne naravi. Poslodavac osporava postojanje ozljede na radu jer ne postoji neposredni očevidac kao ni audiovizualne snimke. Navodi da je radnik i ranije imao medicinska stanja u vezi sa zglobovima noge te prilaže mail osiguranika kolegici od 11. studenoga 2020. kojim najavljuje bolovanje uslijed operacije koljena te otpusno pismo KBC Sestre milosrdnice koje je osiguranik priložio uz očitovanje. Također navodi postupke koje je osiguranik TČ pokrenuo protiv poslodavca. Poslodavac smatra kako se, ukoliko je do mogućeg ozljeđivanja osiguranika zaista došlo na način da se isti spotaknuo i pao preko poklopca šahta, ne bi moglo raditi o ozljedi na radu jer radnik nije primjenio dužnu pažnju odnosno pažnju prosječne osobe. Naime, osiguranik TČ radi uredski posao, kreće se uredskim prostorom te se ne radi o radnom mjestu sa pojačanom izloženošću opasnošću niti radu u opasnim pogonima.

- Na predmetno očitovanje poslodavca, osiguranik zastupan po opunomoćeniku dostavio je očitovanje iz kojeg proizlazi kako je dužnost svakog poslodavca da osigura svim radnicima sigurne uvjete za rad u skladu sa propisima o zaštiti na radu, što uključuje i ispravno označavanje kao i ispravno pokrivanje šahta kroz koji je propao radnik, a što poslodavac očito nije uradio.

- Uvidom u evidenciju osiguranih osoba Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje je utvrđeno kako je osiguranik od 21. veljače 2024. do 6. srpnja 2022. bio zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca Dubrovnik ceste d.o.o., sukladno čl. 7. st. 1. t. 1. Zakona, dok je od 7. srpnja 2022. obvezno zdravstveno osiguran po članku 51. stavku 2. Zakona.

- da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku po rješenju tuženika od 21. studenoga 2022.;

- da je u ponovljenom postupku prvostupanjsko je tijelo Zaključkom od 15. prosinca 2022. pribavilo od osiguranika NČ očitovanje, koje je zaprimljeno dana 3. siječnja 2023., iz kojeg proizlazi kako je po vodu išao u kuhinju jer je tako navikao dugogodišnjim radom na svom radnom mjestu, budući je kuhinja puno bliža njegovom radnom mjestu nego WC te je potpuno normalno i u skladu s propisanim higijenskim standardima da radnici piju vodu u kuhinji za konzumaciju hrane i pića i predviđena je i ima higijenske standarde za upotrebu vode za piće za radnike, uključujući čaše za piće i svu ostalu opremu potrebnu za sigurnu i higijenski ispravnu konzumaciju hrane i pića. Kako za razliku od kuhinje, spomenuti WC nema niti treba imati čaše za piće a sasvim sigurno WC nema niti potrebnu razinu higijenske sigurnosti za konzumaciju vode, niti je predviđen za konzumaciju hrane i pića dok se možda istovremeno u spomenutom prostoru obavlja mala i velika nužda. Osiguranik se očitovao kako je preko šahta prelazio jer je smatrao sve do njegovog nesretnog pada, da je drveni pokrov potpuno siguran za prijelaz kao i zato što je u tom smislu vjerovao poslodavcu jer je prijelaz cijelo vrijeme njegovog rada dakle puno godina omogućen od strane poslodavca na način da je šaht bio prekriven ili metalnim pokrovom ili nakon intervencije čišćenja kanalizacije, drvenim daskama upravo da se omogući siguran prelazak preko šahta i da se spriječe moguće nezgode. Prostor oko spornog šahta nakon intervencije čišćenja kanalizacije u objektu i odstranjivanja izvornog metalnog poklopca je popločan drvenim daskama i nije do nesretnog događaja nikad bio ograđen zaštitnom ogradom niti je jasno prikazan ikakav smjer kretanja tim prostorom vizualnim pločama koje bi njega i ostale zaposlenike poslodavca trebalo usmjeriti kako se tim prostorom kretati na siguran i uspješan način. Ujedno ističe kako bi, da je on ili bilo koji radnik na bilo koji način smatrao da je šaht nesiguran za prolazak preko njega, upozoriti poslodavca na to i zatražiti da ogradi šaht i zabrani prelazak preko njega. Smatra kako bi poslodavac, da je na bilo koji način smatrao da je šaht nesiguran za prijelaz onemogućio svim radnicima pristup šahtu odgovarajućom ogradom i stavio oznake zabrane kretanja preko šahta u skladu s propisima zaštite na radu, što poslodavac evidentno nije učinio, pa su i on i zaposlenici cijelo vrijeme prelazili preko tog šahta do ozljede smatrajući da je siguran za prijelaz. Da je poslodavac cijelo vrijeme i prije i nakon ozljede smatrao da treba omogućiti svim radnicima prelazak preko tog šahta, potpuno je jasno iz činjenice da je i poslodavac i nakon njegove nezgode prekrio šahtom metalnim pokrovom, te ponovno nije ogradio šaht ogradom da bi radnici mogli nesmetano prelaziti preko šahta i koristiti navedeni prostor sigurno. Preko šahta su na isti način prelazili i svi drugi radnici poslodavca jer su svi oni očigledno smatrali da je pokrov šahta siguran za prijelaz što mogu posvjedočiti i njegovi bivši kolege s posla: HČ, neposredni rukovoditelj i zamjenik šefa mehanizacije te ŽČ, neposredni svjedok nesretnog događaja. Nadalje, navodi kako spornim hodnikom, ukoliko se ne hoda po poklopcu šahta, uopće nije moguće normalno prići ulazu u mehaničku radionu već se mora neprirodnim kretanjem zaobilaziti šaht i kretati se na neprirodan način pokraj šahta da bi došli do ulaznih vrata mehaničke radione.

- U ponovnom postupku prvostupanjsko je tijelo podneskom od 29. prosinca 2022. zatražio očitovanje poslodavca Dubrovnik ceste d.d. i neposredno nadređenog osiguraniku na predmetnu okolnost radnog vremena propisanog na dan 31. prosinca 2021., da li je bilo propisano koji djelatnici odnosno službe imaju obvezu ostanka na radu drugačije od ostalih djelatnika predmetnog dana te da li je osiguranik TČ imao obvezu doći samo 31. prosinca 2021. ili i dana 3. siječnja 2022. radi završetka svojih radnih obveza (a s obzirom na novi Pravilnik o radu sa sistematizacijom radnih mjesta).

- Dana 21. veljače 2023. kod prvostupanjskog je tijela zaprimljeno očitovanje poslodavca u kojem se navodi da u društvo Dubrovnik ceste d.d. godinama postoji praksa da radnici u vremenu od 24. prosinca do 6. siječnja koriste godišnji odmor. To se ne odnosi na radnike čija radna mjesta ne omogućuju korištenje godišnjeg odmora u navedenom razdoblju, a to su ophodari, dežurni radnici čiji je rad organiziran u turnusima. Nadalje navodi kako je praksa kod poslodavca da se na dan 31. prosinca faktično ne radi jer je velika većina radnika na godišnjem odmoru, a ista je situacija i sa poslovnim partnerima, ali formalno radno vrijeme na isti dan je skraćeno jer se radi o danu koji prethodi prazniku te je taj dan bio i petak-kraj radnog tjedna. Od svih zaposlenika navedenog dana su u prostorijama mehanizacije bili osiguranik TČ, dok je dio dana bio prisutan PČ VČ. Nijedan zaposlenik nije trebao raditi do 15:00 sati. Osiguranik TČ je koristio godišnji odmor do 30. prosinca 2021. te nije postojao nałog za prekid godišnjeg odmora ni obveza da dođe na svoje radno mjesto i dovrši svoje radne zadatke s obzirom da je 31. prosinca 2021. bio osiguranikov posljednji radni dan kod posłodavca Dubrovnik ceste d.d. Ujedno se navodi kako je osiguranik trebao dana 03. siječnja 2022. doći u prostore uprave poslodavca gdje je trebao preuzeti odluku o otkazu ugovora o radu, o čemu ga je tajnica društva dana 31. prosinca 2021. pokušala kontaktirati na službeni mobitel ali isti nije odgovorio na poziv. Nadalje se navodi kako je nesporno da je osiguranik mogao ići po vodu u WC koji se nalazi nasuprot njegova ureda te da je navedeni koridor prolaza-hodnik mjesto kojim svakodnevno prolazi velik broj ostalih zaposlenika poslodavca te kako se nikada do tada nije dogodilo da bi bilo koji zaposlenik propao kroz šahti doživio ozljedu a poklopac je privremeno saniran drvenim daskama "prije nekog vremena. Ujedno poslodavac napominje kako osiguranik, sve i da je išao u kuhinju po vodu, nije morao proći preko drvenog šahta već ga je mogao jednostavno zaobići i proći pločicama jer je u hodniku dovoljno prostora za isto.

- Spisu je uz predmetno očitovanje poslodavca, između ostalog priloženo očitovanje neposredno nadređenog osiguraniku CČ koji je izjavio kako je praksa u društvu Dubrovnik ceste da se na dan 31. prosinca ne radni odnosno da se, ukoliko se zbog potreba posla može uzeti godišnji odmor tada ga i uzme, a to radi većina zaposlenika poslodavca. Nadalje navodi kako je, prema njegovim saznanjima formalno 31. prosinca 2021. na Staru godinu radno vrijeme bilo skraćeno, što znači da je radno vrijeme u pravilu od 7:00 do 11:00 sati ili od 7:00 do 12:00 sati. Redovno radno vrijeme u društvu je od 7:00 do 15:00 sati, osim za zaposlenike koji rade u drugačijim smjenama (ophodari dežurni). U Dubrovnik cestama je normalno da se na određene datume koji su ljudima važni radi skraćeno te se i tog dana radilo skraćeno. Nadalje se očituje kako je on navedenog dana 31. prosinca 2021. bio na godišnjem odmoru te da ga je u srijedu dva dana prije 31. prosinca 2021., nazvao bivši kolega TČ i rekao da će on doći na posao u petak budući ima unijeti podatke za obračun sati. To ga je jako iznenadilo i bilo čudno budući je znao da je kolega TČ na godišnjem odmoru, zna se da se rok za obračun sati ako pada na neki takav neradni dan ili blagdan uvijek produžuje a on mu kao šef nije zadao nešto što bi on morao odraditi pa da mora doći u firmu zbog toga na Staru godinu. A pored toga svega znalo se da je kod poslodavca bila reorganizacija i da je njegovo radno mjesto ukinuto pa da će morati dobiti otkaz. Zbog svega toga je i on isto na Staru godinu došao u urede u mehanizaciju u Čibaći gdje je dio vremena proveo sa osiguranikom, a kasnije je došao kolega BČ te su samo njih trojica bili tada u mehanizaciji, svi ostali su bili na godišnjem Izjavljuje kako su razgovarali te kako je osiguranik komentirao situaciju oko sistematizacije i ukidanja njegova radnog mjesta bio je ogorčen i govorio je negativno i o direktoru firme i o cijeloj toj situaciji te su oko 11:00 sati otišli iz Čibaće, a osiguranik je tada ostao sam tamo.

30. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane odredbe, prema ocjeni ovog suda, osporenim drugostupanjskim i prvostupanjskim rješenjem, uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

31. Naime, prema ocjeni ovog suda, polazeći od podataka spisa predmeta, pravilan je zaključak upravnih tijela kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje navedene ozljede tužitelja ozljedom na radu. Ovo stoga jer iz podataka spisa predmeta nedvojbeno da je do ozljeđivanja tužitelja došlo 31. prosinca 2021. oko 14,30 sati na radnom mjestu u prostorijama poslodavca, što među strankama nije niti sporno, dok je prema spisu upravnog tijela priležećoj Odluci poslodavca tužitelja, ovdje zainteresirane osobe, (Odluka o skraćenom radnom vremenu broj 7188/21-R.K. od 29. prosinca 2021.) razvidno da je radno vrijeme zaposlenika na dan 31. prosinca 2021. bilo od 07,00 do 11,00 sati, te da ostanak tužitelja nakon radnog vremena navedenog dana nije bio odobren od strane tadašnjeg neposrednog rukovoditelja CČ, a što je sve razvidno i iz spisu priležečće izjave CČ, pa je stoga do ozljeđivanja tužitelja u konkretnom slučaju došlo nakon proteka radnog vremena utvrđenog kod poslodavca, te je stoga pravilan zaključak upravnih tijela da se predmetni događaj ne može priznati kao ozljeda na radu. Navedeno iz razloga jer u skladu s gore citiranom odredbom članka 66. Zakona mora postojati vremenska povezanost između događaja i rada (kao i prostorna i uzročna povezanost), a koja u konkretnom slučaju ne postoji obzirom da je spornog dana radno vrijeme bilo skraćeno i trajalo je od 07:00 do 11:00 sati, dok se predmetni događaj zbio oko 14:30 sati. Ovakvo stajalište je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-4187/20-2 od 15. prosinca 2020.

32. Pri tome u svezi prigovora koji se odnose na vjerodostojnost Odluke o skraćenom radnom vremenu poslodavca za navesti je da vjerodostojnost iste nije predmet ovog upravnog spora, već da je predmet ovog spora ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

33. Naposljetku, polazeći od podataka spisa predmeta odnosno spisu priložene dokumentacije, ovaj sud nalazi pravilnim zaključak tuženika kako osiguranik, ovdje tužitelj, nije postupao s dužnom pažnjom, već samoinicijativno prelazeći predmetni drveni šaht, ne vodeći računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja jer je prema podacima spisa predmeta postojala mogućnost uzimanja vode sa drugog mjesta ili obilaska predmetnog nesigurnog šahta, time izravno ugrozio svoju sigurnosti i zdravlje, budući je, prelazeći šaht upao u isti i pretrpio ozljedu.

34. Stoga je po ocjeni ovog suda pravilno tuženik utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o skrivljenom, nesavjesnom, i neodgovornom ponašanju osiguranika i ne postupanja istog s dužnom pažnjom pri obavljanju poslova u smislu naprijed citirane odredbe članka 68. Zakona o zaštiti na radu, te imajući pri tome u vidu da je do predmetne ozljede došlo nakon propisanog radnog vremena osiguranika, te da stoga nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz citiranih odredbi članka 66. i 67. Zakona za priznavanje ozljede na radu.

35. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske i podzakonske odredbe, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje je zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje ZUP-a), a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

36. Stoga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

37. Tužitelju, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio, a radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 26. ožujka 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, putem opunomoćenika

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- zainteresiranoj osobi, po opunomoćeniku

- u spis