REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-192/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Baumit d.o.o., Zagreb, Vučak 34, OIB 19470350321, kojeg zastupaju punomoćnici Zoran Hačić i Marina Bošnjak, odvjetnici u Odvjetničkom društvo Hačić & Bošnjak u Zagrebu, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4622/2020-3 od 23. studenoga 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-77/2019-44 od 2. listopada 2020., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4622/2020-3 od 23. studenoga 2021. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„1. Nalaže se tuženiku i to Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju i to BAUMIT d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Vučjak 34, OIB: 19470350321, MBS: 080058667, tražbinu u iznosu od 298.117,03 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na dužni iznos do dana 31. prosinca 2007. godine po stopi zatezne kamate čija je visina bila određena Uredbom o visini stope zatezne kamate Vlade Republike Hrvatske (NN br. 153/2004, 35/2005), a od dana1. siječnja 2008. godine do dana 31. srpnja 2015. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011) te od dana 1. kolovoza 2015. godine do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018), a koje kamate teku kako slijedi i to:
- na iznos od 262.981,61 kunu od dana 25. studenog 2005. godine pa do isplate,
- na iznos od 13.149,08 kuna od dana 17. ožujka 2006. godine pa do isplate,
- na iznos od 21.986,34 kune od dana 25. travnja 2017. godine pa do isplate i to sve u roku od 8 dana.
2. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju parnične troškove ovog postupka u iznosu od 64.100,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018) i to sve u roku od 8 dana.
3. Odbija se tužitelja s zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 625,00 kuna.“.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-77/2019- 44 od 2. listopada 2020., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-77/2019-51 od 12. listopada 2020., u točkama 1. i 2. njezine izreke i sudi:
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku i to Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju BAUMIT d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Vučjak 34, OIB: 19470350321, MBS: 080058667, tražbinu u iznosu od 298.117,03 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na dužni iznos do dana 31. prosinca 2007. po stopi zatezne kamate čija je visina bila određena Uredbom o visini stope zatezne kamate Vlade Republike Hrvatske, a od dana1. siječnja 2008. godine do dana 31. srpnja 2015. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima te od dana 1. kolovoza 2015. godine do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje kamate teku kako slijedi i to:
- na iznos od 262.981,61 kunu od dana 25. studenog 2005. pa do isplate,
- na iznos od 13.149,08 kuna od dana 17. ožujka 2006. pa do isplate,
- na iznos od 21.986,34 kune od dana 25. travnja 2017. pa do isplate i to sve u roku od 8 dana.“
2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 18.500,00 kn (osamnaesttisućapetsto kuna), u roku od osam dana.
3. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.000,00 kn (dvanaesttisuća kuna).“.
3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-1805/2022-2 od 13. srpnja 2022. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog pitanja koje glasi:
„Je li drugostupanjski sud u presudi kojom preinačuje prvostupanjsku presudu dužan određeno navesti razloge za svoju odluku?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je podnio reviziju zbog pitanja zbog kojeg je podnošenje revizije dopušteno, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova revizijskoga postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev za naknadom štete u iznosu od 298.117,03 kn nastale nezakonitim, odnosno nepravilnim radom Općinskom suda u Vinkovcima.
9. Prvostupanjski sud utvrđuje:
- da je tužitelj u dobroj vjeri pokrenuo ovršni postupak protiv Jurograd d.o.o. Vinkovci, pred Trgovačkim sudom u Osijeku, koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-523/04, između ostaloga, na nekretnini označenoj kao stambeni prostor, označen brojem 2, u prizemlju ukupne površine 67,78m2, a koji se nalazi u zgradi u [adresa] na adresi [adresa] koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na kojoj je navedena zgrada sagrađena, a koja se prema podacima iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Vinkovcima u trenutku pokretanja ovršnog postupka vodila kao vlasništvo trgovačkog društva Jurograd d.o.o.;
- da tužitelj u trenutku pokretanja ovršnog postupka, nije imao nikakvih saznanja o tome da je nekretnina istodobno upisana u dva zemljišnoknjižna poduloška, niti da Jurograd d.o.o. ne bi bio vlasnik te nekretnine;
- da je provedena javna dražba za prodaju nekretnine 22. studenoga 2005., na kojoj je punomoćnik dužnika Jurograd d.o.o. izjavio da predmetna nekretnina nije u vlasništvu ovršenika, a što je uređujući sudac odmah provjerio kod zemljišnoknjižnog odijela Općinskog suda u Vinkovcima te je i tom prilikom ovršnom sucu potvrđeno da je Jurograd d.o.o. nadalje vlasnik nekretnine koja je bila predmet ovrhe;
- da je tužitelj kao ovrhovoditelj na toj dražbi kupio predmetnu nekretninu, koja mu je dosuđena za iznos kupovnine od 262.981,61 kn;
- da je rješenje o dosudi zabilježeno u zemljišnoj knjizi 28. studenoga 2005.;
- da je rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj ZS-101/06, 27. veljače 2006. određen upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na kupljenoj nekretnini u korist tužitelja;
- da je 10. listopada 2006. utvrđeno djelomično namirenje tužitelja, za iznos kupovnine od 262.981,61 kn, a rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-523/04 od 22. veljače 2007. da je predmetna ovrha djelomično dovršena za taj iznos;
- da je u nastavku ovršnog postupka pred Općinskim sudom u Vinkovcima, radi iseljenja i predaje nekretnine tužitelju, sada kao vlasniku rješenjem od 19. lipnja 2007. naloženo trećoj osobi DP (sada ŽP) iz [adresa], da se iseli i preda tužitelju u posjed nekretninu;
-da je ŽP podnijela prigovor treće osobe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, navodeći da je predmetna nekretnina upisana istodobno u dva zemljišnoknjižna poduloška i to [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] gdje je kao vlasnik upisana ona, te [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] gdje je kao vlasnik bio upisan Jurograd d.o.o., odnosno nakon provedene prodaje u ovršnom postupku kupac Baumit - građevinski materijali d.o.o.
- da je Trgovački sud u Osijeku je uputio ŽP da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja je pokrenuta pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem P-273/08 30. svibnja 2008. gdje je presudom ŽP utvrđena vlasnicom predmetne nekretnine.
9.1. S obzirom na utvrđenja:
- da je predmetna nekretnina nedvojbeno bila upisana u zemljišne knjige dva puta, da je prvi upis predmetne nekretnine u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] određen rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, a 4. studenoga 1997. pod poslovnim brojem S-599/97;
- da je drugi upis u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] dopušten na temelju rješenja od 17. travnja 2000. pod poslovnim brojem S-196/00;
- da je zbog drugog upisa, odnosno rješenja od 17. travnja 2000., a zbog toga što je taj upis bio nepravilan i nezakonit, tužitelju nastala šteta koja je predmet postupka;
- da je postupanje djelatnika zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Vinkovcima u odnosu na upis nekretnina u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] bio nezakonit i nepravilan, s obzirom na to da je već u trenutku toga upisa postojao upis istih nekretnina u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] te da je na taj način ispunjena prva pretpostavka odgovornosti tuženice za naknadu štete koja se odnosi na nezakoniti ili nepravilan rad državnoga tijela;
- da se nastala šteta sastoji od iznosa kupovnine koju je tužitelj prijebojem platio u ovršnom postupku kao kupac nekretnina i iznosa koji je tužitelj na ime poreza na promet nekretnina platio za stjecanje tih nekretnina u ovršnom postupku te iznosa koje je tužitelj u postupku pod poslovnim brojem P-273/08 platio ŽP sukladno presudi Trgovačkog suda u Osijeku od 30. svibnja 2008.;
- da tužitelj svoju tražbinu nije mogao namiriti jer za taj iznos nije mogao pokretati niti voditi nikakve druge postupke naplate sve do 22. veljače 2017. (kada je presudom poslovni broj Pž-1754/16 ovrha pravomoćno proglašena nedopuštenom u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-273/08) u vrijeme kada tvrtka dužnika
Jurograd d.o.o. više nije postojala,
prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 105. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19) a u odnosu na rad sudaca i čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01, 199/03) u odnosu na rad zemljišnoknjižnih referenata kao državnih službenika.
10. Međutim, drugostupanjski sud je shvaćanja da su pogrešna utvrđenja prvostupanjskog suda i da je zauzet i pogrešan pravni stav te preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev. Pri tome drugostupanjski sud kao razloge za odluku navodi: „Naime, potrebno je istaknuti da se eventualna pogrešna primjena postupovnih odredbi ili pogrešna primjena materijalnog prava ne može sama po sebi smatrati nezakonitim radom u smislu odredbe čl. 105. st. 1. ZS-a, već da bi se radilo o nezakonitom radu, mora biti riječ o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava. Tužitelj niti tvrdi niti dokazuje o kakvoj bi se to izuzetno teškoj povredi zakona koja je posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene materijalnog prava, radilo.“.
11. Ovakvi razlozi, izneseni po drugostupanjskom sudu ne predstavljaju određeno navedene razloge za odluku kojom se preinačuje prvostupanjska presuda.
12. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da su u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom izvedeni dokazi: uvidom u dokumentaciju priloženu uz tužbu (list 15-117 spisa), podneske Addiko banke od 15. srpnja 2019. (list 167. spisa), Croatia banke (list 170-172 spisa), Addiko banke d.d. od 14. listopada 2019. (list 193 spisa), Fine od 15. studenoga 2019. (list 194-195 spisa), u dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja 31. listopada 2019. (list 196-212 spisa), zapisnik Općinskog suda u Vinkovcima od 26. veljače 2010. (list 251-252 spisa), da je izvršen uvid u spise Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-523/04, Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-5487/04, poslovni broj ZS-837/05 i ZS-101/06 u spis Trgovačkog suda u Osijeku, broj P-273/08, u spis Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, broj Pž- 1754/2016, Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-742/10, spis Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-662/12, spis Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima broj S-599/97, broj S-300/03, broj S-196/00. Konačno, proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka LP, CP i ZP.
12.1. Određeni razlozi za preinačenje prvostupanjske presude podrazumijevali bi i analiziranje rezultata provedenoga dokazivanja (što je u pobijanoj odluci izostalo), s obzirom na to da se izostavljanjem takvih razloga čini bitna postupovna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Paušalnom se ukazuje ocjena drugostupanjskog suda - da tužitelj tijekom postupka ne dokazuje o kakvoj bi se izuzetno teškoj povredi zakona, koja je posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene materijalnog prava radilo - u situaciji kada drugostupanjski sud ne navodi razloge za takav zaključak i ne obrazlaže rezultate provedenog dokazivanja unatoč svim izvedenim dokazima, navedenim u prethodnoj točki ovoga rješenja.
13. Odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a, propisano je da će u obrazloženju odluke sud izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijete, dokaze koji su predloženi te će se između ostaloga izjasniti o stavovima stranaka u pravnoj osnovi spora te o prijedlozima stranaka, prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka. Odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni ili proturječni ili ako odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što su razlozima presude navodi u sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
14. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi i odgovor na postavljeno pravno pitanje - da je prilikom preinačenja prvostupanjske presude, drugostupanjski sud dužan određeno navesti razloge za tu svoju odluku.
15. Suprotno postupanje, ne pripada pravičnom suđenju zajamčenim čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 15/14), analogno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06). Obrazloženje sudske odluke koja ne sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuje na zaključak o postojanju arbitrarnosti u postupovnom ili materijalno pravnom smislu (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/5748/2014 od 11. prosinca 2014.). Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III/3226/2022 od 11. srpnja 2023. navodi: „Sudska odluka odnosno odluka drugih tijela javne vlasti smatrat će se arbitrarnom (proizvoljnom) u mjeri koja dovodi u pitanje pravičnost postupka ako ne sadrži dostatni pravno relevantne razloge, odnosno ako su razlozi za njezino donošenje utemeljeni na faktičnoj ili pravnoj pogrešci koja za svoju posljedicu imaju uskratu pravne zaštite.“ (npr. Predmet Europskog suda za ljudska prava, Urot protiv Turske broj 53561/09 i 13952/11, Paragraf 68. presuda od 27. studenoga 2018.).
16. Stoga, kako drugostupanjski sud nije postupio u smislu shvaćanja istaknutog u prethodnim stavkama ovoga rješenja, valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci pod toč. I., na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a.
17. O troškovima postupka u povodu revizije, odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. Izreke ovoga rješenja).
Zagreb, 26. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
