Poslovni broj Gž-307/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić , predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Teo Petani, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Grad Zadar, OIB:09933651854, Narodni trg 1, Zadar, kojeg zastupa gradonačelnik ĆŠ, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1036/2023-21 od 10. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Uvaža se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1036/2023-21 od 10. siječnja 2025. u točkama I i II izreke te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo vlasništva, za cijelo, na realnom dijelu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], oznake Pašnjak, površine 1519 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na onom realnom dijelu na skici lica mjesta koja je dio nalaza i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju, Nevena Korljana, od travnja 2024. godine, označenom kao: realni dio kat. čest. [katastarska čestica], oznake Pašnjak, površine 1519 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], lik omeđen točkama D-E-F-G-H-K1-L1-M-N-O-P-R-S-T-D i obojan žutom bojom, površine 1172 m2, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem presude kao vlasnik opisanog realnog dijela, za cijelo, zatraži i ishodi parcelaciju na način da formira jednu zasebnu parcelu sa posebnim brojem i površinom od 1172 m2, (prema skici lica mjesta vještaka Nevena Korljana od travnja 2024.) sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, te trpjeti da tužitelj temeljem presude izvrši uknjižbu prava vlasništva za cijelo na novonastaloj parceli, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, u cijelosti, sve po pravomoćnosti presude sve u roku od 15 dana, dok je u točki II izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.758,32 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja 10. siječnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik smatra da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a što je rezultiralo nepotpunim i pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem a samim time i pogrešnom primjenom materijalnog prava. Tvrdi da je sud prvog stupnja propustio cijeniti priložene posjedovne listove iz kojih je razvidno da tužitelj nije upisan kao posjednik već da veći dio utužene nekretnine u katastarskom operatu glasi SŠD u odnosu na koju tužitelj nema valjani pravni osnov stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine.

3. Smatra tuženik da je sud prvog stupnja prihvatio iskaz jedinog saslušanog svjedoka koji nije imao pravno relevantnih saznanja o predmetu spora, jer da nije znao od koga je tužitelj kupio utuženu nekretninu niti da je tužitelj ogradio predmetnu nekretninu ili neka druga fizička osoba koja je mogla svojatati predmet spora.

4. Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada navodi da je stekao tužitelj pravo vlasništva na predmetnom dijelu nekretnine dosjelošću jer da je tužitelj trebao dokazati da je pošteni posjednik zajedno sa svojim prednicima više od 40 godina, a da te pretpostavke nisu ispunjene.

5. Smatra tuženik da svi dokazi govore o tome da je tužitelj nesavjestan odnosno nepošten posjednik.

6.Navodi nadalje tuženik da je na suvlasničkom dijelu tužitelja zabilježen spor pod poslovnim brojem P-2759/06 a da o toj činjenici sud prvog stupnja ne daje obrazloženje, jer da tužitelj ne može biti pošteni posjednik jer da je imao razloga sumnjati da će mu pripasti pravo vlasništva ovisno o okončanju navedenog postupka koji je zabilježen.

7. Smatra da je sud prvog stupnja presudom dosudio tužitelju u površini predmetnu nekretninu većoj od one koja pripada tuženiku, jer da je površina cijele nekretnine iznosi 1519 m2 a da realni dio koji se priznaje tužitelju je površine 1172 m2 te da tuženik ne može priznati pravo vlasništva na realnom dijelu koji je u suvlasničkom dijelu tuženika u površini većoj od 759,50 m2 što iznosi ½ polovinu od 1519 m2.

8. Odgovor na žalbu nije podnesen.

9. Žalba tuženika je osnovana.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na realnom dijelu kč. br. [katastarska čestica] oznake pašnjak, površine 1519 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na realnom dijelu prema skici lica mjesta iz nalaza stalnog sudskog vještaka za geodeziju, Nevena Korljana, od travnja 2024., koji je označen slovima D-E-F-G-H- K1-L1-M-N-O-P-R-S-T- žutom bojom, površine 1175 m2 što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se temeljem presude upiše kao vlasnik realnog dijela, te zatraži i ishodi parcelaciju na način da formira zasebnu parcelu sa posebnim brojem i površinom od 1175 m2, te da je tuženik dužan trpjeti da se izvrši uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja na predmetnoj nekretnini uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika a osnov stjecanja je dosjelost i građenje.

11. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je u zemljišnoknjižnom izvatku upisan u ½ ŠŠ i DŠ, da je nakon smrti pok. OŠ na njegovom suvlasničkom dijelu upisana nasljednica supruga ĆŠD i da je do uknjižbe tuženika na navedenoj nekretnini došlo temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod posl. brojem O-870/18 jer je imovina iza smrti ostaviteljice RŠ Jurin utvrđena ošasnom imovinom i kao takva dodijeljena tuženiku kao jedinici lokalne samouprave.

12. Utvrđeno je nadalje da su tužitelj i ŠŠ zaključili ugovor o kupoprodaji 15. lipnja 2010. koji bi predstavljao pravni temelj uknjižbe prava suvlasništva tužitelja da je u tom ugovoru utvrđena činjenica sklapanja ugovora o kupoprodaji od 26. prosinca 1985. koji ugovor je zaključen između tužitelja i VŠ i brata OŠ jer je tada tužitelj kupio predmetnu nekretninu u površini od 900 m2 i da im je isplatio kupoprodajnu cijenu te da nije upisao pravo vlasništva jer taj ugovor nije bio ovjeren.

13. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj u posjedu tog dijela nekretnine u površini od 900 m2 još od 1985., da je na tom dijelu dogradio obiteljsku kuću i izgradio garažu i ogradio nekretninu. Nadalje da je ugovorom o kupoprodaji od 2010. utvrđena činjenica da je tužitelj u posjedu dijela sporne nekretnine za 323 m2 više nego što je platio prodavatelju i sada pok. OŠ, 1985., pa da je stoga i prednik tuženika još za života otuđio spornu nekretninu kupoprodajnim ugovorom iz 1985., jer da već u trenutku njegove smrti navedena nekretnina nije predstavljala njegovu ostavinsku imovinu.

14.Sud prvog stupnja je prihvatio iskaz svjedoka LŠ da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine prije Domovinskog rata koja je sa svih strana ograđena i da nikada nitko osim tužitelja nije polagao prava na tu nekretninu. Sud prvog stupnja je prihvatio iskaz tužitelja da je predmetnu nekretninu kupio istodobno kada i njegovi susjedi S, Ć i Š, 1972. godine te da je kuću sagradio još 1975. , da je prvobitno kupio 700 m2, a 10 godina kasnije ugovorom iz 1985., je kupio još jedan dio nekretnine, da je ogradio nekretninu, da je imao građevinsku dozvolu iz 1972. da je kupio 70-tih godina 700 m2, kč. br. [katastarska čestica], a da je spornu katastarsku česticu kupio 1985., da mu je bilo poznato da su njegovi prednici, prodavatelji obitelj ŠŠ, imali spor sa svojim rođacima i tetama, u kojem sporu da je on svjedočio i da je taj spor dobila obitelj ŠŠ. Između stranaka nije sporna činjenica da je ĐŠ Jurin ud. OŠ, prednica tuženika, bila udovica OŠ koji je bio prodavatelj ugovora 1985. godine.

15. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da se tužitelj nalazio u kvalificiranom posjedu sporne nekretnine i više od 40 godina, da je nekretninu kupio od stvarnih, izvanknjižnih vlasnika, koji su na tom području prodali svoje nekretnine još sedamdesetih godina prošlog stoljeća, da je tužitelj sagradio i dogradio kuću na k. č. br. [katastarska čestica], koja nije predmetom ovog spora, kupoprodajom od prodavatelja obitelji ŠŠ 1972., da je tuženik sljednik udovice pok. prodavatelja OŠ koji je za života otuđio tu nekretninu tužitelju ugovorom iz 1985. i da je tuženik to tužan priznati i trpjeti da se temeljem presude upiše kao vlasnik realnog dijela nakon što ishodi parcelaciju i da je dužan trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude uknjiži kao vlasnik na realnom dijelu uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.

16. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te obvezuje tuženika da tužitelju isplati iznos od 3.758,32 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

17. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer izreka presude je u suprotnosti sa utvrđenjima navedenim u obrazloženju presude.

18. Naime sud prvog stupnja je iz zemljišnoknjižnog izvatka utvrdio da je tužitelj upisan kao suvlasnik u ½ dijela predmetne kč. br. [katastarska čestica] a tuženik u drugom dijelu u ½ dijela, dok je presudom utvrđeno da je tužitelj stekao pravo vlasništva na realnom dijelu predmetne nekretnine označeno slovima u nalazu navedenog vještaka u površini od 1172 m2 i da je površina cijele te čestice 1519 m2. Stoga se ne može suvlasnički dio tužitelja u ½ dijela koji je upisan u zemljišnim knjigama osporavanom presudom dosuditi realni dio kako je to označeno u toč. I izreke i to u površini većoj od one koja pripada tuženiku jer je površina predmetne nekretnine 1519 m2, a utvrđenje prava vlasništva na realnom dijelu nekretnine je priznato tužitelju od 1172 m2 što je više od suvlasničkog dijela tuženika u ½ dijela.

19. Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupka pozvati tužitelja označi tužbeni zahtjev na način da bude podoban za ovrhu jer iz stanja spisa proizlazi da se tužitelj upisao na suvlasničkom dijelu u ½ dijela, suvlasnika VŠ, dok se je tuženik upisao kao nasljednik u vezi ošasne imovine iza smrti Jurin NŠ koja je upisana kao suvlasnica u ½ dijela i koja je udovica pok. OŠ.

20. U odnosu na žalbene navode tuženika da je sud prvog stupnja propustio ocijeniti priložene posjedovne listove za utvrđenu nekretninu i da je na većem dijelu utužene nekretnine u katastarskom operatu upisana ĆŠD u odnosu na koju tužitelj nema valjani pravni osnov stjecanja prava vlasništva navodi se da je navedena osoba supruga pok. OŠ s kojim je tužitelj 1985. godine zaključio kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu u površini od 900 m2 u naravi neizgrađeno zemljište i da je isplatio kupoprodajnu cijenu. Stoga navedena utvrđenja iz posjedovnih listova nisu u suprotnostima sa činjeničnim navodima tužitelja da je prednica tuženika upisana kao posjednica predmetne nekretnine.

21. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja u obrazloženju ne navodi koji je temelj stjecanja prava vlasništva jer sud prvog stupnja navodi da je tužitelj u kvalificiranom posjedu sporne nekretnine više od 40 godina, pa da je stoga stekao prava vlasništva dosjelošću temeljem odredbe čl. 159. st. 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12; dalje ZV) iako sud prvog stupnja ne navodi materijalno pravo iz obrazloženja odluke vidljivo je da se radi o navedenoj odredbi iz čl. 159. st. 2. i 4. ZV-a.

22. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je u toč. VIII zaključenog ugovora o kupoprodaji od 26. prosinca 1985. ugovoreno da se u odnosu na predmetnu nekretnionu vodi spor između prodavatelja i trećih osoba te da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao uvjetno ukoliko se spor okonča u korist prodavatelja i da je na suvlasničkom dijelu tužitelja zabilježen spor pod poslovnim brojem P-2759/06, da o tim činjenicama sud ne daje obrazloženje i ne utvrđuje da li ta činjenica utječe na poštenje i dobru vjeru tužitelja.

23.Stoga će sud u nastavku postupka nakon što tužitelj uskladi tužbeni zahtjev na način da isti bude podoban za uknjižbu utvrditi od kakvog je značaja navedena zabilježba spora za utvrđenje relevantnih činjenica u vezi stjecanja prava vlasništva dosjelošću te će i tumačiti odredbu članka VIII. ugovora od 26. prosinca 1985. u kojoj je ugovoreno uvjetno stjecanje prava vlasništva tužitelja i da li je taj uvjet ispunjen time da će odredbu tog ugovora cijeniti i u odnosu na zaključeni ugovor o prodaji nekretnina od 15. lipnja 2010. koji je zaključen između VŠ i tužitelja.

24.Budući da je sud prvog stupnja smatrao da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću nije utvrđivao relevantne činjenice za stjecanje prava vlasništva građenjem.

25.Slijedom obrazloženog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, te će sud prvog stupnja nakon provedenog dokaznog postupka ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja i o troškovima parničnog postupka.

U Rijeci, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić