Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl.br. Gž -1442/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Kristine Vukelić Aničić, u pravnoj stvari tužitelja KŠ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kseniji Kantura, odvjetnici iz Zaboka, protiv tuženice LŠ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Miljenki Polanović odvjetnici iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj P 124/2021 od 15. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja ČŠ, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj P 124/2021 od 15. srpnja 2024.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se proglasi nedopuštenom ovrha radi ponovnog smetanja posjeda određena rješenjem poslovni broj Ovr 2481/2015 od 11. listopada 2023., te da se naloži tuženici uspostava ranije posjedovnog stanja vraćanjem tri betonska stupa u točke A, B i C nalaza i mišljenja geodetskog vještaka od 11. srpnja 2022., te je točkom II. izreke naložiti tuženici da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.250,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Prvostupanjsku presudu u cijelosti pobija tužitelj, iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužitelja nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Nisu osnovani navodi tužitelja kojima upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava.

7.Naime, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi u bitnome:

-da je ovdje tuženica kao ovrhovoditeljica podnijela prijedlog za ovrhu, temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja zbog ogluhe Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Psp 93/2015 od 14. listopada 2015., te je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr 2481/2015 od 2. prosinca 2015. određena ovrha radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja u prijašnje stanje,

-da je ovrhovoditelj protiv tog rješenja izjavio žalbu u kojoj je naveo da je u predmetu poslovni broj R1 47/2016 kojim je uređena međa između nekretnina stranaka oznake d [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [katastarska čestica]/ k. o. [katastarska općina], na ročištu od 24. ožujka 2017. uređena međa, sukladno čemu se pozvao na čl. 50. st.1. t.9. Ovršnog zakona, predlažući da se ta ovrha obustavi sukladno čl. 72. st.1. Ovršnog zakona, te je povodom iste Zaključkom ovršnog suda od 1. ožujka 2021. upućen u parnicu radi proglašenja ove ovrhe nedopuštenom,

-da je rješenjem poslovni broj Ovr 2481/2015 od 11. listopada 2023., točkom I. izreke odbijen prijedlog ovršenika da se ukinu kao nezakonite i nepravilne radnje izvršene po nalogu sudskog ovršitelja i da se naloži uspostava ranijeg stanja vraćanjem triju betonskih stupova u lokacije iz kojih su bespravno uklonjeni u točke A,B i C nalaza geodetskog vještaka od 11. srpnja 2022., te je točkom II. izreke utvrđeno da je ovrha dovršena, koje je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ovr 972/2023 od 2. siječnja 2024.; da iz obrazloženja navedenog prvostupanjskog rješenja proizlazi pored ostalog da je 27. lipnja 2022. održano uredovanje, kojom prilikom su uklonjena tri stupa s žicom sa nekretnine ovdje tuženice kao ovrhovoditeljice, te premještena na nekretninu ovdje tužitelja kao ovršenika.

8.Sukladno ovakvim utvrđenjima, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj tijekom ove parnice nije dokazao da je ovrha nedopuštena uređenjem međe na nekretninama stranaka, pa ni pravomoćnim uređenjem međe, a da je također pravomoćno riješeno i pitanje pravilnosti provedene ovrhe, slijedom čega smatra tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim, pa odlučuje kao u točki I. izreke, dok o troškovima postupka odlučuje primjenom čl. 154. st.1. ZPP-a.

9.Vezano za osnovanost žalbenih navoda tužitelja, ponajprije valja naglasiti da iz historijata žalbe proizlazi da tužitelj detaljno analizira odluku donesenu u parnici pod poslovnim brojem Psp 93/2015, točnije izreku iste u korelaciji sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Tomislava Horvata, te na tome temelji svoj zaključak da je ta odluka neovršiva i da je na takvoj odluci temeljeno i rješenje o ovrsi, a onda i pobijana prvostupanjska presuda. U svezi toga ukazuje na određene odluke Vrhovnog suda RH, iznoseći svoje stajalište da je u ovoj parnici primarno trebalo utvrditi da li se ovrha mogla provesti temeljem takve – neovršive isprave.

10.Međutim, u odnosu na prednje, skreće se pažnja tužitelju na čl. 55. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12 i dr.), a na koju upućuje čl. 52. st.5. istog Zakona, sukladno kojem tužbu kojom se pokreće parnica na koju je upućen, ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu (st.3.); da ako ovršenik u povodu naknadno podnesene žalbe nakon isteka roka, bude također upućen u parnicu, da je dužan razloge zbog kojih he izjavio žalbu istaknuti u parnici na koju je prethodno upućen ako u njoj još uvijek nije zaključena glavna rasprava (st.4.); ako ovršenik ne postupi u skladu s odredbom stavka 4. ovog članka, da će sud odbaciti tužbu (st.5.).

11.Rukovodeći se prethodno izloženim, napose razlozima zbog kojih tužitelj pobija odluku suda prvog stupnja, ponajprije je za naglasiti da je riječ o žalbenom razlogu u smislu čl. 50. st.1. t.1. OZ-a.

Nastavno tome, treba reći da kada se analizira žalba tužitelja izjavljena protiv ranije navedenog rješenja o ovrsi, da nepobitno proizlazi da ista nije bila izjavljena zbog prethodno rečenog žalbenog razloga, da zbog tog razloga, tužitelj kao ovršenik nije upućen u parnicu, niti je to naveo u historijatu tužbe, već tek naknadno na ročištu od 25. listopada 2022. i u historijatu žalbe na prvostupanjsku presudu.

Shodno tome, ovaj sud nije držao potrebitim ulaziti u analizu osnovanosti tih navoda, budući da isti u konkretnoj pravnoj situaciji ni na koji način nisu pravno relevantni ni od utjecaja na pravilnost pobijane presude.

12.1.Neovisno o prednjem, u odnosu na navode na kojima je tužitelj temeljio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, a koji se dakle u bitnome svodi na to da je u izvanparničnom postupku uspostavljena međa između nekretnina stranaka, pa da je zbog toga provođenje predmetne ovrhe nedopušteno, za istaknuti je da ni prema prosudbi ovog suda, tužitelj nije dokazao da bi zbog navedenog, ranije spomenuta ovrha bila nedopuštena, kao što je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

12.2.Naime, ni prema prosudbi ovog suda u situaciji kada je predmet parničnog postupka koji se vodio između ovih stranaka u obrnutim procesnim ulogama, bilo smetanje posjeda (koje je po tvrdnji ovdje tuženice, tamo kao tužiteljice na dijelu njene nekretnine oznake d [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] počinio ovdje tužitelj, tamo kao tuženik), a predmet izvanparničnog postupka, uređenje međa (između nekretnine ovdje tužitelja oznake [katastarska čestica], k.o. [katastarska općina] [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]), činjenica da je rješenjem poslovni broj R1 47/2016, bila uređena spomenuta međa, nema za posljedicu nedopuštenost ovrhe, upravo slijedom toga što je kroz predmetni ovršni postupak bio posljedica odnosno nastavak parničnog postupka zbog smetanja posjeda.

Drugim riječima, po uvjerenju ovog suda radilo se o dva različita postupka, shodno čemu pozivanjem tužitelja na spomenuti izvanparnični postupak, isti nije dokazao da bi zbog toga ovrha koja je bila određena bila nedopuštena.

13.Kako je shodno svemu do sada iznesenom, prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, to ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključke suda prvog stupnja o postojanju pravno relevantnih činjenica, koje tužitelj iznošenjem vlastitih pravnih shvaćanja nije uspio dovesti u dvojbu, posljedično čemu se pobijana presuda ukazuje pravilnom i utemeljenom na zakonu.

Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.

14.Obzirom na prednje, pravilnom drži ovja sud i odluku o parničnom trošku.

15.Zbog svega do sada izloženog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja, te potvrditi pobijanu presudu primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

16.Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković