Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-231/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika pok. UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miji Čuliću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Fina gotovinski servisi d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 182, OIB: 27215039100, zastupanog po punomoćnici Maji Leko Krznar, odvjetnici u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-7163/2020-11 od 14. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-7163/2020-11 od 14. siječnja 2022., u točkama I, III i IV izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom se presudom utvrđuje da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. ožujka 2020. koji je otkaz tuženik dao UV, nije dopušten pa stoga radni odnos istom nije prestao (točka I. izreke).

2. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo UV vrati na radno mjesto referenta u gotovinskim operacijama.

3. Točkom III. izreke tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi trošak postupka od 2.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, dok je točkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

4. Žalbu protiv te presude podnosi tuženik, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., 80/22, dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prije svega valja istaknuti da je u fazi žalbenog postupka UV preminuo te je prvostupanjski sud rješenjem od 8. ožujka 2024. prekinuo predmetni postupak, potom rješenjem od 23. travnja 2024. pozvao sljednika UV da preuzme postupak te je postupak nastavljen.

7. Rješenjem od 27. svibnja 2024. prvostupanjski sud ispravlja rješenje od 23. travnja 2025. te nastavlja postupak u odnosu na tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke.

8. Iz provedenih dokaza prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje:

-da je UV bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme temeljem Ugovora o radu od 5. veljače 2020.,

-da je tuženik UV Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. ožujka 2020., zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, uz obrazloženje da se nije pojavio na poslu 9. ožujka 2020., da nije obavijestio nadređenog rukovoditelja, dakle opravdao svoj izostanak, nije dostavio poslodavcu potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u zakonom propisanom roku; (članak 37. Zakona o radu; NN br. 93/2014, 127/2017, 98/2019), koja je tužitelju dostavljena 23.03.2020.,

-da iz potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad od 23.03.2020. proizlazi da je UV bio privremeno nesposoban za rad od 6.03.2020. do 23.03.2020., a koju je potvrdu UV dostavio tuženiku 23.03.2024.,

-da je UV svom nadređenom voditelju 5.03.2020. proslijedio SMS poruku u kojoj navodi. ''Ni mi dobro, sutra sam na bo, ne moren na takvom propuhu...'',

-da je tužitelj protiv navedene Odluke podnio Zahtjev za zaštitu prava 24.03.2020. i ponovno drugi zahtjev 30.03.2020., koji je zahtjev tuženik odbio, a koju je odluku UV zaprimio 8.04.2020 te podnio tužbu 18.04.2020.

9. Primarno prvostupanjski sud utvrđuje da je tužba podnesena unutar zakonskog roka iz čl. 116. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR).

10. Cijeneći da je UV bio na bolovanju od 9. ožujka do 19. ožujka 2020., no da je pri tome propustio izvijestiti poslodavca, sukladno čl. 37. st. 1. i 3. ZR- a te je doznake o privremenoj nesposobnosti za rad dostavio tek 23. ožujka 2020., ocjenjuje da ovaj propust predstavlja kršenje obveze iz radnog odnosa, ali da isto ne predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR, budući da je tuženik naknadno opravdao svoj izostanak. Stoga usvaja tužbeni zahtjev.

11. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2.toč.11. ZPP-a budući da su u presudi temeljem provedenih dokaza izneseni jasni razlozi za njeno donošenje te ju je moguće ispitati.

12. Suprotno stavu tuženika, osnovano je prvostupanjski sud odbio provesti dokaz vještačenjem po vještaku obiteljske medicine na okolnost je li uobičajeno i po pravilima struke da se potvrda o privremenoj nesposobnosti izdaje retroaktivno, cijeneći da je takvo vještačenje nepotrebno obzirom da je relevantno je li ta dokumentacija vjerodostojna, a tuženik njenu vjerodostojnost nije osporio.

13. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Tuženik je otkazao ugovor o radu UV iz razloga što se nije pojavio na poslu od 9. ožujka do 23. ožujka 2020., a svoj izostanak nije opravdao.

15. Po stavu ovog suda, potrebno je razlikovati povredu radne obveze koja se sastoji u tome što radnik nije poslodavcu dostavio liječničku potvrdu kao dokaz o privremenoj nesposobnosti za rad, od povrede radne obveze koja se sastoji u neopravdanom izostanku s posla. Ne može se govoriti o neopravdanom izostanku kao razlogu za otkaz ugovora o radu ako je radnik, makar i naknadno dostavio potvrdu liječnika kojom dokazuje postojanje privremene nesposobnosti za rad. U konkretnom slučaju UV naknadno je izvijestio tuženika da je u opisanom razdoblju bio na bolovanju i o tome dostavio tuženiku liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad prema kojoj mu je bolovanje otvoreno s danom 9. ožujka do zaključno 19. ožujka 2020.

16. Vezano uz žalbene navode iznesen u pravcu da je UV učestalo počinio povrede iz radnog odnosa, valja istaknuti da isto pa niti navodima svjedoka Ž, nije dokazano, a niti bi kakve druge povrede bile razlogom izvanrednog otkazivanja ugovora o radu. Usputno se dodaje da je predmetni ugovor o radu sklopljen 5. veljače 2020., a bolovanje, o kojem je poslodavac naknadno obaviješten dostavom potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad, počelo je teći 9. ožujka 2020., dakle cca mjesec dana od dana sklapanja ugovora o radu.

17. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz toč. III. i IV. izreke pobijane presude, koja je donesena primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

18. Tuženiku, budući da nije uspio u žalbenom postupku, nije priznat trošak sastava žalbe, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

19. Ponovno se ističe da o dijelu prvostupanjske presude, sadržane u toč. II. izreke, nije odlučivano, budući da je tijekom žalbenog postupka UV preminuo te je prvostupanjski sud odlučio o istom rješenjem od 23. travnja 2024., koje je ispravljeno rješenjem od 27. svibnja 2024.

20. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec