REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4053/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JARUŠČICA PROJEKT d.o.o. - u stečaju, [adresa], OIB: 02217546383, kojeg zastupa punomoćnica Srđana Barišić, odvjetnica iz Zagreba, Maksimirska cesta 48, protiv tuženika JU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Škunca, odvjetnik u Odvjetničkom društvu SUIĆ & ŠKUNCA d.o.o., Zagreb, Domagojeva 14, radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3116/2023-28 od 20. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3116/2023-28 od 20. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3116/2023-28 od 20. rujna 2024. odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da sud utvrdi da je raskinut Ugovor o kupoprodaji nekretnine, sklopljen između tužitelja i tuženika, ovjeren dana 5. siječnja 2012., kod javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić (točka I.1. izreke), da tuženik preda u posjed stan koji je bio predmetom tog ugovora, slobodan od osoba i stvari (točka I.2. izreke) te da tuženik naknadi tužitelju trošak parničnog postupka (točka I.3. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka (točka II. izreke).

1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je između stranaka nesporno da su sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnine, ovjeren dana 5. siječnja 2012., kod javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić, u Zagrebu, Remetinečki Gaj 2F, pod poslovnim brojem OV-154/12 (dalje: ugovor o kupoprodaji). Predmet kupoprodaje bio je dvosoban stan oznake B/S u četvrtom katu objekta S 1, dilatacija B, [adresa], neto korisne površine 41,18 m2, u etažnom elaboratu sve označeno plavom bojom, upisan u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb, k. o. [katastarska općina] u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] stambeno poslovna zgrada tlocrtne površine 2028 čm u [adresa], stambeno poslovna zgrada tlocrtne površine 2284 čm u [adresa] i dvorište, ukupne površine 10343 m2.

1.2. Predmet postupka bio je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je predmetni ugovor o kupoprodaji raskinut zbog neispunjenja obveze (plaćanja kupoprodajne cijene), primjenom odredbe članka 363. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO).

1.3. Nakon provedenog postupka prvostupanjski je sud utvrdio da tuženik nije ispunio samo neznatni dio svoje obveze, te da tužitelj zbog toga ne može tražiti raskid ugovora o kupoprodaji (članak 369. ZOO-a).

1.4. Slijedom navedenog, tužbeni je zahtjev odbijen, a tužitelju naloženo plaćanje troškova parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Prema mišljenju žalitelja, presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te da je nejasna i proturječna jer je odluku o iznosu kupoprodajne cijene sud temeljio na proturječnom iskazu svjedoka ŽU. U nastavku žalbe ukazuje da je u Ugovoru o pristupu dugu od 4. studenoga 2011. i Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 5. siječnja 2012. bila ugovorena kupoprodajna cijena od 55.593,00 €, pa nije jasno zašto je sud prihvatio iskaz ŽU o tome da je ta cijena smanjena.

2.2. Dalje, smatra da bi, da je tuženik doista uplatio kaparu u visini od 10.000,00 €, to bilo navedeno u ugovoru o kupoprodaji, te ukazuje da iznos za koji je tuženik pristupio dugu iznosi upravo visinu kupoprodajne cijene od 55.593,00 €, pri čemu nije sporno da je tuženik po ugovoru o pristupu dugu platio 280.000,00 kn, dok nije platio 136.000,00 kn.

2.3. Ukazuje da naplaćeni dio prema ugovoru o pristupu dugu od 136.000,00 kn nije neznatan dio obveze, pa stoga predlaže preinačiti presudu.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalitelja, navodi da je utvrđeno kako preostala obveza tuženika na isplatu kupoprodajne cijene iznosi oko 20.000,00 kn te smatra da žalbu treba odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.

6. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi obrazloženja su jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

7. Suprotno navodima žalitelja, upravo iz ukupnosti svih provedenih dokaza proizlazi pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da tuženik nije platio samo neznatni dio cijene, te da iz tog razloga tužitelj ne može tražiti raskid ugovora.

8. Naime, predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 5. siječnja 2012. bio je dvosoban stan oznake B/S 63 u četvrtom katu objekta S 1, dilatacija B, [adresa], neto korisne površine 41,18 m2, etaža 172 te odgovarajući suvlasnički dio zajedničkih dijelova i uređaja zgrade te pripadajući dio zemljišta (članak 2. Ugovora o kupoprodaji).

9. U predmetnom Ugovoru o kupoprodaji od 5. siječnja 2012. navedena je kupoprodajna cijena u iznosu od 55.593,00 €, kao i to da će se ista uplatiti na račun prodavatelja. Međutim, iz isprava u spisu proizlazi da je, još 4. studenog 2011., tuženik pristupio dugu koji je tužitelj imao prema društvu STUDIO ZA AMBIJENTIRANJE d.o.o., te da se obvezao platiti tom društvu iznos od 55.593,00 € (članak 2. Ugovora o pristupu dugu), čime bi se zatvorilo potraživanje tužitelja prema tuženik po osnovi Ugovora o kupoprodaji nekretnine B/S 63 S 1.

10. Pri tome nije sporno niti to da je tuženik, prema ugovoru o pristupu dugu, platio društvu STUDIO ZA AMBIJENTIRANJE d.o.o. iznos od 280.000,00 kn, dok nije platio ostatak iznosa prema tom ugovoru.

11. Dalje, prema Izjavi koju je 28. srpnja 2011. potpisao i na njoj ovjerio svoj potpis upravo tadašnji direktor tužitelja ŽU, tužitelj je od tuženika, na ime kapare stan koji je bio predmetom kasnije kupoprodaje, primio iznos od 10.000,00 €.

12. Osim toga, raniji direktor tuženika ŽU, saslušan na ročištu 5. rujna 2024., izjavio je i da se navedena Izjava te ugovor o pristupu dugu odnose upravo na nekretninu koja je bila predmetom prodaje, te pojašnjava razloge zbog kojih je s tuženikom postigao usmeni dogovor da se kupoprodajna cijena smanji za 5-10%, pri čemu se, zbog proteka vremena, nije mogao točno sjetiti postotka.

13. No, u svom je svjedočenju ŽU naveo da je, nakon odbitka uplaćene kapare, zatim odbitka iznosa koji je tuženik platio temeljem ugovora o pristupu dugu te iznosa smanjenja kupoprodajne cijene, preostalo dugovanje tuženika temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine iznosilo oko 20.000,00 kn.

14. Imajući u vidu da je takav iskaz, u bitnim dijelovima, suglasan s ispravama u spisu te da stranke nisu stavljale primjedbe na njegovu istinitost, kao i da je u bitnome suglasan iskazu tuženika, svjedoka ĐU i ĆU, prvostupanjski je sud takav iskaz pravilno prihvatio.

15. Imajući u vidu da je tuženik platio kaparu od 10.000,00 €, kao i da je, prema neosporenom iskazu ranijeg direktora tuženika ŽU, kupoprodajna cijena smanjena za 5-10% te da je preostali dug iznosio oko 20.000,00 kn, neosnovan je žalbeni navod prema kojemu je taj dug bio 136.000,00 kn, kako to navodi tužitelj.

16. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženik nije platio samo neznatni dio kupoprodajne cijene, te da stoga, temeljem odredbe članka 369. ZOO-a, tužitelj nema pravo tražiti raskid ugovora.

17. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe članaka 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12.) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.) i Tarifu sudskih pristojbi.

18. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

19. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

20. Primjenom odredbe članka 155. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, s obzirom na to da troškovi odgovora na žalbu nisu bili neophodni za okončanje ove parnice jer bi odluka ovog suda bila jednaka i u slučaju da odgovor nije podnesen.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak