REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1185/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza KAMEX TRADE d.o.o. u stečaju, OIB: 75958547912, Zagreb, Savska cesta 32, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Blažičko, odvjetnik iz Zagreba, Masarykova 10, protiv tuženika SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Zečević, odvjetnik iz Zagreba, Selska cesta 3/I, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2308/2024 od 16. siječnja 2025., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2308/2024 od 19. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2308/2024 od 16. siječnja 2025., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2308/2024 od 19. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2308/2024 od 16. siječnja 2025., ispravljenoj rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2308/2024 od 19. veljače 2025. naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 71.635,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 27.000,00 EUR počevši od 10. travnja 2020. do isplate,

- iznos od 25.000,00 EUR počevši od 28. travnja 2020. do isplate,

- iznos od 13.000,00 EUR počevši od 3. srpnja 2020. do isplate (točka I. izreke),

te je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.294,72 EUR s kamatama (točka II. izreke).

2. Prvostupanjski sud je odluku o tužbenom zahtjevu donio na temelju odredbe čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), a o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) uz primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).

3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 663,61 EUR na ime sudske pristojbe na žalbu. U žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio prigovor promašene pasivne legitimacije, da je pogrešna ocjena suda da je vlasnik računa u Londonu na koji su vršene uplate upravo tuženik te da o tome nema niti jednog dokaza pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, da je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka isticao da ako je nekome nešto u Londonu plaćeno, postoji mogućnost da je tražbina i vraćena, te da iz poslovnih knjiga ne proizlazi da tražbina i dalje postoji, da vještak nije provjerio za tužitelja niti dostupne javne podatke u kojima bi se mogao pronaći podatak da ne postoji potraživanje prema tuženoj, da je sud pogrešno ocijenio i naveo da je tužena bila u izvanbračnoj zajednici s JĆ, rodbinski povezanim s HĆ jer su bili u vezi, a ne u izvanbračnoj zajednici u smislu odredaba Obiteljskog zakona, da nije dokazano nepoštenje tužene pa je i u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 221. st. 3. ZPP-a, da u ovom postupku tužitelj nema parničnu sposobnost, da stečajni upravitelj nema odobrenje stečajnog suda za vođenje ovog parničnog postupka, da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 4., t. 8. i t. 13. ZPP-a te da je nezakonita i oluka o troškovima postupka jer je priznata naknada za sastav podneska od 31. srpnja 2024. koji je posljedica krivnje tužitelja, za zastupanje na ročištu 9. svibnja 2024. koje nije održano te je priznata sudska pristojba za prijedlog za određivanje privremene mjere koji je odbijen.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je žalba neosnovana, da su tužena i HĆ koja je u posjedu dokumentacije, odbile dostaviti bilo kakvu dokumentaciju, unatoč pravomoćnim rješenjima kojim je tužena pozivana, a da je novac isplaćivan na račun tužene može se zaključiti i iz činjenice, a što ni sama tuženica ne osporava, da je ista u vezi s JĆ, sinom HĆ koja je osnivač tužitelja, da je u slučaju da je dio iznosa vratila tužena trebala i dokazati, da tužena nije ni pokušala dokazati postojanje bilo kakve pravne osnove za predmetne isplate, da je prednik tužitelja brisan iz sudskog registra, međutim postupak je nastavljen u odnosu na stečajnu masu iza tužitelja pa tužitelj ima parničnu sposobnost, da za ovu parnicu nije potrebno odobrenje stečajnog suda, da su neosnovani i navodi da je prvostupanjski sud donio pogrešnu odluku o trošku jer je ista pravilna i zakonita te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je prema odredbama čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Suprotno žalbenim navodima nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj su pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud nije utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka, u postupku su kao stranke sudjelovale osobe koje imaju parničnu i stranačku sposobnost, a tužba je pravodobno podnesena. Suprotno žalbenim navodima za vođenje ovog postupka stečajni upravitelj ne treba dopuštenje stečajnog suda budući da je sukladno odredbi čl. 89. st. 1. t. 13. Stečajnog zakona stečajni upravitelj i nakon zaključenja stečajnog postupka dužan zastupati stečajnu masu, a stečajnoj masi je u skladu s odredbama čl. 77. st. 2. ZPP-a i odredbom čl. 289. st. 4. Stečajnog zakona dana stranačka sposobnost.

8. Ocjena je ovog žalbenog suda da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi su jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

9. Ovdje se navodi još i da tužena u žalbi iznosi svoje viđenje rezultata izvedenih dokaza odnosno njihove dokazne snage, očito uslijed nezadovoljstva zaključcima prvostupanjskog suda kao i odlukom o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Međutim, prvostupanjski je sud valjano ispitao osnovanost svih tuženikovih prigovora tužbenom zahtjevu i za svoj zaključak iznio valjane razloge koje je pravilno obrazložio.

10. Tužbeni zahtjev se odnosi na zahtjev za isplatu iznosa od 71.635,00 EUR s osnove stečenog bez osnove jer je prema tvrdnjama tužitelja tužitelj prije otvaranja stečajnog postupka nezakonito i bez bilo kakve osnove izvršio uplate tuženoj SĆ na broj račun [broj bankovnog računa], otvoren kod Revolut LTD (SWIFT code REVOGB21), London United Kingdom (GB), u ukupnom iznosu od 71.635,00 EUR. Tužena prigovara pasivnoj legitimaciji, osnovu i visini tužbenog zahtjeva, tvrdi da od tužitelja nije primila niti centa, da nema nikakav račun u Londonu te da ni na koji način nije učestvovala u nezakonitim isplatama.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan budući da iz isprava u spisu i nalaza i mišljenja vještaka Ljupka Omazića, iz društva Omazić d.o.o., koji nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća jer ga ocjenjuje jasnim, neproturječnim te u suglasju sa ispravama u spisu, proizlazi da je prije otvaranja stečajnog postupka društvo tužitelja Kamex trade d.o.o. izvršilo isplate tuženoj SĆ i to:

1. **.**.2020., SĆČ (primatelj uplate), broj računa primatelja uplate [broj bankovnog računa]; opis uplate – pokriće za deviznu doznaku; iznos uplate 27.000,00 EUR,

2. **.**.2020., SĆČ (primatelj uplate), broj računa primatelja uplate [broj bankovnog računa]; opis uplate – pokriće za deviznu doznaku; iznos uplate 25.000,00 EUR,

3. **.**.2020., SĆČ (primatelj uplate), broj računa primatelja uplate [broj bankovnog računa]; opis uplate – pokriće za deviznu doznaku; iznos uplate 13.000,00 EUR,

4. **.**.2020., SĆČ (primatelj uplate), broj računa primatelja uplate [broj bankovnog računa]; opis uplate – pokriće za deviznu doznaku; iznos uplate 6.635,00 EUR,

što ukupno iznosi 71.635,00 EUR. Dakle, prema knjigovodstvenim ispravama odnosno deviznim izvodima žiro računa društva tužitelja i SWIFT Potvrdama o izvršenim plaćanjima izdanim od strane Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, jasno proizlazi da je tužitelj izvršio uplate tuženoj na broj računa [broj bankovnog računa] vlasništvo SĆ, otvoren kod Revolut LTD (SWIFT code REVOGB21), London United Kingdom (GB), u ukupnom iznosu od 71.635,00 EUR.

12. Na prigovore tužene vještak se očitovao na ročištu održanom 27. ožujka 2024. nakon čega nije bilo ovih primjedbi niti prigovora, a iz očitovanja proizlazi da je Revolut moderna digitalna banka koja omogućuje brz i jednostavan pristup financijama koja svojim korisnicima nudi razne usluge kao što su otvaranje računa, primanje i slanje novca, te virtualne i fizičke kartice za plaćanje. Revolut se ističe svojom naprednom tehnologijom koja omogućuje korisnicima da upravljaju svojim financijama putem mobilne aplikacije i nema fizičkih poslovnica. Revolut Bank UAB ima licencu i reguliran je od strane Banke Litve unutar Europske unije. Sjedište tvrtke je u Londonu. Dalje iz očitovanja vještaka proizlazi da iz javno dostupnih podataka, odnosno bilance za 2020. godinu nije moguće utvrditi stanje pojedinih potraživanja, odnosno potraživanja prema tuženoj iz razloga što se u bilanci iskazuju samo sveukupna potraživanja, a ne pojedinačna potraživanja, da se pojedina potraživanja prikazuju u poslovnim knjigama, odnosno analitičkim karticama za pojedine poslovne partnere, a što je tužitelj i prikazao i navedena kartica je priložena uz nalaz i mišljenje, kao i izvodi žiroračuna tužitelja i potvrde Erste banke o provedenim pojedinim transakcijama iz tužbenog zahtjeva, da je analitička konto kartica kartica na kojoj su evidentirane knjigovodstvene isprave, tj. izvodi žiroračuna i potvrde o provedenoj transakciji, a sve u skladu sa Zakonom o računovodstvu, da iz bruto bilance nije moguće utvrditi pojedinačna potraživanja jer se u bruto bilanci prikazuju skupna potraživanja, skupne obaveze, skupni troškovi, skupna dugotrajna imovina, kratkotrajna imovina, skupni prihodi itd., a pojedinačni poslovni partneri i stanja utvrđuju se temeljem pojedinačnih analitičkih knjigovodstvenih kartica u kojima se sve poslovne promjene evidentiraju temeljem knjigovodstvenih isprava, za svakog poslovnog partnera se vodi pojedinačna analitička kartica te da je konto kartica vjerodostojna isprava na temelju koje je izradio svoje mišljenje.

13. Odredbom čl. 1111. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1.) te da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3.). Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

14. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a suprotno žalbenim navodima, pravilna je i primjena materijalnog prava, odredaba čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je društvo tužitelja, bez pravne osnove za to, isplatilo tuženoj 9. travnja 2020. iznos od 27.000,00 EUR, 27. travnja 2020. iznos od 25.000,00 EUR, 2. srpnja 2020. iznos od 13.000,00 EUR, 13. srpnja 2020. iznos od 6.635,00 EUR, što ukupno iznosi ukupno 71.635,00 EUR te da isplaćeni iznos tužena nije vratila na račun (prednika) tužitelja.

15. Ostali žalbeni navodi nisu odlučni te ih ovaj sud ne prihvaća. Prvostupanjski je sud donio odluku na temelju valjanog dokaznog postupka i u okvirima tužbenog zahtjeva.

16. I odluka o troškovima je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. U odnosu na žalbene navode da je priznata naknada za sastav podneska od 31. srpnja 2024. koji je posljedica krivnje tužitelja, za zastupanje na ročištu 9. svibnja 2024. koje nije održano te da je neosnovano priznata sudska pristojba za prijedlog za određivanje privremene mjere, valja reći da su ti navodi neosnovani. Naime, podneskom od 31. srpnja 2024. tužitelj je predložio nastavak postupka pa je takav podnesak potreban za vođenje parnice. Točno je da nije održano ročište 9. svibnja 2024., ali je održano 10. svibnja 2024. što ovaj sud smatra pogreškom u pisanju brojeva, a to sud može ispraviti u svako doba (čl. 342. ZPP-a). U odnosu na navod da je neosnovano priznata sudska pristojba za prijedlog za određivanje privremene mjere, valja reći da suprotno proizlazi iz točke 26. obrazloženja presude jer taj iznos nije priznat.

17. Stoga je odluka pravilna i zakonita što tuženik nije doveo u sumnju žalbenim navodima.

18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović