Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1838/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1. EG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Vlasti Šteher, odvjetnici iz Našica protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaić, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-297/2023- 16 od 14. listopada 2024., na sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-297/2023-16 od 14. listopada 2024. u točki II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 1.točka3. i čl. 1.točka 4. Ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na motornom vozilu radi osiguranja potraživanja broj [broj kredita] od 12. rujna 2006., potvrđen po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka, Kapucinska 25 pod brojem OU- 1975/06 dana 13.rujna 2006. sklopljenog između prednika tužitelja pok. KG kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljima iznos od 582,21 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne preplate do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 1.156,25 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući točki II. i III. izreke, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu i to odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) te restitucijski zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne ugovorne odredbe u iznosu od 582,21 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Tuženik ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka , već se samo potiva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Među strankama nije sporno da je 12. rujna 2006. između prednika tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita, sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF te da se tijekom trajanja ugovora povisivao tečaj CHF u odnosu na kunu, kao i da je kredit otplaćen u cijelosti u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane tuženika.

8. U ovoj fazi postupka nije sporna ništetnost valutne klauzule u CHF, niti pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa s osnove ništetne ugovorne odredbe.

9. Sporna je visina preplaćenog iznosa, budući da tuženik smatra da preplaćeni iznos treba umanjiti za tzv. negativnu razliku koja je nastala pri otplati mjesečnih anuiteta kada je tečaj CHF bio manji u odnosu na tečaj koji je važio u vrijeme stavljanja kredita u otplatu.

10. Prvostupanjski sud, s obzirom na ništetnost valutne klauzule pozivom na čl. 323.st.1. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.,dalje: ZOO) zauzima pravno shvaćanje da je tuženik dužan vratiti tužiteljima sve što je primio na temelju te ugovorne odredbe pa utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da preplata iznosi 585,21 eura, prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne preplate do isplate pozivom na čl. 1115. ZOO-a.

10.1. Pri tome, prvostupanjski sud prihvaćajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. i Revd- 4340/2023 od 7. veljače 2024. prema kojem sud u situaciji izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalno pravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva nije ovlašten niti dužan umanjivati tražbinu tužitelja s osnove preplaćenih iznosa na temelju ništetne valutne klauzule u CHF sa negativnim tečajnim razlikama, otklanja prigovor tuženika o potrebi umanjenja preplaćenog iznosa za iznos tzv. negativne razlike.

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).

12. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio kondemnatorni tužbeni zahtjev u cijelosti.

13. Naime, s obzirom na utvrđenu ništetnost valutne klauzule u CHF, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 323. i čl. 1111. ZOO-a kada je prihvatio tužbeni zahtjev za povrat preplaćenog iznosa bez umanjenja za tzv. negativnu razliku utvrđenog na temelju nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 585,21 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a.

14. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je prilikom utvrđenja visine preplaćenog iznosa valjalo uzeti u obzir tzv. negativnu razliku koja je nastala kada je tečaj CHF tijekom otplate kredita bio manji u odnosu na početni, nisu od odlučnog značaja, budući da tuženik u odnosu na tu razliku tijekom postupka nije podnio protutužbu niti je istaknuo građanskopravni prigovor prijeboja (compensatio civilis), a niti prigovor radi prebijanja (compensatio per judicem) kao procesni prigovor, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, a što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u recentnim odlukama (npr. Rev-254/24 od 23. travnja 2024.).

15. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. ZPP-a kada je tužitelju dosudio troškove postupka u cijelosti.

16. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u izreci.

17. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan