REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-491/2018-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Leibnitz eGen, Bahnhofstrasse 2, Leibnitz Republika Anustrija, OIB:03952684789, zastupanog po punomoćniku Kristijanu Horvatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d. u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 14. veljače 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice Dee Frua, odvjetnice i punomoćnika tuženika Kristijana Horvata, odvjetnika, dana 26. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su ništetni Ugovor o davanju kredita broj računa 10.458.552, sklopljen između primatelja kredita FJ, rođenog **.**.1953. mjesto stanovanja [adresa] i ĐJ, rođene **.**.1953. mjesto stanovanja [adresa] i davatelja kredita Raiffeisenbank Leibnitz, registrirano društvo s ograničenom odgovornošću Bahnhofstrasse 2, 8430 Leibnitz, na iznos od 70.000,00 EUR-a, s Ispravom o zalogu sklopljenom između vlasnika nekretnina FJ rođenog **.**.1953. mjesto stanovanja [adresa] i ĐJ, rođene **.**.1953. mjesto stanovanja [adresa] i kreditora Raiffeisenbank Leibnitz, registrirano društvo s ograničenom odgovornošću Bahnhofstrasse 2, 8430 Leibnitz, sve potvrđeno - solemnizirano po javnom bilježniku Zvjezdani Rauš - Klier iz Varaždina, Anina 2, dana 16.01.2006. godine, posl.br. OU-19/06 i Ugovor o davanju kredita broj računa 10.461.457, sklopljen između primatelja kredita FJ, rođenog **.**.1953. mjesto stanovanja [adresa] i ĐJ, rođene **.**.1953. mjesto stanovanja [adresa] i davatelja kredita Raiffeisenbank Leibnitz, registrirano društvo s ograničenom odgovornošću Bahnhofstrasse 2, 8430 Leibnitz, na iznos od 15.000,00 EUR-a, s Ispravom o zalogu sklopljenom između vlasnika FJ, rođenog **.**.1953. mjesto stanovanja [adresa] i ĐJ, rođene **.**.1953. mjesto stanovanja [adresa] i davatelja kredita Raiffeisenbank Leibnitz, registrirano društvo s ograničenom odgovornošću Bahnhofstrasse 2, 8430 Leibnitz, sve potvrđeno - solemnizirano po javnom bilježniku Zvjezdani Rauš - Klier iz Varaždina, Anina 2, dana 16.11.2006. godine, posl. br.:OU- 945/06.

2. Nalaže se brisanje z.k. stanja nastalog na osnovi Ugovora o davanju kredita broj računa 10.458.552, sklopljenog između primatelja kredita FJ, rođenog rođenog **.**.1953. mjesto stanovanja [adresa] i ĐJ, rođene **.**.1953. mjesto stanovanja [adresa] i davatelja kredita Raiffeisenbank Leibnitz, registrirano društvo s ograničenom odgovornošću Bahnhofstrasse 2, 8430 Leibnitz, na iznos od 70.000,00 EUR-a, i Isprave o zalogu sklopljene između vlasnika nekretnina FJ rođenog **.**.1953. mjesto stanovanja [adresa] i ĐJ, rođene **.**.1953. mjesto stanovanja [adresa] i kreditora Raiffeisenbank Leibnitz, registrirano društvo s ograničenom odgovornošću Bahnhofstrasse 2, 8430 Leibnitz, sve potvrđeno - solemnizirano po javnom bilježniku Zvjezdani Rauš - Klier iz Varaždina, Anina 2, dana 16.01.2006. godine, posl.br. OU-19/06 i Ugovora o davanju kredita broj računa 10.461.457, sklopljenog između primatelja kredita FJ, rođenog **.**.1953. mjesto stanovanja [adresa] i ĐJ, rođene **.**.1953. mjesto stanovanja [adresa] i davatelja kredita Raiffeisenbank Leibnitz, registrirano društvo s ograničenom odgovornošću Bahnhofstrasse 2, 8430 Leibnitz, na iznos od 15.000,00 EUR-a, i Isprave o zalogu sklopljene između vlasnika FJ, rođenog **.**.1953. mjesto stanovanja [adresa] i ĐJ, rođene **.**.1953. mjesto stanovanja [adresa] i davatelja kredita Raiffeisenbank Leibnitz, registrirano društvo s ograničenom odgovornošću Bahnhofstrasse 2, 8430 Leibnitz, sve potvrđeno - solemnizirano po javnom bilježniku Zvjezdani Rauš - Klier iz Varaždina, Anina 2, dana 16.11.2006. godine, posl. br.:OU-945/06, i uspostava zemljišno-knjižnog stanja na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel [adresa], u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi KUĆA [adresa], ZGRADA I DVORIŠTE, ukupne površine 338 m2, kakvo je bilo prije z.k. provedbe navedenih Ugovora o davanju kredita broj računa 10.458.552 i isprave o zalogu, sve potvrđeno po javnom bilježniku Zvjezdani Rauš - Klier iz Varaždina, Anina 2, dana 16.01.2006. godine, posl. br.: OU-19/06 i Ugovora o davanju kredita broj računa 10.461.457 i Isprave o zalogu, sve potvrđeno po javnom bilježniku Zvjezdana Rauš - Klier iz Varaždina, Anina 2, dana 16.11.2006. godine, posl.br. OU-945/06, tako da se brišu založna prava (hipoteke) na navedenoj nekretnini upisane u korist Raiffeisenbank Leibnitz GmbH, Bahnhofstrasse 2, A-8430 Leibnitz, Austrija.

3. Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do dana plateža, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 12.533,61 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 26. ožujka 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Nastavlja se postupak koji je bio prekinut radi smrti I tužitelja FJ, na čije mjesto je stupila tužiteljica ĐJ, kao zakonska nasjednica.

II Odbija se prigovor nenadležnosti hrvatskog suda, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je su tužitelji kao korisnici kredita s tuženikom kao davateljem kredita sklopili Ugovor o davanju kredita na iznos od 70.000,00 eura, a tuženikovo potraživanje osigurano je Ispravom o zalogu kojom je zasnovano založno pravo u korist tuženika na teret nekretnine u vlasništvu tužitelja (I tužitelja u 1/2 dijela i II tužiteljice u 1/2 dijela), u naravi kuća na adresi [adresa], u [adresa], te da je temeljem Ugovora o davanju kredita i Isprave o zalogu tuženik uknjižio svoje založno pravo na predmetnoj nekretnini. Nadalje se navodi da su tužitelji s tuženikom sklopili i Ugovor o davanju kredita na iznos od 15.000,00 eura, te da je i to potraživanje tuženika osigurano založnim pravom na istoj nekretnini tužitelja, koje založno pravo je tuženik također uknjižio. Tužitelji navode da je tuženik temeljem predmetnih ugovora i isprava o zalogu, pokrenuo protiv njih ovršni postupak pod brojem Ovr-8052/17. Tužitelji navode da je dana 14. srpnja 2017. godine donesen Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, koji je stupio na snagu 29. srpnja 2017. godine. Tužitelji tvrde da su predmetne ugovore o kreditu i isprave o zalog potpisali u Republici Hrvatskoj, kod javnog bilježnika Zvjezdane Rauš - Klier u Varaždinu i to dana 16. siječnja 2006.g., odnosno 16. studenog 2006. godine. Navode da je to razvidno iz ovjerenog prijevoda Ugovora o davanju kredita i predmetne Isprave o zalogu, jer da proizlazi da je tuženik potpisao izvornik ugovora i isprave na njemačkom jeziku prije dostave istih na prijevod sudskom tumaču i prije nego što su iste potpisali tužitelji. Stoga, tvrde da nisu istovremeno potpisali ugovore, te se pozivaju na čl. 292. i 1022. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje obvezan pisani oblik ugovora o kreditu, te navode da su ugovori i isprave o zalogu sklopljeni u Republici Hrvatskoj. Tužitelji navode da tuženik nije imao odobrenje za pružanje usluga odobravanja kredita na području Republike Hrvatske, niti je imao osnovanu podružnicu, pa nije mogao zakonito pružati usluge odobravanja kredita na području Republike Hrvatske. Stoga, tužitelji tvrde da su predmetni Ugovori o kreditu i Isprave o zalogu ništetni, temeljem čl. 3. u vezi čl. 2. i 4. Zakona o ništetnosti. Predlažu donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnost predmetnih Ugovora o kreditu i Isprava o zalogu, te brisanje zk stanja nastalog na osnovi tih ugovora i isprava, te uspostava zemljišno-knjižnog stanja na nekretnini tužitelja, kakvo je bilo prije provedbe ugovora.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti sudova Republike Hrvatske za odlučivanje o postavljenim tužbenim zahtjevima, jer je u Ugovoru o kreditu, odjeljak A "Predmet kredita i uvjeti", ugovoreno da se primjenjuju propisi koji vrijede u Republici Austriji, a u odjeljku F "Mjesto izvršenja; odabir prava; sudska nadležnost" i odjeljak C "Opći poslovni uvjeti" proizlazi da su sudovi Republike Austrije nadležni za postupanje u konkretnoj pravnoj stvari za sve sporove u svezi predmetnog pravnog posla. U pogledu zahtjeva za brisanje založnog prava, ističe se da je takav zahtjev u cijelosti nedopušten, jer da je jedina presuda kojom se može naložiti brisanje zemljišnoknjižnog upisa, ona presuda koja je donesena povodom brisovne tužbe sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama. Naglašava se da je na podnošenje takve tužbe ovlašten samo nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe. Protivi se primjeni odredbi Zakona o ništetnosti, jer da se radi o neustavnom povratnom djelovanju cijelog zakona, a ne pojedinih odredbi. Tuženik tvrdi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u [adresa], u Republici Austriji, gdje su obje ugovorne strane potpisale ugovor. Osim toga, navodi da se radi o obvezama koje su nastale i imaju se izvršiti u Republici Austriji. Poziva se na odredbu čl. 252. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja propisuje da se smatra da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku davanja ponude. Predlaže odbaciti tužbu, odnosno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o davanju kredita, Isprave o zalogu, dopisa HNB-a, Izvatka iz zemljišnih knjiga, dokaza o isplati, saslušanjem tužiteljice i saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika VJ.

4. Nakon provedenih dokaza i ocjene istih, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom ovog postupka umro je I tužitelj FJ, radi čega je rješenjem suda od dana 03. studenog 2022. godine, postupak bio prekinut u odnosu na I tužitelja. Nakon njegove smrti nije ostalo imovine, pa ostavinski postupak radi toga nije vođen. Međutim, II tužiteljica ĐJ je supruga pokojnog I tužitelja i ujedno njegova zakonska nasljednica, pa je stupila u procesnu poziciju svog pokojnog supruga, čime je postupak u odnosu na I tužitelja, nastavljen, a ona je, radi sjedinjenja procesnih uloga tužitelja, postala jedini tužitelj u ovom postupku.

6. Prigovor nenadležnosti hrvatskog suda nije osnovan. Naime, u pogledu tog pitanja primjenjuje se Uredba vijeća (EZ) broj 44/2001 od 22. prosinca 2000. godine o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima (Uredba Bruxelles I), u kojoj je propisano čl. 16. da kad se radi o ugovoru koji sklapa potrošač, da tužitelj - potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne stranke pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima prebivalište ili pred sudovima države članice na čijem području potrošač ima prebivalište, dakle da se radi o izberivoj nadležnosti, tako da je potrošač ovlašten odlučiti o tome kojem sudu države članice Europske unije će podnijeti tužbu u sporu nastalom u vezi ugovora o potrošačkom kreditiranju. U konkretnom slučaju, potrošač se odlučio podnijeti tužbu sudu države svoga prebivališta, pa se prigovor ukazuje neosnovanim.

7. U odnosu na meritum spora, među strankama nije sporno da su zaključili Ugovor o davanju kreditu broj računa 10.458.552 na iznos od 70.000,00 eura, koji kredit je osiguran Ispravom o zalogu kojim je zasnovano založno pravo na nekretnini tužitelja, te da su sklopili Ugovor o davanju kredita broj računa 10.461.457, na iznos kredita od 15.000,00 eura, koji kredit je također osiguran založnim pravom zasnovanim na nekretnini tužitelja koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa].

8. Nije sporno da je tuženik isplatio tužiteljima sredstva po osnovi ugovorenih kredita, te da su tužitelji redovno otplaćivali kredite oko godinu dana, da bi potom, radi nastalih financijskih problema, prestali otplaćivati kredite, tako da su ostali dužni tuženiku određeni novčani iznos s osnova predmetnih kredita.

9. Nije sporno da je tuženik pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja, radi dugovanja po predmetnim kreditima.

10. Sporno je pitanje valjanosti predmetnih ugovora i Isprava o zalogu, pa je slijedom toga, sporna osnovanost tužbenog zahtjeva.

11. Tužiteljica tvrdi da Ugovori o davanju kredita i Isprave o zalogu nisu valjani, već da su ništetni, jer je tuženik bez odobrenja Hrvatske narodne banke poslovao kao banka na području Republike Hrvatske. Tvrdi da je za takvo poslovanje tuženik trebao imati suglasnost i odobrenje Hrvatske narodne banke, a da u stvarnosti takvo dopuštenje nije imao. Osim toga, tužiteljica se poziva na odredbe Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, te navodi da su predmetni ugovori o kreditu ništetni.

12. Tuženik se protivi tvrdnjama tužitelja te ističe da se Ugovor o kreditu ne može utvrditi ništetnim, jer tuženik nema status neovlaštenog vjerovnika čak niti u smislu Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (dalje: Zakon o ništetnosti), a koji zakon je tijekom trajanja ovog postupka ukinut Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, pa se više ne primjenjuje. Tuženik naglašava da je Ugovor o kreditu sklopljen i potpisan u njihovoj poslovnici u [adresa] u Republici Austriji, a ne u Republici Hrvatskoj.

13. U ovom postupku određeno je provođenje dokaza saslušanjem stranaka, radi utvrđenja spornih okolnosti.

14. Saslušana je tužiteljica ĐJ koja je navela da je 2006. godine zajedno sa suprugom sklopila dva Ugovora o kreditu s tuženikom, kao davateljem kredita. Navela je da su ugovore zaključili u Austriji i to u [adresa], u poslovnici tuženika, gdje su im i isplaćena novčana sredstva od strane tuženika. Navela da su najprije digli kredit na iznos od 70.000,00 eura, a potom kredit na iznos od 15.000,00 eura, da su u početku uredno otplaćivali kredite, a potom da su došli u financijsku krizu jer njihovi dužnici nisu njima plaćati svoje dugove. Izjavila je da su u to vrijeme suprug i ona imali građevinsku firmu. Nakon nekog vremena njezin suprug se razbolio, pa su imali velike izdatke za nabavu lijekova, a potom je suprug umro. Tužiteljica je svjesna da je ostalo dugovanje prema tuženiku s osnova kredita, iako ne zna točan iznos, koji je lako utvrditi temeljem dokumentacije. Voljna je riješiti spor mirnim putem. Odgovarajući na upite punomoćnika, tužiteljica je navela da prije sklapanja ugovora o kreditu tuženik nije provjeravao kreditnu sposobnost njenog supruga niti njezinu, ali da je prethodno dostavila izvadak iz zemljišne knjige i da je izvršena procjena nekretnine koja je bila predmet zaloga.

15. Zakonski zastupnik tuženika ČJ je naveo da je 2006. godine već bio zaposlen kod tuženika, ali da nije bio direktno uključen u pravni posao s tužiteljima, pa je iskazivao općenito u proceduri prilikom donošenja odluke i realizaciji ovakvih ugovora o kreditu. Izjavio je da su ugovori o kreditu sklopljeni i potpisani u filijali tuženika u [adresa] i da izvornik ugovora o kreditu nije nikada niti izašao iz poslovnice te banke. Naveo je da je isplata gotovine iznosa kredita izvršena na glavnoj blagajni tuženika u [adresa], a radi se o ugovoru o kreditu u iznosu od 70.000,00 eura i ugovoru o kreditu u iznosu od 15.000,00 eura. Naveo je da su tužitelji potpisali ugovor o kreditu na iznos od 70.000,00 eura u [adresa] u poslovnici banke, odnosno tuženika. Naveo je da je solemnizacija ugovora izvršena kod javnog bilježnika u Varaždinu. Izjavio je da tuženik nije imao posrednika u Republici Hrvatskoj, već su im se klijenti sami javljali, putem telefona ili putem maila, te je dopunio navod rekavši da su tada brojni građani iz Republike Hrvatske dolazili u kupovinu u [adresa], pa su lakše dolazili do saznanja o uvjetima kreditiranja. Na upit je su li tužitelji mogli pregovarati o ugovornim odredbama, zz tuženika je odgovorio da se kod takvih ugovora može pregovarati o iznosu kredita, kamatnoj stopi, visini anuiteta i hipoteci, dok su ostale odredbe ugovora fiksirane i nisu predmet pregovaranja.

16. Prihvaćen je iskaz tužiteljice koji je djelovao vrlo uvjerljivo i iskreno i u skladu sa s pisanom dokumentacijom. Iskaz zakonskog zastupnika tuženika također je prihvaćen, jer djeluje logično i realno, te se podudara sa svim materijalnim dokazima, odnosno podacima iz pisane dokumentacije koja je dostavljena u spis.

17. Pregledom Ugovora o davanju kredita, broj računa 10.458.552. utvrđeno je da se radi o kreditu u iznosu od 70.000,00 Eura, na rok otplate od 72 mjeseca. Na ugovoru je naznačen datum sklapanja 04. siječnja 2006. godine u Austriji u [adresa]. Kao instrument osiguranja ugovoreno je založno pravo, odnosno hipoteka na nekretninama u vlasništvu tužitelja, odnosno u suvlasništvu I i II tužitelja.

18. Pregledana je Isprava o zalogu sastavljena radi osiguranja potraživanja vjerovnika - tuženika iz predmetnog Ugovora o kreditu, kojom ispravom vlasnici nekretnina (tužitelji) dozvoljavaju tuženiku da upiše založno pravo na nekretninama u svoju korist kao kreditor, u zemljišnim knjigama.

19. Pregledan je Izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je razvidno da je uknjiženo pravo vlasništva odnosno suvlasništva I i II tužitelja na nekretnini, te da je uknjiženo založno pravo, radi osiguranja potraživanja kreditora - tuženika u iznosu od 70.000,00 eura, te založno pravo radi osiguranja potraživanja kreditora - tuženika u iznosu od 15.000,00 eura.

20. Pregledan je dopis Hrvatske narodne banke, Sektor bonitetne regulative i supervizije, od 02. prosinca 2013. godine, iz kojeg proizlazi da tuženik nije nikada imao odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj. Pregledane su potvrde o isplati iznosa odobrenih kredita, iz kojih proizlazi da je tuženik doista isplatio tužiteljima iznose kredita.

21. Iz rezultata provedenih dokaza proizlazi da je tuženik usluge odobravanja kredita i cjelokupnu djelatnost koja se odnosi na obradu kredita obavljao isključivo na području Republike Austrije, gdje je tada imao i danas još uvijek ima, sva potrebna odobrenja i dozvole za rad odnosno za odobravanje kredita fizičkim i pravnim osobama.

22. U ovom slučaju se radi o dva ugovora o kreditu, s pripadajućim Ispravama o zalogu, koji su zaključeni u [adresa], u Republici Austriji, što proizlazi iz samog teksta ugovora. Osim toga i tužiteljica je prilikom saslušanja izjavila da su ugovore sklopili u [adresa], gdje im je tuženik isplatio i novčana sredstva po predmetnim kreditima.

23. Ukazuje se na čl. 252. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/05), koji propisuje da se smatra da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište, odnosno prebivalište, u trenutku davanja ponude.

24. S tim u vezi, već zbog činjenice da tuženik ima svoje sjedište u [adresa], smatra se da su predmetni ugovori o kreditu sklopljeni u poslovnici tuženika u [adresa], u Republici Austriji.

25. U pravu je tuženik kada tvrdi da tuženik nije neovlašteni vjerovnik čak ni kada bi se primijenila odredba čl. 1. i 6. Zakona o ništetnosti, jer je Ugovor zaključen u Republici Austriji.

26. Prema tome, u ovom slučaju se ne primjenjuje odredba čl. 612. Zakona o trgovačkim društvima, koja govori o poslovanju u Republici Hrvatskoj, odnosno da trgovačka društva i inozemni trgovci ne mogu trajno obavljati djelatnosti na području Republike Hrvatske dok tamo ne osnuju podružnice. To iz razloga što su u ovom slučaju, stranke bile u obveznopravnom odnosu koji je zasnovan i koji je nastao na području strane države, tj. Republike Austrije, te je tuženik svoju djelatnost u cijelosti obavljao na području te države, sukladno austrijskim propisima, izdanim koncesijama, te je svoje djelovanje prijavio nadležnim tijelima Republike Austrije.

27. Upravo iz izvoda iz sudskog registra proizlazi da je tuženik upisan kod nadležnog Zemaljskog suda u Grazu i da je temeljem izdanih koncesija ovlašten obavljati bankarske poslove u Republici Austriji.

28. Treba spomenuti i odredbu čl. 28. st. 3. Zakona o deviznom poslovanju, koja propisuje da je tuzemnim primateljima kredita izričito dozvoljeno sklapanje ugovora o kreditu sa stranim kreditnim institucijama kao što je tuženik. Stoga i ova zakonska odredba upućuje na zaključak da predmetni ugovori i isprave o zalogu, nisu ništetni.

29. Za navesti je da je tuženik u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu, što nije sporno među strankama, a navedena okolnost ukazuje da je tuženik djelovao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, sukladno čl. 4. Zakona o obveznim odnosima.

30. Kako je utvrđeno da su valjane Isprave o zalogu, to proizlazi da su pravno valjane i uknjižbe založnog prava u zemljišnim knjigama, provedene radi osiguranja tražbina iz predmetnih ugovora o kreditu, u korist tuženika.

31. Valja spomenuti presudu Europskog suda C-630/17 od 14. veljače 2009. godine, donesenu povodom zahtjeva za prethodnu odluku, koji je uputio Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Rabu. Tom presudom je zauzeto shvaćanje da čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, treba tumačiti na način da je tom članku protivan propis države članice (ovdje je taj propis: Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u RH s neovlaštenim vjerovnikom), učinak kojeg je, među ostalim, to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravi poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici, koji ne raspolažu odobrenjem koji nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinom državnom području, ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa (retroaktivnost). Dakle, europskom pravu protive se nacionalni propisi koji propisuju ništetnost ugovora o kreditu retroaktivno, dakle, i za one ugovore koji su ugovoreni prije stupanja na snagu tog propisa, a predmetni Ugovori o kreditu solemnizirani su 16. siječnja 2006.g. odnosno 16. studenog 2006. godine.

32. Navedena interpretativna presuda djeluje prema svima, što znači da je pravno obvezujuća kako za sud u kojem je postavljeno prethodno pitanje, tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Europskog suda, u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima.

30. Stoga, ugovor o kreditu ne bi bio ništetan čak i da je sklopljen u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (iako je u ovom slučaju utvrđeno da su oba ugovora o kreditu sklopljena u Republici Austriji). Osim toga, važna je i okolnost da je ugovori o kreditu od strane vjerovnika - tuženika ispunjeni, jer je tužitelju isplaćen iznos oba kredita. S druge pak strane, ugovori nisu ispunjeni od strane tužitelja, koji su i sami priznali činjenicu postojanja dugovanja prema tuženiku s osnova predmetnih ugovornih odnosa.

31. Još jednom se navodi da tuženik posluje i ima sjedište na području Republike Austrije, pa stoga tuženik ne mora imati podružnicu u Republici Hrvatskoj, niti bilo kakvo posebno odobrenje Hrvatske narodne banke za zaključivanje ugovora o kreditu s državljanima Republike Hrvatske, kao korisnicima kredita. I Hrvatska narodna banka se u svom mišljenju od dana 21. lipnja 2013. godine očitovala na taj način navodeći da "…. prema odredbama Zakona o bankama i Zakona o kreditnim institucijama nije propisana tj. ne postoji potreba za izdavanjem odobrenja Hrvatske narodne banke…"

32. Tuženik osnovano ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-3678/2017 od 03. studenog 2020. godine, kojom je ukinut spomenuti Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u RH s neovlaštenim vjerovnikom.

33. Predmetni ugovori o kreditu nisu ništetni niti po čl. 322. st. 1. ZOO/05, jer nisu protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva.

34. Isprave o zalogu sastavljene su sukladno zakonskim odredbama, pa stoga nisu protivne prisilnim propisima, niti su ništetne, pa nema razloga za brisanje upisa hipoteke na nekretnini tužitelja. Osim toga, kako nisu ništetni Ugovor o kreditu, to posljedično tome, nisu ništetni ni isprave o zalogu kojima se osigurava tražbina kreditora po tim ugovorima.

35. Slijedom izloženog, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćnicima - odvjetnicima. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

37. Troškovi tuženika obuhvaćaju: sastav odgovora na tužbu – 640 bodova, pristup na ročište 24.04.2019.g. - 640 bodova, sastav podneska od 19.06.2019.g. - 640 bodova, sastav podneska od 08.09.2021.g. - 25 bodova, pristup na ročište 15.09.2021.g. - 640 bodova, pristup na ročište 28.10.2021.g. - 50 bodova, pristup na ročište 18.03.2022.g. - 320 bodova (Tbr.9.2), pristup na ročište 26.05.2022. g. - 640 bodova, sastav podneska od 08.07.2022.g. - 25 bodova, sastav podneska od 14.11.2022.g. - 640 bodova, pristup na ročište 09.11.2023. g. - 320 bodova (Tbr.9.2), sastav podneska od 15.02.2024.g. - 25 bodova, pristup na ročište 04.12. 2024.g. - 640 bodova, pristup na ročište 14.02.2025.g. - 640 bodova (očitom omaškom naznačen opet isti datum ročišta), pristup na ročište za objavu presude 26.03.2025.g.

- 50 bodova, što je ukupno 5935 bodova, odnosno 11.870,00 Eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 2.967,50 Eura, pristojba na presudu u iznosu od 663,61 eura, pa sveukupan parnični trošak koji je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku iznosi 12.533,61 eura.

38. Dosuđene su tuženiku zatezne kamate koje teku na iznos parničnog troška od dana presuđenja dakle od 26. ožujka 2025. godine do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku. Kamate teku po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

39. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 26. ožujka 2025. godine

Sudac

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika