REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

G. Martinuzzi 2, 52220 Labin

Pn-10/2021-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, u pravnoj stvari tužitelja FA iz [adresa], Gaggenau, Hohleckweg 8, OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Trans Euro d.o.o., Labin, Vinež 338 A, OIB 08609673190, zastupanog po punomoćniku Igoru Vretenaru, odvjetniku u Labinu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB 26187994862, zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulije Zele – Janjanin i Adrijane Jovanović, odvjetnicama u Rijeci, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tuženika Igora Vretenara, odvjetnika u Labinu i punomoćnice umješača ĐA, odvjetnice u [adresa], **.**.2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku TRANS EURO d.o.o., Labin, Vinež 338 A, OIB 08609673190, isplatiti tužitelju Chang Michaelu, Njemačka, Gaggenau, Hohleckweg 8,

OIB

25097994451,

iznos

od 144.336,05

eura (stočetrdesetčetiritisućetristotridesetšesteurapetcenti)[1] / 1.087.500,00 kn (milionosamdesetsedamtisućapetstokuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana podnošenja tužbe sudu, pa do naplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja, pa do naplate primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 19.980,00 eura (devetnaesttisućadevetstoosamdeseteura), sve u roku 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana, tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi umješaču tuženika troškove ovog parničnog

postupka

u

iznosu

od

19.980,00

EUR,

(devetnaesttisućadevetstoosamdeseteura), sve u roku 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana, tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev umješača tuženika za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je sudu dostavio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navodi da su 13. studenog 2020. u Njemačkoj u mjestu Baden Baden stranke postupka sklopile Ugovor o prijevozu robe i to dva komada kontejnerskih luksuznih bazena sa pripadajućom opremom, a o čemu je izdati i potpisan Međunarodni tovarni list (CMD) broj 1762098, a koja roba je trebala biti dostavljena krajnjem kupcu u Republiku Mađarsku. 19. studenog 2020. umjesto da robu isporuči na ugovoreno odredište u Republiku Mađarsku, tužitelj je od strane tuženika obaviješten da je nastala šteta na preuzetoj robi i to na lokaciji u Labinu, Dubrova bb, u poslovnim prostorijama / parkingu društva Trans Euro d.o.o., gdje je uslijed neadekvatnog rukovanja sa preuzetom robom došlo do oštećenja iste. Navedenim postupanjem tuženika, tužitelju je nanijeta ukupna imovinska šteta u iznosu od 145.000,00 eura, odnosno 1.087.500,00 kuna. Radi se o luksuznim bazenima koji su izrađeni po specifičnim zahtjevima i narudžbi kupca, te njihova nabavna cijena iznosi 127.000,00 kuna, a sukladno ponudi proizvođača istih bazena od 3.8.2020. Ponudu za izradu bazena tužitelj je isplatio na način da je 3.8.2020. platio 10% ugovorene cijene, odnosno iznos od 12.000,00 eura, dok je 10. kolovoza 2020. uplatio i ostatak kupoprodajne cijene za bazene od 114.300,00 eura. Tužitelj je pretrpio i imovinsku štetu u vidu izgubljene dobiti u visini od 18.000,00 eura. Tužitelj je imao zaključen ugovor o prodaji predmetnih bazena sa krajnjim kupcem u Republici Mađarskoj, a gdje su predmetni bazeni trebali biti isporučeni, za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 145.000,00 eura. Sukladno članku 683. Zakona o obveznim odnosima, prijevoznik, u konkretnom slučaju tuženik, odgovara za oštećenje pošiljke od trenutka preuzimanja do predaje pošiljke. Tužitelj se prije pokretanja postupka obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, pozvao ga da podmiri nastalu štetu i to u 2 navrata, svojim dopisom od 14.1.2021. i ponovno 25.1.2021., no tuženik nije odgovorio na zahtjeve tužitelja. Zbog svega navedenog, predlaže prihvaćanje tužbe i tužbenog zahtjeva, uz obvezu tuženika na naknadu troškova postupka tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu po osnovi i po visini. Tuženik je s osigurateljem Croatia osiguranje d.d. sklopio ugovor o osiguranju za odgovornost prijevoznika u domaćem i međunarodnom prometu temeljem koje je sklopljena polica osiguranja broj [broj police osiguranja] 10. studenog 2020. s trajanjem višegodišnjeg osiguranja počevši od 11. studenog 2020. Iz privitka polici osiguranja broj [broj police osiguranja] proizlazi kako su osiguranjem među ostalim obuhvaćena vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] i [registarska oznaka], odnosno vozila kojima se obavljala usluga prijevoza bazena, kako proizlazi iz međunarodnog tovarnog lista. Iz sadržaja police osiguranja proizlazi kako je policom osiguranja pokrivena odgovornost prijevoznika za štete koje su i neposredna posljedica prometne nezgode vozila osiguranika. Tužitelj se u pisanoj potvrdi obvezao da će u slučaju štete na teretu potraživati naknadu isključivo od osiguratelja, po navedenoj ugovorenoj polici, a ni u kom slučaju od prijevoznika Trans Euro d.o.o. Tuženik iznosi prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer se tužitelj sa svojim zahtjevom trebao obratiti osiguratelju i od njega potraživati naknadu štete bilo sudskim ili izvansudskim putem. Osporavaju se navodi tužitelja da je tuženik neadekvatno rukovao robom, pa je iz tog razloga nastala šteta. Tuženik je robu preuzeo na transport 13. studenog 2020., te se potom uputio prema odredištu, ali je prijevoznik, zbog vrlo opsežnog kvara na kamionu koji se dogodio za vrijeme trajanja transporta, bio primoran radi popravka odvesti kamion za Hrvatsku, odakle se trebao nastaviti prijevoz prema Mađarskoj. Nakon što je vozilo osposobljeno, tuženik je 19 studenog 2020. planirao nastaviti transport prema Mađarskoj, ali je za vrijeme polaska prema odredištu došlo do prometne nesreće, tako što je vozač kamiona prilikom kretanja unatrag zadnjim dijelom vozila udario u drugo vozilo, te je došlo do oštećenja bazena. Tuženik je štetu prijavio osiguratelju i isti do sada nije riješio odštetni zahtjev. Prilikom ugovaranja usluge prijevoza, tužitelj nije naznačio da se prevozi posebno skupocjena roba, niti je kod predaje pošiljke prijevozniku zatražio da se pošiljka posebno zaštiti tj. upakira kako bi se ista zaštitila od gubitka ili oštećenja. Tuženik je radi izbjegavanja bilo kakvih tužiteljevih prigovora i drugih postupaka predmetne bazene u cijelosti prekrio i zaštitio ih od bilo kakvog daljnjeg propadanja. Tuženik osporava da bi nastala šteta u opsegu u kojemu tužitelj tvrdi. Tuženik osporava da bi na bazenima nastala šteta koja se ne može popraviti. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tužitelju.

3. Tijekom postupka na strani tuženika u postupak je stupio umješač Croatia osiguranje d.d. koji je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev, te je naveo kako osporava visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj nema niti jedan pravno relevantni materijalni dokaz da mu je isplaćena cijena. Nejasno je kako je tužitelj, na koji način i zašto, ugovorio prijevoz iz Njemačke u Mađarsku upravo s tuženikom koji ima sjedište u [adresa] i to istog dana 13.11.2020. kada je teret preuzet na prijevoz u Njemačkoj. Nije razvidno ni gdje su bazeni preuzeti na prijevoz, odnosno gdje su se nalazili prije preuzimanja na prijevoz, koliko su tu vremena stajali itd. Nejasan je ugovor između tužitelja i BA, osporava se vjerodostojnost ugovora s navodnim krajnjim kupcem ŽA. Tužitelj ničime ne dokazuje obim štete na bazenima, ponajmanje da bi na istima nastala totalna šteta. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova postupka umješaču.

4. Tuženik je istaknuo prigovor promašene aktivne legitimacije jer smatra da je došlo do prijelaza rizika na kupca robe trenutkom predaje robe prijevozniku, a sve sukladno odredbama Konvencije o CMR-u koja bi se trebala primjenjivati u ovom postupku. Ukazuje da nije sporno da je tužitelj naručio predmetne bazene, ali isto tako je te bazene prodao kupcu, pa je upravo kupac vlasnik tih bazena ako ih je kupio, pa predlaže da sud prije daljnjih radnji odluči o prigovoru aktivne legitimacije. Također ukazuje da činjenica da li je kupoprodajna cijena plaćena ili nije, ne utječe na stjecanje vlasništva stvari, a pitanje je da li se hrvatsko pravo primjenjuje na ovu situaciju s obzirom da je prodavatelj njemački državljanin, a kupac mađarski državljanin.

5. Tijekom dokaznog postupka vrši se uvid u dokumentaciju u spisu i to međunarodni tovarni list (str. 4 spisa), fotografije (str. 5-34 spisa), dokumentaciju (str. 35-39 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (str. 42-43 spisa), fotografije (str. 47-94 spisa), vrši se uvid u R1-182/2021, u policu osiguranja (str. 102-104 spisa), dokumentaciju (str. 105-106 spisa), potvrdu 1. tuženika (str. 107-110 spisa), prijavu štete (str. 115-119 spisa), odluku povodom prigovora (str. 120-121 spisa), ugovor o kupoprodaji (str. 125 spisa), potvrda o plaćanju (str. 126-127 spisa), ugovor o kupoprodaji i privitke (str. 128-140 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Saše Stikovića (str. 196-199 spisa), nalaz i mišljenje vještaka strojarske struke (str. 201-208 spisa), dopunu nalaza (str. 222-223 spisa).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz činjeničnih navoda stranaka kao i iz dostavljenog teretnog lista sud je utvrdio da je tuženik izvršavao uslugu prijevoza za tužitelja na relaciji Njemačka – Mađarska, a obje uključene države ujedno su i ugovorne strane Konvencije o ugovoru za međunarodni promet cestom iz 1956. (Službeni list SFRJ-Međunarodni ugovori br. 11/58 i Narodne novine-Međunarodni ugovori br. 6/16, dalje: CMR Konvencija). Navedena CMR Konvencija propisuje da se primjenjuje na svaki ugovor za prijevoz robe cestom na vozilima uz naknadu, kad se u ugovoru navedeno mjesto preuzimanja robe na prijevoz i mjesto isporuke nalaze u dvije različite države, od kojih je barem jedna država ugovornica, bez obzira na sjedište i državnu pripadnost stranaka. Slijedom navedenog u ovome predmetu spora mjerodavno pravo je CMR Konvencija.

8. Uvidom u međunarodni tovarni list, te u Ugovor o kupoprodaji na stranici 128 spisa, sud je utvrdio kako se u njima stranke nisu pozvale na Incoterms pravila, dok iz potvrde na stranici 107 spisa proizlazi da je prijevoz robe naručio ovdje tužitelj, te se obvezao tuženiku platiti naknadu prijevoza u cijelosti.

9. Iz Općeg ugovora o kupoprodaji od privatne osobe na stranici 128 spisa, utvrđeno je da je ugovor sklopljen između tužitelja FA, te kupca BA iz [adresa], a ugovor je sklopljen u Baden Badenu 21. rujna 2020. Iz ugovora je vidljivo kako je kupoprodajna cijena za bazene ugovorena u iznosu od 145.000,00 eura, što uključuje troškove prijevoza. Bazene je po nalogu ovdje tužitelja preuzeo prijevoznik Trans Euro d.o.o. prema međunarodnom tovarnom listu.

10. Budući da stranke u nisu u ugovoru uredile pitanje prijelaza rizika (Incoterms), primijenit će se odredbe Konvencije Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. godine (Bečka konvencija - Sl. list Međunarodni ugovori broj 10/84 – dalje Konvencija a o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. godine). Navedena Konvencija primjenjuje se uvijek kada se radi o međunarodnoj prodaji robe osim u slučaju kad su stranke izričito isključile njenu primjenu odnosno kad su ugovorile primjenu materijalnog prava pojedine države kao isključivo mjerodavnom za ugovor. S obzirom na to da iz spisa ne proizlazi da su stranke izričito isključile primjenu Konvencije Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, a niti su ugovorile primjenu materijalnog prave neke države kao isključivo mjerodavnom za ugovor o prodaji robe, u spornom odnosu između ovdje parničnih stranaka valja primijeniti navedenu Konvenciju Ujedinjenih naroda.

11. Prodavateljeva obveza sastoji se u isporuci robe, predaji dokumenata koji se na robu odnose i prenošenju vlasništva na bazenima (čl. 30. Konvencije). Kako prodavatelj, ovdje tužitelj, nije prema prihvaćenoj ponudi bio dužan isporučiti robu na nekom drugom određenom mjestu, njegova se obveza isporuke u konkretnom slučaju sastojala u predaji robe prijevozniku radi dostave kupcu (čl. 31. st. 1. Konvencije). Članak 67. Bečke konvencije uređuje slučaj kada je ugovorom o kupoprodaji potrebno prevesti robu, a prodavatelj ju nije dužan predati u određenom mjestu, rizik prelazi na kupca kada je roba predana prvom prijevozniku da ju preveze kupcu u skladu s ugovorom o kupoprodaji.

12. Iz svega navedenog proizlazi da se tužitelj oslobodio svoje obveze u trenutku kad je robu - bazene predao prijevozniku, čime je na kupca prešao rizik za prodanu robu.

13. Tuženik je učinio nespornim da je preuzeo prijevoz predmetne robe, kao i da se dogodila prometna nezgoda kojom prilikom je roba oštećena, ali tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe protiv tuženika, već je za isto ovlašten krajnji kupac kao vlasnik predmetne robe.

14. Sud je prihvatio i daljnje dokaze koje je predložio tuženik i umješač na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. i to provođenje prometnog vještačenja, na okolnost dinamike nastanka promete nezgode, i vještačenje po vještaku strojarske struke, na okolnost visine štete.

15. Dana 28. veljače 2024., održan je uviđaj na licu mjesta, zajedno sa vještacima Gorano Husinec, vještakom prometne struke i vještakom strojarske struke, Sašom Stiković. Na lice mjesta pristupio je zz tuženika IA, a koji je saslušan na okolnost dinamike i nastanka štetnog događaja. Iz njegovog iskaza proizlazi, kako se predmetni štetni događaj dogodio na način da se vozač koji je upravljao njegovim teretnim vozilom kretao se unazad po mraku, i da isti nije vidio parkirani četveroosovinski kiper koji je stajao parkiran u mraku. Došlo je do udara robe odnosno zapakiranih bazena koji su bili prevoženi na njegovom vozilu u predmetni kiper. Pozvali su policiju, ali policija zbog spriječenosti nije došla. On je u tom trenutku bio na putu i nije odmah mogao doći na mjesto nastanka štetnog događaja. Iskazuje da je njegovo vozilo udarilo u zadnji dio kipera odnosno u njegovu čeličnu “kipu” odnosno sanduk za prijevoz rasutih tereta, te misli da nije bilo oštećenja na predmetnom kiperu. Njegov kamion se našao na predmetnom mjestu iz razloga što je trebalo popraviti kvar ABS koji je popravak u drugim zemljama jako skup, a on ima radionu i majstore koji to znaju popraviti pa tako nije htio stvarati veliki trošak. Kvar se dogodio u Austriji, te je vozač odmah zvao dispečera, te ga je dispečer uputio da se vrati u bazu kako bi se vozilo hitno popravilo i nastavilo dalje za Mađarsku. Sa predmetnim kvarom se vozilo teoretski može voziti, ali vozilo nije tehnički ispravno, upitne sigurnosti jer se radi o kvaru na kočnicama teretnog vozila, a može se i dogoditi da kontrola zaustavi kamion i uhvati ga u prekršaju. U radioni u kojoj vrši popravke ne vode evidenciju radova već se eventualno može dostaviti račune jer se radi o internim poslovima.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke ČA, proizlazi da je uz nalaz dostavio i fotografije slike na kojima su utvrđena oštećenja na teretu. Sudski vještak prometne struke mišljenja je kako se predmetni događaj dogodio u mraku na neosvijetljenom parkingu, jer se tegljač kretao u natrag, te je u tom pokretu vrlo često da vozač tegljača, čim vučno vozilo napravi mali zaokret više ne vidi iza sebe. Procijenjuje brzinu u trenutku primarnog kontakta od najviše 1-2 km/h, te da je vozač u uvjetima smanjene vidljivosti. Navodi da je iskaz zz tuženika o nastanku štetnog događaja vrlo realan, te oštećenja na robi odgovaraju dinamici nastanka štetnog događaja.

17. Vještak strojarske struke Saša Stiković, u svom nalazu navodi da je pregledom raspoloživih materijala i podataka dobivenih sa Suda, i nakon izvršenog vještačenja i uviđaja došao, do zaključka kako dva komada kontejnerskih bazena prilikom prijevoza su oštećena. Došlo je do oštećenja na metalnoj konstrukciji koja se sastoji od metalnih cijevi dimenzije 30x30 mm i dimenzije 60x60 mm, 14 komada sendvič panela je oštećeno, savijeno ili uvijeno kao i lim koji se proteže oko rubova bazena je vidno savijen i uvijen. Sva navedena oštećenja je moguće popraviti – sanirati i ponovno staviti u potrebnu i ispravnu funkciju. Da bi se navedena oštećenja sanirala i stavila u ispravnu funkciju potrebno je uložiti 4.000 eura bez PDV - a. Iz iznosa potrebnog za sanaciju oštećenja vidljivo je da na bazenima nije nastupila totalna šteta; nakon svih popravaka na bazenima, bazeni se mogu dalje nesmetano koristiti za svoju prvobitnu funkciju; u navedene bazene je ugrađena osnovna oprema koja se inače ugrađuje u bazene, kao npr.: bazenski prostor sa folijom, podni odvod, mlaznice, rasvjeta za vodu, skimmer, pješčani filtar, pumpa, elektroinstalacije, vodoinstalacije, priključak za usisavanje prilikom čišćenja bazena i sl., i na osnovu ugrađenih elemenata i opreme u bazene, i da se zaključiti, da se ne radi o luksuznim unikatnim bazenima izrađenim po specifičnim zahtjevima, a što je sve potkrijepio argumentima i slikama o nastalim oštećenjima. Na poziv suda sudski vještak dostavio je dopunu nalaza i mišljenja na način da utvrdi visinu štete na bazenima koja je direktna posljedica sudara ne uzimajući u izračun navedena oštećenja koja su nastala uslijed neodržavanja, te je potvrdio kako u zaključku Nalaza i mišljenja nije uzimao u obzir navedeno oštećenje koje je posljedica dužeg nekorištenja i neodržavanja bazena, nego samo oštećenja koja su nastala kao posljedica sudara, što je i vidljivo iz prve točke zaključka, gdje je opisano koja su oštećenja nastala uslijed sudara i ta oštećenja su uzimana u razmatranje prilikom utvrđivanja visine oštećenja.

18. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazima i mišljenjima vještaka, jer su isti po ocjeni ovog suda stručni i objektivni, te je na temelju istih zaključeno da je tuženik odgovoran za štetni slučaj, te da visina štete iznosi 4.000,00 eura bez PDV, ali da potraživanje naknade štete pripada kupcu bazena, a ne tužitelju.

19. Sud je odustao od saslušanja tužitelja, zbog toga jer je provedenim dokaznim postupkom dovoljno utvrđeno činjenično stanje za donošenje odluke u ovom postupku. Osim toga tužitelj je više puta pozivan radi saslušanja, te je isti uvijek tražio odgodu radi zdravstvenog stanja.

20. I ostale provedene dokaze, a koje sud nije posebno obrazlagao, po mišljenju ovog suda nisu biti za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

21. Dakle, u ovoj pravnoj stvari tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, radi naknade štete, već bi to bio kupac i tada bi šteta u tom slučaju iznosila 4.000,00 eura bez PDV-a, slijedom čega je sud odbio tužbu.

22. Tužitelj potražuje trošak za sastav podneska od 27. rujna 2021. i od 30. kolovoza 2022. u iznosu od 1.998,00 eura + PDV, za svakog, za pristupe na ročište dana 1. srpnja 2022., 19. listopada 2023., 3. lipnja 2024. i 12. prosinca 2024. u iznosu od 1.998,00 eura + PDV, za svako ročište te za izlaske na očevide 29. siječnja 2024. i 28. veljače 2024. u iznosu od 1.998,00 eura + PDV, po svakom očevidu, zatim za sve sudske pristojbe po nalogu suda, što sve ukupno iznosi 15.984,00 eura + PDV.

23. Tuženik je potraživao trošak sastava podneska od 27. rujna 2021., u iznosu od 1.998,00 eura, za pristup ročištu 1. srpnja 2022., u iznosu od 1.998,00 eura, za sastav podneska od 30. kolovoza 2022., u iznosu od 1.998,00 eura, za pristup ročištu 19. listopada 2023., u iznosu od 1.998,00 eura, , za pristup uviđaju 29. siječnja 2024., u iznosu od 1.998,00 eura, za pristup uviđaju 28. veljače 2024., u iznosu od 1.998,00 eura, , za pristup ročištu 3. lipnja 2024., u iznosu od 1.998,00 eura, za pristup ročištu 12. prosinca 2024., u iznosu od 1.998,00 eura, , odnosno ukupno iznos od 15.984,00 eura sa PDV-om u iznosu od 3.996,00 eura, odnosno sveukupno iznos od 19.980,00 eura.

24. Umješač na strani tuženika potražuje slijedeće troškove: za sastava podneska od 19. svibnja 2022, iznos od 2.172,00 eura (1.086x 2,00 eura), za pristup ročištu 1. srpnja 2022., u iznosu od 2.172,00 eura (1.086x 2,00 eura), za pristup ročištu 19. listopada 2023., u iznosu od 2.172,00 eura (1.086x 2,00 eura), za pristup uviđaju 29. siječnja 2024., u iznosu od 2.172,00 eura (1.086x 2,00 eura), za pristup uviđaju 28. veljače 2024., u iznosu od 2.172,00 eura (1.086x 2,00 eura), za sastav podneska od 25. travnja 2024., u iznosu od 2.172,00 eura (1.086x 2,00 eura), za pristup ročištu 3. lipnja 2024., u iznosu od 2.172,00 eura (1.086x 2,00 eura), za pristup ročištu 12. prosinca 2024., u iznosu od 2.172,00 eura (1.086x 2,00 eura), odnosno sveukupno potražuje iznos od 17.376,00 eura uz PDV od 4.344,00 eura, odnosno sveukupno potražuje iznos od 21.720,00 eura.

25. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču nadoknaditi troškove, radi čega je tužitelj dužan tuženiku i njegovom umješaču naknaditi parnični trošak. Osnovanost zatraženih troškova sud je utvrđivao temeljem čl. 155. ZPP-a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, u daljnjem tekstu: Tarifa) i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora koja iznosi 1.000.000,00 kuna, odnosno 1.998,00 eura.

26. Sud je osnovanim troškovima tuženika prihvatio za sastav za sastava podneska od 19. svibnja 2022, iznos od 1.998,00 eura, (Tbr.8.t.1), za pristup ročištu 1. srpnja 2022., u iznosu od 1.998,00 eura (Tbr.9.t.1), za pristup ročištu 19. listopada 2023., u iznosu od 1.998,00 eura (Tbr.9.t.1), za pristup uviđaju 29. siječnja 2024., u iznosu od 1.998,00 eura (Tbr.9.7), za pristup uviđaju 28. veljače 2024., u iznosu od 1.998,00 eura (Tbr.9.t.7), za sastav podneska od 25. travnja 2024., u iznosu od 1.998,00 eura (Tbr.8.t.1), za pristup ročištu 3. lipnja 2024., u iznosu od 1.998,00 eura (Tbr.9.t.1), za pristup ročištu 12. prosinca 2024., u iznosu od 1.998,00 eura (Tbr.9.t.1), odnosno ukupno iznos od 17.376,00 eura uz PDV od 4.344,00 eura, odnosno sveukupno potražuje iznos od 21.720,00 eura.

27. Sud je osnovanim troškovima umješača tuženika prihvatio trošak sastava podneska od 27. rujna 2021., u iznosu od 1.998,00 eura (Tbr 8.t.1), za pristup ročištu 1. srpnja 2022., u iznosu od 1.998,00 eura (Tbr.9.t.1), za sastav podneska od 30.kolovoza 2022., u iznosu od 1.998,00 eura (Tbr.8.t.1) za pristup ročištu 19. listopada 2023., u iznosu od 1.998,00 eura (Tbr.9.t.1), za pristup uviđaju 29. siječnja 2024., u iznosu od 1.998,00 eura (Tbr.9.t.7), za pristup uviđaju 28. veljače 2024., u iznosu od 1.998,00 eura (Tbr.9.t.7.), za pristup ročištu 3. lipnja 2024., u iznosu od 1.998,00 eura (Tbr.9.t.1), za pristup ročištu 12. prosinca 2024., u iznosu od 1.998,00 eura (Tbr.9.t.1), odnosno ukupno iznos od 15.984,00 eura sa PDV-om u iznosu od 3.996,00 eura, odnosno sveukupno iznos od 19.980,00 eura.

28. Sukladno odredbi čl. 154 st.1. ZPP-a, naloženo je tužitelju da tuženiku i umješaču tuženika isplati iznos od 19.980,00 eura, svakom zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 29 ZOO-a, počev od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

29. U preostalom dijelu odbijen je zahtjev umješača tuženika za naknadom troškova postupka.

30. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Labin, 26. ožujka 2025.

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku putem punomoćnika

- umješaču putem punomoćnika