REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2727/2025

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. SV i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 47/90., 55/91., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbama okr. SV i okr. NV, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 13. siječnja 2025., broj Pp- 36/2022-7, u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe okr. SV i okr. NV, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na navedene okrivljenike, te se predmet, u tom dijelu, dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 13. siječnja 2025., broj Pp- 36/2022-7, proglašeni su krivima okr. SV, okr. NV i okr. BV da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji prekršaj je okr. SV oslobođen od kazne, okr. NV je izrečena novčana kazna 30,00 eura, a okr. BV novčana kazna 80,00 eura, te je svaki okrivljenik obvezan naknaditi 13,27 eura troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli okr. SV i okr. NV po branitelju, okr. SV zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a okr. NV zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlažu da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Žalbe su osnovane.

4. Razmotrivši predmet i navode žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da okr. SV i okr. NV osnovano pobijaju prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prigovarajući pogrešnom zaključku glede njihove krivnje.

5. Naime, u postupku su, osim okr. SV i okr. NV, ispitani svjedoci CV i ĐV. Okrivljenici su, u bitnom, poricali počinjenje prekršaja, odnosno okr. SV je poricao da bi inkriminirane zgode okr. BV vičući psovao majku, a okr. NV je poricao da bi psovao i vikao prema okr. BV, već su oni u svojim obranama teretili okr. BV za počinjenje predmetnog prekršaja. Ispitani svjedoci CV i ĐV nisu teretili žalitelje da bi počinili prekršaj na način kako im se to stavlja na teret. Pritom valja reći da je svjedok ĐV naveo da su se okr. SV i okr. BV svađali, a iako svađa ispunjava biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, okr. SV je proglašen krivim da je vikao, što u sebi sadrži veću količinu protupravnosti od svađe, pa stoga ne može biti proglašen krivim za ono što nije utvrđeno u dokaznom postupu.

5.1. Prvostupanjski sud žalitelja je proglasio krivim za inkriminirani prekršaj, navodeći: „Sud je 1.okr. oglasio krivim iz razloga što je svjedok ĐV iskazao da je čuo navedenog dana prepirku između nekog roma po prezimenu BV i SV te da je vidio kada je izašao na ulicu kombi od SV te je naveo da ne zna točno oko čega su se prepirali i vikali, ali je istaknuo da su obojica koji su naišli kod susjeda SV bili u alkoholiziranom stanju te da ne zna oko čega su se oni svi troje svađali...Sud je po iskazu svjedoka zaključio da se 1.okr. sukobio sa 3.okr. te je mišljenja da kada je došlo do navedenog sukoba da je isti trebao odmah pozvati policiju a ne rješavati sukob sam...Sud opetovano zaključuje da su trebali pozvati policijske službenike i iste angažirati u rješavanje sukoba a ne sami rješavati sukobe sa takvim osobama koje su bile u alkoholiziranom stanju i s kojima doslovce nisu mogli riješiti sukob već su ušli nepromišljeno u isti i zadali probleme jednako sebi.“. Međutim, takav zaključak je pogrešan, budući da je za osuđujuću presudu potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, što u ovom slučaju nije ostvareno, uzimajući u obzir da žalitelji ne priznaju počinjenje prekršaja, ne terete se međusobno niti ih ispitani svjedoci terete na način kako im se stavlja na teret, dok činjenica jesu li žalitelji zvali policiju ili ne, nije okolnost na osnovi koje se može utvrditi da su žalitelji počinili predmetni prekršaj.

6. Slijedom naprijed iznijetog proizlazi da prvostupanjski sud provedene dokaze nije pravilno cijenio. Stoga je činjenično stanje, u smislu čl. 197. st. 3. Prekršajnog zakona, u odnosu na žalitelja pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

7. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, ispitati žalitelje, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi provesti i druge te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

8. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerenih prijepisa za spis, žalitelje, branitelja i tužitelja.