Republika Hrvatska

Gž-78/2024-2

Županijski sud u Šibeniku

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u pravnoj stvari tužitelja: GT iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju po punomoći odvjetnici u ZOU "Danko Kovač i Ivan Borić" iz Siska, protiv tuženice: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, koju zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Šavorić & partneri" iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6754/2022 od 28. studenog 2023. godine, dana 26. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, a u povodu te žalbe po službenoj dužnosti - u pobijanom, odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6754/2022 od 28. studenog 2023. godine i sudi:

Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju temeljem pretplate po osnovi ništetne promjenjive kamatne stope iznos od 393,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:

- na iznos od 0,55 eura od 30. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 17,03 eura od 31. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 16,46 eura od 30. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 16,18 eura od 31. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 15,95 eura od 31. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 15,59 eura od 30. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 15,12 eura od 31. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,97 eura od 30. studenog 2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,77 eura od 31. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,62 eura od 31. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 14,18 eura od 28. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 14,09 eura od 31. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,63 eura od 30. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,33 eura od 31. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,76 eura od 30. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,16 eura od 31. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,22 eura od 31. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 12,58 eura od 30. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 11,86 eura od 31. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 11,93 eura od 30. studenog 2010. godine do isplate,

- na iznos od 12,07 eura od 31. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 11,13 eura od 31. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,77 eura od 28. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,09 eura od 31. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 9,60 eura od 30. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 9,75 eura od 31. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 9,24 eura od 30. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 8,22 eura od 31. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 7,46 eura od 31. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 6,71 eura od 30. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 4,04 eura od 31. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 3,68 eura od 30. studenog 2011. godine do isplate,

- na iznos od 3,39 eura od 31. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 3,06 eura od 31. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2,69 eura od 29. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2,31 eura od 31. ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1,94 eura od 30. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1,56 eura od 31. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1,17 eura od 30. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 0,78 eura od 31. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 0,41 eura od 31. kolovoza 2012. godine do isplate.

II. Nalaže se tuženici da, u roku od 15 dana, nadoknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.238,05 eura, sa kamatom koja na iznos od 2.081,80 eura teče od 28. studenog 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok na iznos od 156,25 eura teče od 26. ožujka 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime pretplate po osnovi ništetne promjenjive kamatne stope iznos od 192,99 eura/ 1.454,15 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev u daljnjem iznosu od 393,07 eura/ 2.961,58 kuna sa pripadajućim kamatama (točka II. izreke). Ujedno je obvezana tuženica nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.601,80 eura/ 12.068,81 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. studenog 2023. godine do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, te u dijelu odluke o troškovima iz točke III. izreke, kojim tužitelju nisu priznati svi zahtijevani troškovi, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, pa se primjenjuju odredbe članaka 457. - 467.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) o postupku u sporovima male vrijednosti. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, žalba protiv presude u sporu male vrijednosti može se podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim povrede iz točke 3. stavka 2. toga članka ZPP.

5.1. Stoga, ovaj drugostupanjski sud je pobijanu presudu ispitivao samo u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP, pri tomu pazeći po službenoj dužnosti i na ostale bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, navedene u članku 365. stavak 2. ZPP, kao i na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Neosnovano tužitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP, jer, pobijanom presudom nije odlučeno o zahtjevu o kojem je već ranije u ovoj parnici pravomoćno odlučeno, i to presudom broj P-2528/2019 od 28. veljače 2022. godine, koja je u dijelu pod točkom II. izreke – potvrđena presudom i rješenjem ovog suda broj Gž- 401/2022 od 15. studenog 2022. godine, odnosno, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 14.466,52 kuna na ime preplate po osnovi ništetne valutne klauzule u CHF.

6.1. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tužitelja podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.

7. Međutim, ispitujući povodom podnesene žalbe prvostupanjsku presudu ovlaštenjem iz članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u pobijanom dijelu presude pod točkom II. izreke, djelomično odbio tužbeni zahtjev, zbog nastupa zastare.

7.1. Naime, prvostupanjski sud je u svojoj odluci utvrdio - da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženica, kao kreditor, dana 20. kolovoza 2005. godine zaključili ugovor o kreditu broj 178-50-30005378 kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 26.187,13 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, da je u članku 2. toga ugovora ugovorena kamatna stopa od 5,50% godišnje, i to promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora, da je kredit u cijelosti otplaćen, da se radi o potrošačkom ugovoru, te da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa jednostranom odlukom banke – nepoštena i ništena u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO). Nadalje, sud prvog stupnja je – s obzirom da je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja dana 1. lipnja 2021. godine izvršio preinaku tužbe – povećanjem tužbenog zahtjeva iz osnova povrata preplaćenih iznosa anuiteta zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na iznos od 586,06 eura sa pripadajućim kamatama, prihvatio istaknuti prigovor zastare povećanog dijela zahtjeva – polazeći od pravog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 30. siječnja 2020. godine – da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da je ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa jednostranom odlukom banke pravomoćno utvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, te kako je tužba preinačena dana 1. lipnja 2021. godine – po ocjeni prvostupanjskog suda do preinake tužbe je protekao zastari rok od pet godina iz članka 225. ZOO, pa je zbog nastupa zastare sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev u preinačenom - povećanom dijelu za isplatu iznosa od 393,07 eura s pripadajućim kamatama.

8. Ovaj drugostupanjski sud nalazi - a polazeći od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (2/24) održanoj dana 27. svibnja 2024. godine koje glasi: "U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.", što je ovdje slučaj, a kako je tužba podnesena 8. svibnja 2019. godine - da prigovor zastare tuženice u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije osnovan, pa se pravilnom primjenom materijalnog prava – članaka 1111. i 1115. u vezi članka 323. ZOO – tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 393,07 eura s pripadajućim kamatama – ukazuje osnovan.

9. Zbog navedenog, jer je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, povodom žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, prvostupanjsku presudu je u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke valjalo preinačiti i u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev te temeljem članka 373. točka 3. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

10. Budući je pobijana presuda u žalbenom postupku djelomično preinačena, to je pozivom na odredbu članka 166. stavka 2. ZPP valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka.

11. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, trebalo je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP tužitelju dosuditi njegove opravdane parnične troškove (članak 155. ZPP), pa je prihvaćajući po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene parnične troškove tužitelja u prvostupanjskom postupku u ukupnom iznosu od 2.081,80 eura, a pribrajajući tomu i zahtijevani odvjetnički trošak sastava žalbe prema Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) s PDV-om u iznosu od 156,25 eura, valjalo obvezati tuženicu da tužitelju nadoknadi troškove cijelog postupka u ukupnom iznosu od 2.238,05 eura i odlučiti kao u točki II. izreke.

12. U žalbom nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 26. ožujka 2025. godine

S U D A C

Goran Stošić