Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-315/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja PH, [adresa], P [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Romani Mihalić, odvjetnici u Zagrebu, Kneza Višeslava 11, 10000 Zagreb, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 9, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 18. veljače 2025. u nazočnosti tužitelja, odvjetnice Romane Mihalić i zamjenika punomoćnika tuženika CH odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Rožman & Oredić, Karlovac, Dr. Vladka Mačeka 14, po objavi 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 148-50-2980679 sklopljenog dana 3. 8. 2005.g. između tužitelja PH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, te tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarske franke (CHF).

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju PH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.063,93 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose kako slijedi:

na iznos od 1,02 EUR računajući od 30.9.2005. pa do isplate,

na iznos od 1,04 EUR računajući od 31.10.2005. pa do isplate,

na iznos od 1,32 EUR računajući od 30.11.2005. pa do isplate,

na iznos od 0,19 EUR računajući od 31.12.2005. pa do isplate,

na iznos od 3,08 EUR računajući od 31.10.2008. pa do isplate,

na iznos od 4,99 EUR računajući od 31.12.2008. pa do isplate,

na iznos od 6,37 EUR računajući od 31.1.2009. pa do isplate,

na iznos od 6,99 EUR računajući od 28.2.2009. pa do isplate,

na iznos od 5,27 EUR računajući od 31.3.2009. pa do isplate,

na iznos od 5,60 EUR računajući od 30.4.2009. pa do isplate,

na iznos od 2,98 EUR računajući od 31.5.2009. pa do isplate,

na iznos od 1,06 EUR računajući od 30.6.2009. pa do isplate,

na iznos od 1,57 EUR računajući od 31.7.2009. pa do isplate,

na iznos od 2,58 EUR računajući od 31.8.2009. pa do isplate,

na iznos od 2,50 EUR računajući od 30.9.2009. pa do isplate,

na iznos od 1,47 EUR računajući od 31.10.2009. pa do isplate,

na iznos od 3,40 EUR računajući od 30.11.2009. pa do isplate,

na iznos od 4,94 EUR računajući od 31.12.2009. pa do isplate,

na iznos od 7,14 EUR računajući od 31.1.2010. pa do isplate,

na iznos od 6,64 EUR računajući od 28.2.2010. pa do isplate,

na iznos od 9,62 EUR računajući od 31.3.2010. pa do isplate,

na iznos od 9,05 EUR računajući od 30.4.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,16 EUR računajući od 31.5.2010. pa do isplate,

na iznos od 19,71 EUR računajući od 30.6.2010. pa do isplate,

na iznos od 17,74 EUR računajući od 31.7.2010. pa do isplate,

na iznos od 23,75 EUR računajući od 16.9.2010. pa do isplate,

na iznos od 21,67 EUR računajući od 30.9.2010. pa do isplate,

na iznos od 18,33 EUR računajući od 31.10.2010. pa do isplate,

na iznos od 25,37 EUR računajući od 30.11.2010. pa do isplate,

na iznos od 34,33 EUR računajući od 31.12.2010. pa do isplate,

na iznos od 27,99 EUR računajući od 31.1.2011. pa do isplate,

na iznos od 30,21 EUR računajući od 28.2.2011. pa do isplate,

na iznos od 27,38 EUR računajući od 31.3.2011. pa do isplate,

na iznos od 27,89 EUR računajući od 30.4.2011. pa do isplate,

na iznos od 39,90 EUR računajući od 31.5.2011. pa do isplate,

na iznos od 41,07 EUR računajući od 30.6.2011. pa do isplate,

na iznos od 51,10 EUR računajući od 31.7.2011. pa do isplate,

na iznos od 45,95 EUR računajući od 31.8.2011. pa do isplate,

na iznos od 40,31 EUR računajući od 30.9.2011. pa do isplate,

na iznos od 39,70 EUR računajući od 31.10.2011. pa do isplate,

na iznos od 39,27 EUR računajući od 30.11.2011. pa do isplate,

na iznos od 41,96 EUR računajući od 31.12.2011. pa do isplate,

na iznos od 44,31 EUR računajući od 31.1.2012. pa do isplate,

na iznos od 44,62 EUR računajući od 29.2.2012. pa do isplate,

na iznos od 43,00 EUR računajući od 31.3.2012. pa do isplate,

na iznos od 44,09 EUR računajući od 30.4.2012. pa do isplate,

na iznos od 44,84 EUR računajući od 31.5.2012. pa do isplate,

na iznos od 43,58 EUR računajući od 30.6.2012. pa do isplate,

na iznos od 43,91 EUR računajući od 31.7.2012. pa do isplate,

na iznos od 42,97 EUR računajući od 31.8.2012. pa do isplate,

i to do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj u čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju PH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 26. 3. 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Prigovor radi prebijanja u podnesku tuženika od 17. 2. 2025. odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke dana 3. 8. 2005.g. sklopili Ugovor o kreditu broj 148-50- 2980679 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu). Ugovorom o kreditu kreditor je korisniku kredita stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 15.100,00 švicarskih franaka prema po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, a rok otplate kredita iznosi 84 mjeseca od dana stavljanja kredita u otplatu. Predmetni kredit u cijelosti je isplaćen. U članku 7. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za korisnika kredita obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

D o k a z: cit. ugovor o kreditu

2. VALUTNA KLAUZULA

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih, ovdje tuženika Zagrebačke banke d.d., a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom, u točki I. izreke, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.g. u kojoj je utvrđeno da je, među ostalima, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004.g. do 31. prosinca 2008.g., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO). Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. Stoga su sudovi ocijenili da u opisanim okolnostima nijedna od tuženih banaka – dakle i ovdje tuženik - nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno i pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

D o k a z: - uvid u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.g.

- uvid u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja. 2018.g.

3. Sukladno odredbi čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013), rubricirane presude obvezujuće su i u predmetnom postupku za naslovni sud, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku. Također, odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) propisano je, cit:

„Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“

4. Sukladno navedenom, tužitelj se poziva na pravno utvrđenje iz naprijed navedene presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Naime, tužitelj je temeljem odredbi konkretnog Ugovora o kreditu bio dužan otplaćivati mjesečne anuitete u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. U skladu s tim tužitelj je plaćao veći iznos mjesečno od onoga koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita. Na navedeni način tužitelj je tuženiku preplatio iznos od 1.110,13 EUR / 8.364,29 kn. S obzirom da je tuženiku navedeni iznos isplaćen temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a kako je to naprijed navedeno, tužitelj od tuženika potražuje povrat ukupnog navedenog preplaćenog iznosa.Tužitelj također potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na svaki preplaćeni mjesečni iznos, od dana plaćanja svakog preplaćenog mjesečnog iznosa tuženiku do isplate, a sve sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.

D o k a z: - ugovor o kreditu br. 148-50-2980679

- početni otplatni plan

- otplatni plan

- prijepis knjigovodstvene kartice

- preliminarni izračun

- financijsko vještačenje

- predlaže se službenim putem od tuženika pribaviti eventualnu dodatnu dokumentaciju potrebnu vještaku za izradu nalaza i mišljenja

- saslušanje tužitelja

5. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da naslovni sud po provedenom postupku donese sljedeću PRESUDU:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 148-50-2980679 sklopljenog dana 3. 8. 2005.g. između tužitelja PH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, te tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarske franke (CHF).

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju PH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.110,13 EUR / 8.364,29 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose kako slijedi: na iznos od 1,02 EUR / 7,70 kn računajući od 30.9.2005. pa do isplate,

na iznos od 1,04 EUR / 7,80 kn računajući od 31.10.2005. pa do isplate, na iznos od 1,32 EUR / 9,93 kn računajući od 30.11.2005. pa do isplate, na iznos od 0,19 EUR / 1,42 kn računajući od 31.12.2005. pa do isplate, na iznos od 3,17 EUR / 23,89 kn računajući od 31.10.2008. pa do isplate, na iznos od 5,14 EUR / 38,69 kn računajući od 31.12.2008. pa do isplate, na iznos od 6,55 EUR / 49,34 kn računajući od 31.1.2009. pa do isplate, na iznos od 7,19 EUR / 54,16 kn računajući od 28.2.2009. pa do isplate, na iznos od 5,52 EUR / 41,59 kn računajući od 31.3.2009. pa do isplate, na iznos od 5,86 EUR / 44,17 kn računajući od 30.4.2009. pa do isplate, na iznos od 3,12 EUR / 23,52 kn računajući od 31.5.2009. pa do isplate, na iznos od 1,10 EUR / 8,32 kn računajući od 30.6.2009. pa do isplate,

na iznos od 1,64 EUR / 12,37 kn računajući od 31.7.2009. pa do isplate, na iznos od 2,70 EUR / 20,38 kn računajući od 31.8.2009. pa do isplate, na iznos od 2,61 EUR / 19,68 kn računajući od 30.9.2009. pa do isplate, na iznos od 1,54 EUR / 11,58 kn računajući od 31.10.2009. pa do isplate, na iznos od 3,55 EUR / 26,78 kn računajući od 30.11.2009. pa do isplate, na iznos od 5,17 EUR / 38,97 kn računajući od 31.12.2009. pa do isplate, na iznos od 7,47 EUR / 56,30 kn računajući od 31.1.2010. pa do isplate, na iznos od 6,95 EUR / 52,33 kn računajući od 28.2.2010. pa do isplate, na iznos od 10,07 EUR / 75,86 kn računajući od 31.3.2010. pa do isplate, na iznos od 9,48 EUR / 71,39 kn računajući od 30.4.2010. pa do isplate, na iznos od 10,63 EUR / 80,09 kn računajući od 31.5.2010. pa do isplate, na iznos od 20,62 EUR / 155,39 kn računajući od 30.6.2010. pa do isplate, na iznos od 18,57 EUR / 139,89 kn računajući od 31.7.2010. pa do isplate, na iznos od 24,85 EUR / 187,24 kn računajući od 31.8.2010. pa do isplate, na iznos od 22,68 EUR / 170,88 kn računajući od 30.9.2010. pa do isplate, na iznos od 19,19 EUR / 144,56 kn računajući od 31.10.2010. pa do isplate, na iznos od 26,56 EUR / 200,09 kn računajući od 30.11.2010. pa do isplate, na iznos od 35,93 EUR / 270,72 kn računajući od 31.12.2010. pa do isplate, na iznos od 29,29 EUR / 220,71 kn računajući od 31.1.2011. pa do isplate, na iznos od 31,62 EUR / 238,25 kn računajući od 28.2.2011. pa do isplate, na iznos od 28,66 EUR / 215,94 kn računajući od 31.3.2011. pa do isplate, na iznos od 29,19 EUR / 219,95 kn računajući od 30.4.2011. pa do isplate, na iznos od 41,76 EUR / 314,64 kn računajući od 31.5.2011. pa do isplate, na iznos od 42,98 EUR / 323,86 kn računajući od 30.6.2011. pa do isplate, na iznos od 53,40 EUR / 402,36 kn računajući od 31.7.2011. pa do isplate, na iznos od 48,02 EUR / 361,78 kn računajući od 31.8.2011. pa do isplate, na iznos od 42,12 EUR / 317,36 kn računajući od 30.9.2011. pa do isplate, na iznos od 41,34 EUR / 311,45 kn računajući od 31.10.2011. pa do isplate, na iznos od 40,88 EUR / 308,04 kn računajući od 30.11.2011. pa do isplate, na iznos od 43,69 EUR / 329,15 kn računajući od 31.12.2011. pa do isplate, na iznos od 46,13 EUR / 347,55 kn računajući od 31.1.2012. pa do isplate, na iznos od 46,46 EUR / 350,02 kn računajući od 29.2.2012. pa do isplate, na iznos od 44,77 EUR / 337,29 kn računajući od 31.3.2012. pa do isplate, na iznos od 45,91 EUR / 345,88 kn računajući od 30.4.2012. pa do isplate, na iznos od 46,69 EUR / 351,77 kn računajući od 31.5.2012. pa do isplate, na iznos od 45,37 EUR / 341,87 kn računajući od 30.6.2012. pa do isplate, na iznos od 45,72 EUR / 344,47 kn računajući od 31.7.2012. pa do isplate, na iznos od 44,70 EUR / 336,82 kn računajući od 31.8.2012. pa do isplate, i to do 31.12.2007. godine sukladno stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke,koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju PH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 26. 3. 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

6. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 28. 11. 2024. temeljem izračuna stalnog sudskog vještaka D&S d.o.o. od 19. studenog 2024. tako da glasi kako je navedeno u izreci presude.

7. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 03.08.2005. g. zaključili Ugovor o kreditu broj 148-50-2980679 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 15.100,00 a da je ugovorena redovna kamata 5,50 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Tuženik ističe da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

8. U odnosu na navode tužitelja o ništetnosti i nepoštenosti ugovorene valutne klauzule tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužitelja upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF. Takav odabir, između više predloženih ugovora, predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu).

Dokaz: Zahtjev za kredit

9. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03):

a) da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i

b) da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kreditu, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

11. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. 12. Tuženik se protivi pozivanju tužitelja na utvrđenja iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužitelj ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule, već isto mora dokazati. Tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude.

12. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

13. U dokaznom postupku, sud je pročitao ugovor o kreditu od 3. 8. 2005., početni otplatni plan, otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, zahtjev za kredit, izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po D&S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, [adresa], te saslušanjem tužitelja.

14. Tužitelj zahtijeva da sud utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 148-50-2980679 sklopljenog dana 3. 8. 2005.g. između tužitelja PH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, te tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarske franke (CHF). Pored toga predmet ovog spora je potraživanje tužitelja novčanog iznosa na ime preplaćenog tečaja u CHF.

15. Dakle, nesporno je među strankama, a što proizlazi iz dokumentacije u spisu da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj 148-50-2980679 od 3.8.2005. godine. Ugovorom je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 15.100,00 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važećem na dan korištenja kredita. Ugovara se promjenjiva redovna kamata u visini od 5,50 %1. Rok otplate kredita je 84 mjeseca. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa Banke.

16. Nesporno je da se za vrijeme trajanja kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

17. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO).

18. Nadalje, nije sporno:

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a nastavno revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a nastavno je revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

- da je, dakle, pravomoćnom presudom utvrđeno da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene banke te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača

- da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

19. Nadalje, iako je Ugovor o kreditu čije odredbe su predmet ovog spora sklopljen prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, već za vrijeme pregovora o pristupanju preuzeta je obveza prihvaćanja pravne stečevine Europske unije i Ugovorom o pristupanju Hrvatska se obvezala primjenjivati propise Europske unije te ih implementirati u svoje propise. Obveza je sudova pratiti europsku sudsku praksu, tako i presudu Suda Europske unije predmetu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi, kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

20. Na temelju izvedenih dokaza glede glavnih zahtjeva tužitelja ovaj sud utvrđuje:

- da glede pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a u smislu odredbe čl. 118. ZZP/14 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika

- da je istovjetno bilo propisano i odredbama ZZP/07 tj. čl. 138.a

- da je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a slijedom čega pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a na takvo tumačenje upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., pa je sud vezan utvrđenjima u tom postupku za zaštitu kolektivnih interesa

- da je sud u postupku koji pokrene potrošač vezan utvrđenjima iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a koja odluka je donesena protiv više tuženika (kolektivna tužba), među kojima i ovdje tuženika, te u kojima je utvrđeno da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, da se o promjeni nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita (upravo u razdoblju u kojem je predmetni Ugovor sklopljen), što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe; kao i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- da je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača/03, koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca; stavkom 4. određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati; prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.)

- da treba voditi računa o tumačenju nacionalnog prava u duhu prava Europske unije pa tako uzeti u obzir presude Europskog suda, konkretno presudu C MH i PHČO protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 gdje je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite potrošača od nepoštenih odredaba; da se radi o tri pravila koja se primjenjuju kumulativno i tek je na taj način osigurana potpuna i djelotvorna zaštita sukladno Direktivi 93/13 EEZ, a sastoji se u ostvarivanju prava potrošača na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštenih odredaba nije bilo, što podrazumijeva nastanak subjektivnog prava na restituciju i na ostvarenje pune restitucije svih isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kad je utvrđeno da je odredba nepoštena.

- da kod pitanja sporne odredbe o valuti valja uzeti u obzir da su banke u pojedinačnim sporovima ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu određenom potrošaču pružile odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi te da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U kolektivnom se sporu utvrđuje razumljivost odredbi prosječnom (neodređenom) potrošaču, a pojedinačni spor se odnosi na određenog potrošača i određene okolnosti svakog pojedinog slučaja, pa je na redovnim sudovima zadaća da u pojedinim potrošačkim sporovima provjere na koji način te okolnosti utječu na promjenjivost pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti odredaba konkretnog ugovora (Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 30. lipnja 2022., U-III/4372/2021 i U-III-5458/2021).

- dakle, na tuženiku je teret dokaza činjenice da je banka obavijestila potrošača prije sklapanja ugovora o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF

21. Na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornoj odredbi o valuti i informiranosti tužitelja kao potrošača prilikom sklapanja ugovora o kreditu tuženik nije predložio niti jedan dokaz. Dakle, tužena banka nije dokazala da je prilikom sklapanja ugovora pružila tužitelju kao potrošaču sve potrebne informacije, te da je obavijestila tužitelja kao potrošača prije sklapanja ugovora o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza samog tužitelja.

22. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D&S d.o.o. [adresa]. Iz nalaza vještaka proizlazi da je vještak utvrdio;

- da razlika zbog ugovorene valutne klauzule, odnosno razlika koja je nastala zbog promjene tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten/isplaćen iznosi ukupno 6.529,09 kuna, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 8.016,29 kuna, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 1.487,20 kuna,

- iskazano u eurima, razlika zbog ugovorene valutne klauzule, odnosno razlika koja je nastala zbog promjene tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten/isplaćen iznosi ukupno 866,54 eura, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 1.063,93 eura, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 197,39 eura,

- pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 17 tablice u kunama i stupcu 18 u eurima.

23. Stranke nisu prigovorile nalazu i mišljenju sudskog vještaka, dakle, ni tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka, koji je postupio po nalogu suda, detaljno je obrazložio nalaz i mišljenje, nalaz je jasan i određen, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti. Radi se o vještačenju od strane stručne osobe, a na okolnost utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Valja istaknuti da tuženik i nije predlagao drugi zadatak vještačenja, nije podnio eventualnu protutužbu, a prigovor radi prijeboja je podnio tek u podnesku od 17. 2. 2025.

24. Dakle, u podnesku od 17. 2. 2025. tuženik ističe prigovor radi prebijanja za iznos od 197,39 eura budući da iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da je tužitelj manje platio upravo navedeni iznos. Naime, odredbom članka 288.a stavka 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) je propisano da se prigovor radi prebijanja može istaknuti na pripremnom ročištu do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka, dakle, radi se o procesnopravnom prigovoru. Prethodni postupak je zaključen 22. 10. 2024., stoga prigovor tuženika nije dopušten slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

25. U podnesku od 17. 2. 2025. tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 28.11.2024.g. budući da je tužitelj naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.437,35 EUR, a sad potražuje 1.063,93 EUR. Osnovano tužitelj navodi da se ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe budući je tužitelj u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.437,33 eura koja vrijednost predmeta spora predstavlja vrijednost kondemnatornog tužbenog zahtjeva, kao i vrijednost deklaratornog tužbenog zahtjeva, a koja vrijednost se sukladno čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama izražava u visini od 1.327,22 eura.

26. Neosnovan je prigovor zastare:

- jer je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 22. 5. 2023.

- nesporno je da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012., da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

- da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare; o čemu je zauzeto i pravno shvaćanje u odluci VSRH broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.,

- da stoga u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period, nije bila u zastari jer je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, da zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF)

- da tražbina zastarijeva u roku 5 godina čl. 225. ZOO-a, pa do podnošenja tužbe nije protekao rok od 5 godina (od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018.).

- tužitelj zahtijeva da sud utvrdi se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 148-50-2980679 sklopljenog dana 3. 8. 2005.g. između tužitelja PH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, te tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarske franke (CHF), koji zahtjev ne zastarijeva.

27. Slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjev prihvaćen je u cijelosti kao osnovan, a s osnove zahtjeva na ime preplaćenog tečaja u CHF tuženik je dužan tužitelju platiti iznos od 1.063,93 eura, stoga je odlučeno kao u izreci presude.

28. Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog pojedinačnog utuženog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate, dakle, od dana kad su izvršene preplate temeljem članka 1115. ZOO-a, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP- a.

30. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćnici odvjetnici odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 108/15. – dalje: Tarifa) u visini od 100 bodova, kako slijedi: za sastavljanje tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr.7.t.1.), sastavljanje podneska od 30. 8. 2023. – očitovanje na odgovor na tužbu, iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 22. 10. 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 28. 11. 2024. – očitovanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.) i zastupanje na ročištu 18. 2. 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), ukupno 1.000,00 eura plus troškovi vještačenja u iznosu od 300,00 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 1.300,00 eura.

31. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 26. ožujka 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Odvjetnica Romana Mihalić

2. Odvjetničko društvo Mađarić & Lui