Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1228/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Bogdan, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Raiffesenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Sofia Petković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-581/2023-22 od 22. siječnja 2025., dana 26. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-581/2023-22 od 22. siječnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženik za nadoknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-581/2023-22 od 22. siječnja 2025. odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu koji je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, sa sjedištem u [adresa], istaknuo u odgovoru na tužbu od 22. prosinca 2023., kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu, preinači pobijano rješenje, podredno da isto ukine. Tuženik zahtijeva nadoknadu troškova sastava žalbe.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Ispitujući pobijanu odluku, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire žalitelj u podnesenoj žalbi. Pobijana se odluka može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
5. Tužiteljica je Općinskom sudu u Slavonskom Brodu podnijela tužbu radi isplate.
6. Tuženik je u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja pozivom na odredbu članka 14. Ugovora o kreditu broj 918-50-4465642 od 19. listopada 2007. (dalje: Ugovor) u kojoj je ugovorena mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika u Zagrebu (članaka 70. ZPP).
7. Sud prvog stupnja je, utvrdio da su u konkretnom slučaju stranke člankom 13. Ugovorom, a ne člankom 14. Ugovora, kako to pogrešno navodi tuženik, ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika (članka 70. ZPP), te je zaključio kako se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije posebno pregovaralo, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, budući da bi tužiteljica koja ima prebivalište u [adresa], radi ostvarivanja svojih prava pred sudom, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u mjestu sjedišta tuženika, u Zagrebu, bila bi izložena dodatnim troškovima i ulaganju dodatnog vremena, da je navedena odredba ugovora o kreditu bila unaprijed formulirana od strane tuženika, slijedom čega tužiteljica nije imala utjecaj na njezin sadržaj. Stoga je sud prvog stupnja utvrdio kako je ugovaranje isključive mjesne nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja trgovaca nepoštena ugovorna odredba, koja je ništetna, posljedično čemu proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe članka 70. stavaka 1. do 4. ZPP, pa da se na temelju nepoštene ugovorne odredbe ne može zasnovati nadležnost Općinskog građanskom suda u Zagrebu.
8. Nadalje, sud prvog stupnja je utvrdio da je mjesno nadležan Općinski sud u Slavonskom brodu kojem je tužba u ovoj pravnoj stvari i podnesena.
9. Prema odredbi članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/2007., dalje: ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu (identične odredbe sadrži i članak 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/2014., u koji Zakon je transponirana Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima [odredbama] u potrošačkim ugovorima, SL 1993., L 95, str. 29., SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredba članka 96. stavak 4. ZZP/07 propisuje kako je trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan to dokazati.
10. Slijedom navedenog, a budući da tuženik u odgovoru na tužbu uz istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti niti tvrdi, a niti dokazuje, da se o ugovornoj odredbi sadržanoj kojom su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, pojedinačno pregovaralo, dolazi do primjene odredba članka 97. alineja 19. ZZP/03 koja određuje kako odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza ležao na trgovcu.
11. Članak 102. stavak 1. ZZP/07, propisuje kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna zbog čega odredba ugovora o kreditu u kojem je ugovorena mjesna nadležnost suda predstavlja odredbu propisanu u članku 97. alineja 19. ZZP/07, jer su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 96. stavka 1. ZZP. Prema odredbi članka 102. stavka 1. ZZP/07 takva je ništetna. Ovo zbog toga što je ugovorom ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača-tužiteljice pa je tako tužiteljici otežano pravo na ostvarivanje njezinih prava iz ugovora pred sudom, a kako je to sud prvog stupnja zaključio i dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja s obzirom na to da su kriteriji kojima se rukovodio suda prvog stupnja u skladu sa smjernicama koje je Sud Europske unije izložio u prethodnoj citiranoj presudi od 27. lipnja 2000., Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i dr., spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98.
12. Slijedom izloženih razloga, odredba predmetnog ugovora koja sadrži sporazum o mjesnoj nadležnosti je - ništetna. Iz navedenih razloga proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe članka 70. stavka 1. do 4. ZPP, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.
13. Nadalje, odredbom članka 48. stavka 1. ZPP, propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba opće mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Međutim, odredbom članka 59. ZPP, propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, što znači da je to pravilo ujedno i pravilo o općoj mjesnoj nadležnosti za sporove koji proizlaze iz pravnih odnosa poslovne jedinice i da za primjenu tog pravila nije odlučno to što poslovna jedinica (podružnica) nije upisana ili evidentirana u sudskom registru (rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-185/2020 od 21. svibnja 2020.), već da je obavljala djelatnost plasmana kredita, a što je ovdje slučaj (tuženik ne osporava činjenicu da je predmetni ugovor sklopljen u njegovoj podružnici u [adresa]), već u žalbi izlaže suprotno pravno shvaćanje koje je suprotno pravnom shvaćanju ovoga suda, kako je to prethodno izloženo. Stoga je, u tom smislu, neosnovano pozivanje tuženika na sudsku praksu u žalbi navedenih županijskih sudova.
14. Slijedom navedenog, a budući da je predmetni spor nastao u povodu tuženikove djelatnosti plasmana kredita po poslovnoj jedinici tuženika u [adresa], to je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 59. ZPP, kada je odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti.
15. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP, odbiti žalbu tuženika kako neosnovanu, i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
16. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga valjalo, u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 26. ožujka 2025.
Sutkinja:
Vesna Žulj
