REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2758/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d, OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 06. ožujka 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnika tužiteljice, odvjetnika Marija Hrupeca i punomoćnika tuženika Matea Mandića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., dana 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 9 Ugovora o kreditu broj: 045-50- 3215915 zaključenog između tužitelja i tuženika 03.01.2006.g., u dijelu kojim je ugovoreno da tužitelj može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi Kreditor.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove naknade za obradu kredita iznos od 227,36 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 06. rujna 2011. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d, OIB: 53056966535, naknaditi tužiteljici OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog u iznosu od 1.079,64 eura sa zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 30. travnja 2024. navodi kako je tužiteljica kao korisnik kredita sklopila sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 045-50-3215915 dana 03. siječnja 2006. u iznosu od 35.091,01 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Također navodi da je tuženik nepošteno i nezakonito primjenjivao ugovornu odredbu čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu o tzv. naknadi za prijevremenu otplatu kredita, na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenih ugovora, odnosno o kojem se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže utvrditi ništetnom odredbu čl. 9 Ugovora o kreditu broj: 045-50-3215915 zaključenog između tužitelja i tuženika 03.01.2006.g., u dijelu kojim je ugovoreno da tužiteljica može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi Kreditor, te potražuje od tuženika isplatu iznosa od 227,36 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počevši od 06. rujna 2011. do isplate uz pripadajući parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je u bitnom istaknuo da je ugovorna odredba o naknadi za prijevremeno zatvaranje kredita valjano ugovorena, te da je jasno razumljiva i lako uočljiva. Također navodi da je tuženik u cijelosti informirao tužiteljicu o njezinoj obvezi na plaćanje naknade za prijevremeno zatvaranje kredita i o istoj je bila upoznata tijekom pregovora oko ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu, te su joj informacije o istoj bile dostupne. Navodi da navedena ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. Ističe i prigovor zastare. Stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Potvrde tuženika od 28. kolovoza 2023. (list 6), presliku Ugovora o kreditu broj 045-50-3215915 od 03. siječnja 2006. (list 7-11), presliku Tarife naknada u poslovima kreditiranja građana (list 23). Sud je također proveo dokaz saslušanjem tužiteljice (list 35-36).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 045-50-3215915 dana 03. siječnja 2006. na iznos od 35.091,01 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (članak 1. Ugovora), s rokom otplate od 84 mjeseci (članak 4. Ugovora), te činjenicu da je tužiteljica dana 06. rujna 2011. platila iznos od 1.713,04 kune (227,36 eura) na ime tzv. izlazne naknade za prijevremeno zatvaranje kredita, pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

6. Sporno je, je li odredba čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da tužitelj može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor nepoštena i ništetna te je li tužiteljici neosnovano naplaćena naknada za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 1.713,04 kuna (227,36 eura), kao i pitanje zastare.

7. U odnosu na ugovorenu odredbu iz članka 9. predmetnog ugovora koja se odnosi na činjenicu da tužiteljica može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor, valja istaknuti da je odredbom čl. 269. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08., dalje ZOO) propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju te da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

8. Odredbom čl. 81. st. 1 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 dalje - ZZP), važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

9. Odredbom čl. 84 ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive te je odredbom čl. 87 st. 1 ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

10. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o odredbi čl. 9. predmetnog ugovora prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o toj spornoj odredbi, te da je odredba bila točno određena, odnosno odrediva.

11. Naime, iz navedene odredbe proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu koja se odnosi na činjenicu da tužiteljica može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor međutim u ugovoru nije navedeno od čega se isti sastoje. S obzirom na navedeno jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari ni ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornoj odredbi ugovora.

12. Također navedeno proizlazi i iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud u cijelosti ocijenio kao uvjerljiv, iskren, životan i logičan, u kojem navodi da joj je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio predočen gotov formiran ugovor o kojem nije mogla pojedinačno pregovarati, niti o spornoj odredbi o tzv. naknadi za prijevremenu otplatu kredita, te joj djelatnici tuženika nisu objasnili niti upozorili naknadu za prijevremenu otplatu kredita niti joj je bila posve jasna.

13. Budući da je u ovom postupku utvrđeno da je sporna odredba čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu nije određena, a niti odrediva, niti je o istoj tužiteljica mogla pregovarati s tuženikom, to je ista u smislu odredbe čl. 270. st. 1. ZOO-a ništava. Po pravnom shvaćanju ovog suda sporna ugovorna odredba je zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice kao potrošača te je kao takva nepoštena, a time i ništava i u smislu odredbe čl. 87. st.1. ZZP. Bitno je i istaknuti, da je unašanjem spornog dijela odredbe u ugovor, na način kako je to učinjeno i naplatom ovakve tzv. izlazne naknade tužiteljica financijski oštećena jer je tuženik povrijedio zakon na njezinu štetu.

14. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao pod točkama I. izreke presude i utvrdio ništetnom odredbu 9. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koja se odnosi na činjenicu da tužiteljica može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor. Ovdje treba ukazati i na stajalište prihvaćeno na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. broj Su IV – 308/2020 gdje je dan odgovor na pitanje: „Je li ništetna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača?“ Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.“

15. U odnosu na prigovor zastare tuženiku se ukazuje na pravno shvaćanje s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. : "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Isto je stajalište potvrđeno je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. broj: Su-IV- 33/2022-2. Stoga je sud prigovor zastare tuženika ocijenio neosnovanim.

16. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je uvidom u Potvrdu tuženika od 28. kolovoza 2023. (list 6) u kojoj je navedeno da je tužiteljici dana 06. rujna 2011. naplaćena naknada za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 1.713,04 kn, a koju činjenicu je i tuženik učinio nespornom na ročištu od 07. studenog 2024., pa je stoga i sud visinu tužbenog zahtjeva utvrdio u navedenom iznosu, odnosno u iznosu od 227,36 eura.

17. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu plaćanja naknade za prijevremeno zatvaranje kredita. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici na ime plaćene naknade za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 227,36 eura zbog ništetne ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115.

ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

18. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva da joj tuženik na ime plaćene naknade za prijevremeno zatvaranje kredita isplati iznos od 227,36 eura sa zateznom kamatom od dana plaćanja iste, odnosno od 06. rujna 2011. do isplate te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkom I. i II., izreke ove presude.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Sud je tužiteljici priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 30. travnja 2024. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podneska od 11. srpnja 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 07. studenog 2024. i 06. ožujka 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova što ukupno iznosi 400 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 800,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.000,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te na presudu u iznosu od 53,09 eura odmjerene sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 1.079,64 eura, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 53,09 eura

2. Tuženiku po pun.