Poslovni broj: Usž-4133/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KC iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku, sinu, ĐC iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi obnove postupka priznavanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1775/2023-21 od 27. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1775/2023-21 od 27. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 141-06/22-01/03147828061, URBROJ: 341-99-05/3-22-6711 od 1. lipnja 2023. i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 1. lipnja 2023. poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 141-06/22- 01/03147828061, URBROJ: 341-18-05/3-22-39587 od dana 13. listopada 2022. te je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu naknade zbog tjelesnog oštećenja.

3. Tužiteljica pobija zakonitost prvostupanjske presude. U žalbi u bitnome ponavlja navode koje je istaknula u podnescima u prvostupanjskom upravnom sporu, a koji se odnose na propust prvostupanjskog suda da izda njezinom opunomoćeniku zapisnike s ročišta za raspravu ovjerene potpisom suda i da mu izda prijepis predmeta iz e-spisa. Ističe da joj je dostavljeni primjerak presude koji ne sadrži crtični bar kod te je stoga presuda nepotpuna. Navodi da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o proširenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 17. svibnja 2024. te u žalbi ponavlja navode iz istog. Iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže poništiti prvostupanjsku presudu, usvojiti tužbeni zahtjev te naložiti prvostupanjskom sudu da joj dostavi vjerodostojni prijepis na papir mjerodavnog e-spisa koji će imati sve potrebne oznake vjerodostojnosti sudskog pismena.

4. Tuženik se protivi razlozima žalbe.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 9. rujna 1999. tužiteljici utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 40% uzrokovanog bolešću od 26. lipnja 1996. te joj je na temelju članka 79. stavka 4. tada važećeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju („Narodne novine“, 26/83. do 59/96.), odbijen zahtjev za priznanje prava na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 23. lipnja 2022. za priznavanje prava na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Tuženik je po zahtjevu od 23. lipnja 2022. postupao kao po prijedlogu za obnovu postupka te je odbio zahtjev tužiteljice jer je utvrdio da uz zahtjev nisu navedene nove činjenice ili predloženi novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izvedeni u prijašnjem postupku.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju podataka spisa tuženika te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 134. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje: Zakon) i članak 123. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.) koje je citirao u obrazloženju presude.

10. Razlozima navedenim u žalbi tužiteljica nije dovela u sumnju zakonitost osporavane presude.

11. Člankom 61. stavkom 1. Zakona propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Stavkom 2. istog članka određeno je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

12. Tužiteljica smatra da joj pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja jer isto iznosi 40% te je uzrokovano bolešću koja je povezana s radom u poljoprivredi. Budući da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 26. lipnja 1996. utvrđeno da je tjelesno oštećenje tužiteljice uzrokovano bolešću, a ne ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, a tužiteljica nije navela činjenice ili dokaze koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do zaključka da je tjelesno oštećenje posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, pravilno su prvostupanjski sud i tuženik utvrdili da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za obnovu pravomoćno okončanog upravnog postupka.

13. Tužiteljica je podneskom od 17. svibnja 2024., a koji je u spis zaprimljen nakon što je zaključena rasprava i čiji sadržaj ponavlja u žalbi, osporila i zakonitost rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela iz 2015. godine kojim joj je invalidska mirovina prevedena u starosnu mirovinu. Budući da se radi o pravu o kojem se odlučuje u zasebnom upravnom postupku, nedonošenje odluke u ovom upravnom sporu o istome ne predstavlja bitnu povredu odredaba Zakona o upravnim sporovima.

14. S obzirom na to da je prvostupanjska presuda izrađena sukladno članku 119. ZUS-a, a kojim je propisan sadržaj presude u upravnom sporu te je ista potpisana kvalificiranim elektroničkim potpisom sutkinje prvostupanjskog suda, neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je ista nepotpuna.

15. Žalbene navode koji se odnose na dostavu sudskih pismena i omogućavanje uvida u e-spis tužiteljica je isticala i tijekom prvostupanjskog upravnog spora te je iste otklonio prvostupanjski sud sa valjanim razlozima koje je naveo u obrazloženju prvostupanjske presude, a koje ovaj sud u cijelosti prihvaća.

16. Sud stoga žalbene navode tužiteljice smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

17. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode.

18. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić