REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-913/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. UP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. UPT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Vicko Dabelić, odvjetnik u Orebiću, protiv tuženika: 1. JP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ĐP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik David Salaj, odvjetnik u Puli i 3. DP, [adresa], koju zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1368/2017-7 od 15. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-2459/15 od 24. svibnja 2017., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda čija izreka glasi:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tuženima JP iz [adresa], HP iz [adresa] i TP pok. AP iz U, ne pripada svakom po 1/5 dijela ostavinske imovine pok. AP pok. AP iz U, a koja se sastoji od: čest. zem. [katastarska čestica] - sve k. o. [katastarska općina], te čest. zgr. [katastarska čestica] - sve k. o. [katastarska općina], a koja im je dosuđena pravomoćnim rješenjem ovog suda broj O.29/98 od 16. travnja 2009., te im ne pripada svakom po 1/5 dijela ostavinske imovine pok. VP iz [adresa], a koja se sastoji od nekretnina: upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] - k. o. [katastarska općina], te upisanih u k. o. [katastarska općina] i to: čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] te 330, koja im je dosuđena pravomoćnim rješenjem posl. br. O.291/03 UPP/OS-65/04 od 16. lipnja 2004. javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli, jer su tužitelji vlasnici navedene imovine i to tužitelj UP pok. AP za 2/3 dijela, a tužitelj UPT za 1/3 dijela, pa se temeljem ove presude ovlašćuju uknjižiti gornje nekretnine na svoje ime i vlasništvo uz istodobno brisanje sa iste svih tuženih od 1 – 4, pa su im tuženi dužni solidarno naknaditi parnične troškove, sve to u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljima da naknade troškove parničnog postupka tuženima ad 1/ i 2/ u iznosu od 8.000,00 kn, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu (1.350,00 kn) zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.
III. Nalaže se tužiteljima da naknade troškove parničnog postupka tuženoj ad 3/ u iznosu od 10.000,00 kn, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu (3.860,00 kn) zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.“
2. Tužitelji su protiv drugostupanjske presude podnijeli reviziju iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) naznačivši u njoj dva pravna pitanja i predložili su ovome sudu da ukine nižestupanjske presude.
3. Tuženici na reviziju nisu odgovorili.
4. Nakon podnošenja revizije utvrđeno je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskoga suda da je postupak prekinut zbog smrti tuženika TP, a potom je postupak nastavljen nakon što su pozvani nasljednici ovoga tuženika, između ostaloga i tuženice JP i HP, da preuzmu postupak, što je također utvrđeno pravomoćnim rješenjem prvostupanjskoga suda.
5. Kako vrijednost predmeta spora u ovome predmetu ne prelazi 200.000,00 kn (odlukom prvostupanjskoga suda na temelju čl. 40. st. 3. ZPP utvrđena je u iznosu od 101.000,00 kn), dopuštena je samo revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
6. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu članka 382. stavka 2. ZPP.
7. Predmet spora zahtjevi su tužitelja da se utvrdi da su suvlasnici, i to: tužitelj UP u 2/3 dijela, a tužitelj UPT u 1/3 dijela, na nekretninama koje su u ostavinskim postupcima iza smrti prednika tužitelja, njihovih roditelja AP i VP, uvršteni u njihovu ostavinsku masu i raspoređeni strankama, i tužiteljima i tuženicima u ovome postupku. Prema navodima tužitelja do zakonskog nasljeđivanja je došlo zato što sud u ostavinskim postupcima nije prihvatio oporuke ostavitelja kao valjane, te je protivno Zakona o nasljeđivanju imovinu ostavitelja uručio nasljednicima na temelju zakona. Osim toga, prema navodima tužitelja sud je u tijeku oba ostavinska postupka propustio donijeti rješenje o prekidu postupka i to zbog spora između nasljednika o sastavu ostavinske imovine, pa tužitelji nisu imali drugoga načina već da svoja prava ostvare u parnici.
8.1. Prvostupanjski sud je odlučujući o zahtjevima tužitelja, s obzirom na vrijeme smrti sada pokojnoga AP, primijenio odredbe Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 52/71, 47/78 i 56/00, dalje: ZN/71), a u odnosu na sada pokojnu VP primijenio je odredbe Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, dalje: ZN/03).
8.2. Pozvavši se na članak 231. ZN/71, kojim je propisano da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave, ako im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici, a utvrdivši da je rješenje o nasljeđivanju iza pokojnoga AP postalo pravomoćno, pa kako među nasljednicima u tom ostavinskom postupku nije bilo spora o tome što spada u ostavinsku imovinu, nije bilo niti prekida postupka, odnosno upućivanja u parnicu, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelji ne mogu u ovoj parnici osnovano tražiti da se utvrdi drugačiji suvlasnički omjer od onoga koji je utvrđen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza smrti oca stranaka AP. U tom ostavinskom postupku su nasljednici UPT i UP podnijeli žalbu protiv rješenja o nasljeđivanju koja je odbijena kao neosnovana rješenjem Županijskog suda u Požegi broj Gž-1014/09-2 od 26. siječnja 2010., te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Korčuli od 16. travnja 2009. broj O-29/98. Kako u tome ostavinskom postupku nije bilo spora o tome ulazi li neka imovina u ostavinu, ostavinski sud nije niti trebao stranke upućivati u parnicu, zaključio je stoga da pravomoćna odluka ostavinskoga suda u tom postupku veže stranke koje su u tom postupku sudjelovale, pa tako i tužitelje.
8.3. U odnosu na ostavinski postupak iza pokojne VP prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje o nasljeđivanju broj O-291/03 postalo pravomoćno i da u tome ostavinskom postupku također nije bilo spora o tome što sve spada u ostavinsku imovinu iza ove ostaviteljice, pa je zaključio da tužitelji ne mogu u ovoj parnici osnovano tražiti da se utvrde drugačiji suvlasnički omjeri ili njihovo isključivo pravo vlasništva na nekretninama koje su raspoređene na nasljednike pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, jer je člankom 232. stavkom 5. ZN/03 propisano da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke, glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinsku sud uputio ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, te ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.
8.4. Prvostupanjski sud je utvrdio nakon uvida u ostavinske spise broj O-29/98 i O- 291/03 da nije ispunjena niti jedna pretpostavka za ponavljanje postupka iz članka 421. ZPP. Također smatra da tužitelji ne mogu sada s uspjehom u ovoj parnici isticati da su predmetne nekretnine stekli usmenim darovanjem od svojih prednika, kada isto nisu isticali u ostavinskim postupcima koji su provedeni iza njihovih smrti, u kojima su sudjelovali i donesena su pravomoćna rješenja o nasljeđivanju.
9. Tužitelji su u reviziji postavili pitanja:
„1. Da li je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a ako je u ostavinskom postupku sudjelovao nasljednik koji je bio lišen poslovne sposobnosti, a u ostavini nije bio pravilno zastupan?
2. Da li je nakon pravomoćno okončanog ostavinskog postupka dopušteno pokretati parnicu nasljednicima koji su sudjelovali u ostavini, zbog navedene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz toč. 1. kao i glede prava čije je utvrđenje ovisilo o spornim pitanjima za koje ih ostavinski sud nije uputio na parnicu a trebao ih je uputiti.?“
10.1. Od odgovora na prvo citirano pitanje ne ovisi odluka u sporu. Osim što u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije utvrđena činjenica da je u ostavinskim postupcima iza roditelja parničnih stranaka bilo propusta u vezi sa sudjelovanjem osoba koje nisu bile pravilno zastupane, na što se tužitelji ni u žalbi ne bi mogli pozivati, na temelju odredbe članka 354. stavka 3. ZPP, jer to prema toj odredbi mogu samo stranke koje se ti nedostaci tiču, dok tužitelji ovu činjenicu ističu u odnosu na drugoga nasljednika, ovdje ranije tuženika TP, sve i da se navedeno dogodilo to ne bi dovelo do toga da se automatski tužitelje utvrdi kao jedine suvlasnike predmetne imovine, što tužitelji predmetnim tužbenim zahtjevom traže. Osim toga, a s obzirom na to da u reviziji tužitelji tvrde da je u ostavinskom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Korčuli pod brojem O-29/98 sudjelovao nasljednik TP koji je bio lišen poslovne sposobnosti, a na koju situaciju se odnosi predmetno pitanje, za ukazati je na to da iz toga rješenja koje se nalazi u predmetnome spisu proizlazi da TP kao zakonski nasljednik nije došao na ostavinsku raspravu, zbog čega je ostavinski sud o njegovim nasljednim pravima odlučio na temelju članka 216. stavka 2. ZN/71.
10.2. Za odluku u sporu nije važno ni drugo citirano pitanje. Naime, nižestupanjski sudovi nisu zaključili da tužiteljima nije dopušteno pokrenuti predmetnu parnicu, odnosno očito je da su zaključili da tužitelji imaju pravo ustati predmetnom tužbom sa zahtjevima za utvrđenje da tuženicima ne pripada ostavinska imovina iza zajedničkih pokojnih roditelja stranaka i da su suvlasnici te imovine samo tužitelji, jer su o njihovim zahtjevima meritorno odlučili, a druga je stvar što su te zahtjeve ocijenili neosnovanima.
11. Kako naznačena pitanja nisu važna za odluku u sporu, ona nisu važna ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni pa je na temelju članka 392.b stavka 3. ZPP revizija odbačena.
Zagreb, 26. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
