REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-918/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, Poljička cesta 20 b, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 5261342138587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građanski odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2521/2023-4 od 10. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2150/2020 od 20. travnja 2022. na sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2521/2023-4 od 10. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2150/2020 od 20. travnja 2022. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
1. „Smatra li se da je ispunjena procesna pretpostavka podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora iz čl. 186. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ako tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete za vremensko razdoblje koje nije precizirano u zahtjevu za mirno rješenje spora te postavlja tužbeni zahtjev koji je u iznosu viši od onog postavljenog u zahtjevu za mirno rješenje spora?
2. Smatra li se da je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe iz čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku, ako je tužba podnesena nakon proteka više godina od dana odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora, a broj godina koji je protekao je veći od zastarnih rokova propisanih odredbama Zakona o obveznim odnosima za utuženu tražbinu i predstavlja li takvo postupanje nedopušteno raspolaganje stranaka imajući u vidu čl. 3 st. 3. Zakona o parničnom postupku? 3. Ima li vlasnik stana u kojem borave zaštićeni najmoprimci pravo na naknadu štete od Republike Hrvatske zbog prekomjernog ograničenja prava vlasništva u visini razlike između zaštićene najamnine i tržišne najamnine, ako se tijekom parničnog postupka radi naknade štete, kojeg pokreće vlasnik stana protiv Republike Hrvatske, dokaže da su u utuženom razdoblju zaštićeni najmoprimac i članovi obiteljskog domaćinstva prema svojim platnim mogućnostima (uvjetima iz čl. 7. st. 2. i 31. st. 2. Zakona o najmu stanova), mogli podmirivati redovnu tržišnu najamninu?
4. Je li u postupcima naknade štete radi primjene instituta zaštićenog najmoprimca potrebno utvrditi postoji li doprinos tužitelja kao vlasnika stana ako nije adekvatno štitio svoje pravo vlasništva tijekom trajanja ugovornog odnosa sa zaštićenim najmoprimcem?
5. Utvrđuje li se u postupcima naknade štete radi primjene instituta zaštićenog najmoprimca tržišna najamnina na istoj ili sličnoj lokaciji u utuženom periodu, sukladno rješenju VSRH broj: Rev-2346/2016 od 19. prosinca 2018. uz odbitak poreza i prireza na dohodak od imovine i imovinski prava koja se plaćaju po redovitom tijeku stvari na primitak po osnovi najamnine? pozivajući na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da je riječ o pravnom pitanju u pogledu kojeg pobijana odluka odstupa od prakse viših sudova.
3. Odgovorom na prijedlog tužitelj osporava navode iz prijedloga za dopuštenje revizije tuženice i predlaže da se odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. U odnosu na prva dva postavljena pitanja ovaj sud je u odluci Rev 813/2024-3 od 15. siječnja 2025. izrazio pravno shvaćanje prema kojem se u okolnostima kada je tužitelj u parnici koju je pokrenuo nakon što se tuženici obratio zahtjevom za mirno rješenje spora (koji zahtjev je tuženica otklonila ocjenivši ga neosnovanim), povećao zahtjev za isplatom novčane svote time da ga je utemeljio na istoj pravnoj osnovi kao i onaj iz izvorne tužbe, ili kada isplatu zahtijeva za drugo razdoblje ali po istoj pravnoj osnovi kao i za prethodno razdoblje za koje se obratio tuženici zahtjevom za mirno rješenje spora, smatra da je tužitelj prilaganjem prethodnog zahtjeva za mirno rješenje spora postupio u skladu sa čl. 186.a ZPP i da se ne mora ponovno obraćati državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora jer je izvjesno da će biti odbijen.
4.2. U odnosu na pravna pitanja pod brojem 3. i 4. tuženica polazi od činjeničnih tvrdnji (da je tijekom postupka utvrđeno da su zaštićeni najmoprimci i članovi njihovog domaćinstva mogli podmirivati visinu tržišne najamnine) koje ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima na kojima sud temelji svoju odluku (prema kojima te okolnosti nisu utvrđene). Nadalje, u konkretnom slučaju ugovor o najmu stana sa određenim iznosom zaštićene najamnine je nadomješten presudom Općinskog suda u Splitu poslovni br. P-4759/09 (odnosno Županijskog suda u Splitu Gžnaj-6/12 od 6. prosinca 2012.) kojom je i utvrđen iznos zaštićene najamnine, dakle tužitelj sa zaštićenim najmoprimcem nije ugovarao visinu zaštićene najamnine.
4.3. U odnosu na pravno pitanje pod br. 5. odluka revizijskog suda koja se u prijedlogu citira se ne odnosi na postavljeno pravno pitanje (spor se vodio radi predaje u posjed a citiranom odlukom Rev 2346/16, no sa datumom donošenja 11. listopada 2016. je utvrđeno da su tuženici odustali od podnesene revizije).
5. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP u odnosu na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odlučeno kao pod I. izreke.
6. Trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije trošak potreban za vođenje parnice te je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao pod II. izreke.
Zagreb, 26. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
