Poslovni broj: Usž-919/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
V ISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ć 20, Zapolje, kojeg zastupa opunomoćenik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Novoj Gradiški, Gundulićeva 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, OIB:02958272670 Zagreb, Margaretska 3, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozlijede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-660/2024-28 od 28. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-660/2024-28 od 28. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/746, URBROJ: 338-01-06-05-22- 02 od 7. veljače 2022. i za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod, KLASA: UP/I- 502-03/18-02/392, URBROJ: 338-12-02-21-40 od 29. rujna 2021. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 29. rujna 2021. kojim se osiguraniku ĆH ozljede nastale dana 22. kolovoza 2018. za vrijeme radnog odnosa kod poslodavca [obrt] vl. NH, šifre prema MKB-u S36.0, S02.8, S22.4 i S22.8 ne priznaju ozljedom na radu i u svezi s navedenim ozljedama ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
3. Presuda prvostupanjskog suda donesena je u izvršenju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1275/2023 od 10. travnja 2024. kojom je ukinuta presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3998/22-2 od 4. siječnja 2023. i presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-366/2022-7 od 22. kolovoza 2022. i predmet vraćen Upravnom sudu u Osijeku na ponovno odlučivanje.
4. Tužitelj žalbu podnosi protiv prvostupanjske presude radi povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku. Navodi u bitnome da je propušteno utvrditi točan uzrok i odgovornost za nastanak predmetne ozljede jer je sud zanemario tužbene navode o potrebi vještačenja vještaka zaštite na radu odnosno prometno- tehničkog vještačenja. Smatra pogrešnim stav suda i javnopravnih tijela da je uzrok ozljeđivanja samoskrivljeno, nesavjesno i neodgovorno ponašanje kada je izgubio kontrolu nad vozilom i udario u rasvjetni stup. Ističe da je osnovni razlog ozljeđivanja prometna nezgoda za koju se nikakvom pravomoćnom odlukom suda ne utvrđuje niti je utvrđeno da bi bio kriv. Navodi da sud svoj stav temelji na presudi Općinskog suda u Zadru Pp P-1727/2019 i očitovanju Općinskog državnog odvjetništva u Zadru od 28. prosinca 2018. Ističe da navedena presuda prekršajnog suda nije rezultat prometno tehničkog vještačenja. Ističe da je sud zanemario da nije svjesno i namjerno niti nepažljivo izgubio nadzor nad vozilom i doživio teške ozljede, već je riječ o prometnoj nezgodi za koju nikakvom pravomoćnom sudskom odlukom nije utvrđen uzrok niti bilo čija odgovornost. Smatra da sud nije analizirao postojanje neadekvatnog, mokrog i skliskog kolnika od ulja i goriva jer se radi o stajalištu na autocesti, odnosno odmorištu Nadin. Smatra da nema njegove odgovornosti za prometnu nezgodu te da je potrebno bilo razmotriti činjenicu opasne djelatnosti u smislu cestovnog prijevoza robe, koji posao obavlja. Navodi, da ako su sud i tuženik vezani prekršajnom presudom, a nisu jer prekršajnom presudom nije utvrđena krivnja tužitelja za nastanak prometne nezgode, tada je neosnovano utvrđenje suda da su upravna tijela pravilno postupila. Ističe da sud pogrešno cijeni učinke prekršajne presude kojom okrivljenik nije oglašen krivim radi izazivanja prometne nezgode, nego za određen prekršaj, a u prekršajnom postupku nije bila utvrđivana uzročno- posljedična veza tužiteljeva postupanja s nastalim ozljedama. Navodi da prekršajna presuda nije dovoljna za zaključak o samoskrivljenosti. Smatra da nije postupljeno po ustavnosudskoj odluci. Prigovara odluci o trošku. Predlaže ukinuti presudu prvostupanjskog suda i potražuje troškove upravnog spora i trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod navoda danih tijekom upravnog spora, smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24 - ZUS), ovaj Sud je utvrdio da žalba nije osnovana.
8. Prvostupanjski je sud u ponovnom postupku nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 10. travnja 2024., na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U detaljnom obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.
9. U upravnom postupku i sporu utvrđeno je da je poslodavac tužitelja [obrt], vlasnik NH, [adresa] podnio prijavu o ozljedi na radu za osiguranika ĆH radi priznavanja ozljede od 22. kolovoza 2018. U izjavi od 13. rujna 2021. danoj na zapisnik pri prvostupanjskom javnopravnom tijelu tužitelj je naveo da se ozljeda dogodila na odmorištu Nadin, kada se isključivao s auto ceste te je pri isključivanju došlo do zanošenja kamiona i udario je u rasvjetni stup. Naveo je da ne zna ograničenje brzine, da su uvjeti na cesti bili loši, padala je kiša i preglednost je bila loša te da je izgubio nadzor nad vozilom.
10. Prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zadru poslovni broj: 5.Pp P- 1727/2019 od 31. svibnja 2019. tužitelj je kriv što je dana 22. kolovoza 2018. upravljao teretnim vozilom s priključenom poluprikolicom, vlasništvo [obrt] te skretanjem prema odmorištu Nadin i ulaskom u zavoj desno zbog neprilagođene brzine kretanja i stanju ceste izgubio kontrolu nad vozilom, kojom prilikom je u zanošenju u desno sletio van kolnika na zemljanu površinu gdje je prednjim lijevim dijelom tegljača udario u betonsko postolje i metalni stup javne rasvjete vlasništvo „Hrvatskih autocesta“ koje je oštetio, čime je počinio prekršaj iz članka 51. stavka 1. u vezi sa stavkom 5. i članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je osuđen na novčanu kaznu. Iz te presude proizlazi da je u dokaznom postupku izvršen uvid u zapisnik o očevidu, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola okrivljenika, presliku kazala inspekcijskog izvješća, presliku kontrolnog izvješća prekršaja i situacijski plan lica mjesta.
11. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi i očitovanje Općinskog državnog odvjetništva u Zadru od 28. prosinca 2018. u predmetu broj:KR-DO-1358/18 prema kojem je do prometne nesreće u kolovozu 2018. došlo samoskrivljenim ponašanjem tužitelja.
12. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta, praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske odnosno odluke na koje se poziva tuženik (npr. poslovni broj: Usž- 3491/22-2 od 13. prosinca 2022, poslovni broj: Usž-3270/22.3 od 22. veljače 2023. i druge) prema kojima su pravomoćne presude ili obvezni prekršajni nalozi o postojanju prekršajne odgovornosti za počinjenje prekršaja valjani i dostatni dokaz skrivljenog ponašanja u smislu članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13. , 137/13. i 98/19.), pravilno je prema ocjeni ovog Suda, u ponovnom postupku nakon ustavnosudske odluke, utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. U obrazloženju osporavane presude prvostupanjski sud je iznio tijek upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, ocijenio dokaze provedene tijekom upravnog postupka i spora i naveo mjerodavne propise koji su primijenjeni u konkretnom slučaju. Sud je dostatno obrazložio zašto nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja.
14. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede odredaba upravnog spora ovaj Sud nije našao.
15. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev odbijen, pravilno je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troška upravnog spora (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
16. Kako je žalba odbijena, to tužitelj nema pravo ni na trošak žalbenog postupka (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
17. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 26. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
