Poslovni broj: Usž-2476/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PP, [adresa] kojeg zastupa opunomoćenica Sandra Đurin, odvjetnica u Novoj Gradiški, Ljudevita Gaja 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi prava na bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1008/2022-20 od 5. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1008/2022-20 od 5. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Osijeku poništena su rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-02/21-03/210, URBROJ: 338- 01-06-05-22-13 od 20. srpnja 2022. i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod, KLASA: UP/I-502-02/21- 03/34, URBROJ: 338-12-02-21-02 od 31. svibnja 2021. (točka I. i točka II. izreke presude). Točkom III. izreke presude priznaje se tužitelju pravo na bolničko liječenje u specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju na teret sredstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. U točki IV. izreke presude nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 4.507,68 eura u roku od 60 dana.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje od 31. svibnja 2021. kojim se tužitelju ne priznaje pravo na bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom na teret sredstava Zavoda.

3. Tuženik žalbu podnosi protiv prvostupanjske presude radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi u bitnome tijek upravnog postupka od ranije presude Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: 5 Us I-1070/2021-7 od 4. svibnja 2022. kojom je poništeno ranije rješenje tuženika od 3. kolovoza 2021. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Poziva se na članak 35. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja te na članke 2., 4., 5. i 7. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom i fizikalnom terapijom u kući i na odredbe Pravilnika o ovlastima obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te ističe da liječnička povjerenstva Zavoda nisu odobrila bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom jer su zaključila da se fizikalna terapija može provoditi u izvanbolničkim uvjetima na indikaciju nadležnog fizijatra, pa je zahtjev tužitelja odbijen. Ističe da je nakon ranije presude Upravnog suda pribavljeno novo mišljenje nadležnog liječničkog povjerenstva Zavoda koje je potvrdilo da se fizikalna terapija može provoditi u izvanbolničkim uvjetima na indikaciju nadležnog fizijatra. Navodi da iz osporavane presude nije vidljivo u kolikom trajanju se navedeno pravo priznaje, a u obrazloženju presude je navedeno da je prvostupanjsko tijelo polazeći od sudske odluke o priznavanju prava, dužno donijeti odgovarajuće rješenje s ostalim propisanim utvrđenjima ako to bude potrebno, a potrebno je bez alternative. Ističe da se presuda temelji na nalazu i mišljenju sudske vještakinje, ali nije vidljivo zašto nisu prihvaćena obrazloženja medicinskog tijela vještačenja tuženika. Ističe da nije povrijedio članak 8. Zakona o općem upravnom postupku jer je u cijelosti pravilno utvrdio činjenično stanje. Navodi da se liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda očitovalo o svim okolnostima na koje se poziva sudska vještakinja i detaljno obrazložilo razloge zašto tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje traženog prava. Ističe da nalaz i mišljenje sudske vještakinje nije u skladu s Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom i fizikalnom terapijom u kući. Ponavlja da tužitelj prema propisima iz obveznog zdravstvenog osiguranja ne ispunjava uvjete za odobrenje predmetnog liječenja. Ističe da u cijelosti osporava odluku suda o naknadi troškova upravnog spora u vezi s dosuđenim iznosom i to u vezi sa zastupanjem tužitelja na dva ročišta jer isto nije bilo neophodno te osporava i dosuđeni trošak vještačenja jer vještačenje sudske vještakinje nije moguće prihvatiti iz već navedenih razloga u žalbi. Predlaže poništiti presudu prvostupanjskog suda i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika navodi u bitnome da je žalba podnesena izvan roka jer se tuženik ne pridržava Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji. Ističe da tuženik ponavlja navode iz ranijih podnesaka i smatra da je žalba podnesena radi odugovlačenja postupka. Predlaže žalbu odbaciti kao nepravodobnu ili odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak.

5. Ovaj Sud je na temelju podataka spisa utvrdio da je tuženik pravodobno podnio žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. , 29/17. i 110/21. - ZUS), Sud nije utvrdio osnovanim razloge zbog kojih tuženik pobija presudu, a ne postoje niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Osporavano rješenje tuženika doneseno je u izvršenju presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 5 Us I-1071/2021-7 od 4. svibnja 2022. kojom je poništeno ranije rješenje tuženika od 3. kolovoza 2021. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak jer je sud zaključio da treba zatražiti novo mišljenje nadležnog liječničkog povjerenstva Zavoda i uzeti u obzir cjelokupni funkcionalni status tužitelja i dovesti ga u vezu s opravdanosti bolničkog liječenja medicinskom rehabilitacijom koju preporučuju specijalisti neurologije, fizijatrije i neurokirurgije.

9. Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (članak 33. stavak 1. ZUS- a). Upravni sud nije vezan činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, stoga ih može preispitati te ponovo utvrđivati drugim dokaznim sredstvima.

10. U sudskom sporu izveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada prim. dr. sc. Mariji Zavalić, specijalistici medicine rada koja je u opširnom pisanom nalazu i mišljenju od 28. travnja 2023., nakon analize dokumentacije u spisu, medicinske dokumentacije, bez pregleda tužitelja, navela među ostalim da kod tužitelja postoji medicinska opravdanost za bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom te je na raspravi ostala kod svih navoda iz nalaza i mišljenja, a na primjedbe tuženika je navela da se kod tužitelja radi o održavajućoj rehabilitaciji koja služi za održavanje stanja kakvo jest, odnosno za prevenciju napredovanja daljnjih funkcionalnih oštećenja. U odnosu na primjedbu da nije došlo do dekompenzacije stanja navela je da se u tom slučaju radi o akutizaciji bolesti te da se terapija koja se eventualno provodi, provodi u svrhu smirivanja tegoba koje su nastale akutizacijom, a da ne služi kao održavajuća terapija. Navela je da je došlo do blagog pogoršanja, a ne akutizacije bolesti, što proizlazi iz neurološkog pregleda od 5. travnja 2022. Istaknula je da su vještaci Zavoda dvije godine prije napisali da je potrebna rehabilitacijska terapija održavanja, pa nije jasno iz kojeg razloga kod relativno mlade osobe s opisanim funkcionalnim ispadima ista nije odobrena.

11. Liječnička povjerenstva Zavoda (nalaz mišljenje i ocjena liječničkog povjerenstvo od 5. svibnja 2021. i liječničkog povjerenstva Direkcije od 15. srpnja 2021.) zaključuju da tužitelj nema pravo na bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom jer nema novonastalog akutnog motoričkog, odnosno neurološkog deficita, samostalno je pokretan, klinički i funkcionalni status je u dovoljnoj mjeri kompenziran, da fizikalnu terapiju može provoditi u izvanbolničkim uvjetima na indikaciju nadležnog fizijatra.

12. Imajući na umu odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom i fizikalnom terapijom u kući („Narodne novine“ 26/96., 79/97., 31/99., 51/99., 73/99., 40/07., 46/07., 64/08., 91/09., 118/09.,80/13. i 9/21.-Pravilnik), koje citira sud u presudi, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom i sudskom postupku, prvostupanjski sud je poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i sam riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je riješio stvar. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

13. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

14. Naime, nalaz i mišljenje sudske vještakinje je potpun i uvjerljiv , dan u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena predmetna upravna stvar. Promatran u cjelini, otklanja dvojbe na koje ukazuje tuženik te jasno i valjano iznosi sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari.

15. Kako je prvostupanjsko tijelo dužno donijeti odgovarajuće rješenje o priznavanju predmetnog prava s ostalim propisanim utvrđenjima, što navodi prvostupanjski sud, to će biti određeno i trajanje priznatog prava tužitelju sukladno mjerodavnim propisima u konkretnom predmetu, pa žalbeni prigovori u vezi s navedenim nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

16. Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

17. Troškovi upravnog spora tužitelju su priznati sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a.

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu tuženika, odbijen je na temelju članka 79. stavka 1. ZUS-a, jer taj odgovor na žalbu, imajući na umu i sadržaj odgovora, nije nužan za donošenje odluke u ovom sporu.

19. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavaka 4. i 6. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan