Poslovni broj: 68 O-8254/2024-30
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivi Tisanić Vilček, u ostavinskom postupku iza pokojnog ĆĆ, sina Ć, iz [adresa], rođenog **.**.1923., a preminulog **.**.2002., drž. RH, po dovršenoj ostavinskoj raspravi, 26. ožujka 2025., donio je
RJEŠENJE O NASLJEĐIVANJU
I. Utvrđuje se da ostavinu pokojnog ĆĆ, sina Ć, iz [adresa], rođenog **.**.1923., a preminulog **.**.2002., drž. RH, sačinjavaju:
NEKRETNINE:
1. 1. Vlasnički dio: 1/1 dijela nekretnine
upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] BAŠĆANSKA Zemljišnoknjižnog odjela Krk Općinskog suda u Crikvenici u kojem je ostavitelj upisan kao: " ĆĆ, [adresa].
PRAVA:
1. prava iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog dana 10. siječnja 1996. u Zagrebu između HĆ, Vladimir, 15109853335117, [adresa] i KĆ, H, 2012950335071, Zagreb, Trg I. Kukuljevića 5, kao prodavatelja i ostavitelja (ĆĆ, K, 0910923330018, [adresa]) kao kupca u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. [katastarska čestica] koje se u naravi sastoje iz 1 sobe, kuhinje, predsoblja i nusprostorija prizemno ukupne površine 32 m2, a nalaze se u [adresa], na kojem su potpisi HĆ i KĆ ovjereni pod brojem OV-475/96 dana 11. siječnja 1996. kod javnog bilježnika Ivana Parlova iz Zagreba, Ozaljska 21
2. 1/2 dijela prava na nekretninama
upisanim u posjedovni list broj 1015 k. o. [katastarska općina] BAŠĆANSKA (Mbr. 315885) Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjela za katastar nekretnina Krk
POKRETNINE:
1. dospjelo neisplaćeno mirovinsko primanje od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u neutvrđenom iznosu.
II. Nasljednicima ostavitelja temeljem oporuke ostavitelja pred svjedocima
01.10.1997. godine i zakona utvrđuju se:
1. ŽĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drž. RH, kćer ostavitelja, oporučna i zakonska nasljednica kojoj se uručuje
- ostavinska imovina ostavitelja PRAVA pod 1. iz točke I. izreke ovog rješenja - U CIJELOSTI
- ostavinska imovina ostavitelja NEKRETNINE pod 1., PRAVA pod 2. i POKRETNINE pod 1. iz točke I. izreke ovog rješenja – U 2/3 DIJELA
2. JĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drž. RH, sin ostavitelja, zakonski nasljednik, kojem se uručuje
- ostavinska imovina ostavitelja NEKRETNINE pod 1., PRAVA pod 2. i POKRETNINE pod 1. iz točke I. izreke ovog rješenja - U 1/3 DIJELA.
III. Zemljišnoknjižni odjel Krk Općinskog suda u Crikvenici izvršit će, nakon pravomoćnosti ovog rješenja, u zemljišnoj knjizi u skladu s pravilima zemljišnoknjižnog prava upis prava nasljednika iz točke II./1. i II./2. izreke ovog rješenja na NEKRETNINAMA pod 1. iz točke I. izreke ovog rješenja.
IV. JĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], se upućuje da u posebnoj parnici dokaže nevaljanost Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 08.03.1993. godine između Strojarsko tehničke škole iz Zagreba i ŽĆ te da bračnu stečevinu ostavitelja ĆĆ iz braka sa, sada preminulom, EĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], čini pravo sukorištenja grobnog mjesta odjel RKT polje 267 razred I broj 23 na groblju Miroševac iz Zagrebu.
Obrazloženje
1. U ostavinskom postupku iza ostavitelja njegovim su zakonskim nasljednicima prvog nasljednog reda utvrđeni supruga EĆ (Anđela) Veličković te kćer ŽĆ i sin JĆ, koji su se svi nasljedničkim izjavama prihvatili prava na zakonsko nasljeđivanje iza ostavitelja.
Dalje je utvrđeno da je ostavitelj sastavio dana 01.10.1997. godine oporuku pred svjedocima kojom je svoj stan u [adresa] sa svim pokretninama u njemu ostavio kćeri ŽĆ.
Istu su oporuku za valjanu i istinitu priznale supruga EĆ (Anđela) Veličković i kćer ŽĆ te se kćer ŽĆ nasljedničkom izjavom prihvatila prava na oporučno nasljeđivanje. Valjanost i istinitost te oporuke osporio je sin JĆ te je stoga ostavinski postupak iza ostavitelja bio prekinut rješenjem ovog suda broj O- 3024/02 od **.**.2005. godine i JĆ je bio upućen na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja nevaljanosti i neistinitosti navedene oporuke ostavitelja. JĆ je navedeni parnični postupak pokrenuo te je u istom postupku presudom ovog suda broj P-2694/05 od 05.06.2007. godine, koja je postala pravomoćna 05.02.2008. godine, odbijen kao neosnovan njegov tužbeni zahtjev da se predmetna oporuka ostavitelja utvrdi nevaljanom. Sukladno navedenom predmetni je ostavinski postupak nastavljen te se oporuka ostavitelja sastavljena pred svjedocima u Zagrebu dana 01.10.1997. godine smatra valjanom i istinitom.
2. Dalje valja navesti kako je sin JĆ tijekom postupka istaknuo kako smatra da mu je oporučnim raspolaganjima ostavitelja povrijeđen nužni dio. Sunasljednice EĆ (Anđela) Veličković i ŽĆ su se tim navodima usprotivile navodeći kako je JĆ namiren u svom nužnom dijelu za života ostavitelja te su ujedno istaknule i kako smatraju da je taj zahtjev JĆ u zastari.
Odredbom čl. 46. Zakona o nasljeđivanju („Službeni list FNRJ“ 20/1955, „Službeni list SFRJ“ 12/1965, „Narodne novine“ 52/1971, 47/1978, 71/1991, 37/1994, 56/2000, 48/2003, dalje: ZON), koja se u ovom postupku primjenjuje osnovom odredbe čl. 253. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35//05,127/13, 33/15 i 14/19, dalje: Zakon o nasljeđivanju), propisano je da se umanjenje raspolaganja oporukom (radi povrede nužnog dijela) može tražiti u roku od tri godine od proglašenja oporuke. Nadalje, u izjavi nužnog nasljednika kojom osporava valjanost oporuke sadržan je, osim zahtjeva za zakonskim nasljeđivanjem, i zahtjev za umanjenje oporučnog raspolaganja radi povrede nužnog dijela. Kako osporavanje valjanosti oporuke sadrži zahtjev za nasljeđivanjem temeljem zakona (dakle, i više od nužnog dijela) to svakako ovakav veći zahtjev u sebi sadrži i manje od toga, odnosno zahtjev za nužnim dijelom. Sukladno navedenom, obzirom da je JĆ na ročištu održanom 07.05.2003. godine osporio oporuku ostavitelja i dao nasljedničku izjavu kojom se prihvaća prava na zakonsko nasljeđivanje iza ostavitelja, a da je oporuka ostavitelja proglašena na ročištu 17.01.2003. godine, jasno proizlazi kako navedeni zahtjev JĆ nije u zastari. Međutim, kako je među nasljednicima bilo sporno ima li JĆ pravo na nužni dio ili je u istome već namiren za života ostavitelja predmetni je postupak ponovno prekinut te je JĆ upućen na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja da ima pravo na nužni dio iza ostavitelja, a koji parnični postupak JĆ nije pokrenuo. Sukladno navedenom i odredbi čl. 225. st. 4. Zakona o nasljeđivanju ovaj se postupak ima dovršiti bez obzira na zahtjeve (tvrdnje) glede kojih je JĆ upućen na pokretanje parničnog postupka, a to je tvrdnja da mu je predmetnom oporukom ostavitelja povrijeđeno pravo na nužni dio i stoga se ima smatrati da JĆ predmetnom oporukom ostavitelja nije povrijeđeno pravo na nužni dio.
U odnosu na tvrdnje JĆ da nikada nije dovršena procjena imovina ostavitelja i da stoga nije utvrđeno koliko je stekao on, a koliko ŽĆ valja navesti kako je utvrđivanje vrijednosti ostavinske imovine ostavitelja i darova koje je ostavitelj svojim nasljednicima učinio tijekom života postalo irelevantno za donošenje ove odluke s obzirom da se vrijednost ostavine (pri čemu se popisuju i procjenjuju sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti, kao i sva njegova potraživanja, od čega se odbijaju iznosi ostaviteljevih dugova, troškova popisa i procjene ostavine i troškova sahrane ostavitelja i čemu se zatim pribraja vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio ma na koji način nekom zakonskom nasljedniku, kao i vrijednost darova koje je ostavitelj u posljednjoj godini svog života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih darova) sukladno odredbi čl. 33. ZON izračunava kada je povrijeđen nužni dio nužnog nasljednika, a JĆ tijekom ovog postupka nije dokazao da bi mu raspolaganjima ostavitelja bilo povrijeđeno pravo na nužni dio.
3. Ostavinska imovina ostavitelja utvrđena je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
4. Sin ostavitelja JĆ je tijekom postupka tvrdio da u ostavinu ostavitelja treba ući i 1/2 dijela kuće u [adresa], a na ime bračne stečevine ostavitelja iz braka sa EĆ (Ž) Veličković, koju je EĆ (Anđela) Veličković darovala kćeri ŽĆ. Ujedno je istaknuo kako se vodi i parnični postupak radi utvrđenja ništavosti tog ugovora o darovanju.
Temeljem dokumentacije i isprava u spisu sud je utvrdio da supruga ostavitelja EĆ (Anđela) Veličković bila upisana kao vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Baška, a koje je Ugovorom o darovanju od 21.09.2001. godine darovala kćeri ostavitelja ŽĆ. Nadalje je temeljem dokumentacije i isprava u spisu sud utvrdio kako je ovaj sud dana 28.01.2008. godine donio presudu broj P-2522/06, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5316/08-2 od 18.01.2011. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev JĆ da se utvrdi ništavim ugovor o darovanju nekretnina, koje su u vrijeme darovanja bile upisane kao vlasništvo darovateljice EĆ (Anđele) Veličković, supruge ostavitelja, sklopljen dana **.**.2001. godine sa ŽĆ, kćerkom ostavitelja, kao daroprimateljicom i to u dijelu koji se odnosi na darovanje 1/2 dijela navedenih nekretnina uz brisanje prava vlasništva u tom dijelu sa imena ŽĆ i upisom prava vlasništva u tom dijelu na ovdje ostavitelja uz obrazloženje da iste nekretnine ne predstavljaju bračnu stečevinu ostavitelja i EĆ (Ž) Veličković, njegove supruge, već da su iste samovlasništvo supruge ostavitelja EĆ (Anđele) Veličković.
Iz navedenog slijedi kako je tvrdnja JĆ da u ostavinu ostavitelja treba ući i 1/2 dijela kuće u [adresa] utvrđena neosnovanom.
5. Dalje je sin ostavitelja JĆ naveo kako smatra da u ostavinsku imovinu ostavitelja treba ući stan u [adresa] jer da je isti trebao otkupiti ostavitelj, a ne kćer ostavitelja ŽĆ koja je to učinila nezakonito. ŽĆ se tim tvrdnjama JĆ usprotivila navodeći kako je taj stan stekla otkupom i da isti stan predstavlja njenu vlastitu imovinu.
Odredbom čl. 224. st. 2. Zakona o nasljeđivanju, koja se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 253. Zakona o nasljeđivanju, propisano je da sud, ukoliko su sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine, neće prekinuti postupak ako su sporne činjenice koje može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava, nego će na temelju predmnijeve da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku.
Uvidom u posebni izvadak za posebni dio E-12 upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sud je utvrdio da je ŽĆ upisana kao vlasnica stana na adresi [adresa]. J i to osnovom Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 08.03.1993. godine sa Strojarsko tehničkom školom iz Zagreba, koji je Ugovor potvrđen od strane Javnog pravobranilaštva Grada Zagreba, a koji zemljišnoknjižni izvadak i Ugovor o kupoprodaji predstavljaju javne, odnosno javno ovjerovljene isprave. Sukladno tome, sud je prilikom odlučivanja o sastavu ostavinske imovine ostavitelja, uz primjenu odredbe čl. 224. st. 2. Zakona o nasljeđivanju, utvrdio kako ista nekretnina ne predstavlja ostavinsku imovinu ostavitelja, a JĆ svoje tvrdnje vezane uz navedenu nekretninu može dokazivati u posebnoj parnici. Ukoliko JĆ eventualno uspije u toj posebnoj parnici dokazati osnovnost tih svojih tvrdnji tada će navedeni stan moći prijaviti kao naknadno pronađenu imovinu ostavitelja. Pri toj je odluci sud posebno imao u vidu kako navedene sporne činjenice oko sastava ostavinske imovine nisu relevantne za donošenje ove odluke obzirom da JĆ nije dokazao da mu je oporukom ostavitelja povrijeđeno pravo na nužni dio te stoga navedene sporne činjenice nije nužno potrebno utvrditi u ovo postupku kako bi se moglo donijeti rješenje o nasljeđivanju iza ostavitelja u pogledu njegove nesporne ostavinske imovine.
6. U odnosu na tvrdnje JĆ kako smatra da vlasništvo ostavitelja predstavlja i stan u suterenu zgrade na adresi [adresa], u kojem je on nekada stanovao, kao i dvije drvene garaže u dvorištu te zgrade valja navesti kako JĆ tijekom ovog ostavinskog postupka nije dostavio nikakav dokaz da bi navedene nekretnine doista postojale ili kao posebni dijelovi nekretnine ili kao pripatci uz određene posebne dijelove nekretnine i da bi isti predstavljali ostavinsku imovinu ostavitelja. Ukoliko JĆ naknadno pribavi takve dokaze tada će navedenu imovinu moći prijaviti kao naknadno pronađenu imovinu ostavitelja.
7. Tijekom postupka JĆ je istaknuo i kako pravo korištenja grobnog mjesta na groblju Miroševac (list 130 spisa), a koje je glasilo na EĆ (Ž) Veličković, koja ga je naknadno ugovorom prenijela na ŽĆ, predstavlja u 1/2 dijela bračnu stečevinu ostavitelja iz braka sa EĆ (Ž) Veličković jer ga je ista stekla za vrijeme trajanja braka s ostaviteljem.
Iz dopisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. Zagreb – podružnice Gradska groblja od 15.07.2013. godine i 19.09.2013. godine proizlazi da je pravo korištenja navedenog grobnog mjesta stekla supruga ostavitelja EĆ (Anđela) Veličković, a za ukop ČĆ te da je ista naknadno Ugovorom o ustupanju korištenja svoje pravo korištenja tog grobnog mjesta prenijela na ŽĆ.
Odredbom čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23 dalje: ZPP) propisano je da javna isprava ona isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu i da ista dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Iz navedenog slijedi kako dopisi Zagrebačkog holdinga d.o.o. Zagreb – podružnice Gradska groblja od 15.07.2013. godine i 19.09.2013. godine imaju karakter javnih isprava. Obzirom da iz istih jasno proizlazi kako navedeno pravo korištenja grobnog mjesta u službenim evidencijama Zagrebačkog holdinga d.o.o. Zagreb – podružnice Gradska groblja glasi na ŽĆ, sud je primjenom odredbe čl. 224. st. 2. Zakona o nasljeđivanju sud odlučio kako u pogledu navedene sporne činjenice neće prekidati predmetni postupak, već da će donijeti rješenje o nasljeđivanju iza ostavitelja sukladno sadržaju navedenih isprava, a da će JĆ uputiti na pokretanje posebne parnice radi dokazivanja navedenih tvrdnji u pogledu predmetnog prava korištenja grobnog mjesta.
Ukoliko JĆ eventualno uspije u toj posebnoj parnici dokazati osnovanost tih svojih tvrdnji tada će 1/2 dijela prava korištenja predmetnog grobnog mjesta moći prijaviti kao naknadno pronađenu imovinu ostavitelja. Kao što je i ranije navedeno, sud je pri toj svojoj odluci posebno imao u vidu kako navedene sporne činjenice oko sastava ostavinske imovine nisu relevantne za donošenje ove odluke s obzirom da JĆ nije dokazao da bi mu oporukom ostavitelja bilo povrijeđeno pravo na nužni dio te stoga navedene sporne činjenice nije nužno potrebno utvrditi u ovom postupku da bi se moglo donijeti rješenje o nasljeđivanju iza ostavitelja u pogledu njegove nesporne ostavinske imovine.
8. Dalje valja navesti kako je za vrijeme trajanja ovog postupka preminula supruga ostavitelja EĆ (Anđela) Veličković. Pretragom podataka u sustavu E-spis sud je utvrdio da se ostavinski postupak iza EĆ (Anđele) Veličković vodi kod Općinskog suda u Crikvenici – Stalne službe u Krku pod brojem O-612/2023 te je sud iz sustava E-spis preuzeo rješenja Općinskog suda u Crikvenici – Stalne službe u Krku poslovni broj O-612/2023 od 15.01.2024. godine i poslovni broj O-612/2023-6 od 14.10.2024. godine. Čitanjem tih rješenja sud je utvrdio da su na zakonsko nasljeđivanje iza EĆ (Anđele) Veličković pozvani sin JĆ i kćer ŽĆ. Zatim je utvrđeno da je EĆ (Anđela) Veličković sastavila oporuku dana 22.09.2001. godine te dodatak vlastoručnoj oporuci od 14.01.2008. godine kojima je svu svoju imovinu ostavila kćeri ŽĆ, kao i da je JĆ osporio valjanost te oporuke i dodatka oporuci zbog čega je ostavinski postupak iza EĆ (Ž) EĆ bio prekinut, a JĆ upućen na pokretanje odgovarajućeg parničnog postupka, koji nije pokrenuo u ostavljenom mu roku slijedom čega je ostavinski postupak iza EĆ (Ž) EĆ nastavljen.
Međutim, pravomoćno okončanje ostavinskog postupka iza EĆ (Anđele) Veličković pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nije relevantno za donošenje odluke u ovom postupku. Navedeno stoga što je EĆ (Anđela) Veličković svojom nasljedničkom izjavom, kojom se prihvatila prava na zakonsko nasljeđivanje iza ostavitelja, ujedno svoj nasljedni dio ustupila kćeri ŽĆ, koja se tog ustupa prihvatila, a iz čega slijedi da je EĆ (Anđela) Veličković onime što je predstavljalo njenu imovinu na ime zakonskog nasljedstva iza ostavitelja raspolagala tijekom ovog postupka, pa ta imovina ne može činiti njenu ostavinsku imovinu koja bi se raspoređivala u njenom ostavinskom postupku.
9. Sukladno svemu navedenom, a temeljem čl. 7., čl. 10., čl. 84. st. 2., čl. 149. Zakona o nasljeđivanju („Službeni list FNRJ“ 20/1955, „Službeni list SFRJ“ 12/1965, „Narodne novine“ 52/1971, 47/1978, 71/1991, 37/1994, 56/2000, 48/2003, dalje: ZON), koje se u ovom postupku primjenjuju temeljem čl. 253. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35//05,127/13, 33/15 i 14/19, dalje: Zakon o nasljeđivanju) te čl. čl. 217., čl. 219. i čl. 220. Zakona o nasljeđivanju, valjalo je utvrditi i odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja i :
- ŽĆ utvrditi oporučnom i zakonskom nasljednicom ostavitelja, a
JĆ utvrditi zakonskim nasljednikom ostavitelja
- ŽĆ kao oporučnoj nasljednici u cijelosti uručiti ostavinsku imovinu ostavitelja PRAVA pod 1. iz točke I. izreke ovog rješenja, a obzirom da ista prava predstavljaju prava iz ugovora o kupoprodaji nekretnina kojim je ostavitelj kupio stan u [adresa] koji je oporukom namijenio ŽĆ u cijelosti
- uručiti ŽĆ u 2/3 dijela, a JĆ u 1/3 dijela ostalu ostavinsku imovinu ostavitelja iz točke I. izreke ovog rješenja s obzirom da tom ostalom imovinom ostavitelj nije raspolagao navedenom oporukom te s obzirom da je supruga ostavitelja EĆ (Anđela) Veličković svojim nasljednim dijelom od 1/3 dijela za života raspolagala u korist ŽĆ koja se tog raspolaganja prihvatila, pa stoga ŽĆ uz njen nasljednički dio od 1/3 dijela pripada i nasljedni dio pokojne EĆ (Anđele) Veličković od 1/3 dijela, dok JĆ pripada njegov zakonski nasljedni dio od 1/3 dijela.
Zagreb, 26. ožujak 2025.
Sudac:
Iva Tisanić Vilček
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovog suda pisanim putem u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa ovog rješenja, u tri istovjetna primjerka. Dan predaje preporučenog pismena pošti smatra se danom predaje žalbe sudu.
DNA:
1. ŽĆ po pun E KOM uz s.b. od 26.03.2025. i prateća pismena i dokumentaciju
2. JĆ po pun E KOM s.b. od 26.03.2025. i prateća pismena i dokumentaciju
