REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-7/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Melite Božičević-Grbić kao predsjednice Vijeća te Dražena Tripala i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika LK zbog kaznenog djela iz članka 355. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona Republike Srbije, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 5. veljače 2025. broj Kv-II-209/2025-3 (Kir-2832/2024.), u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e :
I. U povodu žalbe izručenika LK, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjsko rješenje u točci II. izreke rješenja.
II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba izručenika LK bespredmetna je.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, pod točkom I. izreke, utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje iz članka 33. i članka 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (NN 178/2004., dalje ZOMPO), radi izvršenja kazne zatvora sedam mjeseci izrečene presudom Osnovnog suda u Šapcu, Sudske jedinice u Koceljevi, od 19. listopada 2023. broj 6 K-762/2023., protiv LK, državljanina Republike Srbije, koji se trenutno nalazi na izdržavanju kazne zatvora izrečene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 16. studenog 2024. broj K-691/2024. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 60. stavka 1. ZOMPO i članka 19. stavka 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju, određeno je da se izvršenje izručenja odgađa dok izručenik TK u [adresa] ne izdrži kaznu zatvora jedna godina i četiri mjeseca izrečene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 16. studenog 2024. broj K-691/2024. s predviđenim istekom kazne 28. svibnja 2025.
2. Protiv tog rješenja, i to, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, protiv točke II. izreke kojom je odgođeno izvršenje izručenja, žalbu je podnio izručenik po braniteljici, odvjetnici Sari Korade, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijano rješenje preinači i omogući hitno izručenje izručenika Republici Srbiji.
3. U skladu s člankom 495. te člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP) koji se na odgovarajući način u ovom postupku primjenjuje u skladu s odredbom članka 81. ZOMPO-a, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Ispitujući u povodu žalbe izručenika, a u skladu s odredbom članka 81. ZOMPO-a u vezi s člankom 494. stavkom 4. ZKP-a, pobijano rješenje po službenoj dužnosti, ovo Vijeće je našlo da pobijani dio rješenja nije donijelo ovlašteno tijelo.
5. Naime, odredbom članka 60. ZOMPO-a, na koju se pozivaju i prvostupanjski sud i žalitelj kod obrazlaganja svojih stavova, doista je propisano da izvršenje izručenja može biti odgođeno dok se protiv izručenika u Republici Hrvatskoj ne dovrši kazneni postupak koji se vodi zbog drugoga kaznenog djela, ili dok izručenik u Republici Hrvatskoj ne izdrži kaznu zatvora ili sigurnosnu mjeru oduzimanja slobode.
6. Međutim, nakon što je sud utvrdio da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, donošenje odluke o odgodi izvršenja izručenja nije u nadležnosti suda.
7. Naime, postupak odlučivanja o zamolbi za izručenje reguliran je na način da (ako nije riječ o pojednostavljenom izručenju iz članka 54. ZOMPO-a ili odbijanju zahtjeva za izručenje iz članka 55. ZOMPO-a), vijeće nadležnog suda najprije utvrđuje je li udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje te o tome donosi rješenje (članak 56. stavak 1. ZOMPO-a). Potom se u nastavku tog postupka, prema članku 57. stavku 1. ZOMPO-a, po pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, to rješenje zajedno sa spisom predmeta dostavlja Ministarstvu pravosuđa (sada: Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije), nakon čega ministar pravosuđa (sada: ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije) donosi rješenje kojim dopušta ili ne dopušta izručenje (članak 57. stavak 2. ZOMPO-a). Prema tome, sud ne određuje hoće li izručenik biti izručen državi moliteljici. Odluku o izručenju donosi ministra pravosuđa.
8. Nadalje, odredbom članka 58. ZOMPO-a propisano je da rješenje o izručenju postaje izvršno tek nakon što ministar pravosuđa donese rješenje iz članka 57. stavka 2. tog Zakona odnosno u slučaju iz članka 54. toga Zakona (kada izručenik izrijekom pristane na izručenje u pojednostavljenom postupku, o čemu ovdje nije riječ).
9. Smislenim tumačenjem odredbe članka 60. stavka 1. ZOMPO-a, kojom su propisane pretpostavke za odgodu izvršenja izručenja, jasno proizlazi da o odgodi izručenja ne odlučuje sud prilikom utvrđivanja postojanja zakonskih pretpostavki za izručenje (jer tada još ne postoji odluka o izručenju), već da, nakon pravomoćnosti rješenja o udovoljenju tih pretpostavki, tek u kasnijem stadiju postupka, prilikom donošenja odluke o izručenju ministar pravosuđa može i odgoditi njeno izvršenje.
10. Budući iz navedenog proizlazi da je odluku o odgodi izvršenja (točka II. izreke) donio sud koji nije tijelo ovlašteno na njeno donošenje, trebalo je pobijano rješenje u tome dijelu ukinuti.
11. Slijedom sveg navedenog, na temelju članka 81. ZOMPO-a u vezi s člankom 494. stavkom 3. točkom 3. te stavkom 4. istog članka ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
12. Zbog iznesenog, žalba izručenika je bespredmetna (točka II. izreke).
Zagreb, 26. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Melita Božićević Grbić
