Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-371/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Štedbanka d.d. u likvidaciji, Zagreb, Slavonska avenija 3, OIB: 58063088591, protiv ovršenika 1.HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Sandra Dragičević, odvjetnica u Zagrebu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja Ovr-2142/14-19 od 3. prosinca 2020., 26. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja Ovr-2142/14-19 od 3. prosinca 2020.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je žalba ovršenika zaprimljena 30. studenog 2020., a podnesena protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-2142/14-2 od 12. prosinca 2014 (točka I. izreke) i odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe zaprimljen 30. studenog 2020. (točka II. izreke).

2. Protiv tog rješenja žalbu podnose ovršenici iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršenog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013. i 93/2014.; dalje: OZ) ne ističući žalbeni prijedlog.

3. U žalbi ističu da je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a iz razloga što ovaj ovršni postupak vodi viša sudska savjetnica specijalistica. Iz istog razloga smatraju da se sutkinja Gordana Kliček-Horvat trebala izuzeti od rada u ovom postupku. Osim toga, ovršenici navode da je donošenjem pobijanog rješenja počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a iz razloga što je pobijanu odluku sudska savjetnica donijela na ročištu održanom 3. prosinca 2020. bez da je ovršenicima dana mogućnost da će očituju na podnesak ovrhovoditelja od 2. prosinca 2020. Ovršenici navode da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda prema kojem ovršenici u parnici na koju su upućeni rješenjem prvostupanjskog suda od 4. veljače 2020. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a ne mogu isticati navode iz žalbe ovršenika od 30. studenog 2020. Nadalje, pobijajući prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke ovršenici ističu da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, te da je ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha ništetna.

4. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode ovršenika i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Suprotno žalbenim navodima ovršenika, donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a. To iz razloga što su sudski savjetnici ovlašteni samostalno provoditi ovršne postupke, ocjenjivati dokaze i utvrđivati činjenice, te na temelju tako provedenog postupka podnijeti sucu nacrt na temelju kojeg sudac donosi odluku sukladno članku 110. stavku 1. i 4. točki 4. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/2013.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog ovršenog postupka, a koji je sadržajno isti sada važećim odredbama Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022., 60/2022., 16/2023., 155/2023., 36/2024.). Stoga, s obzirom da su citiranom odredbom propisana ovlaštenja sudskih savjetnika, između ostalog, u ovršnim postupcima, to se ovršenici neosnovano pozivaju na odredbu članka 10. stavka 1. OZ-a budući da je pobijana odluka donesena od strane sudskog savjetnika sukladno zakonom propisnom ovlaštenju.

6.1. Žalbeni navodi ovršenika kojima ističu da postoji razlog za izuzeće sutkinje i sudske savjetnice nisu ocijenjeni, budući da o zahtjevu za izuzeće sukladno članku 74. stavku 1. ZPP-a odlučuje predsjednik suda.

7. Neosnovano ovršenici žalbenim navodima ističu da je donošenjem pobijanog rješenja počinjena bitna procesna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da su ovršenici 30. studenog 2020. podnijeli žalbu nakon proteka roka i prijedlog za odgodu ovrhe, a koji podnesci su dostavljeni ovrhovoditelju radi očitovanja. Ovrhovoditelj se očitovao na iste podneskom od 2. prosinca 2020., a koji su uručeni ovršenicima na ročištu održanom 3. prosinca 2020. Iz zapisnika na navedenom ročištu ne proizlazi da su ovršenici zahtijevali rok za očitovanje na navode ovrhovoditelja, a niti je odredbama OZ-a propisano pravo ovršenika na očitovanje. Stoga, donošenjem pobijanog rješenja ovršenicima nije onemogućeno raspravljanje u smislu članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.

9. Prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je rješenjem o ovrsi poslovnog broja Ovr-2142/14-2 od 12. prosinca 2014. na temelju ovršnih isprava Okvirnog [broj] za odobravanje kredita, otvaranje akreditiva, izdavanje garancija i korištenje ostalih bankovnih usluga i Sporazuma o založnom pravu na nekretninama založnih dužnika radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika od 10. studenog 2006., Ugovora o kratkoročnom [broj kredita] od 21. studenog 2006. s Dodacima br.1-4 i Ugovora o kratkoročnom [broj kredita] od 15. prosinca 2006. i Dodacima br.1-4, određena je ovrha na nekretnini ovršenika upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi naplate iznosa glavnice u iznosu od 170.000,00 kuna i 450.000,00 kuna, te naknade u iznosu od 13.000,00 kuna, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka,

- da je to rješenje o ovrsi djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovnog broja Gž-597/15-

6 od 17. prosinca 2015,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda od 20. studenog 2019. djelomično obustavljena ovrha i to u dijelu koji se odnosi na Ugovor o kratkoročnom [broj kredita] od 21. studenog 2006. i to radi naplate glavne tražbine u iznosu od 170.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teče od dospijeća do 22. listopada 2009. i iznosu 12.114,25 kuna, te zateznih kamata koje teku od 23. listopada 2009. do isplate, te revalorizacije u iznosu od 5.474,39 kuna,

- da su ovršenici podnijeli žalbu nakon proteka roka 2. studenog 2017. u povodu koje ih je prvostupanjski sud rješenjem od 4. veljače 2020. uputio na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a,

- da su ovršenici 30. studenog 2020. podnijeli žalbu nakon proteka roka iz žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a navodeći da u spisu predmeta ne postoji isprava iz koje bi proizašla činjenica da su sredstva po Ugovoru o kratkoročnom [broj kredita] od 15. prosinca 2006. isplaćena,

- da je ovrhovoditelj osporio navode ovršenika iz žalbe nakon proteka roka od 30. studenog 2020. navodeći da su predmetna sredstva isplaćena 18. prosinca 2006.

10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su ovršenici podnijeli žalbu nakon proteka roka iz žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a, ali da su iz navedenog razloga žalbu ovršenici mogli podnijeti u ranije podnesenoj žalbi jer se priložena dokumentacija odnosi na 2007. godinu. Pri tome, prvostupanjski sud zaključuje da s obzirom da su ovršenici rješenjem od 4. veljače 2020. upućeni na pokretanje parnice iz žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a da u toj parnici mogu dokazivati spornu činjenicu na koju se pozivaju u žalbi nakon proteka roka pa prvostupanjski sud pozivom na članak 53. stavak 4. OZ-a odbacuje žalbu nakon proteka roka ovršenika.

11. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da su ovršenici podnijeli žalbu nakon proteka roka od 30. studenog 2020. iz žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti.

12. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da su ovršenici 30. studenog 2020. podnijeli žalbu pozivajući se na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a, no prema sadržaju žalbe ovršenici ističu da tražbina ovrhovoditelja ne postoji jer da ovrhovoditelj nije isplatio sredstva po Ugovoru o kratkoročnom [broj kredita] od 15. prosinca 2006.

13. Odredbom članka 53. OZ-a propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

14. Cijeneći žalbene navode ovršenika iz žalbe nakon proteka roka od 30. studenog 2020. ne proizlazi da bi se radilo o žalbenom razlogu iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a, odnosno da bi ovršenici isticali da je tražbina ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, već se sadržajno radi o žalbenom razlogu iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a jer ovršenici ističu da tražbina ovrhovoditelja nije niti nastala, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave.

15. Međutim, iako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radi o žalbenom razlogu iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda prema kojem su ovršenici takve žalbene navode mogli istaknuti u ranijoj žalbi. Naime, ovršenici u predmetnoj žalbi ističu da su zbog pretraživanja poslovne dokumentacije koje su u posjedu, a koja se odnosi na 2007. godinu do sada bili mišljenja da se ovrhovoditelj savjesno koristi pravima koja mu pripadaju, te da nisu posumnjali u istinitost navoda iz prijedloga da je predmetni kredit doista isplaćen, međutim da u spisu ne postoji isprava iz koje bi to proizlazilo, pa žalbom osporavaju da je kredit uopće isplaćen.

16. Imajući u vidu prethodne navode ovršenika iz žalbe nakon proteka roka, a uvažajući činjenicu da je ovaj ovršni postupak pokrenut 29. rujna 2014., pa da su ovršenici već tada imali mogućnost pretraživanja dokumentacije iz 2007. prema ocjeni ovog suda ovršenici su žalbene navode da u spisu predmeta ne postoji dokaz da je ovrhovoditelj isplatio sredstva po Ugovoru o kratkoročnom [broj kredita] od 15. prosinca 2006. mogli isticati već u žalbi protiv rješenja o ovrsi od 22. prosinca 2014., a kojom žalbom su ovršenici prvi puta osporavali zakonitost rješenja o ovrsi. Pored toga, ovršenici su već tada mogli osporiti isplatu kredita i postojanje tražbine ovrhovoditelja pozivom na nepostojanje dokaza o isplati. Stoga ovršenici nemaju opravdan razlog zbog kojeg takve žalbene navode nisu mogli isticati već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi. Pri tome, navodi ovršenika da su do sada bili mišljenja da se ovrhovoditelj savjesno koristi pravima koja mu pripadaju, ne predstavljaju opravdan razlog u smislu članka 53. stavka 1. OZ-a.

17. Stoga, sukladno odredbi članka 53. stavka 4. OZ-a koja propisuje da ako se žalba nakon proteka roka temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi, sud će odbaciti žalbu, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je odbaciti žalbu ovršenika, a kako je to učinio prvostupanjski sud.

18. Prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbija prijedlog za odgodu ovrhe ovršenika od 30. studenog 2020. pozivom na članak 65. stavak 1. OZ-a, a na temelju zaključka da ovršenici nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu jer činjenica da je ovrhovoditelj trgovačko društvo u likvidaciji ne znači da ovrhovoditelj u slučaju protuovrhe neće biti u mogućnosti ispuniti svoje obveze.

19. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

20. Odredbom članka 65. stavka 1. OZ-a određene su pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika koje moraju biti ispunjene, i to ovršenik mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje te dokazati da je ispunjena jedna od pretpostavki iz članka 65. stavka 1. točke 1.-10. OZ-a, a koje se uglavnom ogledaju u podnošenju pravnih lijekova ili tužbi protiv odluka na temelju kojih je određena ovrha, a koje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

21. U konkretnom slučaju, s obzirom da su ovršenici podnijeli žalbu nakon preteka roka 30. studenog 2020. ispunjena je jedna od pretpostavki za odgodu ovrhe iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a, međutim nije ispunjena druga kumulativna pretpostavka iz članka 65. stavka 1. OZ-a za odgodu ovrhe, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

22. Naime, ovršenici prijedlogom za odgodu ovrhe ističu da će provedbom ovrhe trpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu iz razlog što ovrhovoditelj nije obajvio godišnja financijska izvješća od početka likvidacije, pa da u slučaju uspjeha u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ovršenici neće biti u mogućnosti efikasnim pravnim sredstvom ostvariti tražbinu od ovrhovoditelja.

23. Takvim navodima ovršenici nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nenadoknadivu štetu budući da činjenica da je ovrhovoditelj trgovačko društvo u likvidaciji ne znači da u slučaju uspjeha ovršenika u parnici radi proglašenja ovrhe ovršenici neće moći uspjeti u protuovrsi. Naime, likvidacija je postupak koji se provodi nakon nastanka razloga za prestanak društva, pri čemu provođenje postupka likvidacije ne znači da trgovačko društvo nema dovoljno sredstava za podmirenje svojih obveza.

24. Kako ovršenici prijedlogom za odgodu ovrhe nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, to nije ispunjena jedna od kumulativnih pretpostavki za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika iz članka 65. stavka 1. OZ-a.

25. Konačno, žalbeni navodi ovršenika kojima ističu da je ovrha protiv ovršenika kao založnih dužnika određena na temelju ovršne javnobilježničke isprave koja potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač u smislu članka 65. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020.), valja naglasiti da se s obzirom na vrijeme pokretanja ovog postupka 29. rujna 2014. primjenjuju odredbe OZ-a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka, kao i da se sukladno članku 20. stavku 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopuna Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 131/2020.) odredba članka 6. istog, a na koju se žalbenim navodima pozivaju ovršenici, ne primjenjuje u postupcima prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopuna Ovršnog zakona.

26. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na članak 380. točku 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika i potvrditi pobijano rješenje, kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 26. ožujka 2025.

Sutkinja

Ingrid Bučković