Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-84/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić u pravnoj stvari tužiteljice ĐL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Đ, P, R, Jurcan & Jabuka, Rijeka, protiv tuženika PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.858,12 EUR/ 14.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.04.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.05.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.06.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.07.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.08.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.09.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.10.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.11.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.12.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.01.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.02.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.03.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.04.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.05.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.06.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.07.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.08.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.09.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.10.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.11.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.12.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.01.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.02.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.03.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.04.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.05.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.06.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.07.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.08.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.09.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.10.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.11.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.12.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.01.2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.02.2022.g. pa do isplate,

po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II.Nalaže se tužiteljici ĐL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da stranke bili suvlasnici nekretnina koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu, zemljišnoknjižni odjel [adresa] označene kao:

- kč. br. [katastarska čestica]/K kuća br.112 i dvor. od 124 čhv (446 m2)

- kč. br. [katastarska čestica] oranica od 31 čhv (111 m2)

- kč. br. [katastarska čestica] livada od 122 čhv (439 m2)

- kč. br. [katastarska čestica] pašnjak od 9 j 125 čhv (52241 m2)

- kč. br. [katastarska čestica] livada od 528 čhv (1899 m2)

- kč. br. [katastarska čestica] pašnjak od 1 j 337 čhv (6967 m2)

- kč. br. [katastarska čestica] šuma od 3 j 1435 čhv (22425 m2)

- kč. br. [katastarska čestica] voćnjak od 153 čhv (550 m2)

- kč. br. [katastarska čestica] oranica od 8 j 223 čhv (46839 m2)

- kč. br. [katastarska čestica] oranica od 1 j 1553 čhv (11340 m2),

a koje nekretnine dolaze upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vremenskom razdoblju od 27. veljače 2019. (kada je izvršena uknjižba prava vlasništva u korist tužiteljice) do 25. veljače 2022.(kada je izvršena uknjižba prava vlasništva u korist RL kao novog suvlasnika prednje navedenih nekretnina na dijelu koji se nalazio u vlasništvu tužiteljice). Tužiteljica dalje navodi da se tuženik bez ikakve pravne osnove, mimo volje i protivno upozorenjima tužiteljice, nalazio u posjedu navedenih nekretnina u vremenskom razdoblju od 27. veljače 2019. do dana 25. veljače 2022.Također navodi da se između parničnih stranaka pri naslovnom sudu vodio izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice posl.br. R1-131/2019. Predmetne nekretnine tužiteljica je stekla u 1/2 dijela rješenjem o nasljeđivanju iza pok. GL, a koje rješenje je doneseno od Javnog bilježnika Blanke Žaje posl.br. O- 1765/2018-8, UPP/OS-175/2018 od 7. siječnja 2019. Tuženik je 1/2 dijela predmetnih nekretnina stekao temeljem ugovora o kupoprodaji od 28. veljače 2019. Uknjižba prava vlasništva u odnosu na tuženika provedena je u zemljišnim knjigama naslovnog suda pod brojem Z-2255/2019. U tijeku postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice posl.br. R1-131/2019 tuženik je nebrojeno puta istaknuo kako se isti nalazi u posjedu prednje navedenih nekretnina koje dolaze upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Također je tuženik u postupku posl.br. R1-131/2019 predao Izjavu o uvođenju u posjed sukladno kojoj prethodni suvlasnik uvodi tuženika u polovicu suvlasničkog dijela koji je predmet ugovora o kupoprodaji od dana 28. veljače 2019. Naime, tuženik je u predmetnom postupku radi razvrgnuća ustrajao na geometrijskoj podjeli predmetnih nekretnina uz isplatu polovice vrijednosti kuće koja se nalazi na ista te ukazivao kako se isti nalazi u posjedu predmetnih nekretnina, a ne tužiteljica koja živi u [adresa]. Ujedno, tuženik je navodio kako se u cijelosti koristi kućom koja se nalazi na predmetnim nekretninama te da se koristi ostalim dijelom nekretnina za obavljanje gospodarske djelatnosti. Dakle, tuženik, osim što je koristio svoj suvlasnički dio, koristio je i suvlasnički dio tužiteljice bez ikakvog pravnog osnova. Obzirom se tuženik koristio u vremenskom razdoblju od 27. veljače 2019. do dana 25. veljače 2022.suvlasničkim dijelom tužiteljice bez ikakvog pravnog temelja i uz protivljenje tužiteljice, isti je dužan tužiteljici isplatiti najamninu za svaki mjesec korištenja istih, i to od 28. veljače 2019. kada je neosnovano ušao u posjed suvlasničkog dijela tužiteljice pa do 25. veljače 2022.kada je izvršena uknjižba prava vlasništva na suvlasničkom dijelu tužiteljice u korist novog vlasnika na temelju Ugovora o kupoprodaji pod brojem Z-2620/2022. Tužiteljica po osnovi najamnine potražuje ukupno 14.000,00 kn sa zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos od 400,00 kn.

2. U odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Prije svega ističe da iako tužiteljica traži isplatu s osnove tuženikovog navodnog nesnovanog korištenja suvlasničkih dijelova tužiteljice, prethodno uopće nije tražila predaju u posjed tih istih suvlasničkih dijelova. Tužiteljica je svoj suvlasni omjer naslijedila i nakon što je postala suvlasnica istih zajedno sa svojim pok.bratom čiju polovicu je kupio tuženik, nije koristila niti jedan dio predmetnih nekretnina jer je živjela u [adresa] i sve je koristio njezin pok. brat. Nakon što je tuženik kupio suvlasni dio od ½ dijela ušao je u posjed cijelog imanja i to nije sporno, ali pritom nikada, ničim nije ograničavao mogućnost tužiteljici da pristupi na predmetno zemljište, niti ga je ona ikada to tražila, a nije dolazila na predmetno imanje uopće. Njezin interes u ovom postupku je isključivo zarada. Čl. 38 ZV propisano je da svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Budući tužiteljica nikada nije tražila bilo kakvo pravo na posjed niti je bila u posjedu prije nego je njezin brat prodao svoj dio tuženiku, sama činjenica da je tuženik koristio sve nekretnine, ne daje joj pravo na naknadu niti tuženika čini nepoštenim posjednikom. Tuženik navodi da nije bio nepošteni posjednik jer je bio suvlasnik i preuzeo je posjed kako ga je koristio njegov pravni prednik, a sve dok tužiteljica nije imala interesa niti je tražila predaju u posjed, on se ne može smatrati nepoštenim posjednikom i sukladno odredbi članka 164. stavka 1. ZV pošteni posjednik mora predati stvar vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljava ako je koristio stvar primjereno pravu na posjed kojeg je smatrao da mu pripada. Budući tužiteljica nikada nije tražila suposjed, opravdano je smatrao da može koristiti sve, a osim toga bio je i suvlasnik u svim česticama. Identično pravno shvaćanje o navedenom pitanju izraženo je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. kada je navedeno: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164 st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje." Tuženik se poziva i na praksu: Gž 635/2019-3 Županijski sud u Varaždinu, „U nastavku postupka u kojem će održati novu glavnu raspravu treba utvrditi da li je tužena pošteni ili nepošteni posjednik predmetne nekretnine, te imat u vidu da osobu koja koristi tuđu nekretninu bez ovlaštenja da je posjeduje ili bez osnove koja bi joj davala pravo da je posjeduje - iako je znala ili mogla znati da joj ne pripada pravo da je posjeduje, treba smatrati nepoštenim posjednikom, a time obveznikom isplate vlasniku nekretnine svih koristi koje je u tome razdoblju od nekretnine imao koju korist može činiti i iznos najamnine koju bi inače za tu nekretninu nepošteni posjednik trebao plaćati, s time da zahtjev za naknadu koristi mora prati i zahtjev za predaju nekretnine, nakon čega će i ovisno o prethodno utvrđenom donijeti novu presudu glede zahtjeva tužitelja.“ Tuženik dalje navodi da iz predmeta Općinskog suda u Karlovcu, posl. br. R1-131/2019, a koje tužiteljica navodi kao dokaz, razvidno je kako je prednik tuženika koristio i bio u posjedu predmetnih nekretnina u cijelosti, dok tužiteljica živi u [adresa], nije nikada niti bila u posjedu predmetnih nekretnina, kuće i zemljišta, niti tamo dolazi, niti je postavljala bilo kakve zahtjeve prema tuženiku ili njegovu predniku za eventualnu predaju u posjed. Traži da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis R1-131/2019, neslužbenu kopiju povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Blanke Žaje iz Karlovca, poslovni broj: O- 1765/2018-8, UPP/OS-175/2018 od 7. siječnja 2019., Izjavu o uvođenju u posjed od 28. veljače 2019., popis zatečenih stvari u kući na adresi [adresa] od 28. veljače 2019., saslušao svjedoka EL i stranke, dok su radi ekonomičnosti postupka odbijeni dokazni prijedlozi (pribava podataka od Porezne uprave, očevid, građevinsko vještačenje) na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Nije sporno da su stranke bili suvlasnici nekretnina koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu, zemljišnoknjižni odjel [adresa] označene kao:

- kč. br. [katastarska čestica]/K kuća br.112 i dvor. od 124 čhv (446 m2)

- kč. br. [katastarska čestica] oranica od 31 čhv (111 m2)

- kč. br. [katastarska čestica] livada od 122 čhv (439 m2)

- kč. br. [katastarska čestica] pašnjak od 9 j 125 čhv (52241 m2)

- kč. br. [katastarska čestica] livada od 528 čhv (1899 m2)

- kč. br. [katastarska čestica] pašnjak od 1 j 337 čhv (6967 m2)

- kč. br. [katastarska čestica] šuma od 3 j 1435 čhv (22425 m2)

- kč. br. [katastarska čestica] voćnjak od 153 čhv (550 m2)

- kč. br. [katastarska čestica] oranica od 8 j 223 čhv (46839 m2)

- kč. br. [katastarska čestica] oranica od 1 j 1553 čhv (11340 m2),

a koje nekretnine dolaze upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Stranke su bili suvlasnici navedenih nekretnina u vremenskom razdoblju od 27. veljače 2019. (kada je izvršena uknjižba prava vlasništva u korist tužiteljice) do 25. veljače 2022.(kada je izvršena uknjižba prava vlasništva u korist RL kao novog suvlasnika prednje navedenih nekretnina na dijelu koji se nalazio u vlasništvu tužiteljice). U odnosu na razdoblje dok je bila upisana kao suvlasnica nekretnine, tužiteljica potražuje naknadu za korištenje svog suvlasničkog dijela.

7. Nesporno je da se u navedenom razdoblju tuženik nalazio u posjedu predmetnih nekretnina, a tužiteljica nije.

8. Prije utuženog razdoblja tužiteljica nije pismenim putem pozvala tuženika radi predaje predmetne nekretnine u suposjed.

9. Uvidom u predmet ovog suda R1-131/2019 razvidno je da niti u navedenom predmetu koji je pokrenut 23. kolovoza 2019., tužiteljica nije pozvala tuženika radi predaje nekretnine u posjed niti je pokazala volju za posjedovanjem nekretnine.

10. Na okolnost je li tužiteljica na drugi odgovarajući način pozvala na predaju stvari (tako i u Rev-390/2020-3 od 18. svibnja 2022.) saslušana je kao svjedok EL i stranke.

11. Iz iskaza tužiteljice kao stranke sud je utvrdio da tuženik nije tužiteljici verbalno branio dolazak i suposjed nekretnine. U svom iskazu tužiteljica je tvrdila da je bila onemogućena pristupiti na predmetno imanje zbog toga što je vidjela natpis "oštar pas" i čula lavež čopora pasa koje je tuženik držao na imanju. U takvoj situaciji nije tražila tuženika da joj omogući ulazak navodeći da je imanje okupirano i devastirano od tuženika, da ga nije zvala da je došla ili da bi došla jer što bi ona njega zvala ako se radi o njihovom suvlasništvu.

12. U svom iskazu tuženik je negirao da nije bio u dobrosusjedskim odnosima s njenom majkom kako je tvrdila tužiteljica. Isto tako, suprotno navodima tužiteljice, njen brat G dolazio je na imanje dok je njihova majka bila živa. Tuženik je iskazao da je cijelo vrijeme on pozivao tužiteljicu da se dogovore koji dio imanja će ona koristiti, dok ona od njega nije ništa tražila. Od tužiteljice je dobivao odgovor da je povrijeđena time što se tuženik usudio kupiti njeno obiteljsko imanje i da se obrati njenom odvjetniku. U svom iskazu je potvrdio da od odvjetnika tužiteljice nije dobio nikakav pismeni poziv radi predaje nekretnine u suposjed tužiteljici. Tuženik je iskazao da nije imao saznanja da je tužiteljica dolazila i da nije mogla pristupiti imanju.

13. Saslušana kao svjedok EL iskazala je da je bila u najmu imanja nakon što je tuženik kupio imanje jer je na njemu držala konje koji su i danas na imanju, dok je kuću koristila jer joj je trebala struja za printer i laptop obzirom se bavi EU fondovima. Iskazala je da je svaki dan bila na imanju, ali nije nikada vidjela da bi tužiteljica došla do imanja. Nekoliko puta je čula da je tuženik zvao i radio na tome da s tužiteljicom razriješi suvlasničke odnose, da je nebrojeno puta čula da ju je pozivao da dođe na imanje, ali ga je tužiteljica u jednom trenutku i blokirala. Svjedokinja je iskazala da tužiteljica nije bila za dogovor. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da nije bilo nikakvih problema i da tužiteljica koristi kuću i imanje.

14. Na strani tuženika, sud je utvrdio da je bio u posjedu nekretnine, da tužiteljici nije onemogućavao da sama preuzme suposjed i da je pozivao tužiteljicu na suposjed nekretnine.

15. S druge strane, sud je utvrdio da tužiteljica nije pismeno, a niti usmeno pozvala tuženika da joj preda nekretninu u suposjed, da ga nije izvijestila o tome zbog kojih okolnosti smatra da je onemogućena u posjeda već je u razgovorima inzistirala na osjećaju povrijeđenosti da je netko treći kupio suvlasnički dio njenog obiteljskog imanja, a isto je isticala i u svom iskazu u ovom postupku.

16. Obzirom na okolnost da je tuženik pozivao tužiteljicu da stupi u suposjed nekretnine, a da tužiteljica nije dokazala da ju je tuženik u tome onemogućio, tužiteljica ne može sada ići za tim i u ovom postupku tvrditi da joj pripada naknada za korištenje jer je tuženik koristio njen dio. Ako je tuženik pozivao tužiteljicu na suposjed koja se ne odaziva pozivu onda je svjesno davala tuženiku na korištenje suvlasnički dio radi postizanja nepoštenog cilja kako bi onda od njega tražila naknadu za korištenje.

17. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prema ocjeni ovog suda tužiteljica nema osnove potraživati naknadu za korištenje svog suvlasničkog dijela.

18. Stav ovog suda zasniva se na pravnom stavu Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu od 4. rujna 2013. godine kada tuženik posjeduje nekretninu ili neku drugu stvar tužitelja ili posjeduje njegov suvlasnički dio, plaćanje vrijednosti postignute koristi prema odredbi čl. 1111. i 1120. ZOO-a moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet, zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari. Kada je moguće vraćanje, tj. kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbi čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. - dalje: ZOV), ali samo u slučaju kada tužitelj uz platež koristi tužbenim zahtjevom traži predaju nekretnine ili stvari u posjed. Identičan pravni stav zauzet je i na Građanskom odjelu Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 26. listopada 2009. godine, a isto tako isti zaključak donesen je i na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 23. studenog 2009. godine. Kako u konkretnom predmetu niti tužitelj, a niti protutužiteljica ne tvrde da su tražili predaju nekretnina koje su predmetom zahtjeva za isplatu koristi u posjed, a niti to čine zajedno sa zahtjevom za isplatu koristi, ne može se smatrati da je tužena, odnosno protutuženik nepošteni posjednik i da je temeljem odredbe čl. 165. st. 1. ZOV- a dužan platiti sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja.“

19. Sukladno citiranom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 1. ožujka 2021. pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

20. Obzirom tužiteljica nije dokazala da je prije utuženog razdoblja pokazala volju za posjedovanjem nekretnine jer se nije odazivala na pozive tuženika na suposjed, to je u konkretnom slučaju mjerodavna odredba članka 164. ZV koja regulira pravni položaj poštenog posjednika kako treba tretirati tuženika u utuženom razdoblju.

21. Odredbom članka 164.stavak 1. ZV propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi tono što je pritom oštećeno ili uništeno.

22. Stoga tuženik nije dužan dati naknadu za korištenje suvlasničkog dijela tužiteljice na predmetnoj nekretnini u utuženom razdoblju obzirom se u tom razdoblju ima smatrati poštenim posjednikom pa je tužbeni zahtjev radi isplate naknade u tom razdoblju valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan. Obzirom je tužbeni zahtjev neosnovan, nije bilo potrebno provoditi financijsko vještačenje niti druge dokaze radi utvrđivanja visine zahtjeva.

23. Tuženiku pripada naknada parničnih troškova u cijelosti temeljem odredbe članka 154. stavak 1 . Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem postupku: ZPP) obzirom je u cijelosti uspio u sporu.

24. Troškovi tuženika odmjereni su u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 200,00 EUR prema Tbr.8.t.1., za zastupanje na ročištu 12.6.2024. i 19.3.2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr.9.t.1., za pristup na ročište za objavu presude 11.7.2024. i 26.3.2025. u iznosu od 100,00 EUR za svaku objavu prema Tbr.9.t.3. sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR, koji iznos je naložen tužiteljici isplatiti tuženiku na ime naknade parničnih troškova.

25. Tuženiku ne pripada zatraženi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu. Obzirom na uspjeh u sporu tuženik se ne nalaze u obvezi plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu sukladno odredbi članka 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23, u daljnjem tekstu: ZSP),

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 26. ožujka 2025.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OD E, Đ, P, R, T & Jabuka, Rijeka

2. Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu