REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5132/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Vukadin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu VUKADIN I PARTNERI j. t. d. u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, radi ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20. veljače 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Sabine Vukadin - odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika EP - odvjetničkog vježbenika, dana 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj kreditne partije 7104325681 koji su dana 23.09.2008. godine sklopili tužitelj KP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 000 Zagreb kao korisnik i Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473 , 10 000 Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnoj stopi tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 6,55 % godišnje.

II Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj kreditne partije 7104325681 koji su dana 23.09.2008. godine sklopili tužitelj KP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 000 Zagreb kao korisnik i Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, 10 000 Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju PP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 6.478,50 eur s zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 21,35 EUR tekuće od dana 15.11.2008 godine pa do isplate,

- na iznos od 8,03 EUR tekuće od dana 15.12.2008 godine pa do isplate,

- na iznos od 43,97 EUR tekuće od dana 15.1.2009 godine pa do isplate,

- na iznos od 44,34 EUR tekuće od dana 15.2.2009 godine pa do isplate,

- na iznos od 32,27 EUR tekuće od dana 15.3.2009 godine pa do isplate

- na iznos od 35,86 EUR tekuće od dana 16.4.2009 godine pa do isplate,

- na iznos od 35,59 EUR tekuće od dana 15.5.2009 godine pa do isplate,

- na iznos od 30,82 EUR tekuće od dana 15.6.2009 godine pa do isplate,

- na iznos od 31,65 EUR tekuće od dana 15.7.2009 godine pa do isplate,

- na iznos od 28,26 EUR tekuće od dana 15.8.2009 godine pa do isplate,

- na iznos od 33,42 EUR tekuće od dana 15.9.2009 godine pa do isplate,

- na iznos od 27,69 EUR tekuće od dana 15.10.2009 godine pa do isplate,

- na iznos od 31,39 EUR tekuće od dana 15.11.2009 godine pa do isplate,

- na iznos od 30,8 EUR tekuće od dana 15.12.2009 godine pa do isplate,

- na iznos od 40,8 EUR tekuće od dana 15.1.2010 godine pa do isplate,

- na iznos od 47,22 EUR tekuće od dana 15.2.2010 godine pa do isplate

- na iznos od 45,83 EUR tekuće od dana 15.3.2010 godine pa do isplate,

- na iznos od 52,21 EUR tekuće od dana 15.4.2010 godine pa do isplate,

- na iznos od 63,9 EUR tekuće od dana 15.5.2010 godine pa do isplate,

- na iznos od 66,4 EUR tekuće od dana 15.6.2010 godine pa do isplate,

- na iznos od 80,14 EUR tekuće od dana 15.7.2010 godine pa do isplate,

- na iznos od 79,68 EUR tekuće od dana 15.8.2010 godine pa do isplate,

- na iznos od 108,16 EUR tekuće od dana 15.9.2010 godine pa do isplate,

- na iznos od 91,57 EUR tekuće od dana 15.10.2010 godine pa do isplate,

- na iznos od 95,41 EUR tekuće od dana 15.11.2010 godine pa do isplate,

- na iznos od 113,42 EUR tekuće od dana 15.12.2010 godine pa do isplate,

- na iznos od 115,03 EUR tekuće od dana 15.1.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 108,62 EUR tekuće od dana 15.2.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 112,5 EUR tekuće od dana 15.3.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 112,71 EUR tekuće od dana 15.4.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 124,55 EUR tekuće od dana 15.5.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 149,71 EUR tekuće od dana 15.6.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 178,35 EUR tekuće od dana 15.7.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 209,61 EUR tekuće od dana 15.8.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 160,25 EUR tekuće od dana 15.9.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 143,65 EUR tekuće od dana 15.10.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 144,76 EUR tekuće od dana 15.11.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 147,05 EUR tekuće od dana 15.12.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 161,38 EUR tekuće od dana 15.1.2012 godine pa do isplate,

- na iznos od 165,69 EUR tekuće od dana 15.2.2012 godine pa do isplate,

- na iznos od 160,99 EUR tekuće od dana 15.3.2012 godine pa do isplate,

- na iznos od 160,29 EUR tekuće od dana 15.4.2012 godine pa do isplate,

- na iznos od 162,66 EUR tekuće od dana 15.5.2012 godine pa do isplate,

- na iznos od 166,8 EUR tekuće od dana 15.6.2012 godine pa do isplate,

- na iznos od 161,64 EUR tekuće od dana 15.7.2012 godine pa do isplate,

- na iznos od 160,22 EUR tekuće od dana 15.8.2012 godine pa do isplate,

- na iznos od 147,57 EUR tekuće od dana 15.9.2012 godine pa do isplate,

- na iznos od 158,47 EUR tekuće od dana 15.10.2012 godine pa do isplate,

- na iznos od 163,55 EUR tekuće od dana 15.11.2012 godine pa do isplate,

- na iznos od 160,18 EUR tekuće od dana 15.12.2012 godine pa do isplate,

- na iznos od 156,13 EUR tekuće od dana 15.1.2013 godine pa do isplate,

- na iznos od 154,73 EUR tekuće od dana 15.2.2013 godine pa do isplate,

- na iznos od 153,29 EUR tekuće od dana 15.3.2013 godine pa do isplate,

- na iznos od 163,37 EUR tekuće od dana 15.4.2013 godine pa do isplate,

- na iznos od 148,55 EUR tekuće od dana 15.5.2013 godine pa do isplate,

- na iznos od 146,13 EUR tekuće od dana 15.6.2013 godine pa do isplate,

- na iznos od 147,57 EUR tekuće od dana 15.7.2013 godine pa do isplate,

- na iznos od 146,05 EUR tekuće od dana 15.8.2013 godine pa do isplate,

- na iznos od 151,47 EUR tekuće od dana 15.9.2013 godine pa do isplate,

- na iznos od 154,80 EUR tekuće od dana 15.10.2013 godine pa do isplate

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate iznosa od 1.581,23 eur s pripadajućom zateznom kamatom.

V Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 naknaditi tužitelju PP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 eur s zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i u tijeku prethodnog postupka navodi da je s tuženikom dana 23. rujna 2008. godine sklopio ugovor o kreditu broj: 3214454208/08, broj kreditne partije 7104325681, ovjeren od strane javnog bilježnika Zorana Jelavića iz Zagreba, pod ovjerom broj OV-16740/2008 od 29. rujna 2008. godine, po kojem je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 34.979,84 CHF po srednjem tečaju HNB, da je u članku 1. predmetnog ugovora propisano da tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan korištenja kredita, a u daljnjim stavcima ugovora da je ugovoreno da se kredit otplaćuje mjesečno, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, da je u članku 2. ugovora određena promjenjivost kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tuženika bez ikakvih konkretnih parametara, da tužitelj nikada nije napravio konverziju kredita sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju te da je kredit u cijelosti isplaćen. Tužitelj se poziva na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za kolektivnu zaštitu interesa i prava potrošača – presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i revizijsku odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015. i poslovni broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. godine. Tužitelj navodi da je navedenim sudskim odlukama utvrđeno kako su banke, pa tako i tuženik, znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. Tužitelj navodi da, što se tiče ovog konkretnog parničnog postupka, da je s jedne strane činjenice da je promjenjiva kamatna stopa mijenjana u više navrata jednostranom odlukom banke, te da se o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo pa da je činjenično stanje identično kao u navedenom kolektivnom sporu, da je tuženik kao banka odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz ugovora sastavio na formuliranom standardnom ugovoru te tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnosti utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Tužitelj ističe kako učinak ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule te da tužitelju, a obzirom je tuženik nepošteni stjecatelj pripadaju i zakonske zatezne kamate temeljem odredbi članaka 1111.-1130. ZOO-a, od dana stjecanja, na temelju odredbe članka 1115. ZOO-a. U odnosu na pitanje zastare tužitelj se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnoj stopi tuženika, a preko ugovorene kamatne stope, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF te kojom presudom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.059,73 eur s zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate uz naknadu troška parničnog postupka s zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 19. prosinca 2024., a nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnoj stopi tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 6,55 % godišnje, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF te kojom presudom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.478,50 eur s zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate uz naknadu troška parničnog postupka s zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako su tužitelj i tuženik sklopili 23. rujna 2008. ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3214454208/08 kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje kredit kunske protuvrijednosti CHF 34.979,84 CHF, u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva i navodi kako tužitelj nije dokazao da je potrošač i da je sredstva kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Tuženik ističe prigovor zastare navodeći da se ima primijeniti zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl. 230. Zakona o obveznim odnosima, navodi da čak i kada bi se imali primijeniti dulji zakonski rokovi zastare (pet godina) da bi za sva potraživanja tužitelja dospjela prije 6. svibnja 2018. nastupila zastara. Tuženik dalje navodi da je odredba o valutnoj klauzuli odredba propisana odredbom čl. 22. Zakona o obveznim odnosima pa da je isključenja od ispitivanja nepoštenosti na osnovi čl. 1. st. 2. Direktive 93/13 EEZ ipri čemu se tuženik poziva na presudu suda EU br. C-81/19 od 9. srpnja 2020. i C- 243/20 od 21. prosinca 2020. Tuženik dalje navodi da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže za valutu švicarski franak, da je iz ugovora o kreditu vidljivo da je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju HNB za CHF te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja te da su tužitelju prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu pojašnjena prava i obveze koje iz ugovora proizlaze, a tužitelj je i potvrdio svojim potpisom da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja, da je svim zaposlenicima u nadležnim službama tuženika bio dostavljen materijal "Izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005.", u kojem su sadržane upute kako postupati s klijentima prilikom sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom, a da su takve upute dostavljene i zaposlenicima autokuća kod kojih su se potpisivali Ugovori o kreditu za kupnju motornih vozila, da valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu, da su ugovaranjem valutne klauzule tužitelj i tuženik dobrovoljno prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja, da je odredba kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču da nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Tuženik dalje ističe da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima, da je prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama (čl. 308. NN 117/08), da se radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju prema tužitelju rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993. koja u Prilogu predviđa i slučajeve u kojima određene odredbe sa sive liste nisu ograničenje za sklapanje ugovora, pa tako niti odredba koja trgovcu omogućuje da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom, ukoliko se radi o odredbi prema kojima pružatelj financijskih usluga pridržava pravo bez prethodne obavijesti izmijeniti kamatnu stopu koju plaća potrošač, u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome odmah izvijesti drugu ugovornu stranu u najkraćem mogućem vremenu i da je ona tada odmah slobodna raskinuti ugovor, navodi da također nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj. Tuženik ističe da je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju, koja je objavljena dana 04.10.2012. te da je postupio sukladno navedenoj obvezi te je donio nove Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (Opći uvjeti), koji su stupili na snagu 1. siječnja 2013., a koji Opći uvjeti su se primjenjivali i na predmetni ugovorni odnos te da se počevši od 01.01.2013. kamatna stopa mijenja u skladu sa promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju 6M LIBOR za CHF), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, i fiksnog dijela kamatne stope, navodi da je obavijestio tužitelja da će redovno usklađenje promjenjivih kamatnih stopa kao i utvrđivanje statusa klijenta obavljati šestomjesečno 20. svibnja i 20. studenog, s primjenom novih kamatnih stopa od 1. srpnja i 1. siječnja svake godine kao i da na dan 1. srpnja 2013., koji je prvi dan redovitog usklađivanja u smislu Općih uvjeta poslovanja te na dan redovitog usklađenja 1. siječnja 2014. neće u izračunu kamatne stope primijeniti eventualni porast vrijednosti LIBOR-a za CHF u odnosu na njegovu vrijednost na dan 31.12.2012, već jedino njen eventualni pad. Tuženik navodi da je slijedom navedenog, razvidno da su intervencijom zakonodavca stranke regulirale svoj ugovorni odnos u pogledu pitanja promjenjivosti kamatne stope pa da tužitelj nema pravo tražiti i dodatnu zaštitu od suda podnošenjem predmetne tužbe. Tuženik nadalje navodi da je deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj stvari usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa, a da nije pak moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu, koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa, da su parnične stranke u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa. Tuženik nadalje spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju, navodi da se tužitelj stoga ne može prikazivati kao osoba kojoj je moguće "nametnuti" Ugovor određenog sadržaja, na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, niti je to životno logično i uvjerljivo, da tužitelja nitko nije silio da sklopi ugovor o kreditu s tuženikom, već je to isključivo rezultat njegove slobodne volje, da je tuženik kao pružatelj financijskih usluga, u smislu spomenute odredbe Priloga Direktive i ranije navedenih zakona, u prvoj mogućoj prilici izvijestio tužitelja o izmjeni kamatne stope, te da je pri tome tužitelj imao pravo na raskid ugovora. Tuženik navodi da Zakon o zaštiti potrošača (NN 41/14) odredbom čl. 118., odnosno 138.a (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13, dalje u tekstu: ZZP) jasno definira pravni osnov tužbenih zahtjeva za osobe koje protiv tuženika iz kolektivnog spora temeljem iste odredbe pokreću pojedinačne postupke s osnove presude donesene u kolektivnom sporu, a to je naknada štete. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja, tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan te da bi tužitelj eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se sukladno izraženom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim. Zaključno, tuženik predlaže odbiti tužbene zahtjeve kao neosnovane uz naknadu tuženiku troška postupka.

2.1. Podneskom od 8. siječnja 2025. tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska tužitelja od 19. prosinca 2024.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3214454208/08 (list 9-13 spisa), otplatnu tablicu (list 14-16 spisa), knjigovodstvenu kartica (list 17-18 spisa), promet po kreditu (list 19-28 spisa, list 54- 59 spisa), izvadak iz upute službenicima za odobravanje kredita građanima (list 44 spisa), Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (list 86-91 spisa), izveo dokaz saslušanjem tužitelja i izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

4. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi kako slijedi:

- iz Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3214454208/08 proizlazi da je isti zaključen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita dana 23. rujna 2008., pod brojem kreditne partije: 7104325681, s namjenom kupnje vozila (čl.5.), u kunskoj protuvrijednosti od 34.979,84 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (čl.1.), s kamatnom stopom koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ugovora iznosi 6,55% godišnje (čl.2.), uz rok otplate kredita 60 mjeseca (čl.3.), u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (čl. 6.), da je na ugovoru naznačena oznaka: CO fiducij N, partneri, valuta., šifra namjene H54, da je ugovor solemniziran po javnom bilježniku u Zagrebu, Zoranu Jelaviću pod brojem Ov-16740/2008 dana 29. rujna 2008. te da je navedeni ugovor o kreditu pročitan tužitelju i da je upozoren da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,

- da su u knjigovodstvenoj kartici i otplatnoj tablici navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz iznosa anuiteta, kamate i stanja kredita,

- da su u prometu po kreditu prikazane uplate po kreditu i datum uplate istih,

- da su u uputama o postupanju pri odabiru valute dane informacije zaposlenicima banke na što treba paziti kod prodajnog razgovora s klijentom pri odabiru valute,

- da su u Općim uvjetima promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama navedena osnovna načela promjene kamatnih stopa i način određivanje visine promjene kamatne stope kod kredita.

7. U svom iskazu tužitelj je naveo da mu je kredit trebao za kupnju automobila za osobne potrebe, da su ga u auto kući uputili na Zagrebačku banku te su mi rekli da se vrlo brzo odobri i isplati jer rade s njima, da je cijela procedura bila gotova u jednom danu, da je u kredit bio uključen i trošak obrade kredita, čemu je prigovorio, a u banci da su mu rekli da ukoliko će se to mijenjati da mora ići cijeli novi zahtjev za kredit koji neće biti odobren tog dana pa je pristao na tu opciju, da je opcija kredita bila u CHF ili EUR, ali je kod CHF bila niža kamatna stopa radi čega je i odabrao kredit u CHF. Tužitelj je iskazao da je pitao bankaricu da li je način obračuna kamate anticipativni ili dekurzivni na što mu ona nije znala odgovoriti, već da mu je rekla da to izračunava program pri čemu je tužitelj iskazao da osobno ne zna razliku između ta dva načina obračuna kamate, ali da mu je kolega koji je radio softver za izračune kredita rekao da je jedan od ta dva načina povoljniji i da se njegovo pitanje odnosilo općenito na kredite. Tužitelj je iskazao da mu bankarica ništa posebno nije objašnjavala vezano za odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, da mu nije ništa spominjano ni o načinu obračuna interkalarne kamate nego da su ga na to upozorili drugi kolege odnosno da nije dobio nikakve posebne informacije o odredbama ugovora o kreditu i da nije mogao pregovarati o niti jednom elementu ponuđenog ugovora. Tužitelj je iskazao da u trenutku sklapanja ugovora nije mogao pretpostaviti da bi razlike tečaja mogle biti tolike i da je pročitao ugovor o kreditu.

7.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio kao iskren, životan i uvjerljiv.

8. Iz iskaza tužitelja i dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da tužitelj ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. tč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, 45/07, dalje: ZZP), a obzirom je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu kao fizička osoba u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se o pojedinim odredbama Ugovora o kreditu nije pregovaralo, a i iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da nosi oznaku: CO fiducij N, partneri, valuta, šifra namjene: H54, odnosno da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik i da se radi o tipskom ugovoru pa se po prirodi stvari o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.

10. U odnosu na prigovor tuženika da je ugovor solemniziran valja istaknuti da je navedeni prigovor neosnovan obzirom da tužitelj unatoč navedenoj okolnosti ima pravo tražiti pravnu zaštitu sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) u vezi s odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a. Valja nadodati da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao tužitelju objasniti rizik promjene tečaja švicarskog franka koji nije bio naveden u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti.

11. S obzirom na utvrđeno, tuženik nije na nedvojben način dokazao da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarao o spornim odredbama.

12. Sukladno odredbi čl. 502 c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14, 110/15, 14/19) sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pod posl. brojem P-1401/12. Iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi odnosno parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Dakle iz istih u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

13. Obzirom na utvrđeno, prigovori tuženika da je odredba o valutnoj klauzuli isključena od kontrole nepoštenosti, da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovora o kreditu, da je odredba kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak jasna, lako uočljiva i razumljiva i da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima nisu osnovani.

14. Slijedom navedenog, a obzirom je sud vezan za utvrđenja iz naprijed navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan temeljem odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19), čl. 3.-4., čl. 269., čl. 272., i 323., Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) i odredbe čl. 502.a i c ZPP-a te odlučiti kao pod točkom I i II izreke presude.

15. Za napomenuti je da je tužitelj tužbenim zahtjevom u tužbi zahtijevao utvrđenje ništetnima odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa pri čemu je u tužbi i tužbenom zahtjevu naveo broj ugovora o kreditu i broj kreditne partije, a sve kako to proizlazi iz samog ugovora o kreditu zaključenog između stranaka dana 23. rujna 2008., dok je u tužbenom zahtjevu postavljenom podneskom od 19. prosinca 2024. tužitelj, očito pogreškom u pisanju, naveo drugačiji broj ugovora o kreditu od onoga navedenog u tužbi. Međutim, uzimajući u obzir navode iz tužbe i utvrđeno uvidom u ugovor o kreditu te da je u podnesku od 19. prosinca 2024. tužitelj naveo partiju kredita i datum sklapanja ugovora o kreditu, a kako je to naznačeno u samom ugovoru o kreditu, to je prema stavu suda ugovor o kreditu dovoljno određen u podnesku tužitelja od 19. prosinca 2024.

16. Na okolnost visine potraživanja izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

16.1. Iz mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. studenog 2008.) do dana dospijeća posljednje obveze (1. listopada 2013.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan podmirenja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 6.478,50 eur (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k' Tabele 1 iz nalaza (svi iznosi).

16.2. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud je u cijelosti prihvatio jer je izrađen nepristrano, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, a stranke nisu imale prigovora na isti.

17. U odnosu na prijedlog tuženika da se kao zadatak vještaku odredi da izračuna iznose kada je tužitelj plaćao manje anuitete kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit valja istaknuti da tuženik tijekom postupka nije isticao zahtjev za isplatu eventualne razlike koja bi proizlazila iz primjene nižeg tečaja, ali i da je sud stava da ovaj zahtjev tuženika ne ispunjava zakonske pretpostavke iz članka 323. ZOO-a, a to stoga što plaćanjem anuiteta kada je tečaj bio niži od početnog tečaja tužitelj nije primio, odnosno stekao bez osnove, pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Stoga, navedeno nije određeno kao zadatak vještaku.

18. U odnosu na prigovor zastare, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

19. Obzirom u ovoj pravnoj stvari najstarija tražbina po osnovi valutne klauzule dospijeva 15. studenog 2008., da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. kada je zastara počela ponovno teći po pitanju promjenjive kamatne stope, odnosno dana 14. lipnja 2018. kada je zastara počela ponovno teći po pitanju valutne klauzule, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 5. lipnja 2023. to prigovor zastare u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a nije osnovan.

20. Slijedom navedenog, tuženik je sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a dužan vratiti tužitelju što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim odnosno bez osnove sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a koji iznos kao i dan uplate pojedinačnih iznosa je utvrđen financijskim vještačenjem. Stoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22) odlučiti kao pod točkom III izreke presude.

21. Podneskom od 19. prosinca 2024. tužitelj je, a nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem postavio konačan tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate na način da je smanjio iznos tužbenog zahtjeva pa se radi o djelomičnom povlačenju tužbe, a kojem povlačenju se tuženik usprotivio.

Kako je financijskim vještačenjem utvrđen ukupan iznos koji je tuženik primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom odnosno bez osnove i koji je dužan vratiti tužitelju sa zateznom kamatom od dana stjecanja, sukladno odredbi čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. ZOO-a, a tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev radi isplate u iznosu od 1.581,23 eur s pripadajućom zateznom kamatom valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom IV izreke presude.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a i na odredbi čl. 155. ZPP-a.

Dodaje se da je odluka o troškovima parničnog postupka donesena je u skladu sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-1014/18 od 20. listopada 2021. u vezi odluke suda EU broj C-224/19, C-259/19) s obzirom na to da se u ovom predmetu radi o potrošačkom ugovoru pa bi stoga uračunavanje odbijenog dijela tužbenog zahtjeva, kao prema uspjehu u sporu, narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka o trošku postala neravnomjerni teret za tužitelja koji nije dao povod za parnicu i rezultirala bi ograničavanjem prava na pristup sudu što bi dovelo do toga da bi se tužitelj mogao odvratiti (kao potrošač) od ostvarivanja svog prava na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi.

22.1. Tužitelju je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (tbr.7.tč.1.OT), za sastav podneska od 18. travnja 2024. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 19. prosinca 2024. iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za zastupanje na ročištima dana 12. lipnja 2024., dana 8. listopada 2024. i dana 20. veljače 2025. u iznosu od po 200,00 eur za svako (tbr.9.tč.1.OT), sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr.42. OT), što ukupno iznosi 1.500,00 eur. Tužitelju je dosuđen i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eur. Slijedom navedenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak postupka u iznosu od 1.800,00 eur.

22.2. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 12. siječnja 2024. jer isti ne prileži spisu. Tužitelju u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podneska od 29. travnja 2024. obzirom isti nije bio potreban za parnicu, trošak sastava podneska od 13. lipnja 2024. jer se potvrda o uplati predujma može dostaviti i bez sastava podneska pa taj podnesak nije bio potreban za parnicu i za sastav podneska od 9. siječnja 2025. jer isti nije bio potreban za parnicu. Tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu i za presudu obzirom je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenuo tužitelj kao potrošač, pozivom na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pa je u skladu s odredbom čl. 11. tč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23) tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi za sve pristojbe koje su nastale s 20. svibnja 2023., kada je navedeni zakon stupio na snagu te nakon toga dana.

Tužitelju nije dosuđen trošak pristupa ročištu za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a).

22.3. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

22.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V izreke presude.

U Zagrebu, dana 26. ožujka 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.

3. spis