REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1316/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja SP TEOLLISUUSPALVELU OY, OIB 88007078815, Finska, Rauma, Aittakarinkatu 12- 2, kojeg zastupa punomoćnica Anja Juršetić Šepčević, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Juršetić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika BRODOGRAĐEVNA INDUSTRIJA SPLIT d.d., OIB 18556905592, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 11, kojeg zastupa punomoćnik Milan Veić, odvjetnik u Splitu, radi osiguranja prethodnom mjerom iznosa od 52.819,00 EUR, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-217/2024-8 od 12. veljače 2025., 26. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-217/2024-8 od 12. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 52.819,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća do isplate sud je odredio prethodnu mjeru - zabranom poslovnim bankama kod kojih tuženik ima otvorene račune da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegovih računa koji se vode pod osobnim identifikacijskim brojem tuženika novčani iznos za koji je određena prethodna mjera. Određeno je da će prethodna mjera trajati do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.
2. Iz obrazloženja proizlazi da je tužitelj s priloženim dokazima ispunio sve zakonske preduvjete za određivanje prethodne mjere iz čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), a u odnosu na pitanja koja nisu riješena tom zakonskom odredbom (sadržaj, trajanje prethodne mjere) odlučeno je prema odredbi čl. 335. i čl. 337. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - odluka USRH, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ).
3. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR. U žalbi u bitnome navodi da je pobijano rješenje nerazumljivo, da nije navedeno do okončanja kojega postupka je određena predmetna prethodna mjera, kao i da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 332. OZ-a kao niti iz čl. 501.a ZPP-a. Navodi da tužitelj nije učinio vjerojatnom opasnost iz čl. 333. OZ-a da bi se bez predloženog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje njegove sporne tražbine, a niti je dokazao da je tuženik onemogućio ili znatno otežao namirenje tužitelja. Navodi da sud nije u obzir uzeo sve dokaze u ovom postupku.
4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava sve žalbene navode tuženika i predlaže pobijano rješenje potvrditi.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba iz čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Iz isprava u spisu proizlazi da je tužitelj podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine prethodnom mjerom po čl. 501.a ZPP-a.
8. Odredbom iz čl. 501.a ZPP-a propisano je da će sud u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
9. Za pružanje pravne zaštite propisane odredbom čl. 501.a ZPP-a tužitelj ne mora dokazivati postojanje veće vjerojatnosti svog uspjeha u sporu. Za tužitelja je dovoljno da se radi o parnici povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a tuženik je stranka koja mora u prigovoru protiv platnoga naloga odnosno protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i podnošenjem isprava dokazati veću vjerojatnost da će on uspjeti u sporu.
10. Iz spisa proizlazi da se ovaj postupak vodi u povodu prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić iz Splita poslovni broj Ovrv-11/2020 od 15. lipnja 2020.
11. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tijekom parničnog postupka tužitelj pojasnio osnovu i visinu tražbine koja je predmet ovoga spora, te da se tražbina čije namirenje je predmet ovog postupka temelji na obvezi iz utuženih računa koji se odnose na obavljene usluge ustupanja radnika na rad u brodogradilištu, koja usluga je fakturirana u utuženim računima od strane tužitelja tuženiku. Prvostupanjski sud je također utvrdio da iz isprava u spisu, a posebno iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Darke Cecić, proizlazi da je tužitelj 31. prosinca 2019. tuženiku izdao račun broj 21796 za razdoblje od 1. prosinca 2019. do 31. prosinca 2019. i to za usluge ustupanja radnika na rad u brodogradilištu, koja usluga je fakturirana na iznos od 52.819,00 EUR za 2.252,5 sati rada 14 ustupljenih radnika, a sve sukladno evidenciji rada, zapisniku o obavljenim radovima i satnici utvrđenoj u Ugovoru o ustupanju radnika od 5. studenog 2019. Nadalje, je iz potvrde nadležne porezne uprave utvrdio da je tuženik iskazao vrijednost primljenih usluga od tužitelja te da je na iskazanu vrijednost usluge od tužitelja u ukupnom iznosu od 393.109,60 kn iskoristio pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 98.277,40 kn.
12. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da iz stanja spisa ne proizlazi veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu, slijedom čega je donio predmetnu prethodnu mjeru.
13. Žalbeni navodi tuženika usmjereni su na činjenicu da tužitelj nije dokazao opasnost da bi se bez osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje predmetne tražbine, a niti da je sud o tome naveo razloge u svom obrazloženju.
14. Navedeni žalbeni razlozi su promašeni i nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Ovo stoga što se u konkretnom slučaju radi o prethodnoj mjeri po čl. 501.a ZPP-a, a temeljem koje odredbe, suprotno mišljenju tuženika, niti ne treba dokazati vjerojatnost opasnosti da bi se bez osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje predmetne tražbine. Preduvjet za određivanje prethodne mjere prema odredbama čl. 501.a ZPP-a nije da postoji opasnost da se tužitelj, u slučaju uspjeha u sporu, neće moći naplatiti. Također, predmet ovoga postupka koji se vodi radi osiguranja prethodnom mjerom po čl. 501.a ZPP-a nije utvrditi osnovanost tužiteljeve tražbine. U ovom postupku u odnosu na tužitelja je dovoljno da se radi o parnici povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Na tužitelju nije teret dokaza vjerojatnosti njegove tražbine. Naprotiv, tuženik je stranka koja u postupku treba dokazati da je veća vjerojatnost da će upravo on uspjeti u ovom sporu, a ne tužitelj koji je predložio mjeru. Sud je samo na stupnju vjerojatnosti koji je niži stupanj uvjerenja od izvjesnosti utvrdio da tuženik, u ovoj fazi postupka, na temelju do sada provedenih dokaza nije dokazao da je veća vjerojatnost da će upravo on uspjeti u ovom sporu, a ne tužitelj. Takav zaključak prihvaća i ovaj sud. Navedeno nikako ne prejudicira zaključak suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
15. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da su ispunjene pretpostavke za određivanje prethodne mjere iz čl. 501.a ZPP-a, te je sud u točki VIII. izreke pobijanog rješenja, suprotno žalbenim navodima pravilno odredio trajanje mjere (do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu).
16. Slijedom svega navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, valjalo je potvrditi pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.
Zagreb, 26. ožujka 2025.
Sutkinja
Tatjana Kujundžić Novak
