REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1451/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Draženke Deladio, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VARKOM d.d., Varaždin, Trg Bana Jelačića 15, OIB 39048902955, kojeg zastupa punomoćnica Željka Brlečić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Brlečić & partneri, Varaždin, Optujska ulica 25/I i tuženika METALLUM d.o.o., Varaždin, Milke Trnine 25, OIB 09184775898, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Petrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Petrić i dr., Varaždin, Kolodvorska 13, radi isplate iznosa od 8.676,52 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-214/2020-24 od 23. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-214/2020-24 od 23. veljače 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-214/2020-24 od 23. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom ukinut je platni nalog u cijelosti i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik plati iznos od 8.676,52 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, s osnove povrata uplaćenog avansa ukupnog iznosa od 65.373,23 kn.

2. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj iznos predujma platio tuženiku u tri navrata, u razdoblju od veljače do lipnja 2017., a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 30. listopada 2020., to je prema njegovoj ocjeni nastupila zastara tužiteljevog potraživanja u lipnju 2020. Zato je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

3. Tužitelj je protiv ove presude podnio žalbu navodeći u njoj da prvostupanjski sud prije svega pogrešno zaključio da je osnova za tužbeni zahtjev bio ugovor o kupoprodaji. Tužitelj tvrdi da tražbinu temelju na tuženikovom stjecanju bez osnove (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), a sama činjenica podnošenja tužbe znači da je ugovor raskinut. Suprotno tome, prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio da ugovor između stranaka i dalje egzistira. Tuženikova obveza na vraćanje primljenog iznosa proizlazi i iz odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO-a, pa od tuda i zastarni rok za predmetnu tražbinu od pet godina. Zato je tužitelj predložio drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u njegovu korist.

4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

5. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

6. Predmet spora po ocjeni ovog suda proizlazi iz kupoprodajnog ugovora sklopljenog između stranaka (čl. 376. ZOO-a).

7. Kako je tužitelj zakasnio (promašio je trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. st. 1. ZOO-a) s pokušajem prisilne naplate (sudskim putem) danog avansa tuženiku na temelju ugovora o kupoprodaji, to je u ovoj pravnoj stvari neosnovano pokušao kreirati novu pravnu osnovu za njegov tužbeni zahtjev – stjecanje bez osnove (čl. 1111. ZOO-a) i petogodišnji zastarni rok.

8. Kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 1111. st. 1. ZOO-a). Najbrojnija pravna osnova obveznih odnosa jest ugovor, odnosno pravni posao (čl. 1111. st. 1. ZOO-a).

9. Uvažavajući citiranu odredbu Zakona o obveznim odnosima na koju se i tužitelj pozvao u žalbi, u ovoj pravnoj stvari je jasno da je tužitelj, odnosno njegov pravni prednik, tuženiku isplatio avans u iznosu iz tužbenog zahtjeva na temelju valjane pravne osnove (posla) – ugovora o kupoprodaji. Drugim riječima, tuženikovo stjecanje ovog iznosa nije uslijedilo bez osnove, već na temelju valjane pravne osnove. Od tuda po ocjeni ovog suda pogrešnost tužiteljevog pozivanja na stjecanje bez osnove kao osnovu za njegov tužbeni zahtjev.

10. Podnošenje tužbe smatra se tužiteljevom izjavom o raskidu predmetnog kupoprodajnog ugovora.

11. Nedvojbeno je da tuženik duguje tužitelju utuženi iznos, međutim, po ocjeni ovog suda, tužitelj je vlastitim propuštanjem izgubio pravo na ostvarenje te novčane tražbine od tuženika prisilnim sudskim putem, uslijed proteka trogodišnjeg zastarnog roka.

12. Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala (čl. 368. st. 2. ZOO-a).

13. Dakle, od dana podnošenja tužbe (prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, 30. listopada 2020.), tužitelj je proizveo učinak raskida predmetnog ugovora i ima pravo od tuženika tražiti da mu vrati iznos koji mu je platio (čl. 368. st. 2. ZOO-a). Međutim, kako je tužitelj takav zahtjev prema tuženiku sudskim putem podnio tek nakon proteka zastarnog roka od tri godine iz odredbe čl. 228. st. 1. ZOO-a, to je on izgubio pravo na njegovu prisilnu naplatu od tuženika. Od tuda i pravilnost i zakonitost pobijane presude.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP).

15. Tužitelj je izjavio žalbu i protiv rješenja kojim sud nije dopustio preinaku tužbe. Naime, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužitelj protivno odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a, preinačio tužbu tek nakon zaključenja prethodnog postupka, mada mu to pravo pripada do određenog procesnog stadija. Uz navedeno, tužitelj je tada izmijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva postavljanjem zahtjeva za isplatu na temelju stjecanja bez osnove, a u tužbi je povrat tog iznosa zahtijevao s osnove osnova povrata avansa plaćenog po osnovi ugovora o kupoprodaji za robu koju mu tuženik nije isporučio. Sam tužitelj u žalbi čini nespornim da zahtijeva povrat plaćenog avansa po ugovoru za robu koja mu nije isporučena. Stoga nema dvojbe o osnovi tužbenog zahtjeva, a pravilno je prvostupanjski sud odlučio ne prihvatiti navedenu tužiteljevu zakašnjelu dispoziciju preinake tužbe (čl. 191. ZPP-a).

16. Stoga je potvrđeno i pobijano rješenje (čl. 380. t. 2. ZPP-a).

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio