Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2505/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tiziani Paris, odvjetnici u Puli, protiv tuženice pod 1) Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola i pod 2) Opće bolnice Pula - Ospedale generale di Pola, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, zastupane po punomoćniku Ediju Slivaru, odvjetniku u Puli, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženice pod 1) Opće bolnice Pula - Ospedale generale di Pola, protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: 40 Pn-324/2018-134 od 16. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: 40 Pn-324/2018-134 od 16. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkama III. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: 40 Pn- 324/2018-134 od 16. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., V., VI. i VII. te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu koja je u izreci slijedećeg sadržaja:

„Nalaže se drugotuženici Općoj bolnici Pula - Ospedale generale di Pola, OIB: 16089706543, da tužitelju PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi štetu u ukupnom iznosu od 85.965,41 eura, sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 83.025,41 eura od 4. ožujka 2016. do isplate

- na iznos od 420,00 eura od 15. ožujka 2016. do isplate

- na iznos od 420,00 eura od 15. travnja 2016. do isplate

- na iznos od 420,00 eura od 15. svibnja 2016. do isplate

- na iznos od 420,00 eura od 15. lipnja 2016. do isplate

- na iznos od 420,00 eura od 15. srpnja 2016. do isplate

- na iznos od 420,00 eura od 15. kolovoza 2016. do isplate

- na iznos od 420,00 eura od 15. rujna 2016. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotni poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, dakle u iznosu od 3.981,68 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu zateznih kamata koje teku na iznos od po 420,00 eura od 4. ožujka 2016. pa do dana dospijeća naznačenog u točki I, tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na drugotuženicu Opću bolnicu Pula - Ospedale generale di Pola odbija se kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženicu Republiku Hrvatsku koji glasi: "Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju BK, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknadi štetu u ukupnom iznosu od 89.933,64 eura zajedno za zateznim kamatama koje teku od dana 4. ožujka 2016. pa do namirenja tužitelja po kamatnoj stopi propisanoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 3 postotnih poena."

IV. Nalaže se tužitelju da prvotuženici Republici Hrvatskoj naknadi parnični trošak u iznosu od 16.585,88 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija zahtjev prvotuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

V. Nalaže se drugotuženici Općoj bolnici Pula - Ospedale generale di Pola, OIB: 16089706543, da tužitelju PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 24.180,70 eura, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 17. veljače 2024. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog u točki V, odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

VII. Odbija se u cijelosti zahtjev drugotuženice Opće bolnice Pula - Ospedale generale di Pola za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.“

2. Protiv prvostupanjske presude, i to u dijelu pod točkama III. i IV. izreke, tužitelj je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama III. i IV. i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno da ju preinači u tom dijelu na način da prihvati tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu pod 1) Republiku Hrvatsku.

3. Tuženica pod 2) Opća bolnica Pula - Ospedale generale di Pola je također podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude. No, ona je pobija u dijelu pod točkom I. izreke, kao i u dijelu u kojem je odlučeno o naknadi parničnog troška tužitelju. Iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a. Tuženica pod 2) Opća bolnica Pula predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vrati predmet u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno da ju preinači na način da odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu pod 2) Opću bolnicu Pula.

4. Tuženica pod 2) Opća bolnica Pula je podnijela odgovor na žalbu tužitelja u kojem predlaže žalbu tužitelja odbiti i prihvatiti žalbu tuženice pod 2) Opće bolnice Pula.

5. Žalba tužitelja nije osnovana. Žalba tuženice pod 2) Opće bolnice Pula je osnovana.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete koja je nastala na njegovoj kući u uzročno-posljedičnoj vezi sa eksplozijom plinske boce. Eksploziju da je izazvao pok. MK nakon što je pobjegao s Odjela psihijatrije Opće bolnice Pula zbog propusta u nadzoru.

7. Tužbeni zahtjev se zasniva na tvrdnji tužitelja da je pok. MK u njegovoj kući izazvao eksploziju plinske boce zbog propusta u radu Republike Hrvatske (tuženice pod 1), konkretno Ministarstva unutarnjih poslova (policije) te tuženice pod 2) Opće bolnice Pula s čijeg je Odjela za psihijatriju pobjegao zbog propusta u nadzoru.

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu pod 2) Opću bolnicu Pula uz zaključak da je njegov bijeg propust bolnice u obavljanju nadzora nad pacijentom koji je po završetku liječenja trebao biti uhićen zbog počinjenja kaznenog djela. Naime, zbog propusta u nadzoru pok. MK on je pobjegao iz bolnice preskakanjem ogradnog zida bolničkog dvorišta. Nakon toga počinio je suicid koristeći pri tome plinsku bocu. Pri tome je nastala šteta na stambenom objektu tužitelja. Prvostupanjski sud smatra kako je tuženica pod 2) Opća bolnica Pula ostavila sada pok. MK bez nadzora, što da je on iskoristio za bijeg iz dvorišta tuženice pod 2) Opće bolnice Pula (Odjel psihijatrije) i to baš na način da je preskočio ogradni zid predmetnog dvorišta. Upravom u ovom propustu tuženice pod 2) Opće bolnice Pula (obveza nadzora sada pok. MK) da postoji njezina odgovornost za imovinsku štetu nastalu tužitelju prilikom suicida sada pok. MK.

9. Tužitelj u žalbi u bitnome ističe kako prvostupanjski sud pogrešno smatra da nije bilo propusta u radu policije. Naime, da je policija pok. MK trebala uhiti odmah kad ga je zatekla u besvjesnom stanju. Nadalje, kad je bolnica obavijestila policiju o bijegu pok. MK, da je policija trebala 24 sata nadzirati kuću tužitelja u kojoj je MK stanovao.

10. Tuženica pod 2) Opća bolnica Pula u žalbi u bitnome ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da pok. MK nije bio osoba nesposobna za rasuđivanje pa da bi bolnica odgovarala na temelju odgovornosti za drugoga. Stoga tuženica pod 2) Opća bolnica Pula smatra da su za predmetnu štetu odgovorni nasljednici pok. MK.

11. U odnosu na žalbu tužitelja potrebno je navesti slijedeće.

12. Žalbenim razlozima tužitelja, koji se svode na osporavanje zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženicu pod 1) Republiku Hrvatsku, nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude u dijelu pod točkama III. i IV. izreke.

13. Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama III. i IV. izreke, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

14. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da su policijski službenici pristupili u stan u kojem je živio sada pok. MK (u zgradi tužitelja) 29. veljače 2016. povodom prijave ZK za obiteljsko nasilje, ali ga u stanu nisu zatekli, jer je pobjegao,

- da su policijski službenici sljedeći dan, 1. ožujka 2016., povodom dojave o sumnji na suicid, pristupili u predmetni stan i zatekli pok. MK u nesvjesnom stanju, sediranog, pod utjecajem lijekova i alkohola koje su našli na licu mjesta i s bocom plina iz koje je izlazio plin,

- da policajci pok. MK nisu mogli uhititi u takvom, gotovo nesvjesnom, stanju, jer ga pod takvim okolnostima nisu mogli na njemu razumljiv način upoznati s razlozima uhićenja i dati mu potrebne zakonom određene, pouke o pravima,

- da je pok. MK trebalo pružiti medicinsku pomoć i stabilizirati njegovo zdravstveno stanje,

- da su policijski službenici, znajući da je riječ o opasnoj osobi s kriminalnim dosjeom, prijavljenoj za obiteljsko nasilje, sa zabranom boravka u Republici Hrvatskoj, osigurali prepratu MK u Opću bolnicu Pula, stajali ispred bolničke sobe i ordinacije, kako na Odjelu hitne pomoći, tako i na Odjelu gastroenterologije, vršeći stalni neposredni nadzor radi sprječavanja eventualnog bijega sada pok. MK iz bolnice,

- da su, prije premještaja MK na Odjel psihijatrije, policijski službenici koji su MK nadzirali u bolnici pozvali na intervenciju kolege iz Policijske postaje Pula, sve zbog potencijalne opasnosti od bijega ili agresivnosti,

- da je smještanjem MK na Odjel psihijatrije obveza njegovog "čuvanja" od strane policije prestala, jer nije uobičajeno ni potrebno nadziranje pacijenata smještenih na Odjelu psihijatrije od strane policije, i to zbog specifičnosti tog odjela koji je zatvorenog tipa, u smislu da pacijenti nisu slobodni ulaziti i izlaziti s odjela, već su pod nadzorom bolničkog osoblja,

- da su policijski službenici u trenutku premještaja MK na Odjel psihijatrije odjelne liječnike upoznali s time da je riječ o opasnoj i agresivnoj osobi te počinitelju više kaznenih djela, te da je prije otpuštanje istog iz bolnice potrebno izvijestiti Policijsku postaju Poreč radi uhićenja navedene osobe, a što je bilo uobičajeno postupanje u situacijama poput predmetne,

- da su policijski službenici, nakon bijega MK s Odjela psihijatrije, poduzeli sve potrebne mjere za lociranje istog, na način da su izdali tjeralicu, o bijegu izvijestili ostale policijske postaje, poduzeli potrebne mjere za lociranje njegovog telefona i vršili ophodnju na jedinoj poznatoj Vokićevoj adresi u skladu s kadrovskim mogućnostima i potrebama organizacije drugih poslova,

- da je njihovo postupanje bilo uobičajeno i u skladu s pravilima struke. Slijedom ovako utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da u postupanju djelatnika tuženice pod 1) Republike Hrvatske policijskih službenika, kako nakon pokušaja suicida, tako ni nakon bijega MK s Odjela za psihijatriju Opće bolnice Pula, nije bilo nepravilnosti te da štetni događaj nije posljedica njihovog nepravilnog ili nezakonitog postupanja ili propuštanja. Također prvostupanjski je sud pravilno zaključio da okolnost što je MK bila izrečena mjera zabrane ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, a koju je u tijeku postupka isticao tužitelj, nije u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, jer je u tijeku postupka utvrđeno da su policijski službenici povodom te mjere u više navrata MK odvozili u Bosnu i Hercegovinu, ali se on uvijek vraćao. Ta okolnost (izrečene mjere) bila bi od značaja da su primjerice 29. veljače 2016., povodom prijave ZK policijski službenici zatekli MK u stanu, a da nisu odredili njegov izgon iz Hrvatske. Međutim, kako je on tom prilikom prije dolaska policije pobjegao iz stana, policija nije bila u mogućnosti da mu odredi izgon iz Republike Hrvatske.

15. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Posebno je za naglasiti kako navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nalaze uporište u izvedenim dokazima i njihovoj valjanoj ocjeni što tužitelj drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom izvedenih dokaza ničim nije doveo u pitanje.

16. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u odnosu na tuženicu pod 1) Republiku Hrvatsku jer u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgovornost za naknadu štete na temelju odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave, koji je bio na snazi u vrijeme predmetnog štetnog događaja ("Narodne novine" broj 150/11., 12/13., 93/16. i 104/16., dalje: ZSDU). Naime, odredbom članka 14. ZSDU-a propisano je da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. Dakle, za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu citirane zakonske odredbe moraju biti kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave, postojanje štete koja je nastala zbog toga i uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete. Pritom se uzročnost shvaća tako da šteta mora biti neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, što znači da ona ne bi nastala da takvog nezakonitog ili nepravilnog rada nije bilo. Navedenom zakonskom odredbom ustanovljen je sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave. U spomenutim pretpostavkama nezakonit rad očituje se kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.

17. Žalbeni navod tužitelja da je policija pok. MK trebala uhiti odmah kad ga je zatekla u besvjesnom stanju, kao i da je trebala nadzirati kuću tužitelja (u kojoj je živio pok. MK) 24 sata nakon što je bolnica obavijestila policiju o bijegu pok. MK nisu osnovani. Naime, radi se o tužiteljevom subjektivnom shvaćanju policijskog postupanja koje nije utemeljeno na pravilima struke.

18. Odluka o parničnom trošku iz točke IV. izreke pravilno je i zakonito donesena u suglasju s odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

19. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama III. i IV. izreke. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude, a ovo u suglasju s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

20. U odnosu na žalbu tuženice pod 2) Opće bolnice Pula potrebno je navesti slijedeće.

21. Pravilno prvostupanjski sud smatra da tuženica pod 2) Opća bolnica Pula za štetu koju je pretrpio tužitelj odgovora na temelju odredbe članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosim ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 156/23. - dalje: ZOO), dakle po načelu presumirane krivnje. Ovo znači da je na tuženici pod 2) Općoj bolnici Pula, kao zdravstvenoj ustanovi, teret dokazivanja da su njeni djelatnici postupili u cijelosti u skladu s pravilima struke, dok je na tužitelju teret dokazivanja uzročne veze između postupaka djelatnika tuženice (propusta u obavljanju nadzora što je rezultiralo bijegom iz bolnice) i nastale štetne posljedice. Jednak pravni stav zauzima i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. U-III-3002/2005 od 21. studenog 2007.

22. Također prvostupanjski je sud pravilno zaključio da se propust tuženice pod 2) Opće bolnice Pula sastoji u neadekvatnom nadzoru pacijenta MK, a ne zbog propusta u liječenju. Naime, bolničko osoblje vezano je pravilima medicinske struke, bilo da su ona pisana ili nepisana, i u obvezi su postupati prema tim pravilima. Postupanje prema pacijentu smještenom na odjelu psihijatrije, u predmetnom slučaju pacijentu koji je neposredno prije hospitalizacije pokušao suicid i za kojeg se suicidalne ideje nisu mogle isključiti, te koji je prije hospitalizacije prijavljen za počinjenje obiteljskog nasilja i koji krši zabranu boravka u Republici Hrvatskoj zbog čega ga je potrebno uhititi, ne obuhvaća samo propisivanje adekvatne terapije, već mu je bilo potrebno osigurati adekvatni nadzor u nezaštićenom prostoru dvorišta iz kojeg je, unatoč ogradnom zidu, moguće pobjeći, što se u okolnostima konkretnog slučaja i dogodilo, odnosno osigurati mu uvjete da s obzirom na njegovo stanje bude adekvatno zbrinut na način da (između ostalog) bude onemogućen u bijegu. Psihijatrijski odjel Opće bolnice Pula nema status zatvorenog psihijatrijskog odjela s obvezom pojačanog nadzora pacijenata, međutim, riječ je o akutnom odjelu zatvorenog tipa, dakle o odjelu „pod ključem“ s rešetkama na prozorima. Stoga pacijenti nisu slobodni po želji ulaziti i izlaziti s tog odjela. Tuženici pod 2) Općoj bolnici Pula je bilo poznato da postoji mogućnost bijega hospitaliziranih osoba preskakanjem ogradnog zida dvorišta pa su iz toga razloga dvorište nadzirala dva medicinska tehničara. U situaciji poput predmetne, kada su djelatnici tuženice pod 2) Opće bolnice Pula - tehničari zbog prijema pacijenta i potrebe asistiranja pri hitnom pregledu u ambulanti morali napustiti dvorište, trebalo je dvorište ili zatvoriti ili na drugi način osigurati nadzor istog, a propust da se to učini rezultirao je bijegom pok. MK, njegovim suicidom i nastankom štete u vidu oštećenja tužiteljeve imovine. Stoga dakle bijeg pok. MK iz bolnice, koji je bio posljedica neadekvatnog nadzora dvorišta na odjelu psihijatrije, je uzrok koji je doveo do njegova suicida, zbog čega je tužena pod 2) Opća bolnica Pula odgovorna za nastalu štetu tužitelju, jer u okolnostima konkretnog slučaja nije dokazala da za štetu nije kriva, tj. da bi do štete došlo i u onoj situaciji da je nadzirala pok. MK dok je ovaj boravio u dvorištu. Jednak pravni stav u pogledu adekvatne uzročne veze u slučaju bijega iz bolnice zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev x - 135/2015-2 od 15. srpnja 2018., kao i Županijski sud u Puli-Pola u odluci Gž- 229/2023-2 od 7. ožujka 2023.

23. Žalbeni navod tuženice pod 2) Opće bolnice Pula da pok. MK nije bio osoba nesposobna za rasuđivanje zbog čega da ona ne odgovara za njega, nije osnovan. Naime, odredbom članka 1055. stavak 1. ZOO-a propisano je da za štetu koju prouzroči osoba koja zbog mentalnog ili intelektualnog oštećenja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje odgovara onaj koji je na temelju zakona ili odluke nadležnog tijela ili ugovora dužan voditi nadzor nad njom. Prema rezultatima dokaznog postupka proizlazi da je pok. MK dijagnosticiran granični poremećaj ličnosti (dijagnoza F60.3) kao posljedica prometne nesreće. Na odjel psihijatrije Opće bolnice u Puli smješten je zbog pokušaja suicida i suicidalnih ideja koje se nisu mogle isključiti. Prethodno je bio smještan na odjelu gastroenterologije zbog uzimanja opijata (2l rakije) i 19 tableta „Helex“. Dakle, zbog pokušaja suicida i suicidnih ideja postojala je potreba smještanja pok. MK na odjele psihijatrije gdje mu je potom pružena adekvatna terapija. Stoga je tuženica pod 2) Opća bolnica Pula u predmetnom slučaju odgovorna za štetu koju trpi tužitelj na temelju odredbe članka 1055. stavak 1. ZOO-a u svezi s odredbom članka 1045. stavka 1. ZOO-a.

24. Nije osnovan ni prigovor da tužitelj nije vlasnik za cijelo predmetne nekretnine u kojoj se dogodio suicid. Naime, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, što je prvostupanjski sud valjano i dostatno obrazložio.

25. Međutim, pravilno tuženica pod 2) Opća bolnica Pula prigovara da bi bila isključivo odgovorna za nastalu imovinsku štetu tužitelju. S tim u vezi za reći je slijedeće. Odredbom članka 1092. stavak 1. ZOO-a propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Već u odgovoru na tužbu (str. 60. spisa) istaknut je prigovor doprinosa oštećenika vlastitoj šteti. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije raspravio taj prigovor. S tim u svezi za istaknuti je kako se u službenoj bilješki od 1. ožujka 2016. (str. 62. spisa) navodi da su policijski djelatnici po ulasku u stan tužitelja zatekli pok. MK na krevetu u ležećem položaju, a pored kreveta je bila plinska boca s odvrnutim ventilom tako da je iz boce izlazio plin. Nadalje, u službenoj bilješki od 1. ožujka 2015. (str. 67. spisa) navodi se kako je vlasnik stana PK (tužitelj) po završetku očevida oko 9.15 sati izjavio da će preuzeti brigu i skrb oko kuće i svega ostalog, što bi značilo da je preuzeo na sebe brigu oko zbrinjavanja predmetne plinske boce. Nadalje, u službenoj bilješki od 4. ožujka 2016. (str. 90. spisa) navodi se da je zet tužitelja ĆK **.**.2016. došao u predmetni stan kojeg je otvorio originalnim ključem te je primijetio plinsku bocu koja se nalazila u tom stanu.

26. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na eventualni doprinos tužitelja vlastitoj šteti, posebno nezbrinjavanjem predmetne plinske boce na sigurno mjesto, na koji je način ostvaren žalbeni razlog predviđen odredbom članak 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a. Stoga je pobijanu presudu trebalo ukinuti u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, a posljedično tome i u dijelu pod točkama V., VI. i VII. izreke (odluka o parničnom trošku) te u tom dijelu vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članaka 370. ZPP-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

27. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje ukazuje ovaj drugostupanjski sud, točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221 a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu u odnosu na tuženicu pod 2) Opću bolnicu Pula i parničnom trošku.

U Splitu 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović