Poslovni broj: Us I-1336/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja HĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) ZĆ, (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi priznavanja prava iz mirovinskog osiguranja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 28. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/24- 01/03131264928, Urbroj: 341-99-05/3-24-1922 od 22. travnja 2024. te za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I-141-02/24-01/03131264928, Urbroj: 341-18-05/3-24-23962 od 12. ožujka 2024.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-02/24-01/03131264928, Urbroj: 341-99-05/3-24-1922 od 22. travnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I-141-02/24- 01/03131264928, Urbroj: 341-18-05/3-24-23962 od 12. ožujka 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2.Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, rođenom **.**.1953., kod kojega je zbog bolesti nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, određuje se invalidska mirovina od 01. ožujka 2024. u svoti od 530,73 eur mjesečno. Isplata mirovine neće se vršiti budući je nepovoljnija od mirovine u isplati.

3.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 31. siječnja 2024. podnio zahtjev za braniteljsku mirovinu s cjelokupnom dokumentacijom i svim liječničkim nalazima koji da su ukazivali na branitelja borbenog sektora, dragovoljca Domovinskog rata i invalida Domovinskog rata. Kao dragovoljcu Domovinskog rata za vrijeme radnog odnosa 1993. godine dana 28. prosinca psihijatar Uglješić da mu je utvrdio psihičke zdravstvene probleme koji da se odnose na PTSP a koji da tada još nije bio službeno priznat. Izvornik nalaza da se još od 2015. nalazi na mirovinskom osiguranju a koji da mu na njegov zahtjev nije vraćen sa ostalim nalazima. Rezultatima neuropsihijatrijskog ispitivanja od 24. prosinca 1993. po psihologu EĆ da su utvrđeni psihički problemi koji da se odnose na PTSP koji da tada nije još bio službeno potvrđen. Zbog navedene bolesti da je upućen u starosnu mirovinu 01. siječnja 1994. Naknadno da mu je službeno utvrđen PTSP pa da je 2006. podnio zahtjev za invalidsku mirovinu koju da je dobio 2008. godine. Bez ijednoga postotka invalidnosti uz preostalu radnu sposobnost, da je proglašen profesionalno nesposobnim, mirovina da mu je izračunata na nezakonit način po polaznom faktoru 1,0 umjesto 1,80. da mu nije uračunat dragovoljački dodatak koji da je tada iznosio 30% te da mu nije utvrđen čin. Nadalje, 26. siječnja 2014. da je dobio, tobože, lakši moždani udar uz oduzetost lijevih ekstremiteta, poremećaj govora i pamćenja s neizlječivim tezama. Početkom 2015. godine da je podnio zahtjev za invalidsku mirovinu, da mu je dana 09. travnja 2015. godine od strane Vještaka zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja 70/15 od 09.04. 2015. utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti što da je bilo i normalno jer da je još tada nosio ortopedska pomagala (štaku i cipele što i danas nosi). Međutim, samostalni sektor da na nezakonit način obavlja reviziju te da 15. svibnja 2015. ne daje suglasnost na gore navedeni nalaz i mišljenje vještaka. Njegovu žalbu mirovinsko u Zagrebu da je odbacilo, da je podnio tužbu nadležnom upravnom sudu koji da je presudom Us-11760/2005-6 postupio u skladu s zakonom i donio rješenje u njegovu korist. Mirovinsko da nije podnijelo žalbu na rješenje Upravnog suda ali da se stavlja u ulogu Visokog upravnog suda i odbacuje doneseno rješenje a to da čini i Zagreb i Split u više navrata. Nadalje navodi da je 2016. podnio ponovno tužbu Upravnom sudu u Splitu koji da na nezakonit način odbacuje tužbu, da je podnio žalbu Visokom upravnom sudu koji da na kriminalan način odbacuje žalbu navodeći kako nije nadležan rješenjem broj UsII- 48/16-2. Nadalje, dana 31. siječnja 2024. da je podnio zahtjev za braniteljsku mirovinu a po kojem zahtjevu da mirovinsko postupa na nezakonit način jer da navodi da je zbog bolesti djelomično izgubio radnu sposobnost iako da mu je njihov vještak utvrdio 120% invalidnosti a da mu je príznato 70% kako ne bi dobio dodatak na mirovinu. Ističe i da mu je utvrđena invalidska mirovina od 530,75 eur mjesečno te kako je njegova mirovina manja od njegove starosne da i dalje prima starosnu mirovinu. Smatra da mu je mirovina izračunata nezakonito sukladno članku 85. ZOMO sa polaznim faktorom 1.0 za starosnu mirovinu a koji da nema nikakve veze sa polaznim faktorom za dragovoljce Domovinskog rata i hrvatskim invalidima Domovinskog rata sukladno čanku 32. Zakona o hrvatskim braniteljima gdje da je faktor 1,85. Mirovinski zavod da nije ni pogledao Zakon o hrvatskim braniteljima. Nadalje, u rješenju da se navodi dodatni radni staž koji da nema nikakve veze sa obrazloženjem. Dodatni radni staž da su dobili svi policajci ovisno koliko su vremena proveli u borbenom sektoru. Ističe i da se navodi da je ispunio uvjete za određivanje invalidske mirovine sukladno članku 56. c ZOMO-a ali da nisu mirovinu izračunali u skladu s zakonom niti utvrdili osnovicu od koje se počinje s izračunom. Nadalje da se u rješenju navodi kako se osobni bod povećava sukladno članku 35. ZOHBDR-a ovisno o provedenom vremenu u borbenom sektoru. Ističe da on ima 1210 dana borbenog sektora što da je povećanje osobnog boda od 26 % plus 10 % kao dragovoljac Domovinskog rata ali tih 10% da nisu uračunali a čin da nisu utvrdili te da ga niti ne žele utvrditi. Njegova žalba da je u Mirovinskom osiguranju u Zagrebu odbačena sa nezakonitim i neprihvatljivim razlozima te da se u više navrata spominju Zakoni koji da nemaju veze sa novim Zakonima. U obrazloženju da se samo navode Hrvatski ratni vojni invalidi i ako da se u Zakonima spominju dragovoljci Domovinskog rata ispred hrvatskih ratnih vojnih invalida. Iz svega navedenog proizlazi da tužitelj traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi i predmet vrati na ponovni postupak.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Nadalje se navodi da je pobijanim rješenjem tužitelju mirovina pravilno određena prema članku 52. c Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017, 98/2019, 84/2021 156/2023 skraćeno: ZOHBDR) te da je određeno da će se i dalje kao povoljnija isplaćivati starosna mirovina. Vezano uz tužbene navode o činu tuženik napominje kako se izračun invalidske mirovine, tj. vrijednosnog boda na temelju pripadajuće osnovice za čin ili ustrojbeno mjesto sukladno odredbama ZOHBDR-a, odnosi na određivanje invalidske mirovine hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata kod kojeg je nastao potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti koji je u cijelosti ili u dijelu nastao kao posljedica ranjavanja, ozljede, zatočeništva u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu, bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojavom bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (članak 30. i članak 31. ZOHBDR-a). U provedenom postupku da je utvrđeno kako tužitelj nema status hrvatskog ratnog vojnog invalida te da mu pravo na invalidsku mirovinu nije priznato prema propisu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Stoga da tužbeni navodi nisu osnovani. Slijedom navedenog tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

5.Tužitelj je u podnesku datiranom sa 13. rujna 2024. izrazio veliko nezadovoljstvo tuženikovim odgovorom na tužbu ustrajući u bitnome u navodima iz tužbe.

6.U sporu je održavanjem rasprave 28. veljače 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).

7.Tužitelj je na raspravi ostavo pri navodima tužbe te u tužbenom zahtjevu da se poništi osporavano drugostupanjsko kao i prvostupanjsko rješenje. Ističe da osporava visinu mirovine te parametre koji su služili za izračun mirovine a posebno ističe da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti mirovinski faktor 1.85 umjesto 1. obzirom da je polazni faktor za starosnu mirovinu 1 a za branitelje 1,85., da mu nije uračunat borbeni sektor, da je bio dragovoljac te da bi mu po tom osnovu mirovina trebala biti veća 36%. Naveo je i da mu nije jasno objašnjenje iz osporavanih rješenja koje se odnosi na dodatni radni staž te smatra da je obrazloženje osporavanih rješenja nejasno i nerazumljivo, da sa starosnom mirovinom u kojoj da je 30 godina nema više ništa te da mu pripada braniteljska mirovina. Osim svega navedenog navodi da mu se ne priznaje ni ratni PTSP od čega da ima nalaze iz 1993., dok je još bio u radnom odnosu. Nadalje navodi da je prije 2023. godine operirao kuk, da treba operirati i desni kuk, da je 2014.godine imao moždani udar sa neizlječivim posljedicama, no, to da mu se ne priznaje.

8.Tuženik je po svom opunomoćeniku naveo da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja. Nadalje ističe da je tužitelju rješenjem tuženika od 31. listopada 2008. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad i to s osnova bolesti 100%. Tužitelju da nikada nije priznato pravo na mirovinu temeljem Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Tužitelj da se u svom ponovljenom zahtjevu pozvao na članak 52. c novog Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata u kojem se govori da korisnici mirovine po općem propisu mogu ostvariti i napraviti izračun temeljem ovog Zakona a što da je i učinjeno rješenjem tuženika od 12. ožujka 2024. gdje da su se primijenili svi parametri za izračun visine mirovine temeljem važećeg Zakona o hrvatskim braniteljima. U tom smislu da nema polaznog faktora od 1.85 jer da je mirovina tužitelju priznata prema Zakona o mirovinskom osiguranju. Nadalje, tužitelj da je korisnik starosne mirovine počevši od 1. siječnja 1994. i to temeljem odredbi Zakona o određenim poslovima u Ministarstvu unutarnjih poslova. Mirovina da mu je dakle već određena i da se isplaćuje temeljem posebnog propisa a ne sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju. Upravo zbog toga da je mirovina određena 12. ožujka 2024., određena kao nepovoljnija odnosno zbog toga što je mirovina u isplati određena temeljem posebnog propisa. Kod mirovine od 2024. da se primjenjuje mirovinski faktor 0,8 dok da je kod starosne mirovine u isplati mirovinski faktor 1,0. Tužitelju da su prilikom izračuna kod mirovine uzeti svi faktori koji utječu na visinu mirovine te da se tužbeni zahtjev pokazuje kao neosnovan. Svi ostali navodi tužitelja u smislu nekakve medicinske dokumentacije odnosno oboljenja da bi bili eventualno temelj za ponovnu ocjenu radne sposobnosti tužitelja i to isključivo prema Zakonu o hrvatskim braniteljima zbog dobi tužitelja.

9.Tužitelj je porekao gornje navode te je ustrajao u svim svojim dosadašnjim navodima posebno ističući da starosna mirovina nema nikakve veze sa braniteljskom mirovinom, tuženik da treba postupiti po zakonu te mu pravilno izračunati visinu mirovine. Naveo je i da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

10.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog e komunikacijom uz odgovor na tužbu.

11.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

12.Stranke nisu zatražile ni popisale troškove ovog upravnog spora.

13.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14.Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog, kao i prvostupanjskog rješenja.

15.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 01. veljače 2024. podnio zahtjev za određivanje mirovine prema odredbi članka 52.c Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata ("Narodne novine" broj 121/17, 98/19, 84/21, 156/23 – dalje ZOHBDR).

16.Prema odredbi članka 52.c stavak 1. ZHBDR hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, pripadnici borbenog sektora, i članovi obitelji hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, pripadnika borbenog sektora, koji su korisnici mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili općim propisima iz mirovinskog osiguranja koji prethode tom propisu, imaju pravo podnijeti zahtjev za određivanje novog iznosa mirovine uz primjenu članaka 27., 35. ili 48. ovoga Zakona.

17.Stavkom 2. istog članka je propisano da pravo na mirovinu pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka osobama iz stavka 1. ovoga članka pripada od prvog dana sljedećeg mjeseca nakon podnošenja urednog zahtjeva.

18.Iz sadržaja spisa tuženog tijela je razvidno te među strankama nije sporno da je tužitelju rješenjem tadašnjeg Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe Split, broj MS-103354 od 24. svibnja 1994. priznato, počevši od 1. siječnja 1994., pravo na starosnu mirovinu prema Zakonu o unutarnjim poslovima (Narodne novine, broj 44/79 i daljnje izmjene i dopune) a koja mirovina na dan 01. ožujka 2024. iznosi 720,80 EUR mjesečno.

19.Nije sporno ni da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, broj 5880 od 31. listopada 2008., tužitelju hrvatskom dragovoljcu iz Domovinskog rata, kod kojega je zbog bolesti nastupila profesionalna nesposobnost za rad, priznato, počevši od 28. listopada 2006. pravo na invalidsku mirovinu prema članku 52. stavku 1. ranije važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 79/07, 35/08, 40/10-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/10, 61/11, 114/11, 76/12: 133/13) te uz primjenu članka 21. ranije važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 19/13-pročišćeni tekst, 33/13, 148/13 92/14, skraćeno: ZOPHBDR) te da je određeno je da se invalidska mirovina neće isplaćivati budući da je za tužitelja povoljnija ranije određena starosna mirovina.

20.Prvostupanjskim rješenjem od 12. ožujka 2024. tužitelju, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, kod kojega je zbog bolesti nastao djelomični gubitak radne sposobnosti određena je invalidska mirovina od 01. ožujka 2024. u svoti od 530,74 eur te je određeno da se isplata te mirovine neće vršiti budući je nepovoljnija od mirovine u isplati.

21.U obrazloženju prvostupanjskog rješenja je detaljno pojašnjen način izračuna mirovine navedene mirovine. Naime, proizlazi da je tužitelj, koji je rođen **.**.1953., do dana 01. ožujka 2024. navršio 71 godinu i 0 mjeseci života; da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata te da je bio pripadnik borbenog sektora u ukupnom trajanju od 1312 dana; da mirovinski staž, prema članku 24. do 31. ZOMO-a i članku 55. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17-u daljnjem tekstu: ZOHBDR), koji se računa za stjecanje prava na mirovinu iznosi do dana 01. ožujka 2024, ukupno 29 godina, 1 mjesec i 7 dana; da pridodani staž prema odredbi članka 32. ZOMO-a iznosi 3 godine, 4 mjeseca i 16 dana; da je ukupan mirovinski staž za izračun mirovine iskazan u obliku decimalnog broja, u skladu s člankom 81. stavkom 11. ZOMO-a; da je tužitelj dana 01. ožujka 2024. ispunio uvjete za određivanje invalidske mirovine prema članku 56. ZOMO-a; da su prema članku 81.- 84. utvrđeni najpovoljniji prosječni vrijednosni bodovi 1,2738 ostvareni u razdoblju od 1973 do 1993.; da polazni faktor za određivanje invalidske mirovine prema članku 85. stavku 1. točki 1. ZOMO-a iznosi 1,0; da osobni bod za određivanje invalidske mirovine iznosi 31,4444 (prema članku 86. ZOMO-a, dobije se tako da se prosječni vrijednosni bodovi (1,2738) pomnože s ukupnim mirovinskim stažem iskazanim u obliku decimalnog broja (32.5360) i s polaznim faktorom (1.0)); da mirovinski faktor za invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti prema članku 87. stavku 1. točki 10. ZOMO-a iznosi 0,8; da se svota invalidske mirovine izračunava prema članku 79. stavku 1. ZOMO-a tako da se osobni bod (41,4444) pomnoži s mirovinskim faktorom (0,8) i aktualnom vrijednošću mirovine od 11,77 EUR na dan određivanja mirovine (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine, Narodne novine, broj 97/23) i iznosi 390.24 EUR mjesečno; da se prema članku 79. stavku 2. ZOMO-a u svotu, kao sastavni dio iste, uračunava dodatak na mirovinu u svoti od 105,36 EUR, određen na način i prema uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 79/2007 114/2011) te mirovina od 01. ožujka 2024. iznosi 495,60 EUR mjesečno.

22.Nadalje, obzirom da je tužitelj hrvatski branitelj dragovoljac iz Domovinskog rata, pripadnik borbenog sektora, mirovina se određuje i prema odredbama ZOHBDR-a. Prema članku 35. ZOHBDR-a, osobni bod ostvaren prema članku 86. ZOMO-a (41,4444) povećava se ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru (1312 dana) za 26 % i iznosi 52,2199. Sukladno istom članku određuje se i osobni bod hrvatskom branitelju dragovoljcu iz Domovinskog rata koji iznosi 56,3644. Mirovinski faktor za invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti prema članku 87. stavku 1. točki 10. ZOMO-a iznosi 0,8 a svota invalidske mirovine se izračunava prema članku 79. stavku 1. ZOMO-a na način da se povećani osobni bod 56,3644 pomnoži s mirovinskim faktorom (0.8) i aktualnom vrijednošću mirovine od 11.77 EUR na dan određivanja mirovine (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine, Narodne novine, broj 97/23) i iznosi 530,73 EUR mjesečno.

23.Iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja od 22. travnja 2024. (kojim je odbijena žalba tužitelja na navedeno prvostupanjsko rješenja a koja žalba u bitnome odgovara navodima predmetne tužbe) proizlazi da je tuženik izvršio kontrolu izračuna predmetne mirovine te utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo izračun invalidske mirovine. Naime, uz primjenu članka 35. ZOHBDR-a ponovno su utvrđeni osobni bodovi na način da su najpovoljniji prosječni vrijednosni bodovi (1.2738) ostvareni u razdoblju od 1973. do 1993. godine pomnoženi s mirovinskim stažem iskazanim u obliku decimalnog broja (32,5360) i s polaznim faktorom (1,0) te iznose 41,4444 te da su ti bodovi pravilno povećani ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru (1312 dana) za 26%, te kao hrvatskom branitelju - dragovoljcu iz Domovinskog rata za dodatnih 10%, i ukupno iznose 56,3644, te pomnoženi s mirovinskim faktorom (0.8) i aktualnom vrijednošću mirovine u svoti od 11.77 EUR (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine, Narodne novine, broj 97/23) daju svotu mirovine od 530,73 EUR mjesečno. Jednako tako je pravilno utvrđeno da se isplata invalidske mirovine neće vršiti jer je za tužitelja i dalje povoljnija ranije određena starosna mirovina.

24.Tužitelj navodima u tužbi i tijekom ovoga spora nije doveo u sumnju prednja utvrđenja. Naime, iz podataka spisa ne proizlazi da tužitelj ima status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata pa je stoga bez osnova pozivanje istog na odredbu članka 32. ZOHBDR-a. Nadalje, suprotno navodima tužitelja u konkretnom slučaju je pravilno primijenjena odredba članka 35. ZOHBDR-a jer iz prednjih utvrđenja jasno proizlazi da je tužitelju sukladno toj odredbi uračunato povećanje od 26% prema vremenu provedenom u borbenom sektoru te 10% kao dragovoljcu Domovinskog rata. U odnosu na prigovore tužitelja da mu nije utvrđen čin za ponoviti je da iz podataka spisa ne proizlazi da tužitelj ima status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata pa stoga nije došlo do povrede odredbe članka 34. ZOHBDR-a. Naime, čin ili ustrojbeno mjesto nisu od utjecaja na izračun svote invalidske mirovine tužitelja (profesionalna nesposobnost za rad odnosno djelomični gubitak radne sposobnosti zbog bolesti) a koja mu je priznata prema odredbama ZOMO-a kao općeg propisa. Nadalje, pozivanje tužitelja na medicinsku dokumentaciju i njegovo zdravstveno stanje (PTSP, moždani udar, operiran kuk) kao i pozivanje tužitelja na druge upravne postupke i sudske sporove koje je vodio nije od utjecaja za rješavanje ove upravne stvari jer je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja od 22. travnja 2024. Ukoliko tužitelj smatra da su navedene bolesti u uzročno posljedičnoj vezi sa njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu te da bi s tog osnova mogao ostvariti status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata isti može pokrenuti drugi upravni postupak u navedenom smislu, pred za to nadležnim upravnim tijelom.

25.U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe te sva prednja utvrđenja, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, je zakonito. U postupku koji je prethodio donošenju istih nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Osporavana rješenja su u dostatnoj mjeri obrazložena te sačinjena sukladno odredbi članka 98. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09, 110/21). Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

26.Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je, slijedom svega navedenog na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

U Splitu, 26. ožujka 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju,

-tuženiku,

-u spis.