Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7614/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda Renate Popović predsjednice vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VH, zbog prekršaja iz članka 119. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavak 2. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), kojeg brani Goran Mrkić, odvjetnik u Valpovu, odlučujući o žalbi okrivljenika VH, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, od 7. srpnja 2023. godine, broj: 69. Pp-4291/2022-9, na sjednici vijeća održanoj dana 26. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I) Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika VH i prvostupanjska se presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 15720/13, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik VH je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50 (pedeset) EUR-a, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik VH proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 450,00 EUR-a, zbog prekršaja članka 119. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavak 2. i prekršaja iz članka 175. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju ima platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, time ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova postupka u iznosu od 30,00 EUR-a, u istom roku kao i novčanu kaznu.

3. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik VH zbog kako se navodi, svih zakonom predviđenih osnova, obrazlažući da je u postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i s tim u vezi pogrešno primjeno materijalno pravo, jer da kritične zgode pas nije bio bez nadzora, već se otrgnuo s uzice kojom je bio privezan na "kuku" njegovog automobila, zbog buke koju je proizvodilo vozilo koje je dolazilo iz suprotnog smjera, uslijed čega se pas prepao i skrenuo prema sredini kolnika. Također navodi kako su očevici prometne nesreće potvrdili da je htio zvati policiju, ali je naknadno odustao od toga na zahtjev drugog sudionika nesreće.

Žalitelj predlaže prihvati žalbu osnovanom i osloboditi ga od optužbe, odnosno vratiti predmet na ponovni postupak.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti.

6. U odnosu na žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud na glavnoj raspravi temeljem obrana okrivljenika VH, te provedenim personalnim i materijalnim dokazima u dovoljnoj mjeri utvrdio odlučne činjenice iz kojih proizlazi krivnja žalitelja, za oba prekršaja koji mu se stavljaju na teret.

7. U odnosu na prekršaj iz članka iz članka 19. stavka 3. u svezi s člankom 239. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prvostupanjski je sud imajući u vidu obranu okrivljenika DH, u dokaznom postupku saslušao kao svjedoke LH koji je bilo slučajni očevidac događaja, BH, suvozača okrivljenika i ČH, drugog sudionika nesreće, te izvršio uvid u predložene po tužitelju materijalne dokaze, i to posebice zapisnik o očevidu, sa fotografijama mjesta događaja i unesrećenog psa (str. 31 do 42. spisa predmeta), temeljem kojih je našao da je kritičnog dana došlo do prometne nesreće u kojoj je okrivljenik upravljao vozilom krećući se u prometu s psom privezanim izvan za vozila, te je prilikom mimoilaženja s vozilom koje je naišlo iz suprotnog smjera došlo do nesreće, jer je pas skrenuo na lijevu stranu kolnika, gdje ga je udarilo vozilo iz suprotnog smjera, pri čemu je pas smrtno stradao, a sudionik nesreće je zadobio lakšu tjelesnu ozljedu.

Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog posebice, tako i u njihovoj međuovisnosti prvostupanjski je sud imao u ovom dijelu dovoljno dokaza za donošenje odluke, koju je u svemu opširno i detaljno obrazložio razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

8. Budući je dokazano da je okrivljenik bio sudionik prometne nesreće u kojoj je ozlijeđena osoba, slijedi i odgovornost za napuštanje mjesta nesreće, kao što je obrazloženo u prvostupanjskoj presudi.

Naime, prvostupanjski je sud nedvojbeno imao dovoljno osnove za donošenje pobijane odluke u odnosu na prekršaj iz članka 176. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je nije prihvatio obranu okrivljenika da nije zvao policiju jer je to zatraženo od drugog sudionika nesreće, budući je primijenjenom zakonskom odredbom izričito propisano da će se kazniti vozač koji ne ostane na mjestu prometne nesreće.

9. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog Suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, pa žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana, a na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

10. Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Izrečena novčana kazna primjerena je kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

11. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika.

12. Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 26. ožujka 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić Prester, v.r.

Renata Popović v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 4 (četiri) otpravka za: spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.