Poslovni broj: Us I-689/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JĆ, državljanin [adresa], smješten u Tranzitno prihvatnom centru za strance Trilj, Trilj, Kristine Šušnjare 4, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik iz Zagreba, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi ograničenja kretanja, nakon usmene rasprave, 20. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I- 216-03/25-06/398, URBROJ: 511-01-213-25-2 od 12. veljače 2025.
II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, troškove izvršene pravne pomoći u ovom sporu u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, točkom 1. izreke tužitelju, državljaninu NR Bangladeša, određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, dok je točkom 2. izreke određeno da ograničenje kretanja iz točke 1. ovog rješenja određuje se za razdoblje do 3 mjeseca od dana uručenja rješenja.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao s važećom vizom, no da ju je poslodavac prije isteka zakonskog trajanja opozvao, te da se dogodilo nešto što nije bilo dogovoreno kada je tužitelj dolazio u RH. Također da je tužitelj preko agencije za zapošljavanje pronašao novi posao koji je tužitelj, kako to proizlazi, radio bez odgovarajućih dozvola što tužitelj nije znao niti mogao znati. Navodi da je prevaren i od poslodavaca i agencije te da nije niti bio svjestan da radi neprijavljen i da tako krši zakone RH. Činjenica da je u međuvremenu zatražio međunarodnu zaštitu ne znači da je istu zatražio kako bi odugovlačio postupak protjerivanja/vraćanja. Naime, međunarodnu zaštitu tužitelj je zatražio kada je otpao drugi osnov boravka u Republici Hrvatskoj. U tužbi predlaže provesti dokaz saslušanjem tužitelja.
3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, usvoji zahtjev tužitelja za odobrenje besplatne pravne pomoći te naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja ističe da okolnosti koje su u konkretnom predmetu slučaj nisu razlog za odobrenje međunarodne zaštite koji je tužitelju u međuvremenu i odbijen rješenjem tuženika od 5. ožujka 2025. te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu raspravu.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je osporavanim rješenjem tužitelju određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje do 3 mjeseca od dana uručenja rješenja, pozivom na odredbu članka 54. stavka 11. u vezi sa člankom 54. stavkom 2. točkom 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15., 127/17. i 33/23.).
8. Naime, u provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao 15. lipnja 2023. temeljem važeće vize D, izdane radi zaposlenja kod poslodavca "Capitalis" d.o.o. Dozvola za boravak i rad kod navedenog poslodavca bila je važeća do 04. siječnja 2024., kada je dozvola ukinuta na zahtjev poslodavca. Nadalje je utvrđeno da se tužitelj nakon toga posredstvom agencije za zapošljavanje zaposlio u tvornici Jaška Pak, te je bez dozvole za boravak te neprijavljenog boravišta u [adresa] radio i boravio do 18. listopada 2024. Utvrđeno je i da je 14. ožujka 2024. u PP Metković podnesen novi zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad koji je 20. siječnja 2025. obustavljen. Iz podataka spisa proizlazi da je 20. siječnja 2025. tužitelju izdano rješenje o protjerivanju te da je tužitelj radi osiguravanja postupka prisilnog udaljenja koje nije bilo moguće odmah izvršiti, isti dan točnije 20. siječnja 2025. smješten u Prihvatni centar za strance. Namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelj je izrazio tek 11. veljače 2025.
9. Člankom 54. stavkom 2. točkom 7. Zakona propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koja se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da je to potrebno zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.
10. Naime, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje su nesporno utvrđene i koje tužitelj nije doveo u sumnju, pri čemu je u postupku nesporno utvrđeno da tužitelj tijekom boravka u Republici Hrvatskoj, što reguliranog, što nezakonitog, u razdoblju od 15. lipnja 2023. kada je u Republiku Hrvatsku ušao pa sve do 11. veljače 2025., kada je bila u tijeku organizacija izvršenja rješenja o protjerivanju izdanog 20. siječnja 2025., nije podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu iako je nesporno u razdoblju od gotovo dvije godine koliko se nalazio na teritoriju Republike Hrvatske to mogao učiniti, po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak tuženika da isti traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju.
11. Kraj takvog stanja stvari, sud nije provodio dokazni prijedlog tužitelja koji je predložio u tužbi. Pri tome se napominje kako sukladno odredbama Zakona ne postoji obveza saslušanja tužitelja pred sudom, već samo obveza provođenja usmene rasprave što je sud ispoštovao. Također sud je ispoštovao načelo izjašnjavanja stranke sadržano u članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24- dalje: ZUS). Naime, tužitelja je u ovom sporu zastupao opunomoćenik koji je uredno zaprimio sva pismena u kojima je suprotna strana iznosila navode, činjenice i pravna pitanja te je na njih imao mogućnost očitovati se tijekom upravnog spora. Također sud je, kako je to već navedeno, održao i usmenu raspravu na kojoj je također bio prisutan opunomoćenik tužitelja kao njegov zastupnik te je isti, i na ročištu kod ovog suda, osim pisano podnescima tijekom trajanja upravnog spora, imao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet upravnog spora. Stoga je, po ocjeni ovog suda, tužitelju pružena mogućnost da izloži činjenice ili iznese dokaze.
12. U odnosu na sam dokazni prijedlog saslušanja tužitelja, a imajući u vidu pravno shvaćanje izraženo u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-lll- 2678/2020 od 22. veljače 2023., ističe se kako zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze. Stoga je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, neovisno o dispoziciji stranaka, isključivo na redovnim sudovima.
12.1. Naime, ni članak 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) ni članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.) ne jamče stranci u parničnom postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede neki dokaz. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (usporedi s Regner protiv Češke [Vv], br. 35289/11, § 146., presuda od 19. rujna 2017. i Avotinš protiv Latvije [Vv], br. 17502/07, § 119., presuda od 23. svibnja 2016.).
13. Imajući u vidu navedeno, uz poštivanje mogućnosti izjašnjavanja stranke iz članka 6. ZUS-a na način kako je to ranije obrazloženo, Sud predloženi dokaz provođenja saslušanja tužitelja, kojeg je tužitelj predložio u tužbi, nije provodio budući da se razlozi ograničenja kretanja u konkretnom slučaju temelje na okolnostima koje se utvrđuju uvidom u materijalnu dokumentaciju (datum i legalnost ulaska u RH, prestanak važenja dozvole za boravak i rad, izdavanje rješenja o protjerivanju zbog nezakonitog boravka u RH, ograničenje kretanja temeljem Zakona o strancima, podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu), a ne na neposrednom opažanju tužitelja o činjenicama i događajima o kojima ima osobna saznanja i o kojima bi mogao iskazivati prilikom provođenja dokaza njegovim saslušanjem pred sudom, a niti ih tužitelj u tužbi i tijekom spora spominje, već navodi kako je dva puta prevaren te da ima volju i dalje se zapošljavati u Republici Hrvatskoj. Stoga je navedeni dokazni prijedlog ocijenjen nesvrsishodnim te isti nije provođen (da ne postoji nužnost obaveznog saslušanja tužitelja proizlazi i iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: Usž-3546/2024-2 od 16. listopada 2024.).
14. Također zakonski rok ograničenja slobode kretanja određen je u trajanju do 3 mjeseca što je koji rok sud ocjenjuje primjerenim i jer se radi o roku potrebnom za utvrđivanje činjenica i okolnosti na kojima tužitelj temelji zahtjev za međunarodnom zaštitom.
15. Sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti sukladno članku 8., 9. i 10. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti da se tužitelju odobri besplatna pravna pomoć te isplati trošak pravne pomoći u visini i na način kako je to navedeno u izreci presude. Naime, sukladno članku 9. stavku 2. navedenog Pravilnika trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i za zastupanje pred Upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluka o trošku postupka, umanjen za 50%. Stoga je pružatelju pravne pomoći priznat trošak sastava tužbe neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR-a i pristupa na ročište u iznosu od 500,00 EUR-a, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, uvećan za pripadajući PDV.
16. Stoga je na temelju članka 116. i 147. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.
U Zagrebu 20. ožujka 2025.
Sudac:
Ivana Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).
Dna:
1. Odvjetnik Zoran Bauer, e-komunikacijom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, poštom
3. U spis
