Poslovni broj: Us I-729/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽU, državljanin Ukrajine, smješten u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik iz Zagreba, Ilica 60/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, VI policijske postaje Zagreb, radi ograničenja kretanja, nakon usmene rasprave, 20. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog da tužba ima odgodni učinak
i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, VI Policijska postaja Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-01/25-03/130, URBROJ: 511-19-32-25-2 od 19. veljače 2025.
II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, troškove izvršene pravne pomoći u ovom sporu u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, točkom 1. izreke tužitelju, državljaninu Ukrajine, određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, dok je točkom 2. izreke određeno da ograničenje kretanja iz točke 1. ovog rješenja određuje se za razdoblje do 1 mjeseca od dana uručenja rješenja.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako ne egzistiraju razlozi za ograničenje kretanja tužitelju te na tu okolnost u tužbi predlaže provesti dokaz saslušanjem tužitelja. Nadalje da tužitelj ne shvaća zašto mu je ograničeno kretanje, te da je tuženik propustio konkretizirati i obrazložiti individualnu procjenu temeljem koje je donio pobijano rješenje te da se isto ne može ispitati. Također da nedostaju razlozi odabira izrečene mjere, a duljina njena trajanja nije obrazložena.
3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, usvoji zahtjev tužitelja za odobrenje besplatne pravne pomoći te naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR, uz prethodni zahtjev za uspostavom odgodnog učinka tužbe.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu raspravu.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je osporavanim rješenjem tužitelju određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje do 1 mjeseca od dana uručenja rješenja, pozivom na odredbu članka 54. stavka 11. u vezi sa člankom 54. stavkom 2. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15., 127/17. i 33/23.).
8. Naime, u provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine zbog kaznenog djela "Protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma" opisano u članku 326. stavka 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona. Nadalje je utvrđeno da je 19. veljače 2025. tužitelj pušten iz Zatvora u Zagrebu te je preuzet od strane policijskih službenika i prepraćen u službene prostorije tuženika.
9. Člankom 54. stavkom 2. Zakona propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske (točka 3.).
10. Naime, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje su nesporno utvrđene i koje tužitelj nije doveo u sumnju, pri čemu je u postupku nesporno utvrđeno da je tužitelj počinitelj kaznenog djela u Republici Hrvatskoj zbog kojeg je i bio osuđen na kaznu zatvora, pravilno je osporavanim rješenjem ocijenjeno da budući da je tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite počinio kazneno djelo u Republici Hrvatskoj isti predstavlja opasnost za javni poredak.
11. Kraj takvog stanja stvari, sud nije provodio dokazni prijedlog tužitelja koji je predložio u tužbi na okolnost da ne egzistiraju razlozi za ograničenje slobode kretanja tužitelja. Pri tome se napominje kako sukladno odredbama Zakona ne postoji obveza saslušanja tužitelja pred sudom, već samo obveza provođenja usmene rasprave što je sud ispoštovao. Također sud je ispoštovao načelo izjašnjavanja stranke sadržano u članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24- dalje: ZUS). Naime, tužitelja je u ovom sporu zastupao opunomoćenik koji je uredno zaprimio sva pismena u kojima je suprotna strana iznosila navode, činjenice i pravna pitanja te je na njih imao mogućnost očitovati se tijekom upravnog spora. Također sud je, kako je to već navedeno, održao i usmenu raspravu na kojoj je također bio prisutan opunomoćenik tužitelja kao njegov zastupnik te je isti, i na ročištu kod ovog suda, osim pisano podnescima tijekom trajanja upravnog spora, imao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet upravnog spora. Stoga je, po ocjeni ovog suda, tužitelju pružena mogućnost da izloži činjenice ili iznese dokaze.
12. U odnosu na sam dokazni prijedlog saslušanja tužitelja, a imajući u vidu pravno shvaćanje izraženo u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-lll- 2678/2020 od 22. veljače 2023., ističe se kako zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze. Stoga je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, neovisno o dispoziciji stranaka, isključivo na redovnim sudovima.
12.1. Naime, ni članak 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) ni članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.) ne jamče stranci u parničnom postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede neki dokaz. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (usporedi s Regner protiv Češke [Vv], br. 35289/11, § 146., presuda od 19. rujna 2017. i Avotinš protiv Latvije [Vv], br. 17502/07, § 119., presuda od 23. svibnja 2016.).
13. Imajući u vidu navedeno, uz poštivanje mogućnosti izjašnjavanja stranke iz članka 6. ZUS-a na način kako je to ranije obrazloženo, Sud predloženi dokaz provođenja saslušanja tužitelja na okolnost da ne egzistiraju razlozi za ograničenje slobode kretanja tužitelja, kojeg je tužitelj predložio u tužbi, nije provodio budući da se razlozi ograničenja kretanja u konkretnom slučaju temelje na okolnostima koje se utvrđuju uvidom u materijalnu dokumentaciju-službene evidencije (osuda na kaznu zatvora u RH zbog čega je procijenjeno da predstavlja opasnost za javni poredak), a ne na neposrednim opažanjima tužitelja o kojima ima osobna saznanja i o kojima bi mogao iskazivati prilikom provođenja dokaza njegovim saslušanjem pred sudom. Stoga je navedeni dokazni prijedlog ocijenjen nesvrsishodnim te isti nije provođen (da ne postoji nužnost obaveznog saslušanja tužitelja proizlazi i iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: Usž-3546/2024-2 od 16. listopada 2024.).
14. Također zakonski rok ograničenja slobode kretanja određen je u trajanju do 1 mjeseca što je zakonski minimum i sud isti rok ocjenjuje primjerenim i jer se radi o roku minimalno potrebnom za utvrđivanje činjenica i okolnosti na kojima tužitelj temelji zahtjev za međunarodnom zaštitom.
15. Sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti sukladno članku 8., 9. i 10. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti da se tužitelju odobri besplatna pravna pomoć te u visini isplati troška pravne pomoći odlučeno na način kako je to navedeno u izreci presude. Naime, sukladno članku 9. stavku 2. navedenog Pravilnika trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i za zastupanje pred Upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluka o trošku postupka, a na snazi je tarifa o nagradi i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), umanjen za 50%. Stoga je pružatelju pravne pomoći priznat trošak sastava tužbe neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR-a i pristupa na ročište u iznosu od 500,00 EUR-a, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, uvećan za pripadajući PDV.
16. Stoga je na temelju članka 116. i 147. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.
17. Kako je u konkretnom slučaju sud donio presudu sud nije uspostavio odgodni učinak tužbe, osobito i stoga što tužitelj nije učinio vjerojatnim odnosno dokazao nastanak teško popravljive štete. Stoga je temeljem odredbe članka 42. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 20. ožujka 2025.
Sudac:
Ivana Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).
Dna:
1. Odvjetnik Milan Banić e-komunikacijom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, VI policijska postaja Zagreb , [adresa] Zagreb, Trg Narodne zaštite 1, poštom
3. U spis
