REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-786/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽDR, državljanin Kube, smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenik Matija Duk, odvjetnik iz Zagreba, Međimurska 21, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Uprave za imigraciju, državljanstvo i pravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/1151, URBROJ:511-01-212-23-11 od 29. svibnja 2024.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Matiji Duku pružatelju pravne pomoći iznos od 500,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj tužitelju, rođenom **.**.1978. u gradu Havana, Republika Kuba, državljanin Republike Kube.

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako smatra kako ima pravo na supsidijarnu zaštitu, te je zbog toga podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom, jer je zemlju podrijetla napustio zbog razloga koji se tiču i njega i njegove supruge, jer na Kubi nema slobode izražavanja i provodi se represivna vlast. Navodi kako je na Kubi bio u pritvoru zbog neodazivanja na poziv u vojsku, te je bio psihički maltretiran, nije smio putovati van Kube, jer nije služio vojni rok zbog čega je 1996. godine bio uhićen te je bio 10-ak dana u pritvoru. Navodi da mu iz istog razloga vlasti nisu dopustile da se upiše na fakultet. Navodi kako je bio sudionik prosvjeda 11. srpnja 2021. u Havani održanog zbog želje za promjenom režima, jer se na Kubi ne smije ništa javno izgovoriti protiv vlade niti se smije žaliti na uvjete života, a u protivnom čovjek može očekivati da će biti pritvoren. Posebno ističe kako bi u slučaju povratka na Kubu zajedno sa suprugom, njegova supruga imala problema jer je napustila članstvo u komunističkoj partiji. Ističe kako činjenica sudjelovanja na predmetnom prosvjedu isti se jasno izjašnjavao protiv vladajuće partije, te je takvo mišljenje imala i njegova supruga koja se iz istih razloga ispisala iz partije. Navodi kako su takvi prosvjedi redovito snimani od strane redarstvenih vlasti te se putem snimke može utvrditi tko je na njima prisustvovao. Suprotno navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja, ističe kako je tužiteljev strah od povratka u zemlju podrijetla opravdan, jer na Kubi nema slobode izražavanja niti ljudskih prava. Tijekom spora dodaje kako tužitelj želi ostati u Republici Hrvatskoj, niti jedna druga država nije mu bila želja za njegovo odredište, već isključivo Republika Hrvatska gdje živi sa suprugom, želi se zaposliti i privređivati.

3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, odobri tužitelju besplatnu pravnu pomoć te naloži tuženiku isplatiti pružatelju pravne pomoći iznos od 1.000,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te ističe kako je uvidom u izvješća neovisnih i neprofitnih organizacija situacija u zemlji podrijetla utvrđeno da je vojni obveznik osobe koje su završile opću vojnu službu i nisu starije od 45 godina, a tužitelj više ne spada u tu dobnu skupinu, tako da neće biti pozvan u vojsku niti će biti kažnjen zbog istog. Tužiteljev strah da će biti proganjan od vlasti zbog sudjelovanja na prosvjedima u Havani 2021. nije objektivan, budući da je tužitelj zemlju podrijetla bez problema napustio legalno s putovnicom, a iz dostavljenih izvješća vidljivo je da vlasti uskraćuju izlazak iz države osobama koje su javno izrazile neslaganje s njima.

5. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu raspravu i proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prije svega valja napomenuti da je presuda u ovom sporu donesena nakon što je ranija presuda ovog suda poslovni broj: Us I-3169/24-6 od 23. listopada 2024. poništena uz obrazloženje da je povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke iz članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24-dalje: ZUS). Stoga je sud u ponovnom postupku stranku osobno, na ročištu kod ovog suda, uz prevođenje na španjolski jezik, upoznao sa sadržajem odredbe članka 6. ZUS-a te je stranka, koja je na ročištu bila zastupana po odvjetniku, izričito pozvana da se izjasni u smislu članka 6. ZUS-a. Također sud je proveo i dokaz saslušanjem stranke na okolnosti i razloge napuštanja Kube, s kime je otišao te ostale okolnosti napuštanja Kube, kako je tužitelj predložio.

9. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj 8. veljače 2023. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Po provedenom postupku u kojem je dodatno saslušavan na zapisnik 4. rujna 2023. i 5. rujna 2023., radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti, zahtjev tužitelja je odbijen, jer je ocijenjeno da ne ispunjavanje uvjete za priznanje azila i supsidijarne zaštite iz članka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15., 127/17. i 3/23. – dalje: Zakon).

10. Odredbom članka 20. Zakona propisano je da će se u Republici Hrvatskoj priznati azil tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

11. Odredbom članka 21. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20., ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla, suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti, ili se zbog takvog rizika ne želi staviti pod zaštitu te zemlje. Nadalje, odredbom stavka 2. istog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječnost, ili ponižavajući postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva, zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

12. Iz iskaza tužitelja danih tijekom postupka, proizlazi da u zemlji podrijetla nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljnoj nepravdi.

13. Kao razlog napuštanja Kube tužitelj navodi strah od povratka zbog neodazivanja u vojsku, te služenja vojnog roka, te strah od odmazde režima zbog sudjelovanja na prosvjedu u Havani 2021. godine.

14. Po izvršenom uvidu u isprave spisa tuženika i dostupna izvješća, sud nalazi da je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u vezi s čime je dao detaljno, razložno i razumno obrazloženje.

15. Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak tuženika da je iskaz tužitelja, da će biti pozvan u vojnu službu te suočen sa zatvorskom ili novčanom kaznom što kod istog izaziva strah od proganjanja, pravilno ocjenjen nevjerodostojnim i neuvjerljivim.

16. Ovog stoga što su izjave tužitelja u suprotnosti sa dostupnim izvješćima, a tužitelj ničim nije potkrijepio svoje navode, ne pripada dobnoj skupini koja podliježe vojnoj obvezi, niti je dio vojnih rezervi, te ne može biti pozvan u vojnu službu ili suočen sa zatvorskom ili novčanom kaznom. Također prema samom iskazu tužitelja, isti se ni na koji način nije isticao niti aktivno sudjelovao u prosvjedima u Havani 2021., niti ga je itko zbog toga proganjao. Dapače, tijekom spora iskazao je da je na prosvjedima u Havani sudjelovao 2019., a ne 2021. godine, dok prosvjede u Havani, saslušan prilikom podnošenja zahtjeva nije niti spominjao.

17. Dakle, iako je tužitelj dva puta davao iskaz o okolnostima napuštanja zemlje podrijetla o kojima ima neposrednog saznanja, i to tijekom upravnog postupka i koji su ocijenjeni nevjerodostojnima, saslušanje tužitelja, kao dokaz o činjenicama i okolnostima o kojima tužitelj ima neposrednih saznanja, proveden je i treći puta tijekom ovog upravnog spora na iste okolnosti (razlozi napuštanja Kube, s kime je otišao, te ostale okolnosti napuštanja Kube) i tužitelj je o ključnim razlozima napuštanja zemlje podrijetla ponovo iskazivao različito od dva ranija saslušanja. Također, osim prosvjeda na kojima je tužitelj sudjelovao, kao razlog napuštanja zemlje podrijetla navodi i da je zemlju podrijetla napustio jer mu vlasti nisu dopustile da upiše fakultet, a to iz razloga što nije želio ići u vojsku, a zbog čega je, kako je naveo, završio u pritvoru. Kako je prema iskazima tužitelja vojsku trebao služiti 1996., studirati je trebao početi 1998., te kako je tužitelj Kubu napustio 2023., dakle, 25 godina nakon, navedeno sud, uz sve ostale okolnosti (da je prilikom podnošenja zahtjeva iskazao da mu je ciljana zemlja bila Francuska, da nije podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Italiji, sigurnoj zemlji, a u kojoj se našao u tranzitu prilikom presjedanja sa leta Havana – Beograd /navodi tužitelja na zapisnik kod ovog suda u prethodnom upravnom sporu 9. listopada 2024./, navodi da je punici francuska ambasada odbila vizu za Francusku jer da joj je kćer napustila komunističku partiju na Kubi) po ocjeni ovog suda upućuju na pravilan zaključak tuženika o nevjerodostojnosti iskaza danog u upravnom postupku, kao što i ovaj sud dodatno nevjerodostojnim ocjenjuje iskaz tužitelja dan kod ovog suda.

18. Kraj takvog stanja stvari, tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20. niti ispunjava uvjete za priznanja supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona.

19. U odnosu na prigovor tužitelja da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje tijekom postupka, sud nalazi da iz priloženih zapisnika o njegovom saslušanju tijekom upravnog postupka vidljivo da je detaljno saslušavan na bitne okolnosti na kojima se temeljio njegov zahtjev, te izričito upozoren da je dužan iznositi sve činjenice i okolnosti koje mogu utjecati na odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Osim toga tužitelj je ponovo saslušan i kod ovog suda i svojim iskazom samo je potvrdio zaključke tuženika.

20. Stoga je, prema ocjeni ovog suda pravilno postupio tuženik kada je na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona odbio zahtjev tužitelja.

21. Kako ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora, ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari osporavano rješenje ocjenjuje se zakonitim slijedom čega je valjalo, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.

22. Tijekom ovog spora tužitelj postavlja zahtjev za besplatnu pravnu pomoć koji je Sud ocijenio osnovanim.

23. Naime, prema podacima spisa isti ne raspolaže novčanim sredstvima i imovinom (zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći), te ispunjava uvjete za odobravanjem besplatne pravne pomoći u ovom sporu sukladno odredbi članka 8. stavak 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

24. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa).

25. Kako je tužitelj postavio zahtjev za naknadom troška zastupanja na raspravi pred ovim sudom u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), to Sud nalazi da je isti trošak zatražen sukladno tarifnom broju 27. Tarife, u vezi s tarifnim brojem 54. (vrijednost boda od 2 EUR), što iznosi ukupnom 500,00 EUR, kako je traženo na raspravi.

26.Stoga je Sud točkom III. izreke presude naložio Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koje sukladno odredbi članka 3. stavak 1. Pravilnika snosi navedeni trošak, da odvjetniku Matiji Duku, koji je pružio pravnu pomoć tužitelju, isplati ukupno navedeni iznos.

U Zagrebu 26. ožujka 2024.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Matija Duk, e komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Uprava za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Odjel za postupak međunarodne zaštite, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis